REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1104/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana p.p. JT i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su-549/2021, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja PT, odvjetničkog vježbenika u OD Lubina i Čutura j.t.d., odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika MT, odvjetničke vježbenice te po objavi 01. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe, članak 1. Ugovora o kreditu broj 43338/06 od 25.05.2006.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 15.900,00 CHF, po kupovnom tečaju kreditora za valutu CHF na dan korištenja kredita, gdje je ugovoreno kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje kao valuta ugovora a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu; i članak 10., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u 83 mjesečna anuiteta i to u 82 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 238,24 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 237,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika, kao kreditora za CHF, za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora važećoj na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.814,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. g. obračunava u visini od l5% godišnje, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015.g. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena te od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, koja teče:

na iznos od 0,58 eura od 12.06.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 0,10 eura od 11.09.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 0,78 eura od 10.10.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 2,52 eura od 10.11.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 1,16 eura od 10.12.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 8,90 eura od 12.01.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 11,85 eura od 10.02.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 15,47 eura od 10.03.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 9,12 eura od 10.04.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 7,99 eura od 11.05.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 7,35 eura od 10.06.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 8,63 eura od 10.07.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 6,07 eura od 10.08.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 7,23 eura od 10.09.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 5,24 eura od 12.10.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 7,01 eura od 10.11.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 6,00 eura od 10.12.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 10,51 eura od 11.01.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 13,32 eura od 10.02.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 12,73 eura od 10.03.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 15,12 eura od 12.04.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 18,56 eura od 10.05.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 21,62 eura od 10.06.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 27,50 eura od 12.07.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 21,75 eura od 10.08.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 36,35 eura od 10.09.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 28,69 eura od 11.10.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 30,18 eura od 10.11.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 36,53 eura od 10.12.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 44,93 eura od 10.01.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 35,48 eura od 10.02.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 38,42 eura od 10.03.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 34,27 eura od 11.04.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 43,65 eura od 10.05.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 50,09 eura od 10.06.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 53,00 eura od 11.07.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 85,44 eura od 10.08.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 54,68 eura od 12.09.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 50,09 eura od 10.10.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 51,22 eura od 10.11.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 50,80 eura od 12.12.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 54,80 eura od 10.01.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 57,60 eura od 10.02.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 58,46 eura od 12.03.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 56,31 eura od 10.04.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 57,52 eura od 10.05.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 58,64 eura od 11.06.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 56,96 eura od 10.07.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 56,80 eura od 10.08.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 53,64 eura od 10.09.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 54,72 eura od 10.10.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 57,07 eura od 12.11.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 56,32 eura od 10.12.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 57,40 eura od 10.01.2013. godine pa do isplate,

na iznos od 54,33 eura od 11.02.2013. godine pa do isplate,

na iznos od 52,92 eura od 11.03.2013. godine pa do isplate,

III. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate kredita u iznosu od 108,92 EUR sa zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

0,31 € 10.07.2006.

0,65 € 10.08.2006.

1,49 € 10.11.2006.

0,74 € 11.12.2006.

2,62 € 10.01.2007.

2,95 € 12.02.2007.

3,47 € 12.03.2007.

4,05 € 10.04.2007.

6,47 € 10.05.2007.

6,25 € 11.06.2007.

7,92 € 10.07.2007.

6,14 € 10.08.2007.

6,20 € 10.09.2007.

8,25 € 10.10.2007.

6,58 € 12.11.2007.

7,25 € 10.12.2007.

4,98 € 10.01.2008.

3,03 € 11.02.2008.

0,25 € 10.03.2008.

2,65 € 10.04.2008.

4,36 € 12.05.2008.

4,61 € 10.06.2008.

5,13 € 10.07.2008.

5,94 € 11.08.2008.

5,50 € 10.09.2008.

1,13 € 10.10.2008.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.037,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa više zatraženim od 402,28 eura ovo traženje tužitelja se odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25.05.2006.g.s tuženikom kao kreditorom, konkretno društvom HVB Splitska banka dioničko društvo kao pravnim prednikom tuženika (dalje: Banka), zaključio Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj 43338/06, temeljem kojeg mu je Banka stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 15.900,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora za valutu CHF na dan korištenja kredita.

1.1. Predmetnim ugovorom, odnosno odredbama iz članka 1. gore navedenog Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika kao kreditora, ugovoreno je kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 15.900,00 CHF, po kupovnom tečaju kreditora za valutu CHF na dan korištenja kredita, a u odredbi iz članka 10. ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u 83 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

1.2. Tuženik je, u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl.1. i čl.10. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak (CHF) i otplatu kredita iz Ugovora vezao uz ovu valutu. Postupajući na ovakav način i to tako da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.

1.3. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužiteljice i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. Visoki trgovački sud je svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g.potvrdio presudu TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.listopada 2004.g. do 31.prosinca 2008.g. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007.g. do 31.prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 ) i to u člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Gore označene odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (dio čl. 1. i 10.) su ništetne te tužitelj smatra da je tuženik utužene iznose stekao bez osnove.

1.4. Tužitelj smatra da se na pravni odnos stranaka u vezi s Ugovorom o kreditu primjenjuje pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite, a kako to proizlazi iz navedenih presuda (presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te presude i rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli nepoštenima i ništetnima, a tužiteljica se na navedena utvrđenja poziva, sve na temelju odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011. i 25/2013. i 70/2019.; dalje u tekstu: ZPP) i čl. 106. i 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/2014. i 110/2015., dalje ZZP-a), a ugovor je sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, budući da na temelju spomenutog čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14, odnosno vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020.)Naime, dana 16.07.2014. godine, Visoki trgovački sud RH donio je presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač, kao ovlašteni tužitelj temeljem tužbe od 04. travnja 2012. god. pokrenuo i vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tužene. Pravomoćnom presudom utvrđeno je u točki II slijedeće:

"...potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.04.2013. godine u dijelu točke....3...izreke, kojim se utvrđuje da su.........u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna."

U točki IV predmetne presude utvrđeno je i slijedeće:

"... potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.04.2013. godine u dijelu točke 9 i točke 10 izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima.....nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.

1.5.Temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Identičan stav u pogledu zakonitosti ugovaranja najprije označene ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope isključivo voljom tuženika zauzeo je i Županijski sud u Splitu u odluci pod poslovnim brojem Gžo-199/14, a pri čemu se navedeni Sud poziva i na odluku Europskog suda od 30. travnja 2014. god broj C-26/13. Osim gore navedene presude VTS-a Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. i presudom Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 9. travnja 2015.g. utvrđeno je da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći Ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženice te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u ovom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak. Citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača te ih je sud dužan uzeti u obzir. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu a odredbom iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.6. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita iznosi 1.869,54 eura/ 14.085,91 kn Stoga tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem ugovornih odredaba koje su ništetne, odnosno isplatu preplaćenih iznosa anuiteta (kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita), protivno pozitivno pravnim propisima RH, odnosno potražuje iznos neosnovano stečenog. Stoga se tužbenim zahtjevom traži isplata iznosa koji predstavlja razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan korištenja kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi ukupno 1.869,54 eura/ 14.085,91 kn. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. ZOO-a odnosno čl. 214. ZOO/91 koji identično propisuju: ''Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.''

1.7. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da je nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak ništetna od samog početka, tj. od kada je ugovorena, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl.138 a ) ZPP-a, čl.502.c) ZPP-a, te čl.1111.Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetne odredbe Ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznos od 1.869,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekuće od presuđenja do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

1.8. Tužitelj je o odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja istakao prigovor zastare potraživanja tražbine tuženika, tim više što tužitelj tužbenim zahtjevom nije niti zatražio isplatu preplaćenih iznosa za razdoblje od travnja 2007. do rujna 2008. Radi navedenog, predlaže sudu odbiti to traženje tuženika tj prigovor kao neosnovan.

1.9. Tužitelj je nakon izrađenog nalaza i mišljenja od strane stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića podneskom od 18. veljače 2025. postavio tužbeni zahtjev u toči 2. na način da sada potražuje ukupan iznos od 1.814,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da prigovora zastari; da tužitelj nema pravnog interesa, da su odluke donesene u kolektivnom sporu nepravilne i nezakonite i u suprotnosti s odlukama Suda EU; da su tužitelju u fazi pregovora predočene sve relevantne informacije o predmetnom kreditu i ugovornim odredbama koje su predmet spora; da tuženik nije zaradio ekstra profit; da nije tužitelju prouzročio štetu; da ističe prigovor radi prebijanja u pogledu iznosa od 27,29 eura s osnove s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja za razdoblje od travnja 2007. do rujna 2008.

2.1.Prigovor radi prebijanja tuženik je precizirao u podnesku od 27. veljače 2025. nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka od 20.11.2024., na koji nije imao primjedbi, tražeći prebijanje iznosa od 108,92 eura sa točno određenim mjesečnim iznosima sve za zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornom da tužitelj ima status potrošača, radi čega nije smatrao za potrebnim saslušati tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 43338/06 od 25.05.2006. sa otplatnim planom ( str 104-111), evidencija uplata ( str 112-126), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića od 20.11.2024. ( str 155-165.), te pregledom spisu priložene dokumentacije.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.

6.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

6.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog. Sporno je da li su predmetne odredbe čl. 1. i 10. ugovora ništetne i kao i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

7. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 25.05.2006. ugovorena je valutna klauzula na način da je dan kredit u kunama u protuvrijednosti CHF te je i otplata anuiteta bila u kunskoj protuvrijednosti CHF. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.

8. .Financijskim vještačenjem po vještaku Marijanu Joviću utvrđeno je da:

-razlika preplaćenih mjesečnih anuiteta samo s osnove promjene tečaja valute CHF

(valutne klauzule) iznosi 1.814,42 eura;

-potraživanje tuženika prema tužitelju, a zbog povlaštenih i potplaćenih anuiteta, u periodu od 10.07.2006. do 10.10.2008. iznosi 108,92 eura;

Na mišljenje vještaka (matematički izračun) stranke nisu imale ,pa su stranke su u skladu s mišljenjem vještaka postavile tužbeni zahtjev, odnosno prigovor radi prebijanja.

