REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-354/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice i predlagateljice osiguranja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužiteljica), zastupana po punomoćnici ĐD iz Odvjetničkog društva Barović & Gavranović j.t.d., sa sjedištem ureda u Zagrebu protiv tuženika i protivnika osiguranja ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tuženik), zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o., sa sjedištem ureda u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2009. u [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici FDČ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te stranaka osobno i posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad, 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Mijenja se točka 3. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-1197/2015-21 od 24. listopada 2016. u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, na sljedeći način:

Osobni odnosi maloljetne ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njezina oca ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika, ostvarivat će se prvenstveno u skladu s dogovorom roditelja, uzimajući u obzir njihove mogućnosti i mogućnosti, želje i zdravstveno stanje maloljetnog djeteta, a u slučaju izostanka dogovora na slijedeći način:

- jednom tjedno, petkom ili jedan dan u vikendu, u trajanju od minimalno 3 sata, prema dogovoru roditelja, uvažavajući želje i mogućnosti maloljetnog djeteta, a u slučaju izostanka dogovora počevši od 16,00 sati do 19,00 sati na način da će tuženik kao otac preuzeti dijete i vratiti ga po završetku osobnih odnosa na mjesto na koje se prethodno dogovori s tužiteljicom kao majkom djeteta i to najkasnije dva dana prije ostvarivanja osobnih odnosa,

- tijekom školskih praznika prema želji djeteta i dogovoru roditelja, a u slučaju izostanka dogovora:

- za vrijeme ljetnih praznika, koji uključuju srpanj i kolovoz, u trajanju od minimalno tjedan dana,

- za vrijeme zimskih praznika minimalno 4 dana pri čemu će maloljetno dijete provesti jedan dan za Božić 25. prosinca kod oca, a kod majke idući dan za Svetog Stjepana 26. prosinca te nadalje idućih godina naizmjenično, sve na način da ako dijete provede Božić kod oca tada će Uskrs iduće godine biti kod majke, a nadalje naizmjenično,

- za vrijeme proljetnih praznika minimalno 2 dana pri čemu će od toga maloljetno dijete jedan dan provesti za Uskrs kod oca, a Uskrsni ponedjeljak kod majke te nadalje idućih godina naizmjenično, na način da ako dijete provede Uskrs kod oca tada će Božić te godine biti kod majke, a nadalje naizmjenično,

- u ostalo vrijeme prema dogovoru roditelja uvažavajući njihove obveze, te želje i mogućnosti i zdravlje djeteta.

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog predlagateljice osiguranja, zaprimljen kod ovoga suda 18. ožujka 2024., smatra se povučenim te se postupak osiguranja privremenom mjerom obustavlja u cijelosti.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe da je pravomoćnom presudom ovoga suda pod posl. br. P Ob-1197/15 razveden brak između stranaka, te između ostalog, određeni su i osobni odnosi tuženika i djeteta. (točkom 3. navedene Presude) (dalje u tekstu: ranija odluka).

1.2. Maloljetno dijete stranaka je u vrijeme podnošenja tužbe imalo 14 godina, te je navelo da više ne želi u mjeri, a kako je to određeno ranijom odlukom, održavati osobne odnose sa ocem. Djeteta u terminu koji su određeni za susrete i druženje oca i kćeri, a sukladno odluci oca, nema slobodnih aktivnosti za vrijeme susreta, niti pravo otići na rođendane sa školskim i drugim prijateljima, niti pravo na komunikaciju sa majkom ili nekime drugome putem mobitela, a vikendom kada je kod oca, majka ju smije nazvati samo u 21.00 sat i to na očev mobitel, isključivo na speakerphone, kako bi svi prisutni mogli slušati njihov razgovor te se ističe da nema mogućnosti samostalne šetnje niti udaljavanja od kuće. Prema navodima tužiteljice, tuženik izražava neslaganje s djetetovim izborom prijatelja, jer svi po mišljenju istoga imaju neku manu, stalno pokazuje nepovjerenje u njezino mišljenje i ponašanje, zastrašuje ju u telefonskim razgovorima pri njezinom povratku kući iz škole ili s plesa po mraku, plaši je pričama o predstojećem nuklearnom ratu, te ovakvo ponašanje i postupanje oca ostavlja na djetetu posljedice po njezino zdravlje i unosi joj veliki nemir, a otac ju nije ni obavijestio o smrti djeda s kojim je bila povezana.

1.3. Zbog nastale situacije, tužiteljica je ishodila pod poslovnim brojem R1 Ob-2606/23 Rješenje kojim se mijenja točka III. ranije odluke. Međutim, dijete i nadalje osjeća veliki pritisak od oca, jako je rastužuje i uznemirava svojim ponašanjem, zbog čega tužiteljica predlaže radi svega navedenog da se susreti između oca i kćeri odvijaju i nadalje jednom tjedno i to isključivo u prisutnosti bliske osobe od povjerenja, a sve radi velike uznemirenosti djeteta te s obzirom na to da s tuženikom ne može postići mirno rješenje spora.

1.4. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže izmjenu ranije odluke na način da se osobni odnosi djeteta s njezinim ocem ostvaruju jednom tjedno i to jedan tjedan petkom od 15:45 do 18:45, a drugi tjedan subotom od 16:00 do 19:00, naizmjence, na javnom mjestu u Zagrebu, u prisutnosti bliske osobe od povjerenja koju će za jedan susret odrediti majka, a za sljedeći susret otac i tako naizmjence te predlaže donijeti privremenu mjeru kojom će se produljiti mjera opisana u točki 1.3. ovog obrazloženja rješenja. Potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu ističe da se protivi navodima iz tužbe te ističe kako su u potpunosti neistinite tvrdnje tužiteljice da dijete nema slobodnih aktivnosti za vrijeme susreta, da nema pravo otići na rođendane sa školskim i drugim prijateljima, da nema pravo na komunikaciju s majkom niti ikim drugim putem mobitela, kao i da nema mogućnosti samostalne šetnje niti udaljavanja od kuće.

2.1. Tuženik navodi da se prilikom ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom nastoji maksimalno prilagoditi željama i potrebama djeteta, stoga smatra da su ovakvi navodi tužiteljice zlonamjerni (posebice oni da bi otac nečim zastrašivao i uznemiravao kćer) i protivni interesu djeteta kojem je u životu potreban otac podjednako kao i majka. Tuženik ukazuje tužiteljici na odredbu članka 18. Konvencije o pravima djeteta kojom je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga. U odnosu na tvrdnje majke da preko vikenda, kad je dijete kod oca, smije nazvati dijete samo u 21.00 sat, tuženik ističe da je navedenu praksu uspostavila upravo tužiteljica, koja je inzistirala na tome da tuženik, kad se dijete nalazi kod tužiteljice, dijete smije nazvati u točan sat i to bez iznimke.

2.2. Tuženik se trudi da djetetu vrijeme provedeno s njim bude bogato sadržajem. Tako s djetetom igra društvene igre, zajednički se brinu o domaćim životinjama, idu u restorane i na Hipodrom na jahanje. Preko zime idu na sanjkanje, preko ljeta na more i izlete. Također, dijete voli provoditi vrijeme sa svojom sestričnom, s kojom se često igra za vrijeme dok se nalazi kod oca. Ukazuje da je dijete u proteklom periodu pokazivalo promjene u ponašanju u vidu nezainteresiranosti, kako prema ocu, tako i prema školskim obvezama. Međutim, tuženik smatra da su uzrok tome godine, odnosno pubertet djevojčice, što je u potpunosti normalno i razumljivo za njezinu dob.

2.3. Nadalje, ističe da su obje stranke bile suglasne s donošenjem privremene mjere u predmetu pod poslovnim brojem R1 Ob-2606/23 kao i da je, u svrhu mirnog rješenja i sukladno prijedlogu i mišljenju Zavoda za socijalni rad od 7. prosinca 2023. , tuženik pristao da se na takav način privremeno riješi odnos s djetetom, međutim, smatra da takva dinamika ostvarivanja osobnih odnosa dugoročno nije u interesu djeteta. Između ostalog, samo dijete je iskazalo volju da oca viđa češće, 1-2 puta tjedno, „kako kad, u shopping centru ili kod tate“, praznicima, 1-2 vikenda mjesečno, i naravno bez pratnje. Tuženik ističe kako je i sama tužiteljica nekonzistentna vezano uz svoje navode te ni sama nije sigurna na koji način bi htjela da otac ostvaruje odnose s djetetom. Osim toga, tuženik ističe kako je dijete upravo kroz život s majkom stvorilo nekoliko loših navika kao što je pretjerano korištenje mobitela, što je pak uzrokovalo nedostatak sna i manjak kretanja, o čemu govori i djetetov nalaz specijalista.

