Poslovni broj: Us I - 1634/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], Erwerbstatigkeit Erlaub, Siehe Zusatzblatt 0, zastupan po opunomoćenicima Imonu Choudhuryju i mr. sc. Ivani Špehar Janković, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhuryj i mr. sc. Ivana Špehar Janković, Zagreb, Labinska 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Put Muline 1, radi otkaza kratkotrajnog boravka, bez održavanja glavne rasprave, 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: UP/I-216- 04/24-04/481, Urbroj: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja tužitelju, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/24-04/481, Urbroj: 511-12- 33-24-1 od 23. svibnja 2024. tužitelju je otkazan kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, te mu je određen rok za dragovoljni odlazak iz RH od 1 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja RH, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske u Njemačku, ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku određenim predmetnim rješenjem.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što je izreka proturječna razlozima rješenja, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Prigovara kako je rješenje nejasno te nema niti jedne riječi, koja je "svrha kratkotrajnog boravka" tužitelja, odnosno na koji način, i iz čega proizlazi da tužitelj "svoj kratkotrajni boravak u RH" ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj kako to "zaključuje" upravno tijelo, odnosno nema obrazloženja o navedenom. Tvrdi da tužitelj, iako je državljanin Ruske Federacije, ima dozvolu za boravak i rad u Europskoj Uniji, odnosno može se slobodno kretati i nastaniti u zemljama Europske Unije, što uključuje i zemlje Schengenskom režimu (dakle i RH). Tvrdi kako tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 6. Zakonika o schengenskim granicama. Prigovara kako upravno tijelo ni ne navodi koji uvjet tužitelj nije ispunio i/ili opravdao iz članka 6. Zakonika o schengenskim granicama, pa se u tome dijelu pobijano rješenje ne može ispitati. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-3566/2021 od 3. svibnja 2022. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu već samo spis upravnog tijela.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis i preslik spisa upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu (uvezan u sudski spis).
5. Sud je temeljem članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tuženo tijelo temeljem iskaza tužitelja utvrdilo da svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku, te je odlučeno kako se temeljem odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o strancima tužitelju otkazuje kratkotrajni boravak.
8. Odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.
9. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
10. Ocjenjujući zakonitost osporenog akta, Sud utvrđuje kako je u predmetnom slučaju tuženo tijelo djelomično citiralo izjavu tužitelja i odredbe Zakona o strancima, pri tome ne navodeći razloge i ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a), što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim, a čemu tužitelj osnovano prigovara. Naime, pravilno i potpuno obrazloženje po prirodi stvari neophodna je pretpostavka ostvarenja ustavnog prava stranke na žalbu, odnosno u konkretnom slučaju prava na sudsku zaštitu i ocjenu zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu, što je u konkretnom slučaju izostalo.
11. Također, Sud utvrđuje kako točka 2. izreke osporenog rješenja, kojom je tužitelju određen rok za dragovoljni odlazak iz RH od 1 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, proturječi u obrazloženju osporenog rješenja citiranoj odredbi članka 184. stavka 3. Zakona o strancima prema kojoj rok za dragovoljni odlazak ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
12. U skladu sa navedenim, tužitelj je svojim prigovorima iz tužbe doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.
13. Potrebno je navesti kako je ovaj Sud u predmetima Us I-1598/2024, Us I- 1600/2024, Us I-1601/2024 i Us I-1599/2024, iste činjenične i pravne situacije kao u predmetnom sporu, zauzeo isto pravno stajalište.
14. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.
15. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).
17. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Splitu, 1. rujna 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja
2. Tuženiku
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
