REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-117/2024-24

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Maria Skejića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika, objavljene dana 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 747,31 EUR neto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.09.2024.g., zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,08 EUR teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,33 EUR teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 21,10 EUR teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. siječanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,59 EUR teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,33 EUR teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 25,35 EUR teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,65 EUR teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,65 EUR teče od 15. studeni 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,41 EUR teče od 15. srpanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 22,56 EUR teče od 15. kolovoz 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,05 EUR teče od 15. prosinac 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 19,78 EUR teče od 15. veljača 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 25,35 EUR teče od 15. svibanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,20 EUR teče od 15. srpanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,41 EUR teče od 15. kolovoz 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 39,82 EUR teče od 15. listopad 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,60 EUR teče od 15. studeni 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 18,58 EUR teče od 15. prosinac 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,59 EUR teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,59 EUR teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. ožujak 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. svibanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 28,43 EUR teče od 15. lipanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,43 EUR teče od 15. srpanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 30,43 EUR teče od 15. listopad 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. studeni 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. prosinac 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. siječanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. veljača 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. ožujak 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,43 EUR teče od 15. travanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 18,43 EUR teče od 15. svibanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,43 EUR teče od 15. srpanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 24,43 EUR teče od 15. kolovoz 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 31.12.2018. u ukupnom iznosu od 60,00 EUR i u dijelu više zatraženog iznosa od 572,69 EUR za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.09.2024. na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.102,64 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a(''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 26.1.2024. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika – višeg fizioterapeuta u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom i da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 8,12 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna (50,43 EUR) mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 EUR-a/380,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, s obzirom tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje).

1.1. Tužitelj u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID - 19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.2. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a na ime naknade troškova prijevoza.

1.3. Tužitelj napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužitelju određeni neto iznos za razdoblje od 01.01.2019. do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3.5.2024. u cijelosti osporava tužbu i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik ističe da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužitelju naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.2. Tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužitelju prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

3. Na pripremnom ročištu od 12.6.2024. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP) pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje od 19.6.2024. izjavio žalbu podneskom od 19.6.2024., da bi na ročištu od 2.7.2025. povukao posebnu žalbu, a što je sud raspravnim rješenjem i utvrdio.

3.1. Raspravnim rješenjem od 6.2.2025. naloženo je tužitelju da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužitelj u tužbi ni ne tvrdi da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 14.2.2025. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev pa je tako za razdoblje od 1.10.2018. do 30.9.2024. zatražio isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.380,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

4.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 26.6.2025. zatražio od tuženika isplatu razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 747,31 EUR neto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.09.2024.g., a koju razliku je sudski vještak utvrdio prema iznosu mjesečne karte za drugu tarifnu tonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split (Tabela 1., stupac 7.).

4.2. Tuženik je u podnesu od 26.6.2025. prigovorio obračunu vještaka kao pogrešnom jer da tužitelj ima prebivalište na adresi [adresa], a [adresa] da je naselje koje se nalazi u sastavu Grada Splita te kao takva spada u I. tarifnu zonu Prometa Split d.o.o., sa organiziranim javnim prijevozom. S obzirom da se radi o prvoj zoni mjesečna karta u tom slučaju iznosi 290,00 kuna a ne 380,00 kuna kako to vještak navodi. Nadalje, tuženik se na ročištu od 2.7.2025. protivi preinaci, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva, a u odnosu na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, ističe kako ne spori obračun već osporava isključivo tarifnu zonu koja je uzeta prilikom izrade predmetnog vještačenja. Navedeni slikovni prikaz koji je priložen uz tužbu, da predstavlja Tarifne zone Prometa d.o.o. iz kojeg da nije razvidno za koji je vremenski period važio. Tuženik navodi da je stoga u privitku podneska od 26.6.2025. dostavio Prikaz tarifnih zona od Promet d.o.o. Splita.

4.2.1. Sud je na ročištu od 2.7.2025. donio rješenje da se neće uzeti u obzir u dokazne svrhe prikaz Tarifnih područja koje je tuženik dostavio u prilogu podneska od 26.6.2025. jer je taj dokaz dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik ga nije bio predložio tijekom prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. ZPP).

4.2.2. Nadalje, iz podneska tužitelja od 26.6.2025. razvidno je da je tužba djelomično povučena sa iznosa od 1.380,00 EUR na iznos od 747,31 EUR, dakle povučena je za iznos od 632,69 EUR. Međutim, tuženik na ročištu od 2.7.2025. navodi kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, dakle tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) za povlačenje tužbe, u ovom slučaju djelomično povlačenje, potreban je pristanak tuženika pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu u visini od 1.380,00 EUR. Tuženik je na istom ročištu naveo, da se protivi preinaci tužbe. Međutim, ovdje se ne radi o preinaci tužbe, jer tužiteljica nije promijenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći ili istakla drugi zahtjev uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP- a). Nadalje, tuženik tek u fazi glavne rasprave nakon svih izvedenih dokaza, po prvi put u podnesku od 26.6.2025. osporava činjenicu da bi tužitelj po adresi prebivanja pripadao u II. Tarifnoj zoni Prometa d.o.o., a što je u protivnosti s dokazima dostavljenima uz tužbu - Tarifnom zonom poduzeća Promet d.o.o. Split iz koje proizlazi da [adresa] pripada II. Tarifnoj zoni i s iskazom tužitelja u dijelu kada navodi da mu je poslodavac isplaćivao naknadu za trošak prijevoza u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, HAKmape, Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira, platne liste, evidenciju o radnom vremenu, Odluke tuženika od 24.9.20214., 24.5.2022., 18.8.2022. i spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te dokaz financijskim vještačenjem po Centru za vještačenje d.o.o.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 1.380,00 eura.

8. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosnočl.65.st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

9.3. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

10. Iz tužbe, navoda iz podnesaka tužitelja tijekom postupka i iz iskaza tužitelja koji je dao pred sudom na zapisnik od 6.2.2025. proizlazi da tužitelj traži da mu tuženik isplati razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza. Naime, tužitelj je iskazao da mu je je poslodavac umanjivao iznos naknade za one dane kad ne bi dolazio na posao npr. zbog korištenja jednog dana godišnjeg odmora, bolovanja ili slobodnog dana. Navedeno je u suprotnosti s Tumačenjima odredbe čl. 66. TKU/17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a koje (Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018.) u kojem se navodi da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, i s Tumačenjem br. 103/19 od 17. travnja 2019. u kojem se navodi da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Kako tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za trošak prijevoza u slučaju korištenja slobodnog dana ili godišnjeg odmora ili bolovanja do dva dana, a što je opravdani izostanak do dva dana, proizlazi da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjeni iznos naknade troškova prijevoza pa je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno.

11. Nadalje, stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo Ines Lozić (za Centar za vještačenje d.o.o. podnijela je 27.5.2025, pisani nalaz i mišljenje, u kojem među ostalim navodi, da potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.01.2019. do 30.09.2024.g., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, iznosi 747,31 EUR (Tabela 1. stupac '7').

12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, potpuno i u skladu s dokumentacijom u spisu pa kako tuženik nije ospori matematičku ispravnost obračuna, slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 747,31 EUR neto, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 31.12.2018. u iznosu od ukupno 60,00 eura (po 20,00 eura za listopad, studeni i prosinac) i u dijelu više zatraženog iznosa za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.09.2024.g na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 572,69 eura (1380-60=1320-747,31=572,69.). Dakle, tužitelj je odbijen za ukupan iznos od 632,69 EUR tužbenog zahtjeva (60 + 572,69 = 632,69).

12.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 73,5% (93% osnov + 54% visina = 147 : 2 = 73,5), a uspjeh tuženika u omjeru od 26,5%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 47% od ukupnog troška (73,5- 26,5=47).

13.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 238) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe – zatraženih 100 bodova, za sastav podnesaka od 10.6.2024., 8.7.2024., 14.2.2025., 26.6.2025. – za svaki zatraženih 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 12.6.2024., 6.2.2025., 24.3.2025., 2.7.2025. - za svako zatraženih 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za ročište za objavu presude – zatraženih 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 712,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.781,25 eura, od čega tužitelju valja priznati 47% pa se dobije 837,19 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 265,45 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.102,64 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

13.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13.3. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako to je to izjavio i tužitelj na ročištu od 6.2.2025. pa proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 1. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis