Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pn-232/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u OD Budimir & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o. Pisarnica Split, Varaždinska 54, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 01. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete – izgubljene zarade - za period od 13.12.2015. do 31.12.2018. iznos od ukupno 14.449,70 € uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini navedeni iznos teku od dospijeća pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do potpune isplate po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- koje na iznos od 279,32 € teku od 01. siječnja 2016.,

- koje na iznos od 277,86 € teku od 01. veljače 2016.,

- koje na iznos od 77,21 € teku od 01. ožujka 2016.,

- koje na iznos od 586,60 € teku od 01. travnja 2016.,

- koje na iznos od 390,68 € teku od 01. svibnja 2016.,

- koje na iznos od 390,68 € teku od 01. lipnja 2016.,

- koje na iznos od 390,68 € teku od 01. srpnja 2016.,

- koje na iznos od 389,58 € teku od 01. kolovoza 2016.,

- koje na iznos od 389,58 € teku od 01. rujna 2016.,

- koje na iznos od 389,58 € teku od 01. listopada 2016.,

- koje na iznos od 389,58 € teku od 01. studenog 2016.,

- koje na iznos od 389,58 € od 01. prosinca 2016.,

- koje na iznos od 391,92 € teku od 01. siječnja 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. veljače 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. ožujka 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. travnja 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. svibnja 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. lipnja 2017.,

- koje na iznos od 389,84 € teku od 01. srpnja 2017.,

- koje na iznos od 383,08 € teku od 01. kolovoza 2017.,

- koje na iznos od 383,08 € teku od 01. rujna 2017.,

- koje na iznos od 383,08 € teku od 01. listopada 2017.,

- koje na iznos od 383,08 € teku od 01. studenog 2017.,

- koje na iznos od 384,27 € teku od 01. prosinca 2017.,

- koje na iznos od 384,27 € teku od 01. siječnja 2018.,

- koje na iznos od 381,20 € teku od 01. veljače 2018.,

- koje na iznos od 381,20 € teku od 01. ožujka 2018.,

- koje na iznos od 242,31 € teku od 01. travnja 2018.,

- koje na iznos od 463,49 € teku od 01. svibnja 2018.,

- koje na iznos od 463,49 € teku od 01. lipnja 2018.,

- koje na iznos od 419,23 € teku od 01. srpnja 2018.,

- koje na iznos od 454,54 € teku od 01. kolovoza 2018.,

- koje na iznos od 454,54 € teku od 01. rujna 2018.,

- koje na iznos od 454,54 € teku od 01. listopada 2018.,

- koje na iznos od 454,54 € teku od 01. studenog 2018.,

- koje na iznos od 454,54 € teku od 01. prosinca 2018. i

- koje na iznos od 453,35 € teku od 01. siječnja 2019.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.558,80 € uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. prosinca 2018. tužitelj je ustao tužbom protiv tadašnjeg Jadranskog osiguranja d.d. zbog naknade imovinske štete, izgubljene zarade, nakon što je doživio tešku prometnu nesreću posljedica koje je bila i njegova potpuna radna nesposobnost a sve kao suvozač u vozilu osiguranom kod tuženika. Tužitelj je od 17. prosinca 2011. zbog posljedica nezgode bio na bolovanju, a onda mu je 30. svibnja 2013. poslodavac otkazao Ugovor o radu kojeg je imao sklopljenog na neodređeno vrijeme. Tužitelj nije pobijao ovu odluku već je s obzirom na ozljeđivanje zatražio ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu koja mu je i određena 18. ožujka 2015. Međutim, rješenjem HZMO- a bilo je određeno da mu se mirovina neće isplaćivati zbog činjenice da je na bolovanju. Tužitelj se sa željom za nastavak rada prijavio HZZO-u gdje je proaktivno tražio posao u sklopu svoje preostale radne sposobnosti. Da nije bilo nesreće u kojoj je nastradao tužitelj svemu ovom ne bi bio izložen stoga je otišao u invalidsku mirovinu i primao određeni iznos invalidske mirovine, a nakon toga je počeo primati i punu invalidsku mirovinu međutim trpi štetu s osnova izgubljene zarade, a koja se ogleda u razlici primanja invalidske mirovine i onoga što bi tužitelj primao po redovnom tijeku stvari da nezgode nije bilo. Zbog svega navedenog tužitelj je predložio da sud provede raspravu i donese presudu kojom će se tuženika obvezati na isplatu s naslova imovinske štete-izgubljene zarade, zakonskih zateznih kamata i parničnog troška.

1.1. Podneskom od 31. siječnja 2020. tužitelj je izvršio subjektivnu preinaku tužbe obzirom na statusne promjene kod tuženika označivši pravnim slijednikom ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb.

1.2. Nakon provedenog dokaznog postupka tužitelj je svoje tužbeno traženje uredio podneskom od 07. studenog 2023. Dodatno je zahtjev tužitelj uredio i u podnesku od 11. srpnja 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 17. prosinca 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo koje je u trenutku nezgode imao sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama slijedom čega tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nesreću. Međutim, tuženik smatra da postoji suodgovornost tužitelja u nastanku i povećanju štete zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranom osobom-bratom, a koju odgovornost cijeni sa 30 %. Radni odnos tužitelja da je prestao odlukom poslodavca pri čemu je tužitelj ostvario i određena prava na primjer otpremnine, a što sve treba uzeti u obzir prilikom utvrđenja eventualnog gubitka zarade. Osporena je visina potraživanja i tijek zatezne kamate jer se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete prije podnošenja tužbe.

3. Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 7. siječnja 2025. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Pn-622/2018-44 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Potpunu i pravodobnu žalbu protiv te odluke, uložio je tuženik, pa je odlučujući o istoj, Županijski sud u Zagrebu donio dana 11. ožujka 2025. rješenje poslovne oznake i broja Gž-926/2025-2 kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja vezanu uz pretrpljenu ozljedu i cjelokupni spis Općinskog suda u Splitu ranije poslovne oznake i broja Pnš-215/13 (od stranice 69 do stranice 795 spisa i dodatno od stranice 801 do stranice 807 spisa) odnosno nove poslovne oznake i broja Pn-266/2020. Saslušani su svjedoci BV, ZV, UV, VV, ĆV i NV te IV kao stranka u postupku-tužitelj. Pregledani su platni podatci poduzeća Babić pekare d.o.o. Split kao i Sustenta razvoj i upravljanje d.o.o. te je pregledana recentna sudska praksa koju su stranke prilagale. Dodatno su pregledani Opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja poduzeća Brodosplit-tvornica diesel motora d.o.o. Split za tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu zbog izgubljene zarade (imovinska šteta) koju nije mogao ostvariti obzirom na ozljeđivanje u događaju od 17. prosinca 2011. Osim toga, tužitelj je zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata i parničnog troška.

8. Odredbom čl.1045 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu da je tužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.1. Odredbom čl.1095.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvozača za naknadu imovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 17. prosinca 2011. koju je skrivio osiguranik tuženika.

10. U ovoj fazi postupka sporan je eventualni doprinos tužitelja za nastup štetnih posljedica zbog pristanka na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju.

10.1. Iz stanja spisa, gdje je proveden dokaz pregledom i korištenjem dokaznog gradiva iz spisa Općinskog suda u Splitu gdje je donesena pravomoćna odluka poslovne oznake i broja Pn-266/2020 a bitno za rješenje ove pravne stvari, proizlazi:

- da je vozač vozila osiguranog kod tuženika, pokojni OV, inače brat tužitelja, upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju odnosno da je u trenutku nezgode imao 1,52 g/kilogramu alkohola u krvi,

