REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-310/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sabini Draganić, odvjetnici iz Zagreba, radi izdavanja suglasnosti, 01. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženoj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izdati suglasnost tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenu po javnom bilježniku, kojom izjavljuje kako je suglasna da VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopi Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s HEP-Opskrbom d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 63073332379 i Ugovor o korištenju mreže s HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 46830600751, za obračunsko mjerno mjesto br. 0157121768, koje se nalazi na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5965, [adresa], od čega ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, ZAGREB, JURIŠIĆEVA ULICA 30, ZAGREB, TRG HRVATSKIH VELIKANA 2 površine 1257 m2 i DVORIŠTE površine 209 m2, upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio je povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: 32. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-32) stan na I (prvom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 117.80 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, u roku od 15 dana, jer će u protivnom predmetnu suglasnost zamijeniti ova Presuda.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.350,00 Eur.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 454,64 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako su stranke suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 5965, [adresa], od čega ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, ZAGREB, JURIŠIĆEVA ULICA 30, ZAGREB, TRG HRVATSKIH VELIKANA 2 površine 1257 m2 i DVORIŠTE površine 209 m2, upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio je povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: 32. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-32) stan na I (prvom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 117.80 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika. Tužitelj je upisan u suvlasničkom dijelu 9/10, dok je u preostalom dijelu, odnosno u 1/10, upisana tužena. Tužitelj pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini protiv tužene, i to isplatom tužene, a sukladno odredbama čl. 51. st. 1. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S obzirom kako su na predmetnoj nekretnini (u naravi stanu) strujne instalacije neispravne, a priključak glasi na ime pok. oca tužitelja, ŽŠ, tužitelj je pokrenuo Zahtjev za sklapanjem novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca sa HEP OPSKRBOM d.o.o. kao i Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu sa HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., i to za mjerno mjesto koje se nalazi na adresi [adresa], odnosno na predmetnom stanu na svoje ime. Obzirom da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, HEP Opskrba d.o.o. je obavijestila tužitelja da je tužena dužna potpisati suglasnost koja treba biti ovjerena kod javnog bilježnika ili digitalno potpisana, a kako bi se predmetna promjena mogla ostvariti. Tako se tužitelj tuženoj obratio dana 07.02.2025.g. s predmetnih zahtjevom, a predmetni dopis tužena je zaprimila dana 10.02.2025.g., no na isti se oglušila, te je očito kako odbija potpisati traženu suglasnost. Nepotpisivanjem predmetne suglasnosti, tužitelj je onemogućen u bilo kakvim popravcima i zamjenama instalacija struje, a što može dovesti do kvara uređaja, dodatne vlage, nemogućnosti grijanja tijekom zime, a što sve može prouzročiti daljnju materijalnu štetu i potencijalno po život opasno stanje. Osim toga, računi koje HEP šalje i dalje stoje na pokojnog oca tužitelja, a što daje HEP-u osnovu za isključenje struje radi dovođenja u zabludu o stvarnom korisniku usluga. Isto tako, HEP redovito dostavlja opomene koje glase na ime pok. oca tužitelja, ŽŠ, te obračunava paušal od cca. 50 EUR-a mjesečno za stan koji se ne koristi, a tužitelj nije u mogućnosti staviti brojilo u mirovanje, sve dok se vlasništvo ne prebaci na njegovo ime. Stoga je dakle, suglasnost tužene nužna radi izbjegavanje daljnje potencijalne i prijeteće štete, a obzirom da je već pokrenut postupak radi razvrgnuća suvlasništva, nesporno je kako će sva daljnja šteta pasti na teret tužitelja, a obzirom da će isti isplatiti tuženu u njezinom suvlasničkom dijelu. Osim toga, valja također napomenuti kako je predmetni stan trenutačno derutan, neuseljiv i zapušten, te je istom potrebna renovacija, a obzirom da isti nema grijanja, zidovi i stropovi su puni vlage, stolarija je potpuno trula, parket je u raspadnom stanu, a struja je neispravna. Slijedom navedenog predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženici da tužitelju izda suglasnost ovjerenu po javnom bilježniku da sklopi Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s HEP-Opskrbom d.o.o. i Ugovor o korištenju mreže s HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. koji se odnosi na mjerno mjesto koje se nalazi na spornoj nekretnini sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev i činjenične navode tužbe, ali osporava naznačenu vrijednost predmeta spora i zatraženi trošak sastava tužbe. Ističe kako je tužitelj previsoko označio vrijednost predmeta spora. Obzirom da je predmet ovog postupka izdavanje suglasnosti za sklapanje ugovora s HEP-om, odnosno „ugovaranje priključka električne energije“ (za stan čiji je suvlasnik Tužena i to s 1/10 suvlasničkog udjela), to bi prema vrijednosti predmeta spora naznačenom u tužbi proizlazilo kako „vrijednost“ predmeta pokrenutog radi „izdavanja suglasnosti za ugovaranje priključka električne energije“ za cijeli stan iznosi 13.500,00 eur. Ako Tužitelj tvrdi da mu mjesečni paušal za predmetni „priključak električne energije“ iznosi 50,00 eur, to je i vrijednost ovog spora razvidno manja od 100,00 eur. Stoga, predlaže se Naslovnom sudu postupiti sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku i odrediti prikladnu vrijednost predmeta spora. Nadalje, s obzirom na činjenicu da Tužena (neovisno o iznosu vrijednosti predmeta spora o kojem odluči Naslovni sud) nije dala povoda za tužbu, Tužitelj nema pravo potraživati trošak parničnog postupka od Tužene već je isti u obvezi naknaditi troškove Tuženoj sukladno odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Kao bitno ističe da su parnične stranke brat i sestra s narušenim odnosima između kojih je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasništva na stanu (na koji se odnosi predmetna suglasnost), a koji je stan u isključivom posjedu Tužitelja pa Tužena uopće nije imala niti uvid, a niti pristup - ni u predmetni stan, niti u radove koje bi u njemu eventualno bilo potrebno izvesti. Kako je Tužitelj Tuženoj prije pokretanja ovog postupka dopisom samo poslao obrazac za prijenos priključka uz zahtjev da ga potpiše (dakle sestri s kojom nema nikakvu komunikaciju, s kojom ima narušene odnose i koja nije u posjedu stana za koji je u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasništva), a bez ikakvog obrazloženja zašto mu je to uopće potrebno ili navođenja da bi stanu prijetila bilo kakva šteta, to se svakako ne može smatrati pokušajem mirnog rješenja spora. Dakle, povod predmetnom postupku dao je Tužitelj. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu na temelju priznanja te istom naložiti Tužitelju da naknadi parnične troškova Tuženoj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
3. Tužitelj je u podnesku od 18. srpnja 2025. naveo kako s obzirom na navode tuženice iz odgovora na tužbu, predlaže sudu donijeti Presudu na temelju priznanja, a kojom će ujedno obvezati tuženu na naknadu parničnih troškova tužitelju u iznosu od 579,64 EUR-a. Osporava se u cijelosti navod tuženika kako je naznačena vrijednost predmeta spora označena previsoko jer s obzirom da je u konkretnom postupku postavljen samo deklaratorni tužbeni zahtjev koji se ne odnosi na novčanu svotu, tužitelj je imao pravo naznačiti vrijednost predmeta spora kako je u konkretnom slučaju i učinio, a s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito vrijednost nekretnine i važnost izdavanja tražene suglasnosti radi izvođenja radova na strujnim instalacijama i potencijalnoj šteti koja prijeti nekretnini radi upornog oglušivanja tužene i ignoriranja tužiteljevih zahtjeva. U odnosu na navod tužene kako ista navodno ne bi dala povoda za ovu tužbu, te kako tužitelj nema pravo potraživati trošak parničnog postupka, ističe se kako se tužitelj tuženoj prije pokretanja ovoga postupka obratio dana 07.02.2025.g. dopisom koji je ista zaprimila dana 10.02.2025.g. a na koji se ista oglušila, a koji dopis je dostavljen kao dokaz u ovome predmetu. Stoga tužitelju nije ništa drugo preostalo nego pokrenuti ovaj postupak, pa su dakle navodi i u tome smjeru paušalni i neosnovani, jer tužitelj osim pokretanja ove tužbe više nije imao nikakvo procesnu mogućnost kojim bi ostvario svoja prava, a navodi tužene da bi njegov zahtjev prije utuženja bio neobrazložen, u potpunosti su neosnovani, jer je tužitelj sasvim jasno prema istoj postavio određeni zahtjev. Važno je napomenuti kako tužena po primitku poziva tužitelja nije kontaktirala istoga i pitala ga zašto mu je tražena suglasnost potrebna (ako ju je već isto toliko zanimalo), već se samo oglušila i time tužitelja ostavila bez druge mogućnosti nego da svoja prava štiti sudskim putem. Stoga je dakle zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnih troškova u cijelosti opravdan, pa se predlaže Sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, te obvezati tuženu na nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka.
4. Temeljem prethodnih utvrđenja na temelju odredbe čl. 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), budući da je tuženica u cijelosti priznala tužbu i tužbeni zahtjev, a s obzirom na to da nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, sud je donio presudu na temelju priznanja kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.
5. S obzirom na istaknuti prigovor tužene na suviše visoko naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi, navodi se kako je odredbom čl. 40. ZPP-a propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (st. 1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.).
6. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a sud je nakon izjašnjavanja stranaka o vrijednosti predmeta spora, provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora te je utvrdio kako se sukladno odredbi čl. 40. st. 2. kao mjerodavna ima uzeti vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio obzirom na to da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu te ista nije suviše visoko naznačena s obzirom na predmet spora, odnosno s obzirom na to da se traženo izdavanje suglasnosti za zaključenje Ugovora odnosi na nekretninu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.
7. U odnosu na navod tužene kako ista nije dala povoda za ovu tužbu te kako tužitelj nema pravo potraživati trošak parničnog postupka isti je ocijenjen kao neosnovan obzirom na to da je utvrđeno kako se tužitelj tuženoj prije pokretanja ovoga postupka obratio 07.02.2025. dopisom koji je ista zaprimila 10.02.2025. a na koji se ista oglušila (list 21-23 spisa) te tužitelj kako to ispravno navodi osim pokretanja konkretnog postupka više nije imao nikakvo procesnu mogućnost kojim bi ostvario svoja prava. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženica je dužna tužitelju naknaditi troškove postupka, koji se sastoje od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eur sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br; 136/23 dalje: Tarifa) te podneska od 18.07.2025. u iznosu od 100,00 Eur sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife obzirom na to da je podnesen nakon priznanja tužbe od strane tuženika te ne sadrži navode koji se odnose na raspravljanje o glavnoj stvari već se odnose na trošak postupka, sve uvećano za iznos PDV 25%, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 375,00 Eur. Navedenom iznosu je valjalo pribrojati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 Eur te na presudu u iznosu od 53,09 Eur. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II rješenja.
U Sesvetama 01. rujna 2025.
Sudac:
Iva Raos
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredbama parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. (čl. 353. st. 3. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun
2. tuženici po pun
