Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1247/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreb, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, 1. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. travnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika Grada Zagreba, zbog neodlučivanja o prigovoru tužiteljice podnesenom 11. ožujka 2025. čelniku tijela.

1.1. Predlaže da sud naloži tuženiku donošenje odluke o predmetnom prigovoru.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ovosudna stvar ne spada u upravno područje odnosno da tužitelj nije bio ovlašten podnijeti prigovor iz članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, a time posljedično da tuženik nije imao ovlasti po takvom prigovoru postupati. Smatra da se radi o čistom vlasničkopravnom raspolaganju tuženika nekretninom koje je vlasnik, a koji dvostrani, obveznopravni odnos između tuženika i tužiteljice je nastao i uređen je sklopljenim ugovorom o najmu stana.

2.1. Predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu.

3. Tužba nije dopuštena.

4. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.

5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

6. Obzirom da je upravni akt sukladno prethodno citiranom zakonskom propisu, akt kojim tijelo iz članka 2. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, dakle tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga), rješava u upravnoj stvari o stanovitom pravu, obvezi ili pravnom interesu fizičke i pravne osobe, u konkretnom slučaju osporavano rješenje tuženika nije upravni akt, jer tim rješenjem nije riješeno ni o kakvoj upravnoj stvari,

7. Naime, povodom podnesenog zahtjeva za utvrđivanje visine najamnine sukladno Zaključku o visini najamnine za stanove kojima upravlja Grad Zagreb („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj. 34/23) ne donosi se pojedinačna odluka koja bi predstavljala upravni akt niti se postupanje povodom zahtjeva može smatrati drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, pa stoga niti akt donesen u tom postupku nije upravni akt, već akt raspolaganja. Nadalje, članak 34. stavak 1. točka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) propisuje da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.), pa je za spor o davanju stana u najam sudska zaštita osigurana u parničnom postupku (Upravni sud Republike Hrvatske, Us-5909/2004 od 8. rujna 2004. godine, Visoki upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1127/24 od 30. listopada 2024

8. Slijedom iznesenog sud nalazi da osporena odluka, nije upravni akt protiv kojega bi se mogao voditi upravni spor.

9. Kako je tužitelj podnio tužbu protiv rješenja tuženika koji nema elemente postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek to je na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

10. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Maja Valušnig

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis