Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2097/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Valušnig, te zapisničarki Valentini Pergar, u upravnom sporu tužiteljice JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1 protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Gradonačelnika Grada Zagreba KLASA:UP/II-551- 06/24-014/185, URBROJ:251-02-01/001-24-2 od 21. ožujka 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA:UP/I-050-01/23-005/12, URBROJ:251-09-22-1/002-23-2 od 3. studenog 2023.

II. Nalaže se prvostupanjskom tijelu u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/16-013/1677, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 9. prosinca 2016., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Gradonačelnika Grada Zagreba KLASA:UP/II-551- 06/24-014/185, URBROJ:251-02-01/001-24-2 od 21. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA:UP/I-050-01/23-005/12, URBROJ:251-09-22-1/002-23-2 od 3. studenog 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1677, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 9. prosinca 2016. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je drugostupanjsko rješenje je nezakonito jer je donijeto od strane nenadležnog tijela te ujedno i nenadležne osobe odnosno ĐC, jer se sukladno članku 164. stavku 4. Statuta Grada Zagreba (pročišćeni tekst Statuta Grada Zagreba objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 11/21 ) protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja može izjaviti žalba nadležnom ministarstvu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Smatra nezakonitim i prvostupanjsko rješenje. Ukazuje kako nezakonitost rješenja nalazi i u tome što istim nije pojašnjeno temeljem koje zakonske odredbe stranka nema pravo ishoditi potvrdu izvršnosti na rješenje koje je upravni akt, te koji je izvršan i pravomoćan već dulji niz godina. Ističe i kako javno pravno tijelo nije ovlašteno razmatrati ima li pravo provesti izvršenje novčane tražbine, već je dužno isključivo odlučiti o njenom zahtjevu, pa makar ga u konačnici i odbilo. Navodi da su, zbog vlastitih propusta, upravna tijela odbila zahtjev tužiteljice nezakonito te potom odbila i troškove postupka pozivanjem na čl. 161. ZUP-a jer je postupak pokrenut na zahtjev stranke za istu nepovoljno okončan. Posljedično navedenome, tužiteljica ističe da su rješenja nezakonita i u dijelu u kojem se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako nije mogao usvojiti zahtjev tužiteljice, budući da je nastavno dispozitiv rješenja koje se traži potvrditi izvršnim, izmijenjen i to primjenom nove Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelje, a koja odluka je već bila predmetom ocjene zakonitosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i koji sud je svojom presudom Usoz – 143/22, istu ocijenio zakonitom. Pozivajući se na članak 137. Zakona o općem upravnom postupku navodi kako je svrha potvrde izvršnosti omogućiti stranci prisilno ostvarenje obveze nametnute upravnim aktom koja prethodno nije dobrovoljno ispunjena te je mišljenja kako bi njeno izdavanje u konkretnom omogućilo izvršenje nečeg na što tužiteljica nema pravo. Ukazuje i kako javno pravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti na zahtjev stranke, jer je izvršnost dopušteno dokazivati i drugim sredstvima, iz kojeg razloga zaključuje da ne narušava niti jedno pravo tužiteljice. Navodi kako se protivi provođenju rasprave, jer je razvidno kako se u ovom upravnom sporu radi isključivo o pravnom, a ne o činjeničnom pitanju.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), jer je na temelju stanja spisa utvrđeno da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica zahtijevala izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1677, URBROJ: 251-10-01- 16-2 od 9. prosinca 2016., da navedena potvrda nije izdana unatoč proteku roka iz članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je tužiteljica, temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, izjavila prigovor čelniku tijela.

8. Uvidom u osporavano rješenje od 3. studenog 2023. utvrđeno je da je istim odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1677, URBROJ: 251-10- 01-16-2 od 9. prosinca 2016. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, uz obrazloženje da iz odredbi članka 137. Zakona o općem upravnom postupku ne proizlazi obveza odnosno dužnost tijela, koje je donijelo rješenje izdati potvrdu izvršnosti istog, te da iz izreke predmetnog rješenja proizlazi kako predmet izvršenja može biti samo onaj dio istog koji je zamijenjen rješenjem od 17. ožujka 2023., a da je također vidljivo da je dio predmetnog rješenja koji nije zamijenjen rješenjem od 17. ožujka 2023. takve prirode da ne može sam bez dijela koji je zamijenjen biti podoban za izvršenje.

9. Uvidom u osporavno rješenje od 21. ožujka 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da pravilno navodi prvostupanjsko tijelo da ne postoji mogućnost izdavanja potvrde izvršnosti rješenja iz 2016., budući da ne postoji dio dispozitiva rješenja iz 2016., koji je mogao, sukladno svojoj pravnoj prirodi za razliku od preostalog nezamijenjenog dijela izreke rješenja iz 2016. biti predmetom izvršenja.

10. Prema odredbi članka 137. stavka 1. -3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj:47/09 i 110/21) izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje. Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu. Rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

11. Potvrda izvršnosti služi dokazivanju izvršnosti kako bi se na temelju rješenja donesenog u upravnom postupku moglo tražiti prisilno ostvarenje obveze koja nije dobrovoljno ispunjena.

12. Stranka zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti rješenja u određenoj upravnoj stvari podnosi javnopravnom tijelu koje je donijelo to rješenje. O tom zahtjevu javnopravno tijelo ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, već javnopravno tijelo izdaje potvrdu na način da na izvorniku rješenja ili ovjerenoj preslici rješenja koje nije doneseno u elektroničkom obliku, otiskuje potvrdu izvršnosti ili sukladno članku 50. Uredbe o uredskom poslovanju (“Narodne novine”, broj; 75/21) izvršnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi (s obzirom da se elektronički dokument ne može dopunjavati pa tako ni dodavanjem potvrde izvršnosti).

13. Iako se o izdavanju potvrde izvršnosti ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, to ne znači da stranka nema pravo na pravnu zaštitu u upravnom postupku zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti. Ako javnopravno tijelo ne izda potvrdu izvršnosti, stranka može podnošenjem pravnog lijeka inicirati pokretanje upravnog postupka zbog nezakonitog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti.

14. Tužiteljica je podnijela pravni lijek-prigovor zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti navedenog rješenja.

15. Sukladno odredbi članka 156. Zakona o upravnom postupku osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Prigovor se izjavljuje čelniku tijela sukladno članku 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Nadalje, pogrešno je tumačenje tuženika da tijelo koji je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti, nego ju može i ne mora izdati. To što druga rečenica odredbe članka 137. stavka 3. ZUP-a predviđa da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima, ne znači da javnopravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti ako je izvršnost nastupila. Smisao tog dijela odredbe je omogućiti stranci dokazivanje izvršnosti kada je javnopravno tijelo nezakonito odbilo izdati potvrdu izvršnosti, a nastupila je izvršnost odluke javnopravnog tijela. Tuženik zanemaruje prvu rečenicu navedene odredbe prema kojoj rješenje kojeg se izvršenje traži, treba sadržavati potvrdu izvršnosti, iz koje jasno proizlazi obveza javnopravnog tijela izdati potvrdu izvršnosti kada je nastupila izvršnost odluke javnopravnog tijela

17. Ako stranka iz upravnog postupka zahtijeva izdavanje potvrde izvršnosti odluke javnopravnog tijela donesene u tom upravnom postupku, javnopravno tijelo ne utvrđuje ima li ta stranka pravni interes za izdavanje potvrde izvršnosti, već se smatra da stranka ima pravni interes za izdavanje te potvrde.

18. Prema odredbi članka 13. ZUP-a odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

19. Potvrda pravomoćnosti je akt kojim se izražava pravomoćnost odluke javnopravnog tijela u upravnoj stvari. Pravomoćnost odluke podrazumijeva da se odluka ne može osporavati ni žalbom u upravnom postupku ni tužbom u upravnom sporu. Načelo pravomoćnosti izraženo kroz načelo zaštite stečenih prava stranaka znači da pravomoćnost stječu samo odluke javnopravnog tijela kojima je stranka stekla određena prava odnosno kojima su stranci određene neke obveze.

20. Odredbe ZUP-a izrijekom ne predviđaju izdavanje potvrde pravomoćnosti na odluke javnopravnog tijela koje su stekle to svojstvo kao obvezu javnopravnog tijela koje je odluku donijelo. Međutim, to ne znači da javnopravno tijelo nema obvezu izdati potvrdu pravomoćnosti. Naime, odredbe o izdavanju potvrde izvršnosti za izvršenje novčanih obveza iz članka 137. stavka 3. ZUP-a i za izvršenje nenovčanih obveza iz članka 138. stavka 2. ZUP-a primjenjuju se mutatis mutandis i na izdavanje potvrde pravomoćnosti.

21. Vezano uz navode tuženika sud napominje kako je dužnost javno pravnog tijela da potvrde koje izdaje budu sačinjene sukladno stvarnom stanju trenutka u kojem se sastavljaju te da u situaciji u kojoj je izvršnost neke odluke prestala u cijelosti ili djelomično, takva okolnost na potvrdi mora biti jasno naznačena. Sam način na koji će podnositelj zahtjeva za izdavanjem potvrde (kao dokazom evidentirane stvarnosti) istu koristiti, ne smije biti predmetom razmatranja javno pravnog tijela koje potvrdu izdaje, jer tada ono javno pravnu ovlast koristi u poziciji stranke nekog budućeg, eventualnog postupka ili spora, a ne u poziciji izdavatelja same potvrde.

22. Imajući u vidu sve navedeno, sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitim u dijelu koji se odnosi na izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti i usvojio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu i sam riješio stvar, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na troškove upravnog postupka ocijenjen kao neosnovan.

23. Člankom 161. stavkom 2. ZUP-a propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

24. Člankom 161. stavkom 5. ZUP-a propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

25. U ovom predmetu sud zaključuje kako je zahtjev tužiteljice u upravnom postupku bio osnovan. Isto tako sud navodi kako je konkretan postupak pokrenut na zahtjev, (čija naknada troškova je regulirana člankom 161. stavkom 2. Zakona), a ne po službenoj dužnosti (čiju naknadu troškova propisuje članak 161. stavak 5. Zakona). Budući da je konkretan žalbeni postupak sastavni dio postupka koji je pokrenut na zahtjev, sud nalazi kako zakonsko određenje ukazuje na jasno iskazanu namjeru zakonodavca da u takvoj situaciji podnositelj osnovanog pravnog lijeka nema pravo da njegov trošak naknadi rješavatelj.

26. Tužiteljici je obzirom da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na trošak upravnog postupka), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju članka 147. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/13), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za sastav podneska od 10. lipnja 2024. iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude

DNA:

1. tužiteljici putem e -komunikacije

2. tuženiku putem e -komunikacije

3. U spis