1

Poslovni broj: 31 Gž-3998/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 31 Gž-3998/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u V., protiv tuženice D. Ž. iz G., OIB: …, radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-97/22-12 od 6. lipnja 2022., dana 4. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-97/22-12 od 6. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              „Tužba u ovoj pravnoj stvari odbacuje se kao nedopuštena.“

 

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud navodi sljedeće:

 

              „Tužitelj je kod ovoga suda, protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja jačeg prava vlasništva na spornoj međaškoj površini.

 

              Uvidom u rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1-83/18-15 od 17. prosinca 2018. vidljivo je da je istim uređena međa između nekretnina parničnih stranaka koji su susjedi, među je sud uredio po sporazumu susjeda, odnosno stranaka, također je nesporno da je tim rješenjem i to toč. 2. izreke navedeno da je dokaz jačeg prava vlasništva slobodan svakoj stranci putem parnice, najkasnije u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti ovog rješenja. Također iz citiranog rješenja vidljivo je da sud u navedenom rješenju nije označio na čemu strankama iz postupka uređenja međa ostavlja mogućnost utvrđenja jačeg prava vlasništva, niti je eventualno utvrdio spornu međašku površinu, koju je bio dužan utvrditi i na kojoj onda stranke imaju mogućnost pokretanja parnice radi utvrđenja dokaza jačeg prava vlasništva.

 

Uvidom u citirani spis za utvrđenje međe, utvrđeno je da sud, niti u obrazloženju nije naveo da uopće postoji sporna međaška površina, nije označio istu, niti je naveo eventualno njenu površinu, a također vidljivo je i da stranke nisu inzistirale da sud po njihovom nahođenju označi spornu međašku površinu, a koja mogućnost je postojala, na koji bi eventualno ona stranka koja za to ima pravni interes, putem parnice dokazivala jače pravo vlasništva.

 

Imajući u vidu navedeno postavlja se pitanje na čemu, odnsono na kojoj spornoj površini tužitelj želi utvrđivati jače pravo vlasništva, kada ista nije utvrđena u postupku uređenja međa, a što je pretpostavka za podnošenje tužbe za dokazivanje jačeg prava vlasništva na spornoj međaškoj površini.

 

Imajući u vidu da je sud u postupku za uređenju međe koji se vodio kod Općinskog suda u Vukovaru, Stala službe u Županji, pod poslovnim brojem R1-83/18, među uredio po sporazumu stanaka, da sud nije označio spornu međašku površinu na kojoj bi se dokazivalo jače pravo vlasništva, stav je ovog suda da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe temeljem koje bi se utvrdilo jače pravo vlasništva na spornoj međaškoj površini, jer je očito i nesporno da sporna međaška površina ne postoji (nije označena niti u izreci, a niti u obrazloženju rješenja za uređenje međe).

 

Čl. 288. st. 2. ZPP propisano je da sud donosi rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje.

 

Kako se tužba za utvrđenje jačeg prava vlasništva na spornoj međaškoj površini, smatra tužbom za utvrđenje, za podnošenje koje tužitelj mora dokazati postojanje pravnog interesa, a kako je međa uređena po sporazumu stranaka i bez označavanja sporne međaške površine, smatra se da tužitelj u tom slučaju nema pravni interes za tužbu na utvrđenje i takav njegov zahtjev treba odbaciti, stoga je primjenom čl. 288. st. 2., u vezi sa čl. 187. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.“

 

5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

6. Odgovara, da po odredbi čl. 187. st. 1. ZPP deklaratorna tužba se može podnijeti i onda kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitosti, odnosno neistinitosti takve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

7. Odgovara da po odredbi čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15- pročišćeni tekst i 94/17- ispravak – dalje: ZVDSP) i nakon što je sud u postupku uređenja međe obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa pa to mogu i one stranke kod kojih je u smislu odredbe čl. 103. st. 3. ZVDSP međa obnovljena ili ispravljena prema sporazumu (a što ovdje jeste slučaj) obzirom da iz primjene odredbe čl. 103. st. 5. i 6. ZVDSP nije isključena takva situacija kada se međa obnovi ili ispravi prema sporazumu susjeda.

 

8. Međutim, nužna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 103. st. 6. ZVDSP je ta da nakon što je u postupku uređenja međe obnovljena ili ispravljena međa da postoji sporna površina u vezi koje se u parnici može dokazivati vlasništvo i zahtjeva se da se u skladu s njim označi međa.

 

9. Iz ovom spisu priležećeg spisa koji se odnosi na uređenje međe je jasno razvidno i sadržaja raspravnog zapisnika od 25. rujna 2018. (list 163 spisa), da su stranke suglasno izjavile da s obzirom na postignuti sporazum koji je naveden u sadržaju zapisnika, ne postoji sporna međašna površina, da u skladu s postignutim dogovorom mjernik sprejem fluorescentne roza boje označava među, sudac je prisutnima istu prikazao na terenu i upozorio ih da su dužne poštivati tako uređenu među temeljem sporazuma te je navedeni zapisnik potpisan od strane obje stranke (njihovih punomoćnika).

 

10. Odgovora da je tužitelj u vezi donesenog prvostupanjskog rješenja o uređenju među svojim rješenjem od 17. prosinca 2018. uredio među, da je žalitelj u žalbi protiv tog rješenja ukazivao na to da je takvim uređenjem međa „oštećena i oduzeta im je imovina ispod garaže u obliku tupog kuta širine 22 cm na početku garaže 17 cm i na kraju garaže u dužini od 11,30 m te da mu je to sve promaklo prilikom održanog očevida i pisanja zapisnika“, međutim, drugostupanjski sud, referirajući se i na ove navode žalbe tužitelja je odbio njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

11. Ovaj sud ne može ispitivati pravilnost i zakonitost sudskih odluka doneseni u postupku uređenja međe, a kako iz tog rješenja proizlazi da je međa uređena prama sporazumu stranaka, da među strankama nakon tog uređenja međa nema sporne površine koja nije niti naznačena u izreci tog rješenja onda time nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 103. st. 6. ZVDSP, pa iako je, po mišljenju ovog suda, iz tih razloga valjalo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom, time što je tužba odbačena nije na štetu tužitelja.

 

12. Kako ostali žalbeni navodi nisu pravno relevantni to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 4. rujna 2023.

Sudac

Marijan Vugić, v.r.