2.4. Stoga tuženik predlaže da sud nakon provedenih dokaza i zaključene rasprave odbije tužbu i tužbeni zahtjev te da naloži tužiteljici da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad da maloljetnom djetetu imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Klasa: UP/I-552-02/24- 07/87, Urbroj: 139-120-14/13-24-3 od 1. srpnja 2024. (list 29-30 spisa) imenovanjem posebne skrbnice u osobi FDČ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zaštite prava i interesa djece u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-354/2024.

3.1. Podneskom od 18. prosinca 2024. posebna skrbnica je navela je obavijestila da je 8. studenog 2024. obavila razgovor s maloljetnim djetetom stranaka na način da ga je upoznala s predmetom spora, omogućila mu saslušanje i izražavanje mišljenja primjenjujući odredbe Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djece i načelu slobode u izražavanju mišljenja te u skladu s Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta. U istom podnesku je opisala tijek razgovora s djetetom te izrazila svoje mišljenje navodeći u bitnome da je tijekom razgovora s djetetom primijetila da se lako uspostavlja komunikacija što je i očekivano za njezinu dob.

4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2025. stranke su postigle sporazum oko ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem te troškovima postupka.

4.1. U skladu s navedenim, predloženo je donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma na način da se odredi da:

- maloljetno dijete ostvaruje osobne odnose s tuženikom prema dogovoru roditelja, a uvažavajući mogućnosti oba roditelja i zdravlje i mogućnosti maloljetnog djeteta, a ako dogovor izostane, osobni odnosi ostvarivat će se:

- jednom tjedno, petkom ili jedan dan vikendom, u trajanju od minimalno 3 sata, prema dogovoru roditelja, uvažavajući želje i mogućnosti djeteta, a u slučaju izostanka dogovora počevši od 16,00 sati do 19,00 sati na način da će otac preuzeti dijete i vratiti po završetku osobnih odnosa na mjestu na koje se prethodno dogovori s majkom djeteta najkasnije dva dana prije ostvarivanja osobnih odnosa,

- tijekom školskih praznika prema želji djeteta i dogovoru roditelja, a u slučaju izostanka dogovora u trajanju od minimalno tjedan dana u razdoblju trajanja ljetnih praznika koji uključuju srpanj i kolovoz, a za vrijeme zimskih praznika minimalno 4 dana pri čemu će dijete jedan dan provesti kod oca za Božić 25. prosinca, a kod majke za Svetog Stjepana 26. prosinca te nadalje naizmjenično, za vrijeme proljetnih praznika minimalno 2 dana pri čemu će od toga jedan dan provesti za Uskrs kod oca, a Uskrsni ponedjeljak kod majke te nadalje naizmjenično, a način o9stvarivanja takvih osobnih odnosa odvijati će se na način da ako dijete provede Božić kod oca tada će Uskrs iduće godine biti kod majke, a nadalje naizmjenično,

- u ostalo vrijeme prema dogovoru roditelja uvažavajući njihove obveze, te želje i mogućnosti i zdravlje djeteta.

4.2. Isto tako, predloženo je da svaka stranka snosi svoj trošak.

4.3. Obje stranke nisu predlagale donošenje privremene mjere, već donošenje odluke prema postignutom sporazumu što sadržajno i predstavlja povlačenje prijedloga za donošenje privremene mjere.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u zapisnik ovoga suda posl.br. R1 Ob-2606/2023-8 od 11. prosinca 2023. (list 5-6 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Susedgrad Klasa: 552-05/23-09/124, Urbroj: 139-120-14/09-24- 12 od 15. veljače 2024. (list 78 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P Ob-1197/2015-21 od 24. listopada 2016. (list 9-10 spisa), zahtjev za pristupanje obveznom savjetovanju od 2. studenog 2023. (list 11 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 19-20 spisa), mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad Klasa: 552-04/24-10/15, Urbroj: 139-120-14/12-24-12 od 6. studenog 2024. (list 34-39 spisa), mišljenje maloljetnog djeteta (list 42-44 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i nisu predlagale saslušanje, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištu održanim 28. kolovoza 2025. pred ovim sudom, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djeteta.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihove zajedničkog maloljetnog djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

7. Iako su stranke postigle sporazum, sud nije koristio primjenu odredbe čl. 421. Obiteljskog zakona u odnosu na odluku o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djecom već je odluku o tome obrazložio posebice jer je pretpostavka prihvaćanja sporazuma dobrobit djeteta, koja mora biti utvrđena u postupku, zbog čega je sud ispitao je li postignuti sporazum stranaka u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta.

8. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi 28. kolovoza 2025.s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

9. Uvidom u mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad Klasa: 552-04/24-10/15, Urbroj: 139-120-14/12-24-12 od 6. studenog 2024. (list 34-39 spisa), u bitnome proizlazi da je obitelj stranaka u tretmanu obiteljsko- pravne zaštite od 2015. kada je pokrenut postupak obveznog savjetovanja radi razvoda braka stranaka. Ponovno postupanje je zabilježeno 2023. kada se tužiteljica obratila zbog izmjene odluke oko ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s tuženikom, a iz razloga što je dijete uznemireno kad mora ići kod oca.

9.1. Nakon donošenja privremene mjere posl.br. R1 Ob-2606/2023 od 11. prosinca 2023., određeni su osobni odnosi jedno tjedno u trajanju prema dogovoru roditelja i djeteta, te uz prisutnost bliske osobe od povjerenja koju će imenovati majka za jedan susret, a otac za drugi susret i tako nadalje naizmjenično. Tužiteljica ističe da su se osobni odnosi nastavili ostvarivati između oca i djeteta, te da je jednom prilikom dok je bila bolesna otac došao u njihov stan i to je djetetu se pokazalo dobrim da ju tamo posjećuje. Navodi i kako su na njenu inicijativu, tuženik i ona bili na nekoliko susreta obiteljske medijacije, no ista je prekinuta, jer prema riječima medijatora, nije bilo smisla nastavljati medijaciju jer nije bilo nikakvog pomaka u dogovor roditelja. Navodi kako se dijete s ocem čuje svakodnevno telefonski, no ne želi ići kod oca. Tuženik navodi da su se prema privremenoj mjeri osobni odnosi ostvarivali u shopping centru jednom jedno, jednom uz njegovu osobu od povjerenja, jednom uz tužiteljičinu osobu od povjerenja. Nakon toga su se osobni odnosi počeli provoditi u stanu tužiteljice, te je ona prisutna tada. Za navedeno smatra kako nije primjereno. Navodi kako smatra da su susreti njega i kćeri dobri te kako ne vidi razlog da kćer ne dolazi kod njega u domaćinstvo, osim ako je izmanipulirana od nekoga. Navodi kako ima i pisanu izjavu djeteta gdje je ona napisala da želi osobne odnose kakvi su bili prije, te ne razumije zašto se ovo događa. Na upit o uključivanju u Obiteljski centar, navodi kako se nije s djetetom uključio u savjetovanje, s obzirom na to da dijete nema vremena. Upoznat je kako je stručni tim stajališta kako je potrebno da se on i kćer uključe u savjetovanje. Njegov je prijedlog da se poštuje želja djeteta.

9.2. Obavijen je individualni psihologijski razgovor s djetetom koje bez problema pristupa razgovoru i odgovara na sva pitanja te daje svoje mišljenje. Navodi da je sama odabrala u koju srednju školu želi ići i da je zadovoljna sa školom. I nadalje se bavi plesom u Plesnom studiju Transform. Ističe da se s majkom super slaže, može joj sve reći i od nje dobiva podršku i konstruktivne prijedloge. Za oca ističe da se s njim počela viđati jednom tjedno, tokom vikenda na nekoliko sati. Navodi kako joj to iz više razloga odgovara, posebice jer se u kućanstvu oca osjećala neugodno, bila je prozivana, pokušano joj je nametnuti način razmišljanja. S ocem se u početku vidala u shopping centru, proveli bi zajedno neko vrijeme, Jednom prilikom je ona bila nešto bolesna pa je dogovorila s majkom i s ocem da otac dođe kod njih kući i da se na taj način vide. Tada je, kako navodi, shvatila da joj je zapravo bolje kada tata dođe na tih par sati kod nje kod kuće. Ističe kako ona kod kuće ima sve što joj je potrebno, ugodno se osjeća i smatra da bi to trebala biti najbitnija star. O ocu navodi kako ona i nadalje ne razumije očeva ponašanja i stavove. Inače, s ocem se telefonski čuje svaki dan. Ona bi željela uspostaviti kvalitetan odnos s ocem, no ne vidi mogućnost da se to dogodi dok god ju otac smatra malim djetetom te ne uvažava njeno mišljenje.

9.3. Nadalje, nakon donošenja privremene mjere utvrđeno je da su se osobni odnosi počeli održavati prema navedenoj mjeri, a potom je dijete iskazalo želju da se osobni odnosi ostvaruju i u njezinom kućanstvu. Dijete s ocem ostvaruje osobne odnose i neizravnim načinom, dok se iz razgovora s djetetom zaključuje da nije došlo do pomaka odnosa s ocem. Dijete je osnaženo prihvatiti mogućnost odlaska na savjetovanje s ocem, te iskazuje jasnu i nedvojbenu želju da se s ocem viđa jednom tjedno po nekoliko sati u stanu gdje ona živi. U odnosu na školske praznike, navodi kako ona ne bi ništa određivala, ne želi da joj se nameće nešto sto joj neće biti prihvatljivo. Stručni tim je i dalje stajališta kako do poboljšanja odnosa oca i kćeri može doći ako se uključe u savjetovanje, kroz koje mogu dobiti pomoć i podršku u prevladavanju poteškoća zbog kojih su se i osobni odnosi prorijedili.

9.4. Slijedom navedenoga, predlaže se da dijete s ocem ostvaruje osobne odnose jednom tjedno, petkom ili jedan dan vikenda, u trajanju od nekoliko sati, primjerice od 16.00 do 19.00 sati, prema dogovoru roditelja, ovisno o školskim obavezama djeteta. Ako dijete iskaže želju i za duljim druženjem s ocem, isto joj je potrebno omogućiti. Predlaže se da se osobni odnosi djeteta i tuženika tijekom školskih praznika ostvaruju prema želji djeteta te dogovoru roditelja.

10. U skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona, mišljenje djeteta stranaka je utvrđeno posredstvom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad, kao i posebne skrbnice.

11. Iz podneska posebne skrbnice od 18. prosinca 2024. proizlazi da je obavila razgovor s maloljetnim djetetom stranaka.

11.1. Posebna skrbnica je navela da je djevojčica u dobi od 15 godina, pohađala je tada 1. razred srednje Klasične gimnazije. 8. razred prošla je s vrlo dobrim uspjehom. Sa istom se lako uspostavlja komunikacija što je očekivano za njezinu dob. Navodi da je o istim okolnostima već iskazivala pred djelatnicima Hrvatskog Zavoda sa socijalni rad, te nadodaje kako od onda nije promijenila svoje mišljenje.

11.2. Iz razgovora s djetetom proizlazi da ne želi izlaziti iz stana sa ocem da je njezini prijatelji ne bi vidjeli. Smatra da ako bi slučajno na izlasku sa ocem srela prijatelje, da joj otac ne bi dao da ih pozdravi i da bi nastali problemi. Navodi da ne viđa baku i tetu, jer su je verbalno napadali i ispitivali kada ih je posjećivala. Smatra da se nije znala braniti pa je šutjela i kipjela, a ako je zaplakala, govorili su joj da je kao njezina majka. Općenito ima loša iskustva na druženjima sa ocem, posebno kada je odlazila na druženja u očevu kuću. Navodi da se druženje sa ocem i njihovi telefonski razgovori svode na ispitivanje nje od strane oca, na koja ona daje kratke odgovore. Svaki odgovor otac analizira, nalazi neku negativnu opasku. Tako pojašnjava na primjerima: otac joj govori „ jesi gladna?.. kad si bila kod nas, više si jela nego sada.., jesi li umorna?... kada si bila kod nas, nisi bila tako umorna…kako je u školi?..kada si bila kod nas, imala si bolje ocjene.. “ Navodi da sa ocem nema zajedničkih tema, jer se prema njemu ne može ophoditi kao prema prijateljici, a sada je u dobi kada je zanima društvo i prijatelji. Otac to ne razumije i stalno joj „nabija na nos“ da joj nije važna obitelj. Kada se druži sa ocem, otac joj brani korištenje mobitela te joj ne dopušta da se druži sa prijateljima. Navodi da nema zajedničke aktivnosti sa ocem. Smatra da su ona i otac različiti. Zaključuje, da većinom na druženjima sa ocem šuti jer nije u mogućnosti izreći ono što uistinu misli, budući da zna da će se sve problematizirati i negativno interpretirati. Nema hrabrosti suprotstaviti se ocu, niti mu reći da joj je dosta napada. Ne želi se nervirati, te se zato pokušava odmaknuti i distancirati od oca.

11.3. Nadalje, dijete ističe da ima osjećaj da joj otac ne vjeruje što ona govori i osjeća, kao primjerice kad mu govori da joj je dobro kod majke. Najviše bi željela da može sama dogovarati i odlučivati o vremenu koje će provoditi sa ocem, obzirom da joj je teško predvidjeti kada će imati školskih obaveza ili neka druženja sa prijateljima. Sada je u dobi kada se voli družiti sa prijateljima, sa njima ide na klizanje ili na šetnju po gradu. Kada je bolesna o njoj brine majka, doktoru je vozi otac, zubaru majka, e-dnevnik ima majka, dok za oca ističe da srećom nema šifru za e-dnevnik. Nadodaje da njezini roditelji ostvaruju komunikaciju, na način da ona stoji pokraj majke dok majka telefonom dogovara susret sa ocem, iako se sa ocem čuje neposredno i preko njezinog mobitela. Prilagođava ponašanja ovisi sa kojim roditeljem boravi. Navodi da majka ne priča loše o ocu, ali da je otac uvjeren da majka to čini.

11.4. Dijete zaključuje da ne bi mijenjala način na koji živi, te nikako ne bi na drugačiji način provodila vrijeme sa ocem, od onoga kako sada provodi vrijeme, jedan puta tjedno u njezinom stanu.

12. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2025. oba roditelja su navela da su se promijenile okolnosti u odnosu na dano mišljenje djeteta opisano u prethodnoj točki ovoga obrazloženja te da dijete viđa oca izvan njezinog stana, slijedom čega su roditelji odlučili mirno riješiti nastali spor radi dobrobiti djeteta te i nadalje kroz ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi.

13. Posebna skrbnica je podržala sporazum roditelja, te je navela da predlaže da se otac i dijete pokušaju uključiti u savjetovanje, kako to i predlaže Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Susedgrad, kako bi prevladali teškoće u ostvarivanju osobnih odnosa te kako bi otac uvažavao navode djeteta kada iskazuje što joj ne odgovara.

13.1. Sud je prihvatio mišljenje posebne skrbnice jer smatra da je dala svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njezino mišljenje je u skladu i s mišljenjem djeteta danog kod suda i drugih institucija kao i priloženom dokumentacijom u spisu.

14. U skladu s čl. 119. Obiteljskog zakona dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom s time da je roditelj koji stanuje s djetetom i skrbi se o djetetu dužan omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

15. Nadalje, člankom 121. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

16. Primjenom odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori" br. 2-3/17) potrebno se rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta, što je ujedno i temeljeno načelo sadržano i u odredbi čl. 5. Obiteljskog zakona, dok je prema odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" br. 7-113/08) dijete i roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata.