- da je u nalazu i mišljenju od 07. lipnja 2022. vještakinja dr. Davorka Sutlović, specijalista toksikolog navela da je 17. prosinca 2011., oko 18,45 sati u prometnoj nezgodi na licu mjesta smrtno stradao osiguranik tuženika OV. Tijekom obdukcije mrtvog tijela izuzet je uzorak krvi i analizom je u krvi utvrđena koncentracija od 1,52 g/kg apsolutnog alkohola. Kako je osiguranik tuženika smrtno stradao na mjestu događanja prometne nezgode tako je analizom utvrđena koncentracija u njegovoj krvi koncentracija apsolutnog alkohola koju je imao i u vrijeme prometne nesreće. Navedeno iz razloga jer trenutkom smrti prestaje sav metabolizam , pa tako i metabolizam alkohola. Kod koncentracija od 1,52g/kg apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi se nalazi na prijelazu između pripitog i pijanog stanja za koje je karakteristično da s toksikološkog gledišta nestaje samokritičnosti, pojavljuje se želja za isticanjem, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, nastaju promjene u hodu i kretnjama, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji. Pojavljuju se prvi znakovi smanjene sposobnosti pamćenja i i zapažanja, smanjuje se oštrina vida tako da slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru dvostruko je manja, moć prilagodbe na svjetlo- tamu smanjuje se za oko 30%, za koliko vozač ostaje duže zaslijepljen svjetlima nadolazećeg vozila. Dolazi do stvaranja iluzija kada u noćnim uvjetima vožnje tamna mrlja na cesti vozaču predstavlja prepreku koju je potrebno zaobići ili naglo zakočiti. Optički nistagmus sve se više pojačava, reakcije čula sluha produžuje se za oko 40%. Samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole, zbog čega se upravo u tom alkoholiziranom stanju najčešće i događaju najteže prometne nezgode. Da bi se sa sigurnošću mogla utvrditi alkoholiziranost potrebno je uz obvezni liječnički pregled koji se sastoji od niza testova koji bi trebali olakšati procjenu liječnika po stupnju alkoholiziranosti osobe koju pregledava, na analizu uzeti krv i mokraću radi analize na koncentraciju alkohola. Idealno je kada se procjena liječnika i analizom utvrđene koncentracije podudaraju, što međutim nije tako u određenom broju slučajeva. Unatoč iskustvu liječnika koji svakodnevno vrše navedena istraživanja događa se da zapažanja liječnika o stanju alkoholiziranosti nisu sukladna analizom utvrđenim koncentracijama apsolutnog alkohola u krvi testiranih osoba. Pa tako prema stručnoj literaturi baziranoj na znanstvenim podacima, u udžbeniku Forenzična toksikologija, u poglavlju Alkohol i droge u prometu-toksikološka vještačenja na stranici 250-251 naveden je utjecaj korištenja osjetljivih metoda i iskustva liječnika sa ispravnom procjenom stupnja alkoholiziranosti. Navedeno je: "Prema I je prikazan različit kriterij pri utvrđivanju utjecaja alkohola. Što je liječnik manje iskusan, to slabije uočava utjecaj alkohola na ponašanje ispitanika. Prosuđivanje iskusnog liječnika uz primjenu osjetljivih metoda testiranja pokazuje da 30% liječnika nije u stanju zapaziti alkoholiziranost do 1,50g-kg apsolutnog alkohola u krvi. Nadalje, procjenjivanje iskusnog liječnika, ali bez upotrebe osjetljivih metoda testiranja, pokazuje da 50% liječnika bez dodatnih testova nije u stanju zapaziti alkoholiziranost osobe u čijoj krvi ima do 2,00 g/kg apsolutnog alkohola. Procjenjivanje neiskusnog liječnika pokazuje da u 70% slučajeva nije u stanju uočiti znakove alkoholiziranosti ispitanika u čijoj krvi ima 2,50g/kg alkohola. Vještakinja u zaključku ističe da temeljem navedenog proizlazi da tužitelj koji je i sam kritične zgode konzumirao alkohol, a nije kvalificirana stručna osoba-liječnik, nije morao po vanjskim manifestacijama uočiti da je osiguranik tuženika u alkoholiziranom stanju. U očitovanju na prigovore tuženika vještakinja dr. Sutlović ostala je u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju te je navela da promjene u ponašanju alkoholizirane osobe mogu biti zamjetljive i drugim osobama, uz napomenu da se promjene navedene u nalazu odnose na osobe s koncentracijom alkohola u krvi od 1,52g/kg. Ističe i to da je koncentracija alkohola u krvi kod osiguranika tuženika mogla u neko vrijeme, računajući od početka sjedenja u automobil pa do prometne nezgode i smrti, biti niža ili viša od izmjerene koncentracije u trenutku smrti. Te vrijednosti nisu poznate, a ovise o tome u kojoj se fazi nalazio alkohol u organizmu u vrijeme događaja. Navedeno upućuje da su i niže koncentracije mogle biti prisutne što možda treća osoba i ne bi morala primijetiti, a isto tako ako su bile više. Na pitanje bi li konzumacija jednog piva, kako tužitelj navodi u svom iskazu, mogla bitno ili na bilo koji način utjecati na njegovu percepciju stvarnosti, odnosno na vanjsku manifestaciju alkoholiziranosti njegova brata vještakinja je napomenula da bi odgovor uključio matematički izračun maksimalne teoretske koncentracije alkohola nakon konzumacije navedene količine piva, tjelesne težine osobe koja ga je konzumirala te vremena u kojem je konzumacija izvršena i vremena na koje se odnosi ta konzumacija. Bez takvog izračuna da se ne može dati precizan odgovor,

- da je u svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja dr. Lucijana Krželj, specijalist medicine rada i sporta, navela da je tužitelj po predmetnoj nezgodi bio na bolovanju od 17. prosinca 2011. do 31. svibnja 2015., što da je medicinski opravdano jer je cijelo vrijeme redovito bio pod kontrolom različitih specijalista od kojih da izdvaja nalaze psihijatra i dijagnoze: kronični posttraumatski stresni poremećaj i depresivni sindrom, a po kojima nije radno sposoban za posao električara, posao koji je obavljao prije predmetne prometne nezgode. S obzirom da je nakon zaključenog bolovanja do otkaza i dalje redovito odlazio na kontrole i liječenje kod psihijatra, što je osim priloženih nalaza i iz preslika zdravstvenog kartona, evidentirano u vještvu iz ožujka 2018. i sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ninoslav Mimica, Vještvo Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te tada potvrdio da postavljena dijagnoza je i dalje prisutna da nalazi da je i nakon zaključenog bolovanja do dana otkaza tužitelj bio nesposoban za poslove električara, odnosno da je bolovanje u cijelosti od 17. prosinca 2011. do dana otkaza radnog odnosa bilo osnovano,

- da je svjedok HV u svom iskazu naveo da je bio putnik u automobilu kojim je upravljao sada pokojni OV, zajedno s tužitelj na mjestu suvozača te svojim sinom ČV. Pokojnog OV i tužitelja da poznaje dugi niz godina, pokojni OV da je bio profesionalni vozač. Tog dana da su krenuli zajedno u Blato na Cetini te da su došli oko 4 sata popodne. Tamo da su došli jer da su trebali nešto pomagati oko kuće tužiteljevom bratu pri čemu da su se zadržali po prilici dva sata. Pokojni OV da nije bio s njima za vrijeme marende, kada su tužitelj i on popili po jedno pivo, dok njegov sin da ne konzumira alkohol. Pokojni OV da je otišao posjetiti nekakvu rodbinu, a kada se vratio da su zajedno krenuli za Split. Na njemu zaista da nije primijetio ništa neobično u smislu toga da bi se vidjelo da je konzumirao alkohol. Njegova vožnja da je bila normalna, s tim da su bile loše vremenske prilike, da je počeo padati snijeg i krupa. Do same nezgode da je došlo jer da je pokojni OV pokušao prikočiti odnosno smanjiti brzinu, te da ga je jednostavno zanijelo i da su sletjeli pod autobus. Vožnja od kretanja pa do tragičnog događaja da je bila normalna, prilagođena tim uvjetima. Nisu mu poznati slučajeve da bi pok. OV imao problema s alkoholom ili bio sklon povećanoj konzumaciji. Od početka vožnje pa do mjesta sraza da je proteklo po prilici 45 minuta, a za vrijeme te vožnje da nisu baš razgovarali,

- da je svjedok ČV u svom iskazu naveo da je bio putnik u automobilu marke Citroen Xara u kojem da je kao vozač smrtno stradao pokojni OV. Navedene prigode njegov otac HV, OV i on da su krenuli u mjesto Blato na Cetini kod tužitelja IV koji da je bio tamo u svojoj kući te da se trebao s njima vratiti u Split. U Blato da su došli oko 3 ili 4 sata popodne i sve skupa da su se tamo zadržali 2 sata. Tamo da su marendali, s tim što da se OV udaljio po prilici pola sata jer da se otišao javiti nekoj rodbini i da nije bio s njima za vrijeme te marende. Njih trojica za vrijeme marende da su pili neke sokove i da nisu konzumirali alkohol. Kad se OV vratio da su krenuli za Split, a o da nije ništa čudno na njemu primijetio odnosno da nije primijetio da bi bio alkoholiziran. Pokojni OV da je bio potpuno isti kao i prije. Tužitelj i pokojni OV da su bili vezani sigurnosnim pojasevima, a njegov otac i on da su sjedili na zadnjem sjedalu i da se ne može sjetiti jesu li ili ne bili vezani sigurnosnim pojasevima. U automobilu da su nešto pričali, da je bio upaljen radio, a vremenske prilike da su bile loše. Matina vožnja da je bila normalna, da su se vozili po prilici do sat vremena od kretanja i tada da je došlo do sraza odnosno prometne nezgode u kojoj je OV smrtno stradao. Prije samog sraza OV da je pokušao smanjiti brzinu, da se činilo da je vozilo zablokiralo te da su sletjeli pod autobus, te

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo da je bio sudionik prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao njegov brat OV. On da je u mjesto Blato na Cetini otišao otprilike dan i pol prije nezgode te da se čuo s OV koji da mu je kazao da će zajedno s Bulovićima doći po njega te da će se svi zajedno vratiti u Split. Tako da je i bilo, navedenog dana njih trojica da su došli u Blato, negdje oko 4 sata popodne. OV da se otišao javiti rodbini, jer u tom mjestu da imaju dosta rodbine, to da je bilo predbožićno vrijeme, pa da im je nosio i neke poklone, a on da je u pećnici ispekao neke pizzete i da je marendao zajedno s B. OV da nije jeo s njima. HV i on da su popili smo po jednu pivu, a njegov sin da nije konzumirao alkohol. Kod rodbine da se OV dosta dugo zadržao, a kad se vratio kod njih da su tu bili po prilici pola sata zajedno prije kretanja. Zapravo oni svi zajedno u Blatu da su bili po prilici 2 sata. Na OV da nije primijetio ništa posebno, da je bio isti kao i inače, i da prije nego što su krenuli za Split, nije primijetio tragove konzumiranja alkohola. Potom, da su krenuli za Split, on da se vezao sigurnosnim pojasom, s tim da ne zna je li se i OV vezao. Uvjeti na cesti da su bili loši, da je padala nekakva kiša, zatim krupa, i da su se kretali po prilici 40 – 45 minuta kada je došlo do tragične nesreće. Matina vožnja da je bila normalna, inače da je bio profesionalni vozač, da nije bio sklon konzumiranju alkohola, kao vozač da je imao stalne policijske kontrole i da zna da nije evidentiran slučaj da bi vozio u alkoholiziranom stanju. Prije pogibije da je imao jednu prometnu nezgodu koju da nije skrivio i tada da mu je očitana koncentracija alkohola u krvi 0/0.

11. Slijedom navedenog, opravdano je za zaključiti da na strani tužitelja ne postoji podijeljena odgovornost pristavši na vožnju u automobilu kojim je upravljala osoba pod utjecajem alkohola, budući nije utvrđeno da bi tužitelj imao saznanja o stupnju alkoholiziranosti vozača iz razloga što u ponašanju pokojni OV prije ulaska u vozilo nije bilo ništa neobično na način da bi se moglo i posumnjati da bi on bio pod utjecajem alkohola, jer iz spisa predmeta proizlazi kako su tužitelj, njegov brat pokojni OV i saslušani svjedoci obavili određene poslove na selu Blatu na Cetini, po obavljenim poslovima tužitelj i svjedoci su imali užinu, a pokojni OV se išao javiti rodbini, nakon čega su se uputili za Split. Osim toga, prije nezgode, vožnja je trajala 45 minutna i bila je normalna. Konačno, vještakinja toksikolog u svom nalazu ističe da tužitelj, kao osoba koja nije kvalificirana i stručna, nije morao po vanjskim manifestacijama uočiti da je vozač automobila odnosno njegov brat u alkoholiziranom stanju, s tim da čak 30% stručnih osoba liječnika nije u stanju zapaziti alkoholiziranost druge osobe do 1,50g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a čak 50% liječnika bez dodatnih testova nije u stanju zapaziti alkoholiziranost osobe u čijoj krvi ima do 2,00 g/kg apsolutnog alkohola, a u 70% slučajeva neiskusni liječnici nisu u stanju uočiti znakove alkoholiziranosti ispitanika u čijoj krvi ima 2,50 g/kg alkohola u krvi.

12. Kada je dakle ovaj sud zaključio da nema govora o bilo kakvoj suodgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja valjalo je odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu imovinske štete-izgubljene zarade pri čemu sud ne dijeli kao osnovano mišljenje tuženika da bi od iznosa kojeg će sud i utvrditi kao izgubljenu zaradu tužitelja valjalo odbiti novčani iznos kojeg je ostvario tužitelj u trenutku kada mu je poslodavac otkazao Ugovor o radu i isplatio otpremninu. Otpremnina je novčano davanje poslodavca zaposleniku kada mu otkazuje radni odnos i isključivo je vezana i pripada mu sukladno Ugovoru poslodavca i zaposlenika, to je pravo iz radnog odnosa i nema nikakve veze sa odgovornošću osiguratelja za naknadu štete osobi koja nastrada u prometu. Isto tako sud ne dijeli osnovanim mišljenje tuženika da tužitelja ne bi pripadale zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose utvrđene izgubljene zarade jer se prethodno nije obratio tuženiku prije utuženja. Ne postoji obveza oštećene osobe da prije utuženja na ispunjenje obveze pozove osiguratelja, ne podnošenjem takvog zahtjeva oštećena osoba nije prekludirana u svojim zahtjevima. Ovdje posebno valja naglasiti da je ovdje u otegnutom položaju bio tužitelj koji je proživio tešku prometnu nezgodu, kod kojeg je nastupila invalidnost, kojem je poslodavac otkazao Ugovor o radu, koji je pokušavao nastaviti s normalnim životom nakon što je završio liječenje i zasigurno u toj paleti problema u kojim se našao nije tužitelj razmišljao o tome na koji način će pripremiti osiguratelja u postupku obeštećenja već sama činjenica da je kod tužitelja postojala silna želja da nastavi "normalan život" dovoljno svjedoči tome da je tužitelj pokušavao smanjiti štetu, a što je njegova jedina zakonska obveza kada govorimo o obeštećenjima iz događaja u prometu. Uostalom obveza naknade štete smatra se, pozivom na odredu čl.1086 ZOO- a, dospjelom od trenutka nastanka štete.

13. Visina štete koja tužitelja pripada ne može se, kako to pogrešno smatra tuženik odrediti preciznom matematičkom operacijom srednje vrijednosti i idealnim uporednih djelatnika. To jednostavno ne postoji već se ta šteta može izračunati uzimanjem najbližih parametara, najbližih zaposlenika po kategoriji stručnog znanja i zanimanja tužitelja za kojeg su u postupku saslušani svjedoci potvrdili da je bio odličan električar, odgovoran i marljivi izuzetno sposoban. Stoga je sud pribavio podatke od Sustenta razvoj i upravljanje d.o.o. za uporednog djelatnika ZV kao i podatke od Babić pekara d.o.o. za uporednog djelatnika UV. Kada je tužitelj predstavio svoj konačni uređeni tužbeni zahtjev učinio je to u tabelarnom prikazu koji se nalazi na stranici 984-985, kojem izračunu se tuženik nije usprotivio odnosno kazao je da taj obračun ne bi bio sporan. Tuženik je tada naveo da smatra da svjedoci odnosno osobe koje su svoje mjesto našli u tablici ne bi mogli biti usporedni radnici sa tužiteljem, a da bi se naknada štete izgubljene zarade mogla izračunati stavljanjem u odnos prosječne plaće koju je tužitelj ostvarivao prije umirovljenja i iznosa mirovine. Sud ne dijeli ovakvo mišljenje tuženika jer je više nego jasno da štetnog događaja nije bilo tužitelj je mogao ostvarivati najmanje onoliko koliko su ostvarivali sa njim usporedni radnici UV i ZV. Možda je tužitelj mogao ostvarivati i više od njih, a možda je mogao ostvarivati i puno manje. To nikada nećemo znati jer zbio se štetni događaj u kojem je tužitelj doživio teške tjelesne ozljede. Pravično je da ocijenimo u ovom postupku neku srednju vrijednost koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari glede svoje zarade mogao ostvariti, a to možemo jedino na način da vidimo koliko su ostvarili tužiteljeve kolege koje nisu doživjele nesreću koju je doživio tužitelj.

14. Kako bi sud donio ocjenu o sposobnosti tužitelja za zarađivanjem saslušan je čitav niz svjedoka od kojih je na primjer TV kazao da je tužitelj kod njega došao tražiti posao na štakama čime je pokazao volju da živi od svog rada. TV potvrdio je da je sa tužiteljem radio više od 15 godina i da je riječ o izuzetno vrijednoj i sposobnoj osobi te stručnjaku. Identično je potvrdio i ZV kazavši da je tužitelj bio marljiv i vrijedan te da mu je bio mentor kada je došao raditi u Brodogradilište Split. I svjedok UV ocijenio je tužitelja vrijednim radnikom, dapače nazvao ga je "radnikom broj 1". Svjedok ĐV također je kazao da je sa tužiteljem radio u Brodogradilištu Split te da je tužitelj sposoban raditi bilo koji posao u tehničkom održavanju, ali to pod uvjetom da nije ozlijeđen odnosno da je zdrav. Identičnu potvrdu da je i svjedok ĆV. Iz iskaza ovih svjedoka možemo zaključiti da je tužitelj i vrijedna i marljiva osoba, izuzetno stručna i sposobna za obavljanje bilo kakvih poslova u tehničkom održavanju, a u čemu ga je prekinula nesreća u kojoj je teško tjelesno nastradao. Prednje valja dodati i iskaz svjedoka NV koji je potvrdio kvalifikacije tužitelja. Sam tužitelj u svom iskazu je rekao da bi i dan danas prihvatio bilo kakvi posao koji odgovora njegovom zdravstveno stanju, ali da nažalost ne može obavljati posao elektroinstalatera. Tužitelj je inače osoba rođena 1962.

15. Slijedeći uputu iz ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu potrebno je još istaknuti da je tužitelj dobio poslovno uvjetovani otkaz kod svog poslodavca Brodosplit-tvornica diesel motora d.o.o. gdje je radio na neodređeno vrijeme na mjestu električara. Pri tome tužitelj nije bio jedini kojeg je ista radno pravna sudbina zadesila zajedno sa njegovim kolegama iz sektora održavanja. Kako je i sam pojasnio ovom tužbom, zatražio je razliku izgubljene zarade koju trpi i onoga što prima s osnova invalidske mirovine te onoga što primaju njegove radne kolege koji su nakon odlaska od istog poslodavca pronašli posao na tržištu rada i nastavili normalno zarađivati. Pretpostaviti je da je i tužitelj mogao biti u njihovoj poziciji da nije bilo predmetne nezgode. UV i ZV bili bi usporedni djelatnici s tužiteljem, a njihove platne podatke sudu su dostavili novi poslodavci Ebur d.o.o., Babić pekara d.o.o. te Sustenta – razvoj i upravljanje d.o.o. Istina je da je tužitelj na radnom mjestu električara no sudeći po njegovom iskazu kao i iskazu saslušanih svjedoka, tužitelj je bio i puno više od toga, općenito je bio izuzetno vrijedan, sposoban i stručan radnik. Upravo se iz Općih podataka o osiguraniku s popisom poslova koje obavlja od 14. studenog 2012. jasno vidi da je tužitelj obavljao sve poslove koji imaju veze sa strujom, ali i otklanjanje drugih kvarova ("obavljanje najsloženijih električarskih poslova preventivnog i tekućeg održavanja i remonta, proučavanje tehničke i tehnološke dokumentacije, ustanovljavanje vrsta kvara, uklanjanja kvarova i zamjena dijelova te izrada nove elektro opreme na osnovu dokumentacije i ugradnja rješenja u sredstva rada"). Kada se prednjem pribroji iskaz svjedoka ZV o tome da mu je tužitelj bio mentor kada je došao na posao onda je posve jasno da je tužitelj bio i više od običnog električara. Slične kvalifikacijske karakteristike za tužitelja dao je i svjedok UV, koji je kazao da je tužitelj neke poslove mogao obavljati čak i bolje od njega i da zasigurno ne bi imao problema naći problema nakon poslovno uvjetovanog otkaza.

16. Obzirom na naprijed navedeno sud je prihvatio platne podatke za usporedne zaposlenike, odnosno iste one zaposlenike koji su bili nekoć radne kolege tužitelja, koji nisu doživjeli nesreću koju je doživio tužitelj ne gubeći iz vida mogućnost da tužitelj ima takvo zvanje i znanje koje bi, da nesreće nije bilo moglo donositi i dodatnu zaradu na tzv. "crno". Notorna je činjenica da osobe kvalifikacije električara mogu zaraditi puno novca radeći i mimo redovnog radnog vremena jer je riječ o znanju i sposobnosti praktičnog dara koja treba svakome i u svako vrijeme, bilo u gradnji, adaptaciji ii renovaciji objekata. Tužitelj nije inzistirao u ovom postupku na tom tzv. dodatnu na "crno" već je u omjer stavio zarade svjedoka UV i svjedoka ZV čime je u naravi zatražio samo izgubljenu zaradu za rad "na bijelo". Izračun tužitelja nije prigovorio ni tuženik kazavši na ročištu za glavnu raspravu 14. studenog 2024. da obračun kojeg je izvršio tužitelj nije sporan, a identično je kazao i u podnesku od 8. studenog 2023.

17. Slijedom svega naprijed navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju je dosudio ukupno imovinsku štetu izgubljene zarade u visini glavnice od 14.449,70 €. Odnosno pojedinačne mjesečne iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do potpune isplate. Primjerice radi, u mjesecu srpnju 2016. ZV je zaradio 822,80 €, a UV 597,25 €, prosjek plaća iznosio je 710,07 € pa je uzimajući u obzir ono što je tužitelj primio u visini od 320,80 €, razlika 389,58 €. Tako je i za svaki drugi pojedini mjesečni izračun kojeg sud drži da nema potrebe pojedinačno navoditi jer obračun tužitelja prihvatio je i tuženik kazavši da on nije sporan.

18. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je parnični trošak priznat i to: za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 31. siječnja 2020., 10. svibnja 2023., 07. studenog 2023. i 11. srpnja 2025., te pristupa i zastupanja na ročištima od 03. veljače 2020., 12. listopada 2022., 25. siječnja, 14. rujna i 09. studenog 2023, 14. studenog 2024. i 17. srpnja 2025. - svaka radnja po 250 bodova, za sastav tzv. ostalih podnesaka od 15. studenog 2022., 19. siječnja, 10. ožujka, 09. kolovoza i 18. rujna 2023. te 20. kolovoza 2024. - svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir od 3300 bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda. Dobiveni iznos od 6.600,00 € uvećan je za 25% PDV-a ili iznos od 1.650,00 € i konačno za iznose sudskih pristojbi na tužbu u visini od 117,85 € i presudu u iznosu od po 190,95 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen ovom parnicom i koji iznos će mu platiti tuženik kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila u ukupnom iznosu od 8.558,80 €.

18.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 01. rujna 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za viši, županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis