Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: P-3830/2016-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: pod 1. Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, kojega zastupa Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o. u Rijeci, pod 2. Stečajna masa iza Techno Yacht d.o.o., OIB: 5882134788, koju zastupa stečajni upravitelj Ivo Jukić, pod 3. LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 1) SL, koju zastupa Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. lipnja 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice Marine Matković, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1) ŽL, tuženika pod 2) osobno te punomoćnice umješača na strani tuženika ML, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 2), na ročištu za objavu odluke, dana 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je djelomično ništetan i ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu ĆL Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES- 841/08-1 od 29.08.2008.god. potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. zbog nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama čl.69.st.1.točka 7. I čl.70.st.1. Zakona o javnom bilježništvu radi čega Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nema snagu javne isprave.“
II. Odbija se kao neosnovan prvi podredni tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. sklopljen između tuženika ad.1. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tuženika ad.2. kao dužnika, te tuženika ad.3. i tužiteljice kao protivnika osiguranja, potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. zbog nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama čl.69.st.1.točka 7. I čl.70.st.1. Zakona o javnom bilježništvu radi čega Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nema snagu javne isprave.“
III. Odbija se kao neosnovan drugi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. sklopljen između tuženika ad.1. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tuženika ad.2. kao dužnika, te tuženika ad.3. i tužiteljice kao protivnika osiguranja, potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV- 8236/08 od 01.09.2008.god. nepostojeći i bez pravnih učinaka kojemu nedostaje potpis tužiteljice kao bitne pretpostavke za njegov nastanak. „
IV. Djelomično se prihvaća treći podredni tužbeni zahtjev i sudi:
„Utvrđuje se u odnosu na tužiteljicu ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/98-1 od 29. kolovoza 2008., u članku 5.1. i 5.5, članku 6., članku 7., članku 8. i članku 9., nema snagu javne isprave zbog nedostatka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama članka 69. st. 1. toč. 7. i članka 70. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu.
Za višetraženo, u dijelu kojime tužiteljica traži utvrđenje da preostale odredbe Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/98-1 od 29. kolovoza 2008., izvan onih u kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev, nemaju snagu javne isprave zbog nedostatka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama članka 69. st. 1. toč. 7. i članka 70. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Solinu izvršiti brisanje upisane zabilježbe Z-2328/08 u ZU 1065 KO [katastarska općina], koje brisanje je ovlaštena zatražiti tužiteljica temeljem ove presude, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“
r i j e š i o j e
I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz već postojeći iz podnesaka tužiteljice od 21. svibnja 2019. te od 9. svibnja 2023.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 21. srpnja 2016. u bitnome se navodi da su stranke dana 29. kolovoza 2008. u Splitu sklopile i potvrdile Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES – 841/08-1 po javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 1. rujna 2008., kojim ugovorom se na temelju odluke tuženika pod 1) od 26. kolovoza 2008. , u skladu sa poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana tuženika pod 1) za potrebe tuženika pod 2) odobrava kredite , izdaje garancije, otvara akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobrava druge plasmane iz registrirane djelatnosti tuženika ad 1) do ukupnog iznosa od 300.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.
1.2. Kao protivnici osiguranja temeljem navedenog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES – 841/08-1 od 29. kolovoza 2008., da se pojavljuju tužiteljica i tuženik ad 3) kao tadašnji vlasnici ZU 850, K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, radi osiguranja tražbine tuženika pod 1) prema tuženiku pod 2) kao dužniku, u iznosu od 300.000,00 eura u protuvrijednosti kuna , upisom založnog prava (hipoteke) na nekretnini pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Solinu. Navedeni ugovor da je trebao biti sastavljen u formi javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama Zakona o javnom bilježništvu, međutim, da istome nedostaje potpis na svakoj stranici ugovora i prilozima, iako je bilježnica navela da je i tužiteljica podnijela prednje privatnu ispravu na potvrdu. Međutim, bez njenog ranijeg supotpisa na ugovoru, sa posebnim utvrđenjem bilježnika da je prednje privatnu ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o držanju javnobilježničkog akta.
1.3. Pregledom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES – 841/08- 1 od 29. kolovoza 2008., da je vidljiv nedostatak u formi javnobilježničkog akta iz razloga nepostojanja na istome potpisa tužiteljice , odnosno da nedostaje bitan sadržaj javnobilježničkog akta sadržan u odredbi članka 69.st.1. toč. 7. Zakona o javnom bilježništvu. Posljedica povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta da je sadržana u odredbi članka 70. Zakona o javnom bilježništvu, koji da u stavku prvom propisuje da javnobilježnički akt pri čijem sastavljanju nisu poštivani zahtjevi iz odredaba članka 59., čl. 60. st. 1. , čl. 61. st. 1. , čl. 62. st.1., čl. 63. st.1. , glede poznavanja službenog jezika, članka 64. do 68., i članka 69. st.1. toč. 5., 6. i 7. ovog zakona, nema snagu javne isprave.
1.4. Stoga , mutatio mutandis, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od 19. kolovoza 2008., u odnosu na tužiteljicu, jer ga ista nije potpisala, nema snagu javne isprave pa da u odnosu na nju ne može proizvoditi pravne učinke pa da je isti u odnosu na tužiteljicu djelomično ništetan. Navedena situacija da predstavlja pravno pitanje, odnosno ocjena i procjena suda, da li predmetni Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od 29. kolovoza 2008., ima snagu javne isprave i može li, bez očitog nedostatka forme, proizvoditi pravne učinke bez obzira na činjenicu što ga je tužiteljica podnijela na potvrdu. Pitanje je kako bi javni bilježnik mogao potvrditi navedeni ugovor bez prethodnog potpisa sudionika pravnog posla odnosno potvrditi (solemnizirati) sporni ugovor koji je kasnije poslužio kao isprava za uknjižbu založnog prava bez provjere potpisa tužiteljice na svakoj stranici i priloga spornog ugovora.
1.5. Zbog navedenog, tužiteljica je predložila sudu donošenje presude kojom će nakon održane i zaključene glavne rasprave donijeti presudu kojom se utvrđuje da je djelomično ništetan i ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu IL Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 po javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8232/06 od 1. rujna 2008. zbog nedostataka javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama članka 69.st.1. toč. 7. i članka 70. st.1. Zakona o javnom bilježništvu (točka I petita) te da joj tuženici nadoknade parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 21. studenoga 2017., tuženik pod 1) u bitnome navodi da iz preslike Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 dostavljene uz tužbu doista proizlazi da tužitelj isti nije potpisao. Međutim, da činjenica da tužitelj eventualno nije potpisao jedan od ukupno sedam primjeraka Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj ES-841/08 -1 ne znači da predmetni ugovor nema svojstvo javne isprave, kako to tvrdi tužitelj u tužbi. Naime, da je nesporno da je tužitelj pristupio u ured javnog bilježnika SL dana 1. rujna 2008. radi potpisa Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 i podnošenja istog javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju). Navedeno da proizlazi iz potvrde javnog bilježnika SL poslovni broj OV- 8236/08 od 1. rujna 2008., a što niti ne spori tužitelj u tužbi.
2.2. Obzirom da je tužitelj pristupio u ured javnog bilježnika navedenog dana, isti je i potpisao predmetni ugovor, a obzirom da u suprotnom (da tužitelj nije potpisao ugovor) javni bilježnik ne bi Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1) solemnizirao. Slijedom navedenog,a obzirom da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 solemniziran te da je javni bilježnik SL potvrdila da predmetni ugovor odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama , odnosno propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, tuženik pod 1) ističe da isti nesporno ima snagu javne isprave.
2.3. Nadalje, tuženik pod 1) navodi da, suprotno navodima tužbe, nije bilo potrebno da tužitelj potpiše sve stranice Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 niti da potpiše priloge predmetnog ugovora. Obveze sudionika javnobilježničkog akta da potpišu svaku stranicu istog ne proizlazi niti iz jedne odredbe Zakona o javnom bilježništvu , dok odredba članka 71. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu propisuje da sudionici moraju potpisati isključivo priloge javnobilježničkog akta koje sudionici nisu potpisali i koji nisu javne isprave.