17. S obzirom na to da su 28. kolovoza 2025. se stranke kao roditelji sporazumjeli o načinu, vremenu i dinamici odvijanja osobnih odnosa oca s djetetom, te su predložili da sud donese presudu prema njihovom dogovoru za način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s tuženikom, a za što je svoju suglasnost ranije dao i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Susedgrad koji niti nije predlagao ostvarivanje osobnih odnosa uz nazočnost treće osobe, odlučeno je da se ne izvode daljnji dokazi već je navedeno sud cijenio u dijelu i kao sporazum u skladu s odredbom čl. 420. Obiteljskog zakona.

17.1. Tome u prilog, ističe se da je sud mišljenja, a uzimajući u obzir duljinu trajanja ovoga postupka, kao i druge pokrenute postupke između stranaka koji su se vodili radi ostvarivanja roditeljske skrbi oko djeteta, da postignuti sporazum stranaka iz točke 4. ovog obrazloženja presude oko načina i vremena ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom predstavlja veliki pomak u njihovoj komunikaciji te da je ono u najboljem interesu maloljetnog djeteta, a sve pod uvjetom da se radi o iskrenom postupanju s namjerom aktivnog sudjelovanja obiju stranaka i uspostavljanju normalnog odnosa i komunikacije između obje stranke i maloljetnog djeteta.

17.2. Samim time, u pogledu odlučivanja o načinu, dinamici i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom, donesena je odluka koja je usklađena sa sporazumom stranaka, a koja nije protivna mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad niti mišljenju maloljetnog djeteta.

18. U odnosu na donošenje odluke o mjestu preuzimanja i vraćanja djeteta, sud je uzeo u obzir motiviranost oba roditelja za roditeljsku skrb, pa tako i njihovu motiviranost za održavanje osobnih odnosa s djetetom što je ovaj sud cijenio pozitivnim.

19. S obzirom na to da su stranke tijekom ovoga postupka ipak uspjele postići sporazum oko načina, dinamike i vremena ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom, utvrđeno je da je među strankama došlo do izvjesnog napretka u ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem, ovdje tuženikom, a koja su ranije bile manjega intenziteta.

20. Sud je prihvatio prijedlog stranaka da otac preuzima i vraća dijete, cijeneći upravo činjenicu da se sporazum ogleda na mogućnosti, želje i zdravlje djeteta, te na taj način omogućava tuženiku kao ocu da ostvari kontinuirane susrete s djetetom, poradi na ponovnom zbližavanju, pa je donošenjem odluke oko načina ostvarivanja osobnih odnosa u pogledu mjesta preuzimanja i vraćanja djeteta također prihvatio sporazum stranaka imajući u vidu da će ovisno o izvanškolskim aktivnostima, trajanju škole i dolasku kući ovisiti vrijeme i mjesto preuzimanja djeteta, ako i željama i mogućnostima djeteta.

21. Naime, prema mišljenju ovoga suda, a što i sam Hrvatski zavod za socijalni rad kao i posebna skrbnica u bitnome ukazuju, ostvarivanje kontinuiranih osobnih odnosa s oba roditelja omogućava djetetu potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. Zbog navedenoga, nužno je da kod ostvarivanja osobnih odnosa isti prođu na način da se stvori okruženje u kojem će se dijete osjećati sigurno zbog čega je, između ostalog, nužno i da se u slučaju nemogućnosti ili izostanka odnosa potraži i pomoć u vidu savjetovanja i podrške kako bi se prevladale nastale poteškoće.

22. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta.

22.1. S tim u vezi, sud upozorava primjenom odredbe čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

23. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u izreci ove presude.

24. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o osobnim odnosima djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, u ovom slučaju tuženikom kao ocem.

25. Nadalje, a imajući u vidu da su stranke predložile donošenje odluke prema sporazumu te tužiteljica nije više predlagala donošenje privremene mjere, proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za odlučivanje o podnesenom prijedlogu kojeg je bilo potrebno i urediti te je utvrđeno presumirano povlačenje prijedloga, sve to primjenom odredbe članka 109. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku u vezi s 346. Obiteljskog zakona i čl. 290. i 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, kao i na iskazima stranaka na ročištu održanom 28. kolovoza 2025. na kojem su stranke i u odnosu na trošak postignule sporazum, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

S u d a c

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke II. izreke rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Protiv točke I. izreke ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku po punomoćnicima,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Susedgrad

5. Spis