REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1231/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja HP-Hrvatske pošte d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, zastupanog po punomoćniku EUE, dipl.prav., protiv tuženika Radničkog vijeća grupe područja 5, Osijek, Jablanova 2, zastupanog po punomoćniku Danijeli Kuna, odvjetnici u Osijeku, radi ostalo, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja EU, Su-1689/2017 i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Ferenca, odvjetnika, 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu broj: HP-02/2- 060857/20, LUE, OIB: [osobni identifikacijski broj], uskratilo dati Radničko vijeće grupe područja 5, Jablanova 2, 31000 Osijek, izjavom o uskrati suglasnosti od 13. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s radnicom LU **.**.2021. sklopio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Operater u poštanskom uredu u organizacijskoj jedinici Divizija Mreža, na području Vukovarsko-srijemske Županije. Radnica je 1. kolovoza 2024. počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a koje se sastoje u tome što je odbila izvršavati svoje radne zadatke, a zadaci/radne obveze koji spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta. Radnica je navedenog dana odbila raditi na šalteru u poštanskom uredu 32100 Vinkovci navodeći kako ne može raditi na šalteru te da posjeduje dokumentaciju koja to dokazuje, iako nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju nadležnog tijela koje je ovlašteno utvrđivati kontraindikacije za obavljanje pojedinih poslova na radnom mjestu za koje ista ima sklopljen ugovor o radu. Dalje navodi da je 29. srpnja 2002. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranja donio Rješenje kojem radnici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na osnovi invalidnosti, a rješenje koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Područne službe u Osijeku, broj dnevnika: 970/1-02 Od 29. srpnja 2002. iz kojeg proizlazi da zdravstveno stanje radnice uz medicinsko kontraindikacije: dizanje i prenošenje težih tereta, trajno prinudni položaj tijela, određeni ritam rada, ne uvjetuje invalidnost, jer može radit na poslovima i radnim zadacima na koje je raspoređena i koje obavlja. Hrvatski zavod mirovinsko osiguranja potvrdio je Rješenje prvostupanjskog tijela, a isti stav zauzeo je i Upravni sud koji je donio Presudu kako se odbija tužba radnice protiv Rješenja mirovinskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 140-04/02-01 ure broj: 341-2203/1-02-014001 od 20. rujna 2002. Tužitelj je priložio izjavu voditelja u kojoj stoji kako radnica nije htjela obavljati nikakvu vrstu poslova, a koji predstavljaju obvezu koja proizlazi iz sklopljenog Ugovora o radu. Poslodavac je LUE, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu omogućio da iznese svoju obranu. S obzirom kako E ima preko 60 godina života, tužitelj se s namjerom radi otkazivanja Ugovora o radu radniku i davanja suglasnosti obratio Radničkom vijeću, sve sukladno čl. 151. Zakona o radu. Radničko vijeće je 13. kolovoza 2024., uskratilo dati suglasnost za donošenje planirane odluke s obrazloženjem kako tužitelj nije dostavio sve podatke pravodobno i potpuno, a koji su nužni za sagledavanje zakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužitelj navodi da je protivljenje Radničkog vijeća u cijelosti proizvoljno, a navedeni razlozi su paušalni u cijelosti. Tužitelj je u Namjeri o redovitom otkazu Ugovora o radu dostavljenoj Radničkom vijeću na suodlučivanje, odnosno na davanje suglasnosti dostavio sve podatke pravodobno i potpuno. Budući kako je uskrata suglasnosti u cijelosti neosnovana, a ne radi se o radniku kojemu se ne može otkazati ugovor o radu, s obzirom kako isti ima preko 60 godina starosti, tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na odredbu čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu te navodi da je nesporno da Zakon o radu nema odredbi iz kojih bi se moglo utvrditi u kojim je slučajevima radničko vijeće ovlašteno uskratiti suglasnost na otkaz ugovora o radu zbog čega se analogno treba primijeniti odredba čl. 150. st. 7. Zakona o radu prema kojoj se radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdan razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu. Navodi da tužitelj gubi iz vida činjenicu da je otkazivanje ugovora o radu radniku s navršenih 60 godina života moguće samo u slučaju suodlučivanja poslodavca i radničkog vijeća, što znači da i poslodavac i radničko vijeće moraju biti suglasni da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju to znači da je tužitelj ovlašten otkazati ugovor o radu LU samo ukoliko je tuženik suglasan da postoje valjani i zakonski razlozi za izvanredni otkaz. Iz dopisa tuženika jasno se može razabrati da je tuženik uskratio prethodnu suglasnost na otkaz ugovora o radu iz razloga navedenih u obavijesti tuženiku o namjeravanom otkazu ugovora o radu, smatrajući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredni otkaz. Nesporno je da tužitelju, s obzirom na uskratu suglasnosti na otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 151. st. 4. Zakona o radu pripada pravo zahtijevati da suglasnost tuženika nadomjesti sudska odluka međutim, to znači da analognom primjenom čl. 150. st. 7. Zakona o radu sud treba, s obzirom na razloge zbog kojih je tuženik uskratio suglasnost na otkaz ugovora o radu, kao prethodno pitanje raspraviti i utvrditi da li tužitelj ima ili nema opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radnici LU jer o tome ovisi i pravilna ocjena opravdanosti ili neopravdanosti uskrate suglasnosti tuženika na tu odluku o otkazu. Kako sudska odluka donesena u smislu odredbe čl. 151. st. 4. Zakona o radu nadomješta suglasnost na otkaz ugovora o radu to sud prilikom donošenja takve odluke preuzima funkciju suodlučivanja s tužiteljem o otkazu ugovora o radu zbog čega je donoseći takvu odluku dužan ocijeniti opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu jer u protivnom slučaju, tumačeći odredbu čl. 150. st. 7. Zakona o radu na drugačiji način od naprijed navedenog, suglasnost radničkog vijeća ne bi imala funkciju suodlučivanja zajedno sa poslodavcem kod otkaza ugovora o radu, a bez koje takva odluka ne bi bila dopuštena. Prema tome, sud svakako treba kao prethodno pitanje raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena opravdanosti razloga zbog kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnici LU, imajući u vidu da je tuženik ovlašten uskratiti suglasnost na otkaz ugovora o radu ukoliko tužitelj nema opravdani razlog za otkaz ugovora o radu odnosno ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu, s obzirom na to da je radnica LU navršila 60 godina života te da njoj poslodavac može otkazati samo uz suodlučivanje radničkog vijeća, što znači da i poslodavac i radničko vijeće moraju biti suglasni u odnosu na postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu. Imajući u vidu sve gore navedeno, tuženik i nadalje ostaje kod svojih tvrdnji da tužitelj nema opravdani razlog za donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu radnici LU. Takvu svoju odluku tužitelj temelji samo na paušalno navedenim razlozima da je radnica LU počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a koje se sastoje u tome da je odbila izvršavati svoje radne zadatke koji spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta, bez dostavljanja ijednog relevantnog dokaza za navedeno. Tuženik ukazuje i na činjenicu da iz rješenja HZMO-a, koje je tužitelj dostavio u sudski spis, proizlazi da radnica ne smije obavljati poslove koju uključuju dizanje i prenošenje tereta, trajno prinudni položaj tijela, određeni ritam rada, a poslodavac nije dokazao da je poslove radnog mjesta radnice LU prilagodio navedenim uvjetima. Isto tako, prilikom donošenja odluke o otkazu tužitelj nije cijenio dosadašnji rad radnice koji se svoj posao trudila obavljati uredno i savjesno, poštujući naloge i upute nadređenih. Dakle, prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu radnici LU tuženik smatra da tužitelj nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a što je isti bio dužan sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu. Slijedom svega naprijed navedenog tuženik smatra kako se opravdanost odnosno neopravdanost uskrate suglasnosti tuženika na odluku tužitelja o otkazu ugovora o radu radnici LU ne može utvrditi bez da se prije toga kao prethodno pitanje utvrdi opravdanost ili neopravdanosti otkaznih razloga, a za što tužitelj nije dostavio relevantne dokaze pa stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obveže naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca sudu za donošenje presude kojom se nadomješta suglasnost tuženika – Radničkog vijeća na namjeravanu odluku poslodavca da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu radnici LU, koja ima preko 60 godina života, zbog toga što je radnica počinila osobito teške obveza iz radnog odnosa, jer je Radničko vijeće prethodno odbilo dati suglasnost poslodavcu na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu navedenoj radnici, smatrajući da je tužitelj samo paušalno naveo razloge za namjeravanu odluku kao i zbog toga što prema stavu tuženika ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi se navedenoj radnici mogao otkazati ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

6. Analizirajući provedene dokaze utvrđeno je:

- da su tužitelj i radnica LU sklopili Aneks Ugovora o radu od 23. studenog 2015. iz kojeg proizlazi da su istim stranke suglasno utvrdile da su 31. ožujka 2015. sklopile ugovor o radu broj: HP-02/2-7514/15 (nastavno Osnovni Ugovor) te da se sklopljenim Aneksom mijenja čl. 2. st. 2. Osnovnog ugovora te da isti sada glasi: "Radnik je u okviru svog radnog mjesta dužan obavljati poslove u Prilogu C Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja uz isključenje dizanja i prenošenja težih tereta, trajno prinudnog položaja tijela i određenog ritma rada sukladno Rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Vukovaru, broj: 14001 od 20. rujna 2002."

- da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. siječnja 2021. radnica LU zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu Operater u poštanskom uredu u organizacijskoj jedinici Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda Grupe područja 5 te da je radnica u okviru prije navedenog radnog mjesta dužna obavljati poslove opisane u Prilogu C Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja, kao i da je ugovoreno da se radnica obvezuje poslove ugovorenog radnog mjesta obavljati na području Vukovarsko-srijemske županije, a koje će obavljati od 1. siječnja 2021., dok temeljem sklopljenog Aneksa Ugovora o radu od 18. svibnja 2022. proizlazi da se mijenja čl. 12. osnovnog ugovora o radu vezano uz određivanje plaće radnika,

- da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Vukovar, klasa: 140-04/02-01 ure broj: 341-2203/1-02-014001 od 20. rujna 2002. utvrđeno da se LU ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na osnovi invalidnosti, koje je rješenje koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Područne službe u Osijeku, broj dnevnika: 970/1-02 od 29. srpnja 2002. iz kojeg proizlazi da zdravstveno stanje radnice uz medicinsko kontraindikacije: dizanje i prenošenje težih tereta, trajno prinudni položaj tijela, određeni ritam rada, ne uvjetuje invalidnost, jer može radit na poslovima i radnim zadacima na koje je raspoređena i koje obavlja,

- da je Rješenjem Hrvatskog zavoda mirovinsko osiguranje, Središnja služba od 14. listopada 2003. odbijena žalba osiguranice LU i potvrđeno je Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Vukovar, od 20. rujna 2002.,

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, Broj: Us 10703/2003 od 6. lipnja 2007., zaprimljene kod tužitelja 1. listopada 2007., odbijena tužba LU, kojom je pobijala zakonitost Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20. rujna 2002.,

- da je 1. kolovoza 2024. Voditelj lokacije ŠU uputio tužitelju, Uredu za upravljanje ljudskim resursima, pisanu Izjavu u kojoj je naveo da je 1. kolovoza 2024. radnica LU, zaposlena na radnom mjestu operater u PU 32100 Vinkovci, odbila raditi na šalteru uz izjavu da ona ima dokumentaciju da ne može raditi na tom radnom mjestu. Navedeno je da je radnici ponuđeno da radi samo uplate, ali je i to odbila, a da nikakvu dokumentaciju nije priložila. Stoga je ista udaljena s rada te je Voditelj lokacije predložio pokretanje Izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, a također je napomenuto da je radnica odbila napisati svoju izjavu,

- da Iz Kadrovskih podataka tužitelja od 1. kolovoza 2024. proizlazi da je radnica LU rođena **.**.1963. te da na dan 1. kolovoza 2024. ima 61 godinu života, da ima ostvarenih 40 godina i 11 mjeseci ukupnog radnog staža, i to sve kod tužitelja,

- da je tužitelj, Ured za ljudske resurse, pozvao radnicu LU na iznošenje obrane povodom čega je sastavljen Zapisnik od 2. kolovoza 2024.,

- da je tužitelj putem e-mail poruke od 8. kolovoza 2024. dostavio tuženiku dopis namjere izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radnici LU sa svom pripadajućom dokumentacijom i to: Zahtjev za utvrđivanje odgovornosti, Izjava voditelja lokacije, Zapisnik o obrani Radnice, Ugovor o radu, Kadrovske podatke, Rješenje HZMO i Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske,

-da je tužitelj u dopisu namjere izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radnici LU od 6. kolovoza 2024. naveo iz kojih se razloga namjerava radnici izvanredno otkazati ugovor o radu, navodeći da je radnica 1. kolovoza 2024. počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je odbila izvršavati svoje radne zadatke koji spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta, da je odbila raditi na šalteru u poštanskom uredu Vinkovci iako se potpisivanjem ugovora o radu obvezala da će obavljati poslove operatera u poštanskom uredu prema nalogu poslodavca, kao i da postupanjem radnice ugrožava redovito funkcioniranje radnih procesa te je tuženiku ukazano da je radnici omogućeno iznošenje obrane,

- da je tuženik dopisom od 13. kolovoza 2024. dostavio tužitelju putem e-mail poruke svoje očitovanje u kojem je navedeno da se Radničko vijeće GP5 protivi namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu radnici LU s obrazloženjem da smatra da poslodavac nije dostavio pravodobno i potpuno sve podatke nužne za sagledavanje zakonitosti namjeravane odluke te da iz dostavljenih podataka koji su nepotpuni i paušalni bez dostave dokaza koji potvrđuju navode namjeravane odluke tuženik zaključuje da je predmetna odluka nezakonita,

- da je tužitelj podnio ovom sudu tužbu 26. kolovoza 2024. kojom traži nadomještaj suglasnosti.

7. Odredbom čl. 151. st. 1. podst. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku s navršenih 60 godina života, dok je st. 4. istog članka propisano da ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka. Dakle, pribava suglasnosti Radničkog vijeća sukladno odredbi čl. 151. ZR prije donošenja odluke o otkazu (umjesto provođenja uobičajenog postupka savjetovanja) predviđena je za određene skupine radnika kako bi isti bili dodatno zaštićeni, odnosno kako isti ne bi zbog svojih svojstava bili stavljeni u nepovoljniji položaj naspram drugih radnika. Predmet ovog postupka nije dokazivanje da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, kako to pogrešno drži tuženik, već samo, kako je ranije navedeno, postojanje osnovane sumnje.

8. U sporu kojim se zahtjeva nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj spor, potrebno je kumulativno ocijeniti slijedeće: namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu konkretnom radniku te ujedno ima li razloga da se posumnja u to da je odluka o otkazu rezultat diskriminacije, odnosno šikane.

9. Tijekom ovog postupka je utvrđeno da tužitelj kao poslodavac namjerava izvanredno otkazati ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s radnicom LU, jer je radnica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, budući da je odbila izvršavati radne zadatke koji spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta. Otkazivanje ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa je čl. 116. st. 1. ZR regulirano kao dopušteni razlog za otkaz (izvanredni otkaz) ugovora o radu.

10. Nadalje, u ovom postupku je trebalo utvrditi postoji li zabrana otkaza za radnicu LU. U čl. 34. st. 1. ZR navodi se da poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od prava koja su navedena u toj odredbi za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava. Radnica LU ne ulazi niti u jednu kategoriju radnika na koje se poziva naprijed navedena odredba važećeg Zakona o radu, a za koje postoji zabrana otkaza. Prema tome, ne postoji zabrana otkaza za radnicu LU.

11. Treći uvjet koji mora biti ispunjen da bi sud donio odluku kojom nadomješta suglasnost radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu je da poslodavac navodima i predloženim dokazima mora uputiti na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je radnica LU prema izjavi nadređenog odbila izvršavati radne zadatke koji spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta, čak da prema nalogu nadređenog nije htjela obavljati nikakvu vrstu poslova koji predstavljaju obvezu koja proizlazi iz Ugovora o radu kojeg je sklopila sa tužiteljem kao poslodavcem te da ju je tužitelj kao poslodavac pozvao na iznošenje obrane pa da je tužitelj kao poslodavac dokazao da postoji osnovana sumnja da su ostvareni svi razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

12. Dakle, kao što je već navedeno, u parnici u kojoj se od suda traži nadomještaj suglasnosti na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj nije dužan dokazivati da su ujedno i ostvareni razlozi za otkaz ugovora o radu. Naime, u ovoj vrsti postupka sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti. Ocjenjivanje opravdanosti razloga za otkaz konkretnoj radnici može biti predmetom raspravljanja i ocjenjivanja jedino u postupku između poslodavca i radnice, u slučaju spora o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, ukoliko takva odluka bude donesena. Stoga okolnosti koje tuženik ističe u svom očitovanju kojim se protivi davanju suglasnosti na namjeravanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici LU, sud ne utvrđuje u ovom postupku, već to može biti predmetom ispitivanja u postupku o dopuštenosti odluke o otkazu, što nije predmetom ovog spora. Pri tome se ističe kako tuženik u postupku suodlučivanja nije zatražio niti dodatne podatke niti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja.

13. Slijedom navedenog, budući je iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis utvrđeno postojanje osnovane sumnje da se ostvario zakonom dopušteni razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radnici LU te da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na to da je radnica LU stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike zbog činjenice da ista ima navršenih 60 godina života, nego se istoj namjerava otkazati ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, valjalo je nadomjestiti uskraćenu suglasnosti tuženika.

14. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem voditelja ŠU i direktorice IU, kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zz tuženika OU, budući da isto ne bi bilo od utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje, jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud već utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis, čime je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Naime, kao što je već navedeno, predmet ovog spora nije odlučivanje o nedopuštenosti otkaza kada bi personalni dokazi bili od utjecaja na utvrđivanje činjeničnog stanja pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

15. Tuženik je izgubio parnicu pa je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

16. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju

2. punomoćnici tuženika