P-416/2023-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad1/ JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], te ad2/ MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zast. po pun. Borku Bebiću, odvj. u Splitu, Kneza Višeslava 16, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, radi proglašenja zapljene i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, a na ročištu od 01. rujna 2025. zakazanom radi donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad 2/, te se sudi:
1. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenika u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine, te se ukidaju sve provedene radnje i obustavlja ovrha prema tužitelju ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršeniku temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine, i nalaže Financijskoj agenciji obustaviti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenika po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine.
2. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužiteljice ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine, te se ukidaju sve provedene radnje i obustavlja ovrha prema tužiteljici ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine, i nalaže Financijskoj agenciji obustaviti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine.
II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) trošak parničnog postupka u iznosu od 1.089,54 € zajedno sa zateznom kamatom od 01. rujna 2025., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 02. veljače 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi kako su tuženici, kao ovršenici, dana 25. studenog 2022. godine Općinskom sudu u Splitu podnijeli prijedlog za proglašenje nedopuštenim zapljene i prijenosa novčanih sredstava po njihovim računima u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine s prijedlogom za odgodu predmetne izvansudske ovrhe. Općinski sud u Splitu da je, postupajući po predmetnim prijedlozima ovdje tužitelja, kao ovršenika, dana 30. prosinca 2022. godine donio odluku poslovni broj Ovr-2703/2022 kojom je rješenjem odbio prijedlog ovršenika od 25. studenog 2022. godine za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan, a zaključkom uputio ovršenike da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
1.1. Pred Financijskom agencijom da je u tijeku izvansudska ovrha protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, i to kao solidarnih dužnika, a sve na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja od 2. ožujka 2022. godine podnesenim na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj P. 2439/08 od 16. veljače 2009. godine.
1.2. Ovršna isprava temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, da je donesena po tužbi tužitelja CROATIA osiguranje d.d., protiv tuženika AD, sada pokojnog oca ovdje tužitelja, i to dana 16. veljače 2009. godine, dok je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla 11. ožujka 2009. godine.
1.3. Tužitelji ističu prigovor zastare cjelokupnog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika, iz ovršne odluke Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP. 2439/08 16. veljače 2009. godine budući da je tuženik kao ovrhovoditelj zahtjeve za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika (kao solidarnih dužnika), podnio protekom desetogodišnjeg zastarnog roka. Naime, tuženik je kao ovrhovoditelj zahtjeve za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, podnio dana 2. ožujka 2022. godine, dok je osnova za plaćanje to jest ovršna isprava na temelju koje je tuženik, kao ovrhovoditelj, zatražio izravne naplate stekla svojstvo ovršnosti dana 11. ožujka 2009. godine. Dakle, tuženik je, kao ovrhovoditelj, zakasnio s podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu jer je protekao desetogodišnji zastarni rok u kojem je mogao isti podnijeti odnosno prisilnim putem naplatiti svoju tražbinu koja je zastarjela prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.
1.4. Da je jasno da je prije pokretanja postupka izravne naplate nastupila zastara tražbine koja je predmetom te izvansudske ovrhe te da je predmetna izvansudska ovrha nedopuštena.
1.5. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelji su zatražili donošenje presude slijedećeg sadržaja:
»1. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenika u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine, te se ukidaju sve provedene radnje i obustavlja ovrha prema tužitelju ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršeniku temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine, i nalaže Financijskoj agenciji obustaviti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenika po
zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine.
2. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužiteljice ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine, te se ukidaju sve provedene radnje i obustavlja ovrha prema tužiteljici ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine, i nalaže Financijskoj agenciji obustaviti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenice po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine.
3. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, naknaditi tužiteljima JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presude do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«
2. Dana 20. lipnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem se navodi kako se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva kao i činjenične navode navedene u tužbi, prvenstveno iz razloga zastare, koji se ima primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari.
2.1. Da se ovim putem želi ukazati da su prema podacima iz ovršnog postupka koji se vodio pred Naslovnim sudom, posl.broj; Ovr-2703/2022, ovršenici prijedlog sudu predali dana 25. studenoga 2022. godine, a kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik Zahtjev za izravnu naplatu predao Financijskoj agenciji dana 02. ožujka 2022. godine, te je ovrha provedena dana 02. svibnja 2022. godine i novčani iznos je uplaćen na račun ovrhovoditelja, kako stoji u specifikaciji FINA-e, to da je razvidno da je ovršenik svoj prijedlog sudu predao izvan zakonskog roka, kojeg propisuju pozitivne odredbe Ovršnog zakona (NN br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 i NN 131/20.) i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018). U prilog tome uz ovaj odgovor na tužbu dostavljaju se Zahtjevi za izravnu naplatu predani Financijskoj agenciji dana 02. ožujka 2022. godine, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-2439/08-IZNA od 02. ožujka 2022. godine, zaključak Općinskog suda u Splitu od 16. prosinca 2022.g., prijedlog ovršenika od 25. studenog 2022.g., te Podnesak ovrhovoditelja od 24. prosinca 2022. godine.
2.2. Kako je predmetna pravna stvar upravo vezana za ovršni postupak vođen pred Naslovnim sudom, posl.broj; Ovr-2703/2022, stoga u ovoj pravnoj stvari ističe se prigovor zastare u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, budući su tužitelji, a ranije ovršenici podnijeli prijedlog sudu dana 25. studenoga 2022. godine, dakle, isti je postavljen izvan zakonskog roka, također i druge radnje od strane ovršenika na postavljene Zahtjeve za izravnu naplatu da su izostale, a kako je prednje navedeni prijedlog temelj predmetne tužbe, samim time da je jasno da je i predmetna tužba u zastari.
2.3. Sukladno naprijed navedenom predloženo je sudu da tužbu i tužbeni zahtjev odbije / odbaci u cijelosti, s obvezom tužitelja da tuženiku naknade sudske troškove ( pristojbu ) u ovome postupku.
3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom zahtjeva za izravnu naplatu od 02. ožujka 2022. godine, pregledom specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-2439/08-IZNA od 02. ožujka 2022.g., pregledom zaključka Općinskog suda u Splitu od 16. prosinca 2022.g., pregledom prijedloga ovršenika sudu od 25. studenoga 2022. g., pregledom podnesak ovrhovoditelja od 24. prosinca 2022.g., pregledom spisa ovog suda IIP.2439/08. i Ovr- 2703/2022, saslušanjem tužitelja ad1/ i ad2/.
4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
5. Pun. tužitelja te tuženik popisali su parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ je osnovan.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja ad 1. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tužiteljice ad 2. MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao ovršenika u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine, te zahtjev da se ukinu sve provedene radnje i obustavi ovrha prema tužitelju ad 1. i ad 2/ kao ovršenika temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine, te zahtjev Financijskoj agenciji da obustave pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja ad 1. i ad2/ kao ovršenika po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelja, od 2. ožujka 2022. godine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP.2439/2008 od 16. veljače 2009. godine.
8. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji kako je nastupila zastara za naplatom po pravomoćnoj sudskoj presudi zbog ogluhe poslovnog broja IIP-2439/08 od 16. veljače 2009. s obzirom da je ista postala pravomoćna dana 11.03.2009., a da je tuženik postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije pokrenuo 02. ožujka 2022.
9. Tuženik ne osporava tvrdnje tužitelja kako je presuda zbog ogluhe poslovnog broja IIP-2439/08 od 16. veljače 2009. postala pravomoćna dana 11.03.2009., a da je tuženik postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije pokrenuo 02. ožujka 2022.
9.1. Tuženik međutim, tvrdi kako je u ovom postupku potraživanje tužitelja zastarjelo, s obzirom da su ovršenici, u ovom postupku tužitelji, prijedlog sudu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s prijedlogom za odgodu ovrhe, predali dana 25. studenoga 2022. godine, a da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik Zahtjev za izravnu naplatu predao Financijskoj agenciji dana 02. ožujka 2022. godine, te da je ovrha provedena dana 02. svibnja 2022. godine i novčani iznos uplaćen na račun ovrhovoditelja.
10. Među strankama je dakle sporno je li nastupila zastara za podnošenje prijedloga tužitelja ad1/ i ad2/ za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, s prijedlogom za odgodu ovrhe, koje je kod ovog suda zaprimljen dana 25.11. 2022.
11. Iako tuženik nije osporavao prigovor zastare istaknut od strane tužitelja, sud je istog raspravio, te je nakon analiziranja svakog dokaza zasebno, te svih zajedno, ovaj sud utvrdio kako je prigovor zastare, na kojem tužitelji temelje svoju tužbu, osnovan.
12. Naime, prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
12.1. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
12.2. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.
12.3. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2.).
13. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje iz kojeg je sud utvrdio kako je presuda zbog ogluhe poslovnog broja IIP-2439/08 od 16. veljače 2009. postala pravomoćna dana 11.03.2009., te kako je tuženik postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije pokrenuo 02. ožujka 2022., to je zaključak ovog suda kako je od dana pravomoćnosti presude zbog ogluhe poslovnog broja IIP-2439/08 do dana kada je tuženik podnio prijedlog za izravnom naplatom proteklo više od 10-to godišnjeg zastarnog roka, konkretno 13 godina, slijedom čega je ocjena ovog suda kako je prigovor zastare istaknut od strane tužitelja ad1/ i ad2/ osnovan.
14. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se osnovanim.
15. Međutim, kao sporno valjalo je raspraviti i tuženikov prigovor zastare.
16. Kao što je već navedeno, tuženik smatra da je potraživanje tužitelja koje je predmet ove tužbe zastarjelo. 16.1. Pri tome, tuženik tvrdi:
- kako su u postupku pod poslovnim brojem Ovr-2703/2022, ovršenici prijedlog sudu predali dana 25. studenoga 2022. godine,
- kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik Zahtjev za izravnu naplatu predao Financijskoj agenciji dana 02. ožujka 2022. godine,
- te kako je ovrha provedena dana 02. svibnja 2022. godine i novčani iznos je uplaćen na račun ovrhovoditelja, kako stoji u specifikaciji FINA-e,
- to da je razvidno da je ovršenik svoj prijedlog sudu predao izvan zakonskog roka, kojeg propisuju pozitivne odredbe Ovršnog zakona (NN br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 i NN 131/20.) i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018).
17. Pri tome, kao dokaz svojih tvrdnji tuženik je priložio Zahtjeve za izravnu naplatu predane Financijskoj agenciji dana 02. ožujka 2022. godine, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-2439/08-IZNA od 02. ožujka 2022. godine, zaključak Općinskog suda u Splitu od 16. prosinca 2022.g., prijedlog ovršenika od 25. studenog 2022.g., te Podnesak ovrhovoditelja od 24. prosinca 2022. godine.
18. Pregledom Zahtjeva za izravnu naplatu, sud je utvrdio:
- kako je tuženik dana 02.03.2022. podnio Zahtjeve za izravnu naplatu naspram JD i MD, dakle tužitelja u ovom predmetu,
- kako tuženik podnesene Zahtjeve za izravnu naplatu temelji na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IIP-2439/08 od 16. veljače 2009.
19. Pregledom specifikacije izvršenja osnove za plaćanja P-2439/08-IZNA od 02.03.2022., sud je utvrdio kako je tužitelju ad1/ JD po predmetnom Zahtjevu za izravnu naplatu ukupno naplaćen iznos od 11.476,38 kn.
20. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj Ovr-2703/2022, sud je utvrdio:
- kako su tužitelji dana 25.11.2022. podnijeli prijedlog za proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim
- kako je tuženik osporio osnovanost prijedloga tužitelja ističući prigovor zastare,
- kako su tužitelji rješenjem od 30. prosinca 2022. odbijeni u prijedlogu za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, te kako su tužitelji zaključkom upućeni u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
- kako su tužitelji po punomoćniku zaprimili predmetno rješenje dana 18. siječnja 2023.,
- kako su tužitelji podnijeli ovu tužbu dana 02.02.2023., dakle u roku od 15 dana, čime je ova tužba pravovremeno podnesena.
21. Iz iskaza tužitelja ad1/ JD na ročištu od 10. prosinca 2024., proizlazi:
- kako je predmetni dug naslijeđen od njihovog oca, te kako njegova sestra inače tužena pod 2 i on nisu znali za postojanje duga niti ovih postupaka,
- kako su za postojanje ovrhe saznali negdje krajem 2022. godine, da je njemu blokiran račun u banci, kojeg on inače nije koristio pa tako da nije ni znao da je blokiran, odnosno taj račun koristi samo za štednju,
- kako se tužena ad2/, njegova sestra interesirala o čemu se radi, a da on baš nije bio u tome,
- kada su vidjeli o čemu se radi javili su se nazočnom odvjetniku Borku Bebiću, njihovom punomoćniku, da su saznali tada da se radi o ovrsi, a te ovrhe su se odnosile na dugovanje njihovog oca AD.
- kako se ne sjeća na što se očev dug odnosio da li zbog osiguranja ili neke prometne nezgode, ne zna,
- kako je vidio u papirima da se dug odnosi na neku presudu iz 2009.g. , te da su se zbog toga interesirali da li se može osporiti zbog zastare ili drugo,
- kako ne zna napamet koliko je iznosio očev dug po toj presudi ali u trenutku kada je saznao za postojanje te presude, misli, da je dug s kamatama iznosio oko 20.000,00 i 30.000,00 kuna.
22. Iz iskaza tužitelja ad2/ MD na ročištu od 10. prosinca 2024., proizlazi:
- kako iskazu njenog brata tužitelja pod 1 može samo dodati da je ona u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu da je primala porodiljnu naknadu zbog čega nije odmah saznala za ovaj dug odnosno potraživanje Croatie,
- međutim, kada je uočila da joj je račun blokiran, da se javila bratu tužitelju pod 1, te da su se nakon toga zajedno obratili ovdje nazočnom odvjetniku,
- da je njen račun radi porodiljnog dopusta bio blokiran radi nekih drugih dugova tako da je to utjecalo na to da nije imala saznanja da je račun blokiran zbog duga pok. oca po presudi.
- kako su se tužitelji isti dan javili odvjetniku kada su saznali za blokadu računa,
23. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako prigovor zastare, istaknut od strane tuženika, nije osnovan.
24. Naime, odredbom članka 209. st 1./, 3/, 5./, 6./ i 7./ Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14, 73/17) propisano je:
(1) Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
(3) U postupku izravne naplate tražbine na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 205., 206. i 207. ovoga Zakona. (5) Agencija će primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti ovršeniku na adresu iz članka 8. stavka 1. do 5. ovoga Zakona, odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.
(6) Banka kojoj je Agencija naložila da provede zapljenu računa ovršenika dužna je bez odgode na način koji je uobičajen za obavještavanje imatelja računa o promjenama na računu obavijestiti ovršenika da su mu određena sredstva na računu zaplijenjena te da odgovarajuće podatke o tome može dobiti od Agencije (određene podružnice Agencije).
(7) Ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.
24.1. Člankom 210. st 1./, 2/, 3./ i 4/, kojim su propisana pravna sredstva ovršenika, određeno je:
(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). (3) O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.
(4) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.
25. Dakle, sukladno odredbi 209. st 5 Ovršnog zakona Agencija je dužna primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti ovršeniku na adresu iz članka 8. stavka 1. do 5. ovoga Zakona, odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, dok je stavkom 6 čl. 209 propisano da je banka kojoj je Agencija naložila da provede zapljenu računa ovršenika dužna bez odgode na način koji je uobičajen za obavještavanje imatelja računa o promjenama na računu obavijestiti ovršenika da su mu određena sredstva na računu zaplijenjena te da odgovarajuće podatke o tome može dobiti od Agencije (određene podružnice Agencije).
26. Sukladno pak odredbi čl. 210 st 1 Ovršnog zakona, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
27. Iz gore citiranih odredbi razvidno je kako su u konkretnom slučaju Agencija i banka bile dužne obavijestiti, u konkretnom slučaju tužitelje, o provođenju postupka izravne naplate, te o promjeni stanja računa, međutim, jesu li Agencija i banka tako postupile, te ako jesu, kada su tužitelji zaprimili njihove obavijesti, tuženik nije dokazao.
28. Naime, tuženik nije dokazao da su Agencija i banka dostavile, odnosno obavijestile, u ovom postupku tužitelje da bi postupak izravne naplate bio pokrenut, ni da je došlo do umanjenja računa, a tuženik nije ni dostavio dokaze o tome, u slučaju da su tužitelji uredno obaviješteni od Agencije i banke, kada su tužitelji primili te obavijesti.
29. U takvoj situaciji ovaj sud nije mogao utvrditi kada su tužitelji točno saznali o pokretanju postupka izravne naplate, te kada je tužitelj ad1/ saznao o tome da mu je račun umanjen.
30. Pri tome je za istaći kako tužiteljici ad2/ i nije izvršena prisilna naplata, tako da ista nije ni mogla utvrditi da se nešto sa njenim računom događa, odnosno da je njen račun umanjen.
31. Tužitelj pak 1/ tvrdi da je njemu naplata izvršena sa računa gdje mu se nalazi štednja, zbog čega nije odmah primijetio da je došlo do nestanka dijela novca sa računa. Nakon što je primijetio kako mu je račun umanjen, da se odmah obratio odvjetniku. Takav iskaz ovaj sud prihvaća kao životan i logičan, s obzirom da je životno da vlasnik računa na kojem se nalazi samo štednja, i kojeg zbog toga ne koristi svakodnevno, taj račun svakodnevno ne provjerava, već povremeno, kada mu je potrebno radi podizanja novca. Pri tome je sud cijenio kako tuženik tijekom postupka nije dostavio ni predložio dokaze koji bi dokazali suprotno, odnosno da bi tužitelj odmah po pljenidbi sa računa, saznao za tu pljenidbu.
32. Dakle, kod nepostojanja materijalnih dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi kada su Agencija i banka obavijestile tužitelje o pokretanju postupka i o promjeni stanja računa, ovaj sud nije mogao utvrditi kada su započeli teći rokovi zastare, pa samim time ovaj sud nije mogao ni utvrditi je li osnovan prigovor zastare.
33. Pri tome je za istaći kako je tuženik imao mogućnost predložiti ovom sudu dokaz na tu okolnost, konkretno, tuženik je mogao predložiti ovom sudu da od Agencije i Banke zatraži podatke o tome kada su tužitelji primili obavijesti o početku postupka i o promjeni na računu, što međutim, tuženik nije napravio.
34. Pri tome je ocjena ovog suda kako je upravo tuženik, temeljem pravila o teretu dokaza, dužan dokazati kako je njegov prigovor zastare osnovan.
35. Naime, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika - čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Prema odredbi čl. 221a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
36. Kada tuženik prigovara da je potraživanje tužitelja zastarjelo, tada treba dokazati kada je zastara započela teći, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.
37. Smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesnopravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenice na koje se poziva, odnosno na kojima zasniva svoj zahtjev.
38. Dakle, ne postoji obveza suda na upozorenje stranaka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. ( odluka Vrhovnog suda Rev–x–148/10-2).
39. Kako temeljem provedenih dokaza po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao kada su tužitelji saznali da postupak izravne naplate, te kada je tužitelj ad1/ saznao kako mu je račun umanjen, a koje činjenice predstavljaju činjenice odlučne za utvrđivanje početka tijeka zastare, to je ovaj sud zaključak o spornoj činjenici utemeljio na pravilu o teretu dokazivanja, ocijenivši pri tom kako tuženik nije uspio dokazati odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog prigovora zastare, a to je početak tijeka zastare, slijedom čega je ovaj sud, prigovor zastare istaknut od strane tuženika, odbio kao neosnovan.
40. Pored toga, za istaći je kako članak 210. Ovršnog postupka ne propisuje rok u kojem je ovršenik dužan podnijeti prijedlog sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, već u stavku 1 čl. 210 propisuje da ovršenik može predložiti sudu nakon što primi prijedlog ili na neki drugi način sazna.
41. Dakle, cijeneći sve naprijed iznijeto, s obzirom kako nije propisan bilo kakav rok u kojem je ovršenik dužan podnijeti prijedlog, to je ocjena ovog suda kako nema zastare za podnošenje prijedloga od strane ovršenika kojim se predlaže proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim.
42. Slijedom iznijetog, sud je odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.
43. S obzirom kako je prigovor zastare istaknut od strane tužitelja ad 1/ i ad2/ osnovan, to je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u toč. I/1 i I/2 izreke ove presude.
44. Parnični trošak dosuđen je tužiteljima po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.
45. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za pristupe na roč. od 11.10.2024., 10.12.2024. i 05.03.25. po 100 bodova, te za pristup na roč. za objavu 50 bodova, što ukupno iznosi 450,00 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 900,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 90,00 € na ime 10% povećanja za zastupanje dvije stranke, zatim 33,18 € na ime sud. pristojbe na tužbu, te 66,36 € na ime sudske pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.089,54 €.
45.1. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u ovom sporu, pa je tužiteljima u cijelosti dosuđen parnični trošak.
45.2. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 01. rujna 2025., pa do isplate.
46. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
U Splitu, 01. rujna 2025.
SUDAC
Miro Maslać
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku