Poslovni broj: Pn-517/2020-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćnici Ivoni Kraljević, odvjetnici u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, radi naknade štete, 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 380,90 eura zajedno s zateznom kamatom tekućom od presuđenja, dakle od 1. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos od 380,90 eura od 30. listopada 2023. do 31. kolovoza 2025. kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva na ime naknade imovinske štete isplatu iznosa od 362,35 eura zajedno s zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. pa do isplate kao neosnovan.

IV. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. studenoga 2020. i tijekom postupka navodi kako je 30. lipnja 2020. u Stobreču propisno upravljao s automobilom Opel Kadet model E Caravan Club iz 1991. koji je njegovo vlasništvo te je u stražnji dio automobila udario automobil s kojim je upravljala ČZ, koja je i odgovorna za nastanak prometne nezgode. Da je na automobilu tužitelja nastala totalna šteta budući da se radi o automobilu proizvedenom 1991., odlično očuvanom, za koji je tužitelj bio emotivno vezan i koji je trebao ući u kategoriju oldtimer vozila s posebnim beneficijama. Da je prije prometne nezgode u cilju poboljšanja stanja vozila tužitelj promijenio gume na automobilu, stavio aluminijske felge, kuku vozila, promijenio kompletne lamele s kutijom, sve elektrokabele, kočnice te dva krajnika. Da je automobil bio stalno garažiran. Da pravna osnova nije sporna jer je tuženik ponudio naknadu štete i isplatio iznos od 4.500,00 kuna.

Da je tužitelj uz asistenciju prometnog vještaka i pregled vozila utvrdio da šteta iznosi 10.100,00 kuna. Budući je tuženik isplatio iznos od 4.500,00 kuna, potražuje 5.600,00 kuna.

Tužitelj je podneskom od 10. lipnja 2024. postavio konačni tužbeni zahtjev u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing. te tužbeni zahtjev smanjio na iznos od 380,90 eura uz zatezne kamate tekuće od 30. listopada 2023. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. prosinca 2020. priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 30. lipnja 2020. dogodila prometna nezgoda koju je uzrokovalo vozilo čiji vlasnik je u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari.

Tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu. Navodi da je prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju nesporan iznos naknade štete od 4.500,00 kuna. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

U odnosu na navode tužitelja da su na vozilu bile promijenjene gume, stavljene aluminijske felge, promijenjene kočnice itd., ističe da se ne radi o investicijskom ulaganju koje bi povećalo vrijednost vozila, nego isključivo o redovnom održavanju vozila. U odnosu na vrijednost tužiteljevog vozila prije predmetnog štetnog događaja tuženik dostavlja oglase iz oglasnika iz kojega je vidljiva kupoprodajna cijena koja se potražuje za vozilo poput tužiteljevog. Nadalje navodi da se radi isključivo o oglašenoj, a ne ostvarenoj cijeni te da su ostvarene cijene uvijek u pravilu znatno niže. Tuženik navodi da ako se takva cijena uzme u obzir kao mjerilo vrijednosti prije štete, uz odbitak realne vrijednosti spašenih ostataka koje je tužitelj zadržao, isplaćeni iznos predstavlja pravičnu naknadu nastale totalne štete na vozilu.

Osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata. Navodi da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta, da se radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti pa kamata može teći isključivo od dana presuđenja.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. ožujka 2025. sud je ponovno otvorio glavnu raspravu te ponovno zaključio raspravljanje, a iz razloga što je došlo do promjene u osobi rješavatelja, sve sukladno članku 315. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), dok je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pn-517/2020-28 od 9. svibnja 2025. ponovno preotvorena glavna rasprava zaključena 28. ožujka 2025. radi razjašnjenja pojedinih važnih pitanja u smislu članka 305. ZPP-a.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u preslike oglasnika za prodaju vozila (list 5 i 15-20 spisa), račun br. 403-P1-1 od 30. lipnja 2020. izdan od Vučne službe i pomoći na cesti "COJA" u iznosu od 250,00 kuna, (list 6 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi sklopljen između tužitelja i tuženika (list 7 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, inž. Tončija Stanića (list 32-39 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing. (list 41-44 spisa), izveo dokaz zaprimanja usmene dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing. (list 58-59 spisa) i saslušanja tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. rujna 2024. (list 60 spisa) te izveo drugu usmenu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing. na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. (list 96- 98 spisa).

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete od tuženika, a koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 30. lipnja 2020. u Stobreču u kojoj je njegovo vozilo oštećeno u potpunosti.

8. Među strankama je nesporna pravna osnova i pasivna legitimacija te da je u mirnome postupku tuženik tužitelju isplatio na ime naknade imovinske štete iznos od 4.500,00 kuna, što pretvorbom u eure prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 597,25 eura.

9. Među strankama je sporna visina tužbenoga zahtjeva, odnosno potraživanje tužitelja preko nesporno isplaćenoga iznosa od 597,25 eura.

10.1. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.2. Odredbama članaka 1085. i 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, ali ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Odnosno, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11.1. Čitanjem sporazuma o izvansudskoj nagodbi sklopljenog između tužitelja i tuženika 18. kolovoza 2020. utvrđeno je da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime naknade imovinske štete isplatio ukupno 4.500,00 kuna, što pretvorbom u eure prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 597,25 eura.

11.2. Na okolnost utvrđenja visine nastale imovinske štete određeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je na automobilu nastala potpuna (totalna) šteta pa popravak nije ekonomski opravdan, što je tehnički održivo s obzirom na karakteristike vozila i nastala oštećenja. Da je cijena novog automobila utvrđena u vještačenju kojega je proveo sudski vještak Tonći Stanić, ing., prihvatljiva i realna, i s PDV-om iznosi 13.648,00 eura. Da je automobil bio u upotrebi 29 godina te ima prijeđenih 48190 km. Da je obračun spašenih ostataka, rabljenosti (amortizacije) i vrijednosti vozila, određen prema metodologiji obračuna vrijednosti za osobne automobile radnog obujma motora iznad 1600 cm3 i sva vozila s diesel motorom te je utvrđena vrijednost spašenih ostataka 28,0%. Zaključno, iz nalaza i mišljenja proizlazi da visina štete s PDV-om iznosi 978,16 eura.

Tužitelj se podneskom od 10. lipnja 2024. očitovao na pisani nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako na isti nema primjedbi te je u skladu s istim smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 380,90 eura, koji iznos predstavlja razliku između visine štete koju je procijenio sudski vještak od 978,16 eura i nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku u iznosu od 597,25 eura.

Tuženik se podneskom od 17. lipnja 2024. očitovao na pisani nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako vještak pogrešno iskazuje visinu štete. Da vještak iskazuje nerealno visoku vrijednost vozila pred štetu od čak 1.358,55 eura što je dvostruko pa i trostruko od njegove stvarne tržišne vrijednosti kakva bi proizlazila iz priloženih oglasa. Da je pogrešno i nerealno visoka vrijednost vozila pred štetu, kakvu iskazuje vještak, uvjetovana pogrešno iskazanom vrijednošću novonabavne cijene predmetnog vozila, koju vještak procjenjuje na iznos od 13.648,00 eura. Da se pritom sudski vještak poziva na vještačenje vještaka Stanića koje nije sudsko vještačenje, već privatno vještačenje samog tužitelja, naručeno i plaćeno s njegove strane te kao takvo vještaku određenom od strane suda ne bi trebao biti izvor odlučnih činjenica. Da iz pisanoga nalaza i mišljenja proizlazi da spašeni ostatak tužiteljevog vozila vrijedi isto kao i identično takvo ispravno vozilo na tržištu. Tuženik ne pristaje na djelomično povlačenje tužbenoga zahtjeva za iznos od 362,35 eura.

Na ročištu za glavnu raspravu 30. rujna 2024. izveden je dokaz usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila AZ, dipl.ing., koji otklanjajući primjedbe na svoj pisani nalaz i mišljenje navodi da je novo nabavnu vrijednost vozila sam odredio temeljem dostupnih podataka u spisu pa je određeno da je ista 13.648,00 eura. Da s obzirom na starosnu dob automobila podaci o vrijednosti novog vozila nisu dostupni u bazi podataka Centra za vozila Hrvatske pa je vrijednost vozila odredio koristeći podatke koje je u svom vještvu koristio sudski vještak Stanić te je temeljem toga utvrđena konačna visina štete na automobilu. Ističe da vozilo nije oldtimer jer je staro 29 godina, a u kategoriju starodobnih vozila se svrstavaju vozila starija od 29 godina. Pojašnjava da pravilnik o homologaciji vozila i Zakona o sigurnosti prometa kojima su regulirani starosni automobili, pa tako oldtimer bi bilo vozilo starije od 30 godina. Vještak navodi da je vozilo procijenio prema metodologiji visine štete na vozilima koje se obično koristi u prometnom inženjerstvu, a ne na temelju pojedinih oglasa koji su često određeni kretanju na tržištu i nekakvim prosudbama prodavatelja, odnosno kupca. Da je obračun rabljenosti i vrijednosti vozila sukladno spomenutoj metodologiji naveo egzaktno u tablici 4 svog nalaza i mišljenja gdje je utvrđena ranije navedena visina štete na automobilu. Usporedbe radi da sa njemačke baze podataka AD AC ima vrijednost novog vozila od 12.856,00 eura što predstavlja vrijednost vozila bez unosa u RH pa je zbog toga i prihvatio cijenu novog vozila iz vještva vještaka Stanića koji je utvrdio cijenu od 13.648,00 eura, a koja cijena bi mogla biti osnovna cijena s davanjima za unos u RH.

Po prijedlogu tuženika da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da odredi srednju tržišnu vrijednost sukladno cijenama iz auto oglasa koje se za približno isto vozilo potražuju u Republici Hrvatskoj, vještak je na ročištu za glavnu raspravu 9. srpnja 2025. naveo kako smatra da je relevantna cijena koja je utvrđena iz izrađenog nalaza i mišljenja temeljem jasno prikazanih tehničkih pokazatelja po vrijednosti vozila, korekcijskim faktorima koji se primjenjuju i vrijednosti spašenih ostataka automobila s obzirom na staro vozilo koje je već sada u kategoriji starodobnih automobila, a u vrijeme procjene nije bilo. Navodi da je u njegovom nalazu i mišljenju iskazana realna vrijednost automobila kao i visina štete na istom. U odnosu na oglase koje je dostavio tuženik vještak navodi da se u pojedinim oglasnicima mogu predstavljati subjektivne, afekcijske ili nerealne cijene pa ističe da je njegovo vještačenje objektivno i temeljeno na tehničkim pokazateljima stanja vozila. Navodi da kada bi se općenito u ovakvim postupcima određivale vrijednosti vozila prema cijenama iz oglasnika, da prometno- tehničko vještačenje ne bi bilo potrebno niti svrhovito.

11.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dip.ing. AZ, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim, nepristranim te izrađenim u skladu s pravilima struke i u granicama naloga suda. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe dok ga tuženik nije prihvatio ni nakon dopunskoga očitovanja vještaka na ročištu za glavnu raspravu 30. rujna 2024. te je predložio dodatnu dopunu istoga. Sudski vještak se na ročištu za glavnu raspravu 9. srpnja 2025. očitovao na postavljena pitanja tuženika u odnosu na cijene vozila iz auto oglasa, te tuženik nakon navedenog dopunskog saslušanja sudskog vještaka više nije imao pitanja ni primjedbi. S obzirom na iznad navedeno, sud smatra kako je sudski vještak detaljnim usmenim očitovanjima u potpunosti obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje, odgovorio na svako postavljeno pitanje te otklonio svaku nejasnoću kod parničnih stranaka.

11.4. Sud je izveo i dokaz saslušanja tužitelja koji u svom iskazu u bitnome navodi da je godinu dana prije nego što se zbio štetni događaj sve sam promijenio na vozilu jer ga je pripremao za oldtimera uključiv i struju te da je za automobil emotivno vezan. Da je sve radove i zamjene dijelova na automobilu radio sam u Kaštelima kod mehaničara, a gume mijenjao u tzv. hotel za gume tzv. Inch. Da se štetni događaj zbio kada se vraćao s posla prema Žrnovnici, da je stajao u koloni te je automobil iznimno velikom brzinom udario i dogodila se totalna šteta. Uslijed udarca, kako je bio zadnji u koloni, udario je i u druge automobile. Tužitelj navodi da je auto bilo čitavo vrijeme garažirano, pa i nakon nastanka štetnog događaja. Da je auto bilo u iznimno dobrom stanju i niti jedno drugo polovno auto ne bi moglo biti ispred njega spram kvalitete i održavanja automobila. Da je automobil bio van serijski jer je imao sportski volan, sjedala, sportske amortizere, otvor na krovu i mrežu iza zadnjih sjedala.

11.5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, s obzirom da je isti u skladu s drugim izvedenim dokazima. Nadalje, treba navesti kako je tužitelj u bitnom dijelu svoga iskaza iskazivao o dinamici prometne nezgodne i posljedicama iste, a što nije ni sporno u ovom predmetu.

11.6. Sud se nije upuštao u obrazlaganje i reprodukciju preostalih dokaza izvedenih u ovom postupku, a s obzirom da isti nisu bili odlučni za donošenje odluke u ovom predmetu.

12.1. Slijedom svega iznesenoga, s obzirom na to da osnova potraživanja nije sporna, trebalo je odlučiti o visini štete.

12.2. S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja te cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka vjerodostojnim, sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 978,16 eura, a koji iznos sud smatra potrebnim da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi bila da nije bilo štetne radnje, a s obzirom na to da je došlo do totalne štete na vozilu tužitelja.

Kada se od navedenoga iznosa oduzme nesporno plaćeni iznos od 4.500 kuna/597,25 eura, to je tuženik obvezan tužitelju isplatiti daljnji iznos od 380,91 eura. Kako je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 380,90 eura na ime naknade štete, to je navedeni iznos i dosuđen tužitelju. S obzirom na to da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenoga zahtjeva, to je trebalo odbiti dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 362,35 eura, koji iznos predstavlja razliku između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.600,00 kuna/743,25 eura i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 380,90 eura, a sve u skladu s odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a.

12.3. Prema članku 1089. stavku 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Utvrđivanjem naknade prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje. Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete jer je taj broj novčanih jedinica određen tek presudom.

S obzirom na iznad navedeno, tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana presuđenja, dakle od 1. rujna 2025., dok je odbijen tužbeni zahtjev za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 30. listopada 2023. do 31. kolovoza 2025. kao neosnovan.

13. Kako je tužitelj u sporu uspio u postotku od 51,25 %, a tuženik u postotku od 48,75 %, to je sukladno odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

14. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

U Splitu, 1. rujna 2025.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.