2.4. Obzirom da su Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES- 841/08-1 priloženi izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za glavnog dužnika (drugotuženika) i zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Solinu za nekretnine na kojima se zasnivalo založno pravo , a koje su javne isprave, nije postojala niti postoji obveza potpisa istih od strane sudionika javnobilježničkog akta odnosno od strane tužitelja. Stoga činjenica da tužitelj nije potpisao priloge primjerka Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 841/08-1 , presliku kojega je dostavio uz tužbu, istome ne oduzima snagu javne isprave. Slijedom iznesenog, tuženik pod 1) predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da ovom tuženiku nadoknadi troškove postupka.
3. Tuženici pod 2) i pod 3), kojima je, u smislu članka 284. st.1 . ZPP, uredno dostavljena tužba sa pozivom na davanje odgovora na tužbu, nisu podnijeli odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a niti za vrijeme trajanja ovog postupka.
4. Tuženik pod 1) je u odgovoru na tužbu predložio sudu da sud obavijesti treću osobu, SL, javnog bilježnika koji je sudjelovao u sklapanju spornog pravnog posla, o postojanju ove parnice. Imenovana je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 30.kolovoza 2021. prijavila svoje miješenje u parnicu, na strani tuženika pod 1).
4.2. Rješenjem donesenim na ročištu održanom 10. svibnja 2023. (list 118), sud je prihvatio miješanje SL u ovu parnicu kao umješača na strani tuženika pod 1), obzirom da ista, prema stavu ovog suda, kao javni bilježnik koji je potvrdila ispravu čija se valjanost pobija u ovom postupku, ima pravni interes da tuženik pod 1) uspije u postupku, u smislu članka 206.st.1. ZPP.
5. Tužiteljica je tijekom postupka višekratno disponirala tužbenim zahtjevom, na način da je podnescima od 21. svibnja 2019. (list 63-65) te od 9. svibnja 2023. (list 113- 115), prije zaključenja prethodnog postupka, izvršila objektivnu preinaku tužbe ističući nove tužbene zahtjeve pored već postojećih, a kojim preinakama se tuženik pod 1) i umješač na strani tuženika pod 1) usprotivio.
5.1. Člankom 190. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. (stavak 1.) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. (stavak 2.) Nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3.).
5.2. Preinaka tužbe prema članku 191. st. 1. ZPP, jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz već postojeći.
5.3. Podnescima zaprimljenima pred ovim sudom dana 21.svibnja 2019. i 9.svibnja 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica ne ističe nikakav novi činjenični osnov niti drugačjiji kompleks činjenica, nego u granicama identičnog činjeničnog stanja kako je navedeno u tužbi postavlja nove, podredne tužbene zahtjeve, uz već postojeći. Usprkos protivljenju tuženika pod 1) i umješača na strani tuženika pod 1), sud je stava kako je ista svrsishodna jer je od interesa za konačno rješavanje odnosa među strankama, slijedom čega je objektivnu preinaku tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz već postojeći dopustio te je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja.
5.4. Dodatno prednjem, nedopuštenjem preinake tužiteljici bi bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.). Pri tome je za navesti da tužiteljica u preinačenom tužbenom zahtjevu ne navodi nikakav novi činjenični kompleks od onoga koji je iznijela u tužbi, stoga eventualno nedopuštanje preinake tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz već postojeći, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.
6. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: preslika Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES- 841/08-1 priloženog uz tužbu (list 5-12); izvatka iz sudskog registra za tuženika pod 2) (list 18-20);presliku Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES- 841/08-1 solemniziran od strane javne bilježnice Mire Rubič, koji je dostavio javni bilježnik Vlado Madunić (list 40-48); Upisnik o ovjerama i potvrdama (list 49-50); Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 koji je dostavio tuženik pod 3) (list 55-62); preslik Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 dostavljen od strane ZK odjela Solin (list 68-76). Pregledan je i pročitan spis javnog bilježnika Vlade Madunića pod brojem OV-8236/08, spis zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Solinu broj Z-2328/08 , te spis ovog suda broj Ovr-591/2021. Nadalje, izveden je dokaz stranačkim iskazom tužiteljice, tuženika pod 3) te umješača na strani tuženika pod 1).
7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev, prvi i drugi podredni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, dok je treći podredni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet spora predstavlja glavni tužbeni zahtjev tužiteljice spram tuženika pod 1) do 3) za utvrđenjem da je djelomično ništetan i da ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu ĆL Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od 29. kolovoza 2008., potvrđen po javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 1. rujna 2008., nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama čl.69.st.1.točka 7. I čl.70.st.1. Zakona o javnom bilježništvu radi čega da Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nema snagu javne isprave.
9.2. Predmet spora predstavljaju i podredni tužbeni zahtjevi :
1) zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. sklopljen između tuženika ad.1. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tuženika ad.2. kao dužnika, te tuženika ad.3. i tužiteljice kao protivnika osiguranja, potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. zbog nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama čl.69.st.1.točka 7. I čl.70.st.1. Zakona o javnom bilježništvu radi čega Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nema snagu javne isprave;
2) zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. sklopljen između tuženika ad.1. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tuženika ad.2. kao dužnika, te tuženika ad.3. i tužiteljice kao protivnika osiguranja, potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nepostojeći i bez pravnih učinaka kojemu nedostaje potpis tužiteljice kao bitne pretpostavke za njegov nastanak;
3) zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-841/08-1 od 29.08.2008.god. sklopljen između tuženika ad.1. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tuženika ad.2. kao dužnika, te tuženika ad.3. i tužiteljice kao protivnika osiguranja, potvrđen po Javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8236/08 od 01.09.2008.god. nema snagu javne isprave zbog nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama čl.69.st.1.točka 7. I čl.70.st.1. Zakona o javnom bilježništvu.
9.3. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev tužiteljice da se naloži Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Solinu izvršiti brisanje upisane zabilježbe Z-2328/08 u ZU 1065 KO [katastarska općina], a koje brisanje da je ovlaštena zatražiti tužiteljica temeljem ove presude, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
10. Činjenični osnov tužbenog traženja tužiteljica temelji na tvrdnji da ista nije potpisala niti jedan primjerak Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1- od 2008., a koji ugovor da je potvrđen po javnom bilježniku SL iz [adresa] pod brojem ovjere OV-8235/08 od 1. rujna 2008., za što tužiteljica smatra da predstavlja nedostatak predviđen člankom 69. st. 1. toč. 7. Zakona o javnom bilježništvu sa propisanim posljedicama povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta iz članka 70. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“; broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/2007.; dalje: ZJB), koji je važio u vrijeme sklapanja ugovora.
11. Tužiteljica, dakle, smatra da je predmetni ugovor ništetan, navodeći da su kod ništetnih ugovora ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora: a) da postoje ugovorne strane, b) izjava volje, c) dopustiv i moguć predmet obveze, d) osnova te e) oblik ugovora te da su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, ali da ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan prisilnim propisima – Zakonu o javnom bilježništvu , budući da ugovor sklopljen u posebnoj formi javnobilježničkog akta pa da podliježe posebnom propisu u pogledu oblika / forme , kojemu nedostaje potpis tužiteljice.
12. Pod činjenicama podrazumijevamo sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, situacije, mišljenja, izjave volje, držanja i dr.) čime je tužitelj odredio činjenični osnov na kojem temelji svoj zahtjev, dok pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja.
12.2. Izvan okolnosti iz čl. 7. st. 2. ZPP-a (raspolaganje stranaka zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu čl. 3.stavak 3. ZPP) sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 299., čl. 352. ZPP). Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti.
12.3. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), dok je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. Jednako tako, iznijeti činjenični osnov na kojem se temelji zahtjev tužitelja od značaja je kod određenja istovjetnosti spora, a s tim u svezi s primjenom instituta preinake tužbe (čl. 191. ZPP-a).
13. Radi pravilnog razrješenja odnosa među strankama, sud će se primarno referirati na karakter i sadržaj Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES- 841/08-1- od 29. kolovoza 2008.
13.2. Člankom 16. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da su sudionici obveznih odnosa fizičke i pravne osobe, dok je člankom 20. st. 1. ZOO propisano da obveze nastaju, između ostaloga, na osnovi pravnih poslova. Nadalje, člankom 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora.
14. Čitanjem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju proizlazi da su stranke istoga Erste & Steiermarkische Bank d.d. (tuženik pod 1) u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja, pravna osoba Technoyacht d.o.o. (pravni prednika tuženika pod 2) u svojstvu dužnika, a u navedenom pravnom poslu je zastupana po direktoru i zz EL; LL , tuženik pod 3) kao fizička osoba i ĆL (tužiteljica) oboje u svojstvu protivnika osiguranja.
14.2. Dakle, radi se o dvostrukom ugovornom odnosu i dva odvojena pravna posla – sa jedne strane o Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja u kojemu su stranke tuženik pod 1) kao vjerovnik i tuženik pod 2), pravna osoba Technoyacht d.o.o. kao dužnik, kojega zastupa direktor i zz LL, te sa druge strane – Sporazumu o osiguranju novčane tražbine iz predmetnog ugovora o osiguranju, u kojemu su stranke tuženik pod 1) kao predlagatelj osiguranja te protivnici osiguranja - tužiteljica ĆL i tuženik pod 2) , u svojstvu fizičke osobe.
14.3. Tijekom postupka među strankama nije ni bila sporan valjanost Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja koji je zaključen između navedenih stranaka. Daljnjim čitanjem sadržaja Ugovora, razvidno je da među strankama u članku 1. ugovoreno da će, na temelju odluke Banke od 26. kolovoza 2008., banka dužniku u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana, te potrebama dužnika odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane do ukupnog iznosa od 300.000,00 eura-, a
14.4. Navedeno se odnosi na ugovorne obveze stranaka - tuženika pod 1 te tuženika pod 2) iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja.
14.5. Čitanjem članka 5. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju, koje ugovorne odredbe se odnose na pravni posao zaključen između tuženika pod 1 u svojstvu predlagatelja osiguranja te tužiteljice i tuženika pod 3) u svojstvu protivnika osiguranja - sporazum o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, proizlazi da se radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja obveza iz ovog Ugovora, kao i pojedinačnih ugovora iz članka 1., protivnici osiguranja (tužiteljica i tuženik pod 3) daju osiguranje Banci – založno pravo na nekretnini opisanoj u članku 6. ovog Ugovora.
14.6. Člankom 6. ugovora, protivnici osiguranja su potpisom Ugovora dopustili da Banka kao predlagatelj osiguranja u smislu članka 263. i 269. Ovršnog zakona upiše založno pravo (hipoteku) na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Solinu, K. O. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica , kč. br. [katastarska čestica], oranica, radi osiguranja tražbine Banke (tuženika pod 1) prema dužniku (tuženiku pod 2) koja proizlazi iz ovog ugovora, u iznosu od 300.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke uvećano za ugovorne kamate , kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te provizije, naknade, i troškove prisilne naplate bilo sudske bilo izvansudske prirode (6.1.)
14.7. Daljnjim stavkom 6.2., protivnici osiguranja su izjavili da su suglasni da se radi osiguranja novčane tražbine Banke iz članka 1. ovog Ugovora bez svakog daljnjeg odobrenja može uknjižiti založno pravo (hipoteka) na nekretnini u zemlijšnoj knjizi u korist Banke.
14.8. Člankom 8.2. protivnici osiguranja (tužiteljica i tuženik pod 3) su izjavili da su suglasni da Banka kao predlagatelj osiguranja može neposredno na temelju ovog ugovora radi naplate tražbine koju ima prema dužniku, provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine nakon što javni bilježnik na ovaj ugovor stavi potvrdu ovršnosti.
15. Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava po svojom pravnoj prirodi predstavlja samostalni, akcesorni pravni posao, koji ima za svrhu osiguranje tražbine koju osigurava (u konkretnom slučaju tražbine tuženika pod 1) na spram tuženika pod 2) iz Ugovora o okvirnom zaduženju). Naime, člankom 305. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.; dalje: ZV ) propisano je da se založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom. Člankom 307.st. 1. ZV određeno je da se Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo.
15.2. S druge strane, svrha založnog prava jest osiguravanje namirenja tražbine u slučaju da založni dužnik ne ispuni svoju obvezu po dospijeću založnom vjerovniku. Kako založno pravo postoji zbog osiguranja tražbine, ono je time ovisno o postojanju i valjanosti tražbine. Postojanje založnog prava bez tražbine koju osigurava nije moguće, te isto tako nije moguće osamostaljenje založnog prava, što upućuje na akcesornu narav založnog prava u odnosu prema tražbini koju osigurava. Kako se pojedinačno određuje zalog tako se određuje i sama tražbina.
16. U konkretnoj situaciji, kada iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužiteljica ističe kao razlog ništetnosti ugovora, okolnost da ga ista nije potpisala, dakle sadržajno navodeći da ne postoji suglasnost volje iste za zaključenjem Sporazuma o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, tužiteljici je za ukazati da, u situaciji kada jedna ugovorna straka ugovora tvrdi da ugovor nije potpisala odnosno da nije očitovala svoju volju da taj pravni posao zaključi, ta okolnost ne čini ugovor ništetnim u smislu članka 322. st. 1. ZOO, već bi takav ugovor u odnosu na tu stranku bio nepostojeći.
17. Člankom 322. st. 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo
18. Kod ništetnih ugovora, ispunjenje su pretpostavke za nastanak ugovora, jer ugovorne stranke postoje i postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze ugovorne činidbe , osnova i propisani oblik ugovora, te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, no unatoč tome ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku.
18.1. Kod nepostojećih ugovora pak uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora jer nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno, pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji, tada se ne može utvrđivati njegova ništetnost.
19. Zbog navedenog, pored činjenice da niti jednom odredbom ZOO ni ZJB nije propisana ništetnost kao pravna posljedica izostanka potpisa ugovorne strane, a obzirom da tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje djelomične ništetnosti citiranog ugovora u odnosu na tužiteljicu, a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2.st.1. ZPP), to je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
20. Nastavno je valjalo donijeti odluku o podrednim tužbenim zahtjevima (članak 188. st. 2.).
21. Prvim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke citirani ugovor, zbog nedostatka sadržaja javnobilježničkog akta radi čega da isti nema svojstvo javne isprave. Ovako postavljeni tužbeni zahtjev sud drži u cijelosti neosnovanim iz istovjetnih, naprijed iznesenih razloga-
22. Drugim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje da je ugovor nepostojeći i bez pravnih učinaka, kojemu nedostaje potpis tužiteljice kao bitne pretpostavke za njegov nastanak.
23. Uvodno je tužiteljici za ukazati da ista nije ugovorna stranka Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, koji je zaključen između tuženika pod 1) kao vjerovnika te tuženika pod 2) kao korisnika kredita, i koji predstavlja glavni pravni posao, već je ista stranka zaključenog ugovora o osiguranju zasnivanjem založnog prava, koji sadržajno predstavlja akcesorni, samostalni pravni posao radi osiguranja tražbine iz ugovora o okvirnom iznosu zaduženja.
24.1. Stoga je ovaj sud stava da, u okolnostima kada tužiteljica činjenični supstrat temelji na tome da nije potpisala predmetni ugovor o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava, kao akcesorni, samostalni pravni posao, a tijekom postupka niti ne ističe nikakve razloge eventualne nevaljanosti glavnog pravnog posla, to ista nije aktivno legitimirana na traženje utvrđenje nepostojećim cijelog spornog ugovora. Drugim riječima tužiteljica, koja nije ugovorna stranka Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, a tijekom postupka ne ističe nikakve razloge nevaljanosti navedenog pravnog posla, nije aktivno legitimirana na postavljanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje dijela odredbi Ugovora u kojemu su sadržane ugovorne odredbe Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja.
25. Člankom 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je člankom 292. propisano da , kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kada ispravu potpišu sve osobe koje se njime obvezuju. Prema članku 336.st. 1. ZOO ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.
25.2. Dakle, pismeni ugovor nastaje kada ga strane iz toga ugovora potpišu, te on tek od tada proizvodi pravne učinke na način da stvara prava i obveze.
26. Člankom 4. ZOO određeno je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je člankom 6. ZOO određeno da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.
27. Tužiteljica u stranačkom iskazu u bitnome navodi da navodi kako su njezin suprug i ona ugovor o kreditu koji je pripremila banka donijeli radi ovjere potpisa kod javne bilježnice SL, a da se radilo o kreditu za poslovanje tvrtke u vlasništvu njezinog supruga,Technoyacht, čiji je on bio vlasnik i osoba ovlaštena za zastupanje. Sjeća se da je toga dana u uredu j.b. bila velika gužva, nešto se slavilo i čestitalo i bilo je dosta ljudi pa da im je jedna od zaposlenica ