REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-1018/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.625,00 EUR na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 10. kolovoza 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28. stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Nadalje, da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 4. rujna 2024.godine (list 31- 34 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja od 30. kolovoza 2024., ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom iz podneska od 03.rujna 2024. godine, a koji je zaprimljen kod ovog suda 04.09.2024. potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. travnja 2024. (list 13-15 spisa) navodi da osporava kako su odvjetnici Martina Radić Šunjić/Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj spor u prvom redu iz razloga što su isti uz tužbu priložili punomoć koju su ishodili i koristili u ranije pokrenutom sudskom postupku br. Pr- 1355/2021 te su tu punomoć ishodili za vođenje sasvim drugog parničnog postupka te da se ista nikako ne može odnositi na ovaj postupak. Navodi da ovakvo raspolaganje punomoćima omogućuje zlouporabu istih putem e-komunikacije te da kada stranka stvarno želi izdati generalnu punomoć da ju tako i naslovi te ju deponira na sudu, a da se priložena punomoć nikako ne može smatrati generalnom punomoći (niti je tako naslovljena), te da je razvidno iz punomoći priloženoj u ovaj spis da se radi o jednoj jedinoj identičnoj punomoći, identičnog potpisa i istog datuma, a koju je stranka ispustila odvjetnicima za vođenje parničnog postupka br. Pr-1355/2021. Također tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te u svom podnesku od 22. studenog 2024. (list 46-49 spisa) navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također je navedeno da je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji da je stupio na snagu od 01. rujna 2019. godine pa da je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 01.09.2019.godine. Pored navedenog je istaknuto da tužiteljica nije nikad obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid -19 pa da u tom smislu ista nikad nije ni stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19, Vlade RH (''NN'' 136/20). Istaknuto je da dana 19.03.2020.godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo odluku Klasa: 011-02720- 01/149 kojom da je između ostalih bolnica i unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-respiratorno- intenzivistički centar. Navodi se da je dana 20.03. 2020.godine tuženik donio odluku Klasa: 110-01/20-01/532 kojom da je novoosnovanu posebnu ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno-intezivistički centar smjestio u prostorije bolničkog kompleksa Križine. Navodi se da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi i odjeli) premješteni iz bolničkog kompleksa Križine u bolnički kompleks Firule, a što da je općepoznata činjenica. Zaključno tuženik ističe da su sukladno točci III. Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 svi tuženikovi radnici koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-a 19 posebnim pisanim nalozima privremeno raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19- Respiratorno-intezivistički centar. Navodi da je tužiteljica nalozima tuženika bila raspoređena u Respiratorno-intenzivistički centar u periodima od 04.05. do 29.05.2020. i od 11.05. do 25.05.2020. te joj je tuženik za taj rad isplatio posebnu nagradu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 Vlade RH. Obzirom na navedeno tužiteljici da je temeljem navedenog Naloga isplaćena u cijelosti posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 te je stoga potraživanje tužiteljice u potpunosti neosnovano. Nadalje ističe da su netočni navodi tužiteljice kako je COVID nagrada dio plaće sukladno odredbama čl. 90. Zakona o radu. Tužiteljica da izostavlja da postoji i čl. 90.a Zakona o radu koji izričito normira kako primici koje poslodavac u skladu s propisima isplaćuje kao materijalno pravo (pa se za primjer stavlja jubilarna nagrada) ne smatraju plaćom iz čl. 90. Zakona o radu (Zakon o radu, Članak 90.a (NN 93/14, 151/22): Primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.). Prema tome, COVID nagrada da je nagrada koja se ad hoc isplaćuje radniku sukladno odluci Vlade RH. U točci I. stavku 2. Odluke Vlade RH jasno da piše, citat: „Posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika.“ Tužitelj u cijelosti prigovara i točki 1. petita tužbenog zahtjeva u kojoj tužitelj potražuje određeni iznos svaki mjesec od isplate, a na koji iznos potražuje i kamate od svakog 15. u mjesecu. Navodi da se radi o iznosu koji uopće ne dospijeva mjesečno, a čak i kada bi postojao dug tuženika prema tužitelju, što ovdje nije slučaj, tada da bi na jedan iznos tekla kamata od dospijeća. Tuženik prigovara ovako postavljenoj tužbi, obzirom da se ne radi o iznosima koji dospijevaju mjesečno. Navodi da je svakako na tužitelju teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik ujedno podneskom od 23. travnja 2024.godine (list 13-15 spisa) ističe kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, ali da ista nije prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe niti joj ih je tuženik odbio dati, a da su to pretpostavke da bi se moglo postupati po stupnjevitoj tužbi pa je u tom smislu od strane tuženika predloženo odbaciti tužbu. Također u istom podnesku tuženik ističe da tužiteljica u tužbi niti ne tvrdi da joj je tuženik odbio dati podatke bez kojih nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. U međuvremenu, navedeno pravno pitanje je riješeno budući je tužiteljica podneskom od 4. rujna 2024. postavila konačno uređeni kondemnatorni zahtjev kojim potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024. godine teče na mjesečni iznos od po 20,00 Eur-a.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2017. (list 4-5 spisa); Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. veljače 2023. (list 7 spisa); Odluke Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj:2281-147-01/GB-22-1 od 28. prosinca 2022. (list 8 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 07. prosinca 2020. (list 9 spisa); kopije punomoći iz predmeta Pr- 1355/2021 (list 16 spisa); naloga tuženika vezano za zaposlenicu VK (list 50 spisa); potvrde pravomoćnosti/ovršnosti koja se odnosi na presudu ovog suda posl. br. Pr-1340/2019-17 (list 52 spisa); Odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020. (list 60-61 spisa); Odluke KBC Split od 20. ožujka 2020. (list 62 spisa); Odluke KBC Split od 31. ožujka 2020. (list 63 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice VK te svjedokinja RK i AK na ročištu od 11. ožujka 2025. godine (list 73-77 spisa); izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj Pr- 1340/2019. Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.
5. Sud je na ročištu od 11. ožujka 2025. naložio tuženiku da u roku od 15 dana od održavanja tog ročišta dostavi sudu, sukladno odredbi članka 233. stavka 1. i 2. ZPP- a, isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju o radnom vremenu te plan i raspored rada za tužiteljicu te odluke vezane za covid za utuženo razdoblje. Tuženik nije postupio po ovom nalogu suda već je podneskom od 14. ožujka 2025. godine (list 83 spisa) istakao da više ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva onako kako je postavljen podneskom tužiteljice od 3. rujna 2024.godine, ali da i dalje osporava osnov svih potraživanja iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Budući tuženik nije postupio po nalogu ovog suda i nije dostavio sudu citirane isprave zajedničke za obje stranke pa se iz navedenog razloga nije moglo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari, a tuženik u konačnici svojim podneskom od 14. ožujka 2025. više niti ne osporava visinu potraživanja onako kako je postavljena tužiteljevim podneskom, već i nadalje osporava samo pravni osnov tužbenog zahtjeva, ovaj sud je iz navedenih razloga odustao od provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 01. srpnja 2018. godine do 30.09.2024. godine radila kao medicinska sestra na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti kod tuženika. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je tuženik u podnesku od 14. ožujka 2025. decidirano istakao da više ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva onako kako je uređena podneskom tužiteljice od 3. rujna 2024. (list 83 spisa).
7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenicu da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj spor te navodi da su isti uz tužbu priložili punomoć koju su ishodili i koristili u pokrenutom sudskom postupku broj Pr-1355/2021, te da su isti tu punomoć ishodili za vođenje sasvim drugog parničnog postupka pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Tuženik prema mišljenju ovog suda ničim nije dokazao navedene tvrdnje. Isti je u dokaz svojih tvrdnji priložio kopiju punomoći uz odgovora na tužbu na kojoj je naznačeno rukopisom da se radi o punomoći iz predmeta Pr- 1355/2021. (list 16 spisa). Međutim, u sadržaju same kopije punomoći koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu nije naveden poslovni broj spisa Pr-1355/2021 pa se pregledom navedene isprave koju je tuženik dostavio ovom sudu ne može decidirano izvesti zaključak da je riječ o punomoći iz predmeta Pr-1355/2021 i da bi ta punomoć bila upotrijebljena u ovom predmetu. Što se tiče punomoći koja je priložena uz tužbu premda u istoj nije naznačen poslovni broj predmeta iz iste je razvidno da je tužiteljica ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa između ostalog u svim parničnim postupcima pa samim time i u postupku pred ovim sudom. Svaku sumnju u valjanost predmetne punomoći je otklonila sama tužiteljica koja je između ostalog saslušana i na okolnosti iz punomoći te je ista na sudski zapisnik u svome iskazu na ročištu od 11.ožujka 2025.godine izričito potvrdila da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom predmetu te je uz navedeno navela da je istu opunomoćila da za nju može primiti i parnični trošak ukoliko istu to bude pripadalo, a na poslovni račun punomoćnice tužiteljice. U navedenom smislu tužiteljica je u cijelosti svojim iskazom na ročištu razjasnila sva sporna pitanja vezana za punomoć koja uz tužbu prileže predmetnom spisu pa ovaj sud sve prigovore tuženika istaknute u tom pravcu smatra neosnovanim.
8. Iz pregledanog zaključka broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. veljače 2023. godine (list 7 spisa) proizlazi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.
9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01.siječnja 2023.godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. ĆK, dr. sc. MK, OK, mag.med.techn., FK dipl. iur, te HK, univ.spec.ecc.
10. Iz pregledanog naloga KBC-Split (list 50 spisa) proizlazi da je KBC Split ovim nalogom medicinsku sestru/tehničara na citostaticima VK sa Klinike za unutarnje bolesti, rasporedio na rad u Respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov 2 i to u razdoblju od 04.05. do 29.05.2020. Odlukom KBC-a Split od 20.03.2020. godine (list 63 spisa) te je odlučeno da će primarni –intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (Respiratorno- intenzivistički centar KBC-a Split) biti prostorno smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Iz pregledane odluke KBC-a Split od 31.03.2020. godine (list 62 spisa) proizlazi da je tom odlukom prof.dr.sc. JK imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno-intenzivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od Covida 19. Također je Ministarstvo zdravstva odlukom od 19. ožujka 2020. godine (list 60-61 spisa) odredilo kao sigurnosnu mjeru primarne respiratorno –intenzivističke centre za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.
11. Iz iskaza saslušane svjedokinje RK (list 73-74 spisa) proizlazi da ona radi na istom radnom mjestu kao i tužiteljica na Odjelu za citostatike na Klinici za unutarnje bolesti. Navodi da je rad na tom odjelu organiziran kao smjenski rad i to dnevna i noćna smjena. Ista navodi da se primopredaja dužnosti odvija na način da se dođe ujutro 5 minuta do 7 i djelatnica koja je u noćnoj ili dnevnoj smjeni predaje službu djelatnici koja dolazi te joj referira sve što je potrebno vezano za postupanje s pacijentima na odjelu. Navodi da 3 sestre budu u smjeni i to jedna sestra vodi sobe od 1-5, druga od 5-10 a treća se nalazi na radu u sterilnoj sobi te ima dva pacijenta u izolaciji plus dva apartmana u kojima su također izolirani pacijenti. Nadalje ističe da u njihovoj službi primopredaja minimalno traje 20 minuta, a iznimno čak i 40-45 minuta. Svjedokinja nadalje ističe da tuženik nije vodio službene evidencije radnih sati vezano za navedenu primopredaju smjene. Navodi da sestre na odjelu upisuju sve radnje koje rade tijekom trajanja primopredaje dužnosti u teku primopredaje dužnosti, a od prije godinu dana da isto to upisuju u BIS program koji im je uveden prije godinu dana. U odnosu na rad sa covid pacijentima u utuženom razdoblju navodi da je bilo takvih pacijenata na odjelu citostatika na Klinici za unutarnje bolesti te se iste liječilo na način da se izvan sobe djelatnica presvuče u skafander, kaljače, stavi masku, kapu i sve što je potrebno za zaštitu i da bi nakon rada sa takvim pacijentom se djelatnice opet presvlačile na ulazu u sobu budući na ovom odjelu ne postoji balkon. Svjedokinja ističe da je i tužiteljica radila na sve opisane načine kako vezano za primopredaju dužnosti tako i za rad s covid pacijentima. Također ističe da je tužiteljica radila i na respiratornom odjelu s covid pacijentima, ali da ne zna točno u kojem je periodu to bilo. Svjedokinja navodi da se od 9. mjeseca prošle godine one kao medicinske sestre evidentiraju kod dolazaka i odlazaka s odjela, ali da ne zna kako se to vodi kod službene evidencije tuženika budući da je za svaki mjesec drugačija platna lista. Ističe da su isključivo medicinske sestre kod primopredaje dužnosti predavale pacijenta medicinskim sestrama u idućoj smjeni, a da nadležni nisu nikakvim nalogom odredili konkretnu osobu koja će biti zadužena za vođenje primopredaje dužnosti.
12. Iz iskaza saslušane svjedokinje AK (list 75 spisa) proizlazi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti, a ona da radi na Odjelu za hematologiju na Križinama. Ističe da je rad na odjelu gdje radi tužiteljica organiziran u turnusima kao smjenski rad od 7:00 ujutro do 19:00 navečer i od 19:00 navečer do 7:00 ujutro te da na odjelu obično bude 28 pacijenata. Ista navodi sve što se usmeno ističe vezano za primopredaju dužnosti da se bilježi u poseban program BIS te da se ujedno bilježilo i sve vezano za primopredaju dužnosti i u bilježnici o primopredaji dužnosti. Također ista navodi da je bila obvezna primopredaja dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, da se bez toga ne počinje i ne završava dan, budući daje bilo obvezno prenijeti stanje pacijenta onom tko dolazi u smjenu. Ista navodi da je ovisno o stanju pacijenata na odjelu primopredaja u prosjeku trajala 20-ak minuta, ali da se mogla otegnuti i na 40 minuta. Navodi nadalje da je bolest corona virus bila prisutna na svim odjelima, a ne samo u respiratornim centrima, te ističe da je tužiteljica jedno vrijeme radila i u respiratornom centru i to otprilike jedno 2 mjeseca. Ujedno navodi da su se covid pacijenti liječili i na samom odjelu Klinike za unutarnje bolesti. Navodi da joj nije poznato da bi tuženik na odjelu Klinike za unutarnje bolesti odredio jednu jedinu osobu koja bi bila zadužena za primopredaju dužnosti ista, a da joj se nikad nije dogodilo da ostane maksimalno 5 minuta u primopredaji. Navodi da joj nije poznato i da nije primijetila da se od nekog perioda isplaćuju i evidentiraju primopredaje.
13. Iz iskaza saslušane tužiteljice VK (list 75-76 spisa) proizlazi da je ista zaposlena kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti, na citostaticima. Navodi da je riječ o smjenskom radu od 7:00 ujutro do 19:00 navečer, i od 19:00 sati navečer do 7:00 ujutro. Navodi da se na tom odjelu obavlja i da se obavljala u utuženom periodu primopredaja dužnosti na način da dođe 10 minuta prije 7:00 sati u jutarnju smjenu i da se nekih 20-40 minuta referira sljedećoj smjeni što se događalo s pacijentom u prijašnjoj smjeni, a koliko će trajati primopredaja da li 20 ili 40 minuta da ovisi sve o pacijentu, te da isto vrijedi i za pacijente u noćnoj smjeni. Navodi da se primopredaja odnosno sve radnje tijekom primopredaje dužnosti su se evidentirale u kompjuteru i posebnoj bilježnici za primopredaju dužnosti te da postoji i dnevno izvješće u kojem se detaljno opisuje sve što se radilo kroz 24 sata za taj dan, a kako bi taj podatak imali liječnici ujutro na sastanku. Ističe da nije postojala posebna osoba koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje dužnosti već da je svaka medicinska sestra posebno referirala što se događalo u njenoj smjeni, a u trenutku primopredaje a vezano za pacijente na njenom odjelu. Tužiteljica ističe da tuženik nije bilježio u evidenciji radnih sati vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti. U odnosu na rad sa covid pacijentima tužiteljica ističe da je ona od nekih 15-ak dana od otvaranja Respiracijskog centra na tom centru radila sa covid pacijentima te je za nju to bilo stresno razdoblje budući je na sebi imala zaštitnu odjeću skafander, kapu, zaštitnu masku i sve što je potrebno, te da je i sama zbog rada sa covid pacijentima u tom centru morala ostaviti supruga s djetetom kod kuće, jer je provodila s covid pacijentima vrijeme u izolaciji. Potvrđuje da su na odjelu klinike za unutarnje bolesti su se liječili covid pacijenti i to u izoliranim sobama ako nisu bili životno ugroženi a da je bio slučaj pacijenta koji je imao leukemiju te se nije mogao premještati iz respiratornog centra na odjel pa da su one kao sestre s odjela za unutarnje bolesti dolazile vezano za liječenje pacijenta u respiracijskom centru. Nadalje ista navodi da radi sa ležećim pacijentima odnosno da radi i sa nepokretnim i sa polupokretnim pacijentima. Navodi, a vezano za izjašnjenje je li u nekom trenutku primijetila da se evidentira i isplaćuje primopredaja, da je primijetila neki manji dodatak, ali ništa značajno.
14. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.
15. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.
16. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.
17. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na dio potraživanja tužiteljice koji se odnosi neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari ističući da je navedena neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje već pravomoćno dosuđena u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-1340/2019. Temeljem odredbe članka 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-1340/2019 razvidno je da je u tom postupku donesena pravomoćna presuda Pr- 1340/2019 od 24. lipnja 2024., a koja je postala pravomoćna prema podacima iz e- spisa 10.07.2024., te u kojoj je tužiteljici VK protiv tuženika KBC Split dosuđeno na ime manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove dodataka na plaću i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za razdoblje od 6. travnja 2016. do 30. lipnja 2020. godine dosuđen ukupan iznos od 90,54 EUR. U navedenom smislu premda je navedenom odlukom obuhvaćen i dio utuženog razdoblja iz predmetne pravne stvari i to od 01.07.2018.godine do 30. lipnja 2020. nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-1340/2019 tužiteljica potraživala neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje, kao posljedicu pogrešno obračunatih dodataka na plaću i to dodatka na otežane uvjete rada te dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi dok se u predmetnoj pravnoj stvari neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje potražuje kao posljedica toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad te Covid nagradu, a što nema nikakve veze sa navedenim dodacima na plaću. Pored navedenog, potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedeni predmet da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao u svom podnesku od 14. ožujka 2025. da više ne osporava visinu potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od 3. rujna 2024. , a tužiteljica je upravo tim podneskom potraživala na ime neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, covid nagrade, te posljedično pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje zbog neobračunatih sati primopredaje dužnosti i covid nagrade razliku plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 22. studenog 2024.
18. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke po nalogu ovog suda sa ročišta od 11.ožujka 2025.godine, a sud je tražio da dostavi između ostalog evidencije o radnom vremenu, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik bio dužan voditi. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu, a također i iz iskaza svjedokinje RK koja radi na istom radnom mjestu kao i tužiteljica kod tuženika te tužiteljice danih na ročištu od 11.ožujka 2025.godine decidirano proizlazi da se primopredaja dužnosti nikada nije kod tuženika evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti evidencijama o radnom vremenu, te da tuženik nije svojom odlukom ni zadužio konkretnu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje dužnosti, a teret dokazivanja radno vremena u sporovima u vezi sa radnim vremenom je u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a upravo na tuženiku kao poslodavcu.
19. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio zatražene isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju i raspored rada, plan rada za utuženo razdoblje ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Naime, temeljem odredbe članka 233.stavka 2.ZPP-a je propisano da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati ili ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke. Ovaj sud je rješenjem na ročištu održanom dana 11.ožujka 2025.godine tražio od tuženika da između ostalog dostavi ovom sudu sve isprave zajedničke za obje stranke i to svu raspoloživu dokumentaciju i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka rada za tužiteljice te odluke vezane za covid sve za utuženo razdoblje od 01.srpnja 2018.godine do 30.rujna 2024.godine. Sud je tražio od tuženika da dostavi navedene isprave budući navedene isprave, a obzirom na prirodu ugovornog odnosa između stranaka u ovom postupku, a koje se nalaze u ugovornom odnosu radnika i poslodavca jer navedene isprave u tom smislu predstavljaju isprave zajedničke za obje stranke, a čiju dostavu tuženik sukladno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a ne može uskratiti. Tuženik sudu nije dostavio navedene isprave niti do zaključenja raspravljanja u predmetnoj pravnoj stvari po nalogu ovog suda sa ročišta od 11.ožujka 2025.godine , a iste su bile potrebne sudu za provedbu financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, a zbog čega se navedeno vještačenje nije niti moglo provesti. Temeljem odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a je propisano da će sud s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice i svjedokinja razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način evidentiranja radnog vremena, a tuženik te činjenice i okolnosti nije dokazao.
20. Da je tužiteljica na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za citostatike na Klinici za unutarnje bolesti kod tuženika u utuženom razdoblju uistinu vršila redovno primopredaju dužnosti te da je ujedno radila i sa covid pacijentima nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja RK (list 74 spisa), AK (list 75 spisa), te same tužiteljice (list 75-77 spisa). Iz iskaza saslušanih svjedokinja RK i AK, a koje su svjedokinje radile na istom odjelu kao i tužiteljice te kojima su u tom smislu poznate činjenice o kojima svjedoče jasno proizlazi da je tužiteljica na navedenom odjelu radila u smjenama od 7,00 ujutro do 19,00 navečer te od 19,00 navečer do 7,00 ujutro. Iste su navele da djelatnica u noćnoj ili dnevnoj smjeni pa tako i tužiteljica je redovno predavala službu djelatnici koja dolazi te joj sve prenosila vezano za postupanje sa pacijentima na odjelu, te su svjedokinje istakle da primopredaja traje najčešće u prosjeku 20 minuta, a da može trajati i 40 minuta. Također iz iskaza svjedokinje RK i tužiteljice decidirano proizlazi da tuženik cijelo utuženo razdoblje nije vodio službene evidencije radnih sati vezano za navedenu primopredaju smjene, već da su sestre na odjelu same upisivale sve radnje koje rade tijekom trajanja primopredaje dužnosti, a da su te podatke počele upisivati i u bolnički informacijski sustav (BIS) koji je tek naknadno uveden od strane tuženika. Iskazi svjedokinja RK i AK kao i iskaz tužiteljice koja je iskazala identično kao i svjedokinje u odnosu na način obavljanja rada u primopredaji ovaj sud u cijelosti smatra vjerodostojnima i logičnima budući tuženik tijekom cijelog postupka nije sudu dostavio evidencije o radnim satima i radnom vremenu tužiteljice provedenom u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima, pa ni po nalogu ovog suda, a iz pregledane odluke KBC-a Split od 28.12.2022.godine od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom odlukom za koju je naveo da se primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine počevši upravo od 01.siječnja 2023.godine odlučio tek od tada početi voditi podatke o vremenu koje njegovi djelatnici provode u primopredaji službe, a što je protivno načinu vođenja tih evidencija iz citiranih Pravilnika o načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca, Zakona o radu kao i onome što je propisano KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također iz iskaza saslušane svjedokinje RK i AK i iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je u utuženom razdoblju na Odjelu citostatika na Klinici za unutarnje bolesti bilo i liječenja covid pacijenata te da je tužiteljica kao i svjedokinje prilikom rada sa tim pacijentima oblačila svu potrebnu zaštitnu odjeću, te su svjedokinje kao i tužiteljica istakle da su se takvi pacijenti na navedenom odjelu zbog zaštite liječili izolirano od drugih pacijenata, a ujedno iz iskaza svjedokinje i tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica jedno vrijeme radila u respiratorno intezivističkom centru na Križinama, a što nije dvojbeno budući navedeno proizlazi i iz same odluke tuženika – naloga (list 50 spisa), a prema kojem nalogu je tužiteljica bila raspoređena u na rad u Respiratorno intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19, uzrokovane virusom SARS-Cov 2 KBC Split u razdoblju od 04.05. do 29.05.2020., te od 11.05. do 25.05.2020.godine također nalogom tuženika (list 51 spisa).
21. Iskazi svjedokinja RK, AK i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinja RK i AK u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da su na Odjelu za citostatike, Klinike za unutarnje bolesti kod tuženika radile svakodnevno u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da su na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljali primopredaju dužnosti, a tužiteljica posebno u utuženom razdoblju od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine, a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, iz toga nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinja RK i AK i tužiteljice nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu, a navedeno je u potpunosti razvidno i iz činjenice da isti unatoč nalogu suda sa ročišta od 11.ožujka 2025.godine nije sudu dostavio tražene evidencije o radnom vremenu u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinja RK i AK utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra u utuženom razdoblju na Klinici za unutarnje bolesti kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu 20 minuta, a iznimno i duže u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu, a o čemu su se svjedokinje RK i AK kao i tužiteljica detaljno izjasnile u svome iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.
22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, prvenstveno je potrebno istaći da iz iskaza saslušanih svjedoka AK i RK, te tužiteljice jasno proizlazi kao utvrđena činjenica da su pacijenti u vrijeme pandemije corona virusa liječeni izolirano od drugih pacijenata na odjelu za citostatike na Klinici za unutarnje bolesti, te da su svjedokinje i tužiteljica pri tome na navedenom odjelu zbog kontakta sa takvim pacijentima koristile svu potrebnu zaštitnu opremu, a iz navedenih iskaza, kao i pregledanih naloga koje je izdao sam tuženik (list 50-52 spisa) jasno proizlazi da pored toga što je tužiteljica pružala zdravstvenu skrb pacijentima liječenim na Odjelu za citostatike od corona bolesti, da je ista u periodu od 04.05. do 29.05.2020.godine, te u periodu od 11.05. do 25.05.2020.godine bila vezano za liječenje navedenih pacijenata od corona virusa raspoređena i u poseban respiratorno intezivistički centar predviđen za liječenje oboljelih od corona virusa.
23. Tuženik nije ovom sudu tijekom postupka dostavio evidenciju i raspored radnih sati iz kojih bi bilo vidljivo kad i u kojem periodu je tužiteljica obavljala poslove vezano za rad sa covid pacijentima na odjelu za citostatike, već spisu prileže samo nalozi tuženika (list 50-51 spisa) o tome u kojem periodu je tužiteljica radila sa covid pacijentima u respiratorno-intezivističkom centru, ali teret dokaza o radnom vremenu tužiteljice provedenog u radu sa covid pacijentima na samom odjelu gdje je tužiteljica radila je na tuženiku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a budući tuženik nije uredno vodio niti ovom sudu dostavio zatražene isprave-evidencije o radnom vremenu iz kojih bi se navedene činjenice mogle utvrditi. Neovisno što od strane tuženika ovakve evidencije nisu dostavljene ovom sudu prema nalogu ovog suda te je moguće da niti nema takvih evidencija budući ih tuženik tijekom trajanja ovog postupka nije dostavio u dokazne svrhe. Međutim iz iskaza saslušanih svjedokinja u ovom postupku RK i AK jasno proizlazi da je tužiteljica radila u vrijeme sa pacijentima oboljelim od corona virusa i na samom odjelu i u respiratorno intezivističkom centru, a što proizlazi i iz navedenih pregledanih naloga koje je o rasporedu tužiteljice donosio i sam tuženik. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda tužiteljicu pripada pravo na posebnu nagradu propisanu stavkom 1. točke I/ Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 budući je tužiteljica kao radnik u sustavu zdravstva kod tuženika na navedenom odjelu Klinike za unutarnje bolesti, Odjelu za citostatike nedvojbeno pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelim od Covida 19, kao i u respiratorno intezivističkom centru u navedenim razdobljima, a po odluci samog tuženika na opisani način pa sukladno odredbi stavka 2. točke I/ navedene Odluke tužiteljicu ova covid nagrada pripada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Naime, iz cijelog dokaznog postupka je razvidno da tuženik kao poslodavac nije uspostavio odgovarajući sustav evidentiranja rada zaposlenika koji su na pojedinim odjelima (ustrojstvenim jedinicama) liječili oboljele od Covid-a 19, a slijedom čega je iz iskaza tužiteljice i svjedokinja RK i AK razvidno da iz tih razloga isti nije niti isplaćivao covid nagradu za rad na navedenim odjelima pa tako tuženik nije dostavio ovom sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužiteljici ova nagrada isplaćena. Budući se prema točki II/ navedene Odluke o posebnoj nagradi covid nagrada isplaćuje uz plaću radnika, tužiteljici temeljem odredbe članka 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad je ista na godišnjem odmoru odnosno temeljem članka 57.stavka 1. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 26/22) i za vrijeme bolovanja od 42 dana. Ovo iz razloga što u navedenim slučajevima tužiteljica ima pravo na naknadu plaće prema visini plaće ostvarene u tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada. Zaključno je potrebno istaći je da bi se donijela odluka o tome pripada li tužiteljicu navedena covid nagrada trebalo je uzeti u obzir vremenski okvir i zbivanja vezana za Covid 19. U tom smislu je općepoznata činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11.03.2020.godine proglasila epidemiju Covid 19 na globalnoj razini, te je u RH u tom smislu uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju spriječavanja širenja virusa Covid 19. Uvedene su mjere organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova, te su pacijenti oboljeli od corona virusa liječeni i u sklopu Klinika na samim odjelima i u posebnim prostorijama najčešće odvojeno od drugih pacijenata. Zdravstveni sustav je bio organiziran na način da osigura posebne uvjete i omogući zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti Covid 19, te su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima tijekom epidemije koji su zahtijevali dodatno vrednovanje za skrb o pacijentima oboljelima od corona virusa. U tu svrhu je i donesena navedena Odluka o posebnoj nagradi. Kod činjenice da je tužiteljica na odjelu za citostatike Klinike za unutarnje bolesti, kao i u navedenom respiratorno intezivističkom centru uistinu pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od Covid 19 tužiteljicu za navedeno sukladno citiranoj Odluci o posebnoj nagradi pripada posebna nagrada u iznosu od 10% od njene osnovne plaće, te joj je tuženik navedeni neisplaćeni iznos covid nagrade dužan platiti.
24. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, da istoj nije u tom smislu posljedično pravilno obračunao ni isplatio ni naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade tužiteljici su sukladno navedenom dosuđene i neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18).
25. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja ovaj sud je u odnosu na utvrđivanje visine predmetnog potraživanja odustao od izvođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja budući tuženik po nalogu ovog suda protivno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a nije sudu dostavio navedene zajedničke isprave za obje stranke, te se u tom smislu bez tih isprava nije ni moglo provesti vještačenje, a također se vještačenje ukazalo i nepotrebnim budući je sam tuženik podneskom od 14.03.2025.godine decidirano istakao da više ne osporava potraživanje tužiteljice onako kako ga je postavila podneskom od 3. rujna 2024, a koji podnesak je ovaj sud zaprimio 04.rujna 2024. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom zatraženom iznosu 1.500,00 EUR, sa pripadajućom kamatom.
26. Pored navedenog je potrebno istaći da tuženik u podnesku od 14.03.2025.godine (list 83 spisa) najprije predlaže da ovaj sud odbaci tužbu uređenu podneskom tužitelja od 03.09.2024. godine kao nepodobnu za raspravljanje jer da su sva potraživanja po svim različitim osnovama iz tužbe postavljena u jednoj jedinoj mjesečnoj i ukupnoj novčanoj sumi. Međutim, isti kontradiktorno svom navodu u istome podnesku ističe da više ne osporava visinu potraživanja iz istog takvog tužbenog zahtjeva kako je uređen upravo navedenim podneskom tužiteljice od 03.09.2024.godine. U navedenom smislu proizlazi da tuženik predlaže odbačaj tužbenog zahtjeva iz kojeg visinu postavljenog tužbenog zahtjeva više ne osporava, a iz kojeg razloga je ovaj sud i odustao od provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Navedeni navodi tuženika su kontradiktorni te su pravno irelevantni za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući tuženik više niti ne osporava visinu potraživanja prema onome što je naveo. Tužiteljica navedenim podneskom niti nije mogla specificirati koliko točno od ukupnog iznosa od 1.500,00 Eur-a iznosi potraživanje na ime primopredaje dužnosti, covid nagrade, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje po ovim pravnim osnovama budući upravo tuženik tijekom trajanja ovog postupka kako je prethodno navedeno nije postupio po nalogu ovog suda da dostavi zajedničke isprave za obje stranke pa u tom smislu isti protivno odredbi članka 233.stavka 2. ZPP-a nije dostavio na traženje suda na ročištu od 11.ožujka 2025. platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, te odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka za tužiteljicu, za utuženo razdoblje, te je u navedenom smislu ovaj sud takvo postupanje tuženika tumačio u skladu s onim što je propisano odredbom članka 233.stavka 5. ZPP-a da tuženik nije pružio sudu odgovarajuće dokaze o radnom vremenu tužiteljice vezano za primopredaju dužnosti i rad sa pacijentima oboljelim od corona virusa te je primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvatio iz tog razloga u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice onako kako je postavljen u ukupno postavljenom iznosu od 1.500,00 Eur-a po svim zatraženim navedenim pravnim osnovama, smatrajući da je tužiteljica dokazala ovom sudu da je pripada upravo taj iznos po osnovi neisplaćene naknade plaće s osnova primopredaje dužnosti, covid nagrade te posljedično neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje po ovim pravnim osnovama.
27. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.500,00 EUR tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 35,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; sastava podneska od 4.09.2024. u iznosu od 100 bodova; sastava podneska od 1.10.2024. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu 25.11.2024. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.07.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, dok tužiteljici nije priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 Eur-a budući je navedeni iznos uplate vraćen. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 1. rujna 2025.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćnici
2/ tuženiku
