62. P-940/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102A, OIB: 28163265527, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu JAGAR & GREBENAR u Zagrebu, Masarykova ulica 15, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 16488001145, radi naknade štete, vps 1.218,36 eur, u pisanom postupku 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se Republici Hrvatskoj – Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, da Sveučilištu u Zagrebu, Prirodoslovno- Matematičkom fakultetu, Zagreb, Horvatovac 102, OIB: 28163265527 u roku od 15 dana isplati iznos od 1.218,36 EUR/ 9.179,76 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 19. srpnja 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.”

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 298,62 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno od 1.1.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotna poena (ostali odnosi), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 27. travnja 2023. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj navodi da je Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-364/20 od 25. veljače 2021., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-767/21 od 19. svibnja 2021., tužitelju naloženo da DN, [adresa], u roku od 8 dana isplati iznos od 3.472,29 kuna uvećan za zatezne kamate, te daljnji iznos od 3.750,00 kuna na ime troškova postupka, uvećan za zatezne kamate.

1.2. Pojašnjava da se iznos iz navedene presude odnosi na isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te na poslovima s izvorima opasnosti prema odredbi članku 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata znanosti. Na temelju presude, DN je 18. srpnja 2022. naplatio svoje potraživanje u iznosu od 9.179,76 kuna odnosno 1.218,36 EUR (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna).

1.3. DN je svoje pravo na isplatu naknade za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada ostvario u sudskom postupku te prisilnom naplatom s računa tužitelja, a iz razloga tuženikova propuštanja ispunjenja zakonske obveze osiguranja sredstva za naknadu za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada i doznake tih sredstava tužitelju.

1.4. Smatra da je iz tog razloga tuženik u obvezi da po osnovi naknade štete, naknadi tužitelju iznos koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi bila da nije bilo propuštanja od strane tuženika. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl.br. Rev-276/2022 od 13. travnja 2022. (između istih parničnih stranaka) potvrdio da se u ovom i istovrsnim slučajevima, na pravni odnos primjenjuju pravna pravila koja uređuju institut naknade štete.

1.5. Uz navedeno predmetnom presudom utvrđeno je da zastara u slučajevima naknade štete počinje teći sljedeći dan od dana nastanka štete. S tim u vezi tužitelj je, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, 3. kolovoza 2022. nadležnom državnom odvjetništvu podnio Zahtjev za mirno rješenje spora, koji je nadležno državno odvjetništvo zaprimilo te otklonio svojim dopisom od 21. rujna 2022.

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da predlagatelj nije postupio prema odredbi članka 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj: 142/10; dalje kolektivni ugovor). odnosno kao poslodavac nije izradio popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

2.2. Predlagatelj nije utvrdio iznos po osnovu dodatka za plaću svojih zaposlenika, poštujući proceduru ugovorenu Kolektivnim ugovorom, kako bi se predmetna sredstva mogla potraživati od tuženika, a budući da isto nije učinjeno, Republika Hrvatska nije imala saznanja niti da je obveza isplate dodatka na plaću nastala niti u kojem iznosu.

2.3. Tuženik opsežno elaborira pravnu osnovu spora te ističe prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Pisani postupak

3.1. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako ocjenio isprave koje su dio sudskog spisa.

3.2. Prvenstveno valja istaknuti kako je vrijednost predmeta ovog spora 1.218,36 eur što ga svrstava u postupke male vrijednosti, koji su u pravilu pisani postupci. Sud pojašnjava da iznimno, u skladu s odredbom članka 461. a. ZPP-a, sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

3.3. Napominje se, da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, koji u predmetnom slučaju nije uslijedio, u smislu odredbe članka 461.a. stavka 4. ZPP-a ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba. Iz navedene odredbe proizlazi da je sud slobodan u izboru između dvije vrste postupka (diskrecijska ocjena) te se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja.

3.4. Sud je rješenjem od 5. svibnja 2023. upozorio stranke da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će održati ročište ako to bude smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Stranke su upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti njihova dužnost iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze u tužbi odnosno odgovoru na tužbu te da su stranke na pripremnom ročištu ovlaštene iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

3.5. Sud utvrđuje da stranke nisu predložile održavanje ročišta niti izvođenje dokaza, a radi se o pravnom pitanju, pa sud nije imao valjan razlog za provođenje usmene rasprave, već je odabrao odlučiti o tužbenom zahtjevu u pisanom postupku.

4. Ocjena o osnovanosti tužbenog zahtjeva

4.1. Predmet spora je potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.218,36 eur, pri čemu tuženik ne spori da je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine", broj: 123/03., 105/04., 174/04., 02/07. - Odluka USRH, 45/09., 63/11., 94/13. i 139/13.) propisano da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta.

4.2. Odredbom članka 109. stavkom 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine", broj: 123/2003, 105/2004, 174/2004, 02/2007- Odluka USRH, 45/2009, 63/2011, 94/2013 i 139/2013) propisano je da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima.

4.3. Tuženik ne spori činjenične navode iznesene u historijatu tužbe iz kojih je u ovom slučaju, obzirom na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, važno naglasiti da nije sporno da je radnik DN od tužitelja na temelju presude, 18. srpnja 2022. naplatio svoje potraživanje u iznosu od 9.179,76 kuna odnosno 1.218,36 eur (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kuna). Radilo se o prisilnoj naplati s računa tužitelja, a iz razloga tuženikova propuštanja ispunjenja zakonske obveze osiguranja sredstva za naknadu za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada i doznake tih sredstava tužitelju.

4.4. Ovaj sud je stava da se u predmetnom slučaju, protivno stavu tužitelja, ne radi o zahtjevu za naknadu štete, već o izdatku za drugog ,,sui generis“ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-284/2014-2 od 4. rujna 2018.), što znači da se na zastaru primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu ZOO).

4.5. Obzirom na to da se dodaci na plaću isplaćuju zajedno s plaćom te je tuženik imao obvezu tužitelju doznačivati sredstva za isplatu najkasnije s dospijećem svake pojedine plaće za isplatu, zastara je, u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a počela teći prvog dana nakon što je doznaka sredstava trebala biti učinjena.

4.6. Budući da je isplata iznosa koji je utužen u ovom sporu, nesporno dospjela u 2014. i 2015., a zahtjev za mirno rješenja spora podnesen je 8. kolovoza 2022., tužiteljeva tražbina je zastarjela. Prema odredbi članka 214. st. 1. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a na pitanje zastare predmetnog potraživanja primjenjuje se odredba članka 225. ZOO-a, odnosno opći zastarni rok od pet godina, budući da zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

4.7. Kako je sud utvrdio da je istekao zastarni rok od pet godina, predmetna tužba u ovom predmetu podnesena je izvan roka, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao u t. I/ izreka.

5. Troškovi postupka

5.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članaka 154. stavak 1., u svezi 155. ZPP-a, 162. ZPP i 163. ZPP-a Tuženiku koji je u cijelosti uspio u parnici, dosuđen je parnični trošak, a visina naknade troškova odmjerena je na temelju Tarife o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.; dalje: Tarifa).

5.2. Tuženiku je priznat trošak; odgovora na mirno rješenje spora u iznosu od 149,31 eur te sastava odgovora na tužbu u iznosu od 149,31 eur, što zajedno izinosi priznatih 298,62 eur. Zatezne kamate na parnične troškove, dosuđene su primjenom odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose Zatezne kamate teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

6. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka.

Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).