REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ovr-172/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, zastupano po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-105455/2024-2 od 30. prosinca 2024., dana 1. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-105455/2024-2 od 30. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 46,88 eura (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi).
2. Pravodobno izjavljenom žalbom, ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu (točka II. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U sadržaju žalbe se ističe kako se odbijajući dio zahtijevanog troška odnosi na radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti koju je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanom, iako ovrhovoditelju trošak navedene radnje pripada sukladno Tbr. 32. stavku 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci, odnosno u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je klauzulu pribavio, da je navedeno stajalište prihvaćeno i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. Stoga predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20 dalje: OZ), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja da mu ovršenik naknadi trošak izvansudske ovrhe koji se sastoji od troška dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave FINI, troška sastava zahtjeva radi naknade troškova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
7. Prvostupanjski je sud temeljem članka 14. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ-a, kao i članka 155. stavka 1. ZPP-a, a uvažavajući također i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje Tarifa), kao i vrijednost predmeta spora, osnovanim smatrao trošak po punomoćniku sastavljenog prijedloga FINI radi naplate pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i trošak sastava zahtjeva radi naknade troškova, što ukupno sa PDV-om čini trošak u iznosu od 46,88 eura, koji trošak se žalbom i ne osporava, dok je kao neosnovan odbio trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.
8. Sukladno odredbi članka 283. stavku 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te će, prema stavku 4. istoga članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
9. Dakle, obveza je javnog bilježnika da, bez zahtjeva ovrhovoditelja, po službenoj dužnosti nakon ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio i da ga dostavi ovrhovoditelju, pa stoga navedeni trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju nije niti nastao.
10. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da navedeni trošak pripada ovrhovoditelju, bez obzira tko je klauzulu pribavio (sam ovrhovoditelj ili njegov punomoćnik), jer je isto shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.
10.1. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravno shvaćanje izraženo u navedenoj odluci, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/23) koja je održana 5. lipnja 2023. i prema kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, sukladno članku 283. stavku 1. i 4. OZ-a izdaje javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bez zahtjeva ovrhovoditelja, odnosno bez zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja. Stoga bi bilo potpuno neosnovano i suprotno članku 155. stavku 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, priznati ovrhovoditelju pravo na trošak kojeg nije imao.
11. Radi navedenog je žalba ovrhovoditelja odbijena kao neosnovana, te prvostupanjsko rješenje potvrđeno temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a
12. Ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ne pripadaju troškovi žalbe.
U Požegi, 1. rujna 2025.
Sutkinja
Branka Ribičić