Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1037/2024-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Terra Jaska d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB 81184470570, zastupana po punomoćniku Ljiljani Maravić-Pirš, odvj. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 1. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Podneskom od 7. srpnja 2025. tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 193. st. 2 ZPP-a valjalo riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

2. Tužitelj je, kao i tuženik pravovremeno stavio zahtjev za nadoknadu parničnog troška.

3. Tužitelj smatra da ima pravo na nadoknadu troškova temeljem odredbe čl. 158. st. 2 ZPP-a, jer da je uslijed obustave ovršnog postupka posl.br. Ovr-1070/20 krivnjom tuženika ( tamo ovrhovoditelja), koji nije postupio Zaključku suda od 19. rujna 2024. prestao pravni interes ovdje tužitelja za vođenje parničnog postupka.

4. Tuženik pak smatra da mu pravo na trošak pripada jer tužitelj nije povukao tužbu odmah po dostavi rješenja o obustavi ovršnog postupka, da je zahtjev tužitelja ionako očigledno neosnovan, kao i jer tužitelj izbjegava podmirenje duga a da se radi o obijesnom parničenju.

5. Ocjena je ovog suda da u ovom slučaju ne dolazi u primjenu zakonska odredba iz članka 156. stavak 1. i 3. ZPP-a koja propisuje obvezu stranke nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio neovisno o ishodu parnice, niti na strani tužitelja, niti tuženika.

6. Naime, uvidom u predmet posl. br. Ovr-1070/2020 utvrđeno je da je do obustave ovršnog postupka došlo rješenjem suda od 13. siječanj 2025., jer ovdje tuženik ( a tamo ovrhovoditelj) nije udovoljio zaključku suda od 19. rujna 2024. predložiti nastavak ovrhe.

7. Odredbom čl. 158. st 1 ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

8. Stavkom 2 istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9. Po ocjeni ovog suda, ne dolazi u primjenu odredba čl. 158. st 2 ZPP-a, jer tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a niti se radi o nekim drugim razlozima koji bi se mogli pripisati tuženiku.

10. Uvidom u predmet posl. br. Ovr-1070/2020 utvrđeno je da ovdje tuženik ( a tamo ovrhovoditelj) nije u ovršnom postupku namirio tražbinu koju tvrdi da prema ovdje tužitelju ( a tamo ovršeniku) ima, pa je dakle za zaključiti da tuženik i dalje ima interesa sa ovrhom nastaviti .

11. Nasuprot tome, tužitelj parnicu radi utvrđenja navedene ovrhe nedopuštenom, neovisno od toga što je ovrha obustavljena, ima interes nastaviti. Tužitelj je na pokretanje ove parnice upućen rješenjem ovršnog suda, pa kada je takvu parnicu pokrenuo, ima pravni interes i nastaviti i voditi postupak do odluke o postavljenom zahtjevu, neovisno od sudbine ovršnog postupka.

12. Ovršni zakon ne propisuje da dovršenjem ovrhe, njenom obustavom ili provedbom ovrhe, moguće i zbog toga što je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu

- i samo zbog te činjenice, tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan ili da tužba postaje nedopuštena.

13. Upravo suprotno tome, obzirom da je odredbom čl. 62. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024,dalje OZ) koja uređuje protuovrhu, propisano da ovršenik nakon što je ovrha već provedena može u istome ovršnom postupku zatražiti da sud naloži ovrhovoditelju vraćanje onog što je ovrhom dobio - između ostalog i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu proglašena nedopuštenom, valja zaključiti da se parnica na utvrđenje ovrhe nedopuštenom može voditi i nakon provedbe ovrhe i nakon što je obustavljena zbog dispozicije ovrhovoditelja (povlačenja prijedloga za ovrhu) (posl.br. Rev-1116/2022)

14. Tuženiku je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t.1 Tarife), pristupa na jedno ročište u iznosu od 200,00 eura, i troška sastava podneska od 25. srpanj 2025 u iznosu od 200,00 eura ( Tbr 8 točka 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (150,00 eura), odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, sve sukladno odredbi čl. 158. st 1 ZPP-a. Stoga je valjalo riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

4. Tuženiku nije priznat zatraženi parnični trošak u preostalom dijelu, i to trošak sastava podneska od 9. lipanj 2025, kao niti trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, jer tuženik nije niti obveznik plaćanja tih troškova. Također, tuženiku nije priznat niti materijalni trošak pristupa na ročište na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb, jer je tuženik imao mogućnosti ovlastiti za zastupanje punomoćnika na području Općinskog suda u Rijeci. Stoga je u preostalom dijelu zahtjev za trošak odbijen kao neosnovan, te je valjalo riješiti kao u točki III. izreke rješenja

U Rijeci 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a po žalbi rješava nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelju

- pun. tuženiku