Posl.br. Pr 51/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljaVesna TZ OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici Vlaho Mujo i Marijana Vodnica Vuković, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika Opće bolnice Dubrovnik, OIB: 75970517069, Dr. Roka Mišetića 2, Dubrovnik, zastupanog po punomoćniku Denisu Orlić, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 27. kolovoz 2025. godine, dana 1. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I . Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Dubrovnik, OIB 75970517069, da tužiteljici TZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće, isplati bruto novčani iznos od 274,94 eura, sa zateznim kamatama i to;

- na iznos od 77,08 eura od dana 16. veljače 2020. godine do isplate;

- na iznos od 88,64 eura od dana 16. ožujka 2020. godine do isplate;

- na iznos od 89,13 eura od dana 16. travnja 2020. godine do isplate, te

- na iznos od 20,09 eura od dana 16. svibnja 2020. godine do isplate,

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, a po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. 2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamate tekuću od dana donošenja presude do isplate, a po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici , u roku od 15 dana, parnični trošak ovog postupka u iznosu od 400 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje se obračunava polugodišnje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 3 12 24 . godine navodi da je doktor medicine koji je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist pumolog . Kod tuženika je u kontinuiranom radnom odnosu od 2013. godine. Zbog prirode posla rad je organiziran na način da radi noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni u smjenskom radu, u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, u dežurstvu i pripravnosti, po pozivu i sl. Također povrh redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kod tuženika radi i prekovremeno. Visina plaće tužiteljice za utuženo razdoblje, određena je Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 88/13, Narodne novine 143/13 i 96/15, te Narodne Novine 29/18), kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17). Temeljem odredbi čl. 66. Kolektivnog ugovora NN 88/13, čl. 59. Kolektivnog ugovora NN 143/13 i čl. 4. Dodatka tom ugovoru NN 96/15, te čl. 57. Kolektivnog ugovora NN 29/18, tužiteljici, kao doktoru medicine, u periodu do 1. listopada 2015. godine pripada pravo na dodatak na plaću od 10%, a od 1. listopada 2015. godine dodatak od 12% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Temeljem odredbi čl. 65 Kolektivnog ugovora NN 88/13, čl. 57. Kolektivnog ugovora NN 143/13 i čl. 3. Dodatka tom ugovoru NN 96/15, te čl. 55. Kolektivnog ugovora NN 29/18, tužiteljici, a s obzirom na njeno radno mjesto i poslove s posebnim uvjetima rada, pripada pravo na dodatak na plaću od 16%. Temeljem odredbi kolektivnih ugovora (čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora NN 88/13) tužiteljica ima pravo na naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom. Temeljem odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora NN 88/13, čl. 51 st. 8. Kolektivnog ugovora NN 143/13 i čl. 49 st. 8. Kolektivnog ugovora NN 29/18, tužiteljici, za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa pripada pravo na plaću uvećanu za 150%. Tuženik tužiteljici nije obračunavao niti isplaćivao plaću sukladno citiranim odredbama kolektivnih ugovora. Tuženik je tužiteljici obračunavao dodatke i uvećanje osnovne plaće s navedenih osnova samo na sate koje se odnose na redovni rad, dok za prekovremeno odrađene sate rada tuženik tužiteljici nije obračunavao dodatke niti uvećanja koja mu temeljem citiranih odredbi kolektivnih ugovora pripadaju. Odredbe kolektivnih ugovora kojima se regulira pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ne isključuju pravo tužiteljice na ostala uvećanja plaće (dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti, dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i dr.). Naime, bez obzira radi li tužiteljica u redovnom mjesečnom fondu radnih sati ili radi prekovremeno, tužiteljici pripadaju dodaci na plaću regulirani kolektivnim ugovorima, jer tužiteljica i u redovnom i prekovremenom radu ima istu odgovornost za život i zdravlja ljudi, ima iste posebne uvjete rada itd. Dakle, tuženik tužiteljici za odrađene prekovremene sate nije isplaćivao dodatak na ime iznimne odgovornosti, niti na ime posebnih uvjeta rada. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao niti uvećanje na plaću za rad u dane blagdana, neradnih dana i Uskrsa, niti je priznavao tužiteljici plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom. Kako je tuženik tužiteljici pogrešno obračuvavao mjesečnu plaću tako je tužiteljicu uskratio i za pripadajući iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, obzirom da se sukladno odredbi čl. 81 Zakona o radu (odnosno čl. 60 ranije važećeg Zakona o radu), te odredbama čl. 37 st.2. Kolektivnog ugovora NN 88/13, čl. 36 st. 2. Kolektivnog ugovora 143/13, te čl. 34 st. 2. Kolektivnog ugovora NN 29/18, tužiteljici naknada plaće za godišnji odmor treba isplatiti u visini njene prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću u manjem iznosu nego li joj pripada, pa je stoga za utuženi period, obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor manju od one koja tužiteljici pripada. Tuženik određuje raspored radnog vremena te vodi evidenciju o radnom vremenu tužiteljice, tj. o radnim satima odrađenim kao prekovremeni rad, rad noću, subotom, smjenski rad i sl. Obzirom na navedeno i na činjenicu da tužiteljica nema uvid u evidencije tuženika, tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe ne raspolaže sa svim podacima potrebnim za postavljanje preciziranog tužbenog zahtjeva prije nego što tuženik ispuni obvezu dostave potpune dokumentacije o radu tužiteljice u utuženom razdoblju. Stoga tužiteljica tužbeni zahtjev postavlja sukladno čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku tj. predlaže da sud donese sljedeće; rješenje kojim će se naložiti dostava dokumentacije.

Nakon vještva određuje tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, opreza radi ističe prigovor zastare i predlaže da se ista odbaci/odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da je tužba neodređena i nerazumljiva. Suprotno navodima tužbe, plaća zdravstvenih radnika, uključujući tužitelju, nije određena Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenika i namještenike u javnim službama, već prvenstveno Zakonom o plaćama u javnim službama kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu.

Navodi da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev na zakonski dopušten način sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Ne postoji zahtjev o glavnoj stvari (iznos, barem približan). Tužitelj pozivanjem na čl. 186.b traži od tuženika dostavu kompletne dokumentacije o radu tužitelja bez da za to dokazuje ili barem učini vjerojatnim legitiman razlog. Naime, platne liste tj. obračuni plaća sadrže sve potrebne podatke iz kojih se može provjeriti točnost izračuna i visine plaće svakog radnika, uključujući tužitelja. Platne liste se dostavljaju svakom radniku mjesečno pa se ovakvim zahtjevom teret dokaza pokušava svaliti na tuženika, što je suprotno odredbama o teretu dokazivanja koje propisuje ZPP i smislu čl. 186.b ZPP i načelu ekonomičnosti postupka. Navodi kako tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz o visini isplaćene plaće tužitelja u utuženom razdoblju i slijedom toga barem učinio vjerojatnim da je plaća pogrešno obračunata. U tužbi se samo navode Kolektivni ugovori i njihove odredbe (neki nevažeći i irelevantni kako je to već navedeno) koje zdravstvenim radnicima daju odnosno pobliže propisuju određena prava bez da se išta konkretizira. Opreza radi ističe i prigovor zastare.

3. U odnosu na prijedlog tuženice da se tužba odbaci kao nepotpuna, ukazuje se da je tužba tužitelja, nakon provedenog vještačenja, sastavljena sukladno čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), te da iste sadrži određen zahtjev u pogledu glavnog, kao i sporednih potraživanja, pa stoga nema osnova da bi se ista odbacila.

4. Tijekom glavne rasprave pročitani su obračuni plaća, Izmjene i dopune od 26.10.2011. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražnu odluku od 07.12.2011., sporazum od 23.11.2006. o osnovici za plaće u javnim službama, dodatak od 13.05.2009. Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., treće tromjesečje 2015., odluka Vlade RH od 29.12.2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama i ugovor o radu, te je provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje.

4. 1. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjev osnovan.

6 Predmet spora je isplata razlike plaće za utuženo razdoblje koja tužitelju pripada za obavljeni prekovremeni rad, otežane uvjete rada, pravo na dodatke s osnova otežanih uvjeta rada.., i to razlike isplaćene plaće/naknade plaće u odnosu na plaću/naknadu plaće koja bi istoj bila isplaćena da je tuženica za obavljeni prekovremeni rad obračun plaće vršila na način da je i na prekovremeni rad primijenila propisana uvećanja plaće koje je obračunao na redovni rad

7 U postupku nije sporno:

- postojanje radnog odnosa,

- trajanje rada u utuženom razdoblju,

- visina isplaćene plaće za utuženo razdoblje.

8. Sporno je pravo tužitelja da mu se i za prekovremeni rad isplate uvećanja plaće koja se isplaćuju za rad u redovnom radnom vremenu, to stoga što tuženica smatra da se ova uvećanja plaće ne obračunavaju na prekovremeni rad. ,pravo na uvećanje s osnove rada s posebnim uvjetima rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi , Sporna je i zastara potraživanja

9 Odredbom čl. 94. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Odredbom čl. 42. st. 1. ZR-a, odnosno čl. 60. st. 1. ZR/14, definirano je radno vrijeme kao "vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac".

13. Člankom 45. st. 1. ZR-a, odnosno čl. 65. st. 1. ZR-a/14, prekovremeni rad je definiran kao rad koji radnik obavlja na pisani zahtjev poslodavca, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena.

14. Zakon o radu ne propisuje visinu i način obračuna povećanja plaće po prethodno navedenim osnovama, no odredbama čl. 257. ZR-a, odnosno čl. 194 ZR/14, propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 7. istog Zakona, odnosno čl. 9. ZR/14, određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 82. ZR-a, kao i čl. 90. ZR/14, propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

Odredbom čl. 60. st. 1. ZR, definirano je radno vrijeme kao "vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac".

Člankom 65. st. 1. ZR-a, prekovremeni rad je definiran kao rad koji radnik obavlja na pisani zahtjev poslodavca, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena.

10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (¨Narodne novine¨ broj 88/13 i 95/15, dalje u tekstu: KU), kao i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (¨Narodne novine¨ broj 29/18, 35/19 i 92/19, dalje u tekstu: KU/18), člankom 47. određuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; s tim da su dodaci na osnovnu plaću, istovjetno propisani čl. 49 odnosno čl. 51 ovih kolektivnih ugovora i predstavljaju: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti kolektivni ugovor posebno određuje osnove uvećanja i postotak uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, smjenski rad, rad blagdanima, neradnim danima, u dežurstvu i pripravnosti, po pozivu, kao i za prekovremeni rad.

Odredbom čl. 51. st. 12. KU, isto kao i čl. 49. st. 12. KU/18, je propisano da se navedeni dodaci ne isključuju, dok sukladno čl. 57. KU, odnosno čl. 55. KU/18, radnik ima pravo i na dodatak s osnove posebnih uvjeta rada, uvećanjem osnovne plaće za pojedinačno određeno radno mjesto i poslove, dok sukladno čl. 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4%, kasnije 8 % od osnovne plaće.

11 Temeljem navedenog, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. godine, zauzetog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po kojem ¨zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu", tužitelj ima pravo da mu se svi pripadajući dodaci, odnosno uvećanja plaće, isplate i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

. Naime, rad u redovnom radnom vremenu i rad izvan redovnog radnog vremena predstavljaju jednaki rad u smislu obavljanja poslova radnog mjesta, s razlikom koja se očituje jedino u vremenskom određenju obavljanja poslova koje se sukladno načelima radnog prava te ZR-u i KU-u posebno nagrađuje u smislu uvećanja plaće po samoj činjenici da se rad obavlja izvan redovnog radnog vremena, pa je upravo stoga dodatak/uvećanje plaće po toj osnovi predviđeno kao posebna kategorija uvećanja plaće, a koja se, kao i svi dodaci i uvećanja, obračunava na osnovnu plaću Tuženica pri tome pogrešno tumači relevantne propise i odredbe KU, kao i tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje mjerodavnog KU, jer isti određuju, logično, da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka, što konkretno ne znači niti može značiti da radnik gubi prava na obračun dodataka i uvećanja plaće koja mu pripadaju po različitim osnovama, već upravo suprotno da radnik ima pravo na obračun svakog pripadajućeg dodatka i uvećanja plaće koji se pojedinačno računa na osnovnu plaću u za to određenom postotku, da bi konačna plaća predstavljala zbroj tako izračunate osnovne plaće i dodataka na istu. Naime, potpuno je nelogično tvrditi, a što proizlazi iz postupanja tuženice kao poslodavca, da bi radnik koji radi iste poslove samo na različite dane ili u različito vrijeme od redovnog radnog vremena time obavljao poslove koji, ako se rade izvan redovnog radnog vremena, nisu jednako složeni ili pak rađeni subotom, nedjeljom i blagdanom, u drugoj smjeni, po osobi koja ima određeni staž i odgovornost, pa da bi mu zbog činjenice da je radio prekovremeno pripadao isključivo dodatak za prekovremeni rad, bez ostalih dodataka i uvećanja plaće.

Konkretno, prekovremeni rad je rad koji je jednak redovnom radu po složenosti i pravima radnika, uz iznimku da se obavlja izvan redovnog radnog vremena, te se kao takav mora i platiti. Tuženik pri tome ne razlikuje prava radnika na plaćanje prekovremenog rada i prava radnika na plaćanje rada općenito, dok pravilno ukazuje da se ostali dodaci i uvećanja plaće radnika obračunavaju na osnovnu plaću, što konkretno znači da je osnovna plaća uvijek ista bilo da se radi o prekovremenom radu ili redovnom radu, no tuženica upravo ovim i sam potvrđuje da se radi o istim poslovima koje radnik obavlja pa time i ima jednaka prava koja mu pripadaju po osnovi obavljanja tih poslova, neovisno o vremenu kada ih obavlja u smislu prekovremenog rada. 1

. 12Slijedom navedenog, ovaj sud je stalnoj sudskoj vještakinji dao zadatak :

. Vještak je dužan razmotriti ovaj parnični spis i na temelju isprava (radnopravne dokumentacije za tužitelja – obračunskih lista plaće, evidencije radnog vremena i uputnica za rad na pobliže mjesto rada i o plaći) izraditi nalaz i mišljenje o (bruto) iznosu plaće i naknade plaće za godišnji odmor i za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja koji bi tužitelju bio obračunat za rad u utuženom razdoblju da je obračun plaće tužitelja vršen na način da su dodaci na koje tužitelj ostvaruje pravo sukladno u nastavku označenim propisima i aktima odnosno koje je tuženik obračunao tužitelju na osnovnu plaću za rad u redovnom radnom vremenu, obračunavani i na (osnovnu) plaću za prekovremeni rad tužitelja - dodatak koji tužitelj ostvaruje temeljem rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18, dalje: KU/18) te Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 92/19, dalje: Dodatak II. KU/18); - dodatak koji tužitelj ostvaruje po osnovi obavljanja posla sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 57. KU/18 i čl. 23. Dodatka II. KU/18; te da je tako obračunati iznos plaće korišten za obračun naknade plaće koju tužitelj ostvaruje za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljem čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) i temeljem čl. 34. KU/18 te za obračun naknade plaće koju tužitelj ostvaruje u slučaju odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana temeljem čl. 58. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 24/17). III Vještak je dužan osim izračuna (bruto) iznosa plaće i naknade plaće sukladno točci II. izreke, izračunati i razliku između tih iznosa te (bruto) iznosa plaće i naknade plaće koja je tužitelju stvarno obračunata u utuženom razdoblju.

13. Stalna sudska vještakinja financijske struke je temeljem pregleda isprava u spisu i primjenom KU, izračunala razliku plaće kako tužitelj zahtijeva u konačno određenom tužbenom zahtjevu pojedinačno za svaki mjesec koji je predmet spora, a ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje iste kao potpuno, jasno i utemeljeno na relevantnim odredbama KU, kao i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (¨Narodne novine¨ broj 29/18), koji navedena prava istovjetna regulira kao i prethodni KU.

Naime, vještakinja je za svaki dodatak posebno računala iznos uvećanja plaće na način da je određeni postotak pojedinačno primijenila na iznos osnovne plaće, pa tako dobivena pojedinačna uvećanja osnovne plaća zbrojila sa osnovnom plaćom, a što je sukladno citiranim odredbama KU.

14 Konkretno, tužitelju je za prekovremeni rad osnovica plaće, a koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, uvećana po osnovi rada s posebnim uvjetima rada, te odvojeno uvećana po osnovi obavljanja posla s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, pa su zatim individualna dobivena uvećanja plaće zbrojena na iznos osnovice plaće, te je potom za svaki mjesec izračunata razlika između ovakvog obračuna plaće za prekovremeni rad u odnosu na plaću koja je tužitelju isplaćena za isti rad.

15. U odnosu na naknadu plaće koja pripada tužitelju za vrijeme prijevremene spriječenosti za rad, ista je obračunata na način da ista predstavlja prosjek tri plaće tužitelja isplaćene u prethodna 6 mjeseci prije mjeseca kada je nastupio slučaj po osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu, pri tome plaće koje su obračunate na način kako je vještakinji naloženo u ovom predmetu, dakle sa pravilno obračunatim uvećanjima plaće, sve sukladno čl. 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (¨Narodne novine¨ broj 80/13).

16. Naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora je izračunata na način da, sukladno čl. 95. st. 5. ZR/14, odnosno čl. 60. st. 1. ZR-a, ista predstavlja prosjek tri plaće tužitelja u mjesecima koji su istom prethodili, pri tome plaće računajući kao plaće koje je tuženik dužan isplatiti sukladno nalazu i mišljenju vještakinje u ovom predmetu.

17. Obzirom je vještakinja obračun izradila sukladno zadatku ovog suda, a stranke nisu imale prigovora u pogledu izračuna vještakinje, isti je u cijelosti prihvaćen kao jasan i potpun te sukladan pravilima struke.

18 U odnosu na legitimiranost tuženice za isplatu tražbine tužitelja, kao i postojanje pravnog interesa tužitelja u ovom postupku, ukazuje se da je tuženica poslodavac tužitelja, te je upravo ona legitimirana za potraživanja po osnovi isplate plaće/naknade plaće, obzirom je čl. 7. st. 1. ZR-a jasno propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Isplata plaće je temeljna obveza poslodavca, dok je pitanje financijskih sredstava u isključivoj nadležnosti poslodavca koji kao takav ima obvezu osigurati potrebna sredstva, no isto ne utječe na pravo tužitelja da bude plaćena za svoj rad

19 Činjenica da je osnivač tuženice jedinica područne samouprave te da se tuženik financira sredstvima iz državnog proračuna kao javna ustanova, nije od utjecaja na činjenicu da je ona poslodavac i da je obračun plaće i isplata plaće njegova obveza, čak kada isti ima obvezu obračun raditi prema naputku nadležnog ministarstva. Činjenica da je Odlukom Vlade RH uređeno pitanje osiguravanja sredstava za isplatu potraživanja radnika u javnoj službi – djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije od utjecaja na prava tužitelja i obveze tuženice u njihovom radnom odnosu, već ista isključivo djeluje prema poslodavcu u smislu pitanja osiguranja sredstava za isplatu razlika plaće za prekovremeni rad njegovih radnika. Ovom odlukom je jasno određeno da se u državnom proračunu osiguravaju potrebna sredstva za isplatu i to prema podacima koji će poslodavci dostaviti na temelju podnesenih tužbi, pravomoćnih sudskih presuda kao i prekovremenih sati za koje radnici nisu pokrenuli sudske sporove. Smisao i cilj ove odluke je da se osiguraju sredstva koje će zdravstvene ustanove morati isplatiti radnicima po osnovi prekovremenog rada, no istom se ne odlučuje o pravu konkretnog radnika niti temeljem ove odluke za poslodavca nastaje obveza u odnosu na konkretnog radnika, čime tužitelj definitivno ima pravni interes i pravo zahtijevati isplatu razlike plaće koja mu nije isplaćena. Tuženica ne tvrdi niti dokazuje da bi tužitelju obračunala predmetnu razliku plaće i za istu osigurala sredstva te ih isplatio, pa je prigovor nepostojanja interesa tužitelja potpuno neutemeljen.

20 Činjenica da tuženica postupa po nalogu nadležnog ministarstva predstavlja osnovu za eventualnu naknadu štete od Republike Hrvatske, ukoliko bi zaista trpio štetu, a što je malo vjerojatno pored činjenice da sredstva za isplatu prema samoj tvrdnji tuženice osigurava Republika Hrvatska.

21. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj istaknuo zahtjev za isplatu iznosa koje je vještakinja pravilno obračunala, na vještvo nije bilo primjedbi, kako u mjesečnom iznosu, tako i u ukupnom iznosu, odlučeno je kao u točki I. izreke presude, s tim da je, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku ZOO), odlučeno da zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 16. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, i to na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

22Prigovor zastare nije osnovan jer je tužba uredno podnesena 3 12 24 godine, a najstarije dospjelo potraživanje upravo dospijeva dana 16. 2 20 ., dakle nije protekao zastarni rok od 5 g. čl. 241 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 te čl. 139 Zakona o radu.

23. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku, kako se radi o stupnjevitoj tužbi uređenju istog nakon vještačenja tužitelj ima pravo na cjelokupan trošak, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu troška sastava tužbe u iznosu od- 25 bodova, (tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u nastavku OT, te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 4 2 25 i 27 8 25 po 25 bodova , podnesak od

1 0

22 7 25 25 bodova , time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 100 bodova dakle svaki bod po 2 EUR što je 200 EUR što je 200 EUR

Tužitelj je, uz navedeno imao trošak plaćenog predujma vještačenja u iznosu od 200 EUR, pa mu, sa troškom zastupanja, pripada pravo na nadoknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 400 EUR

24. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u

25 Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Dubrovniku, 1. rujna 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja,

- punomoćnik tuženice.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Dubrovnik