REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2458/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DKLE, rođenog **.**.1986. u mjestu Omdurman, državljanina Republike Sudan, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1108, URBROJ: 511-01-212-14 od 16. lipnja 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1.Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/1108, URBROJ: 511-01- 212-14 od 16. lipnja 2025., odbacio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je odredio transfer u Saveznu Republiku Njemačku u roku od 6 mjeseci od odluke Savezne Republike Njemačke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti odluke u slučaju pokretanja upravnog spora.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako se transfer ne može izvršiti jer je na izdržavanju kazne zatvora te smatra da se njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu mora riješiti u što kraćem roku. Smatra da je tuženik propustio primijeniti odredbu poglavlja III Uredbe na pravilan način. Navodi kako u postupku nije saslušan od strane tuženika na okolnost koje je želio iznijeti, a kako bi dokazao tuženiku da Savezna Republika Njemačka nije država koja bi zakonito obradila njegov zahtjev i da nije država prvog ulaska u Europski gospodarski prostor. Ističe da u toj državi neće dobiti zakonit i nepristran postupak međunarodne zaštite.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj te da mu se odobri besplatna pravna pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe da je zahtjev tužitelja odbačen temeljem članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25.), obzirom da je utvrđena odgovornost druge države članice Europskog gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva, a sukladno članku 12. stavku 4. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. Ističe da je izjavom na zapisnik povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj od 3. ožujka 2025., ustanovljeno da je tužitelj boravi i radio u Saveznoj Republici Njemačkoj, a temeljem čega su zahtjevom za informacijama broj: HRDUB3 od 17. ožujka 2025., zatraženo od Savezne Republike Njemačke zatražene dodatne informacije o statusu tužitelja u navedenoj državi. Navodi kako je Savezna Republika Njemačka dostavila odgovor broj 10806195-277 od 19. ožujka 2025., kojim je obavijestila tijelo da je tužitelju bio odobren privremeni boravak od 4. kolovoza 2023. do 31. svibnja 2024 godine. Poziva se na odredbe članka 35. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te navodi da je tužitelj 10. travnja 2025., saslušan te da mu je omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i primjeni razloga iz članka 35. navedenog Zakona. Navodi kako je tužitelju pojašnjeno da će se njegov zahtjev odbaciti s obzirom na činjenicu da je Savezna Republika Njemačka prihvatila odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu sukladno članku 12. stavku 4. Uredbe. Ističe kako se u provedenom postupku odlučivalo isključivo o odgovornoj državi članici za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, obzirom da je Uredbom 604/2013, člankom 3. stavkom 1. propisano da zahtjev razmatra samo jedna država članica i to ona koja je prema kriterijima iz poglavlja III. navedena kao odgovorna, a poštujući rokove za transfer propisane člankom 29. Uredbe, koji predviđa rok od 12 mjeseci u slučaje da transfer nije moguć jer je tužitelj u zatvoru. Poziva se na odredbu članka 17. Uredbe kojom je propisano da iznimno od članka 3. stavka 1. svaka država članica može odlučiti da razmotri zahtjev za međunarodnu zaštitu koji u njoj podnese državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i onda kada takvo razmatranje nije njezina odgovornost na temelju kriterija iz Uredbe. Smatra stoga da primjena istog nije obvezujuća.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je 29. kolovoza 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj 3. ožujka 2025., podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev je tuženik odbacio i odredio transfer tužitelja u Saveznu Republiku Njemačku u roku od šest mjeseci od odluke Savezne Republike Njemačke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti ove odluku u slučaju pokretanja upravnog spora.
8. Tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenici da je je prilikom podnošenja zahtjeva, tj. prilikom saslušanja tužitelja (zapisnik od 3. ožujka 2025.), utvrđeno da je tužitelj boravio i radio u Saveznoj Republici Njemačkoj. Nadalje, tuženik se pozvao na članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj državi članici podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na temelju koje odredbe je od Savezne Republike Njemačke zatraženo da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva na temelju članka 12. stavka 4. navedene Uredbe. Savezna Republika Njemačka je odlukom od 24. ožujka 2025. prihvatila odgovornost, pa je na temelju članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i članka 29. stavak 1. Dublinske uredbe doneseno predmetno osporeno rješenje.
9. Odredbom članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25., dalje Zakon), propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva.
10. Odredbom članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj državi članici podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (u daljnjem tekstu Uredbe), propisano je da države članice razmatraju svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji podnese zahtjev na državnom području bilo koje države članice, uključujući granicu ili područje tranzita. Zahtjev razmatra samo jedna država članica i to ona koja je prema kriterijima iz poglavlja III. navedena kao odgovorna.
11. Sukladno odredbi članka 12. stavka 4. Uredbe, kada podnositelj zahtjeva posjeduje samo jedan ili više dokumenata o boravku kojima je važenje isteklo prije manje od dviju godina ili jednu ili više viza kojima je važenje isteklo prije manje od šest mjeseci i koji su mu stvarno omogućili ulazak na državno područje države članice, za vrijeme koje podnositelj zahtjeva ne napušta državno područje država članica, primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.
12. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Uredbe iznimno od članka 3. stavka 1. svaka država članica može odlučiti da razmotri zahtjev za međunarodnu zaštitu koji u njoj podnese državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i onda kada takvo razmatranje nije njezina odgovornost na temelju kriterija iz ove Uredbe.
13. Prema ocjeni Suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju postoji odgovornost Savezne Republike Njemačke kao druge države članice Europskoga gospodarskog prostora sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona. Iz navedenog razloga, tuženik je imao osnove postupiti prema članku 29. stavku 1. Dublinske uredbe, te tužitelj prigovorima iznesenima u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavanoga rješenja.
14. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga se sasluša, jer je isti saslušan u upravnom postupku, a provođenje ponovnog saslušanja u upravnom sporu ne bi dovelo do drugačije odluke u predmetnom upravnom sporu s obzirom na nesporno utvrđeno činjenično stanje.
15. Slijedom iznesenog, Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke).
16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).
17. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Buer točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 1. rujna 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
