Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2488/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja JPZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1. Petruševec 4. odvojak kbr. 135, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, na ročištu za objavu presude 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JPZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 1. Petruševec 4. odvojak 135, Zagreb, vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Špingarol, površine 2150 m2, oranica, površine 2150 m[2] , upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužan priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja na istoj, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. studenog 2024. prije svega ističe kako se sukladno čl. 186.a Zakonu o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP) prije podnošenja ove tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru. Odlukom Općinskog državnog odvjetništva u Zadru odbijen je zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelj navodi kako je upravo on dugogodišnji izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine i kako je čitavo vrijeme u samostalnom i poštenom posjedu, kako sam, tako i putem svojeg pravnog prednika pok. oca RPZ više od 40 godina. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 18. prosinca 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako uvidom u zapisnik o osnivanju/preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broja Z-784/2007/706 od 19. ožujka 2008. proizlazi kako je tužitelj u dva navrata uredno pozivan u postupku obnove zemljišne knjige, međutim nije pristupio na ista ročišta, iz čega proizlazi da je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za nekretnine koje su predmetom ovog postupka. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV- 246/2015 usvojen je zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužitelj nije u postupku obnove izjavio prigovor ili podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je isti vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U tijeku postupka podneskom od 25. veljače 2025. tužitelj je osporio navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu navodeći da je zajedno sa svojim pravnim prednikom pok. ocem RPZ izvanrednom dosjelošću (samostalnim i poštenim posjedom) stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Vezano za navode tuženice da je tužitelj vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige pozivajući se na zaključak predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su IV- 246/2015, navodi kako tuženik nije u cijelosti naveo sadržaj predmetnog zaključka, već isključivo onaj dio koji ide njemu u korist. U situaciji kad se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu. Dakle, tužitelj da navodi da se u ovom predmetu tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju od onog koje je postojalo u vrijeme postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. U tom smislu ističe da pravni učinak tužiteljevog samostalnog i poštenog posjeda – u smislu čl. 159.st. ZV-a nije postojao 2008. kada se provodio postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: odluku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: N-DO-202/2024 od 2. listopada 2024. ( list spisa 5-6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 7), Povijest promjena DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 8-9, 31-36), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/706 od 119. ožujka 2008. ( list spisa 23-26), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 30), saslušani su svjedoci: EPZ (list spisa 46), LPZ (list spisa 46-47), CPZ (list spisa 47-48), ČPZ (list spisa 48) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja JPZ (list spisa 52).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice.

7. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo upisana tuženica. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, a tuženica je državnoodvjetničkom odlukom, broj: N-DO-202/2024 odbila zahtjev za mirno rješenje spora.

8. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-784/2007/706 od 19. ožujka 2008. (list spisa 23-26) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] Špingarol, u naravi oranica nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 176735 m[2] uknjiženog vlasništva u korist Općenarodne imovine za cijelo. Nadalje, proizlazi da nije pristupio tužitelj ( dva puta uredno pozvan) koji je prema posjedovnom listu 5072 evidentiran posjednikom predmetne nekretnine.

10. Iz povijesti promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/22-05/91, UR.BROJ: 541-24-04/7-22-2 od 15. lipnja 2022. (list spisa 31-36) razvidno je da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956. kat. čest. [katastarska čestica] upisana je na više posjednika, na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] upisan je ŠPZ u površini od 2500 m[2] .

11. Tijekom postupka saslušani su svjedoci EPZ ( list spisa 46), LPZ ( list spisa 46-47), CPZ ( list spisa 47-48) te DPZ ( list spisa 48) koji su u bitnom suglasno naveli da je riječ o nekretnini lokalnog naziva Špingarol, koju je ranije posjedovao otac tužitelja pok. ŠPZ, a koja je predstavljala oranicu na kojoj se sijalo žito, pšenica te povrtne kulture. Ovu parcelu da je poslije pok. oca naslijedio upravo tužitelj, što unutar obitelji nije bilo spora. Svjedoci su suglasno naveli da tužitelju niti njegovom pravnom predniku nitko nikada nije osporavao vlasništvo ove nekretnine.

12. U stranačkom iskazu tužitelj JPZ je naveo (list spisa 52) da se u vrijeme obnove zemljišne knjige nalazio u Zagrebu gdje živi i radi, da je bio spriječen zbog poslovnih obveza prisustvovati toj raspravi, zbog čega je na predmetnoj parceli upisana Republika Hrvatska. Ističe da raspolaže ispravama koje dokazuju njegovo pravo vlasništva i to ranije njegovog oca pok. RPZ. Predmetnu nekretninu da su oduvijek nazivali Špingarola. Ranije da ju je otac koristio za obrađivanje sadnjom raznih poljoprivrednih kultura. Ova parcela je nakon očeve smrti pripala njemu što unutar obitelji nije bilo sporno niti im je itko treći osporavao vlasništvo ove parcele za koju zaključno ističe da je otac plaćao i porez.

13. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

14. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

14.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

14.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

15. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

16. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

17. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

18. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

19. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

20. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: EPZ LPZ, CPZ te ČPZ koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu. Prvenstveno sukladno povijesti promjena Državne geodetske uprave prema kojoj je na predmetnoj parceli (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere) od najstarijih podataka 1955./1956. bio evidentiran pok. otac tužitelja ŠPZ u površini od 2500 m[2] , dakle u većoj površini nego što danas iznosi površina predmetne nekretnine u novoj izmjeri.

21. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza koji prileže spisu, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po predniku tužitelja, i to predmetnu nekretninu je koristio još od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća otac tužitelja pok. ŠPZ, za obrađivanje sadnjom kukuruza, žita i ostalih poljoprivrednih kultura, a kojemu nitko kao niti danas nije osporavao pravo vlasništva niti ih je ometao u korištenju iste, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po predniku mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

22. Nadalje, ukazuje se neosnovanim navodi tuženice koje je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, a nije podnio tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 197. ZZK. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev- 919/2018-2 od 1. veljače 2023. "rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti." U konkretnoj situaciji, iz pribavljenog zapisnika sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/706 proizlazi da u tom postupku tužitelj nije sudjelovao, posljedično nije niti dao nikakvu izjavu u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Dakle, po stavu ovog suda, tužitelj je ovlašten podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 1. rujna 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.