8.1. Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude pod I. u dane navedene u izreci. Tužitelj ima pravo tražiti zatezne kamate na manji iznos glavnice od iznosa glavnice koju potražuje.

9 .Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

9.1. O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž- 6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.2. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022). Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."

9.3. Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03).

9.4. Ne stoji tvrdnja tuženika da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu jer je ta tvrdnja tuženika u suprotnosti sa onim što je u toč.14. obrazloženja navedeno o odlukama donesenim u kolektivnom sporu. Tužitelj u ovoj parnici se pozivao na ništetnost upravo odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope (od koje odredbe je tijekom postupka odustao shvativši da je nastupila zastara dijela potraživanja) ili u sebi sadrže valutnu klauzulu. Također, tuženik nije nijednim dokazom dokazao da je tužitelj prije odabira kredita dobio sva tražena pojašnjenja i informacije u vezi spornih odredbi.

9.5. Konačno, to što se možda Direktiva 93/13 ne bi primjenjivala na ugovore sklopljene prije 1.7.2013. ne mijenja ništa na stvari jer u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u Hrvatskoj je bio na snazi ZZP/03 koji sadrži dostatne odredbe koje omogućavaju da se nepoštene odredbe uklone iz ugovora tj. utvrde ništetnima. Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza (koja je očito povezana sa spoznajom o učinku čl.502.c ZPP), dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, treba reći da su pojedina pravna shvaćanja tuženika u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

10.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da su, kako je ranije kazano odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope jer je tužba podnesena 22.03.2023., dakle, ista je podnesena prije isteka roka od 5 godina. Pozivanje tuženika na to da zastarni rok nije mogao biti prekinut pokretanjem kolektivnog spora 4.4.2012. predstavlja pogrešno i proizvoljno tumačenje zakonskih odredbi.

10.1. Osim navedenog za kazati je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, time da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju (u kojemu je sklopljen i predmetni ugovor) povrijedio prava potrošača što je imalo za posljedicu ništetnost odredbi te u toj odluci nije navedeno da se ista odnosi samo na ugovore u kojima kredit nije u potpunosti vraćen.

11. Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud kao prethodno pravno pitanje utvrđuje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu , kako je to odlučeno u točki I izreke ove presude.

11.1. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a), a potrošači nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu mogu tražiti i stečeno bez osnove, ne samo naknadu štete. Glede prigovora tuženika da ovo nije parnica radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022).

11.2.Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 1.814,42 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude, zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju navedeni iznos.

11.3.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

12.S pravom tužitelj u podnesku od 23.05.2024. ukazuje da bi zastarjelo tuženikovo pozivanje na postojanje potraživanja koju treba prebiti s tužiteljevom tražbinom. Naime, tuženik se ne može pozivati na učinke presude u kolektivnom sporu (ŽS Split, Gž-755/2021) budući da taj spor tuženik nije ni pokrenuo (arg.ex čl.502.c ZPP). Od dana plaćanja većine iznosa koje je tužitelj manje platio (zbog smanjenja kamatne stope i smanjenja tečaja u odnosu na početne) pa do dana podnošenja odgovora na tužbu 08.01.2024. je prošlo više od 5 godina. Konkretno, riječ je o pojedinim mjesečnim iznosima od 10.07.2006. do 10.10.2008. , odnosno o iznosu od 108,92 EUR. Naime, plaćanje po prigovoru radi prebijanja bi bila posljedica ništetnosti vraćanje onog što se primilo. Plaćanjem po manjem tečaju tužitelj nije primio ništa već se može reći jedino da je tuženik zaradio manje od onog što je možda očekivao zaraditi da nije utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, odnosno možda mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi. Međutim, moraju biti ispunjeni uvjeti za odštetnu odgovornost. Nema protupravnosti u postupanju tužitelja, a osim toga kolektivnim presudama je utvrđeno da je tuženik kriv za ništetnost pa ni po čl.108.ZOO/91 nije osnovano potraživanje tuženika pa je utoliko odbijen prigovor radi prebijanja.

13..Što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO/91. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž- 923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

14. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

18.1. Tužiteljev priznati parnični trošak sastoji se od sastava tužbe od 100 bodova za sastav podneska od 18.02.2025. i od 12.03.2025. od po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 23. 05. 2024., 16.05.2024. i od 26.02.2025. od po 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 24.09.2024. i od 21.05.2025. za svaku radnju po 100 bodova, te za ročište za objavu presude od 25 bodova što je ukupno 600 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 11.200,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 300,00 eura iznosi 1.500,00 eura koji valja uvećati za troškove vještačenja od 405,00 eura i pristojbu tužbe i odluke od po 66,36eura , što ukupno iznosi 2.037,72 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu te odlučiti kao u točki IV izreke ove presude, dok se sa više zatraženim od 402,28 eura ovo traženje tužitelja se odbija kao neosnovano.

18.2. Tužitelja na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate sve temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO- a i čl. 151.st.3. ZPP-a.

U Splitu, 1. rujna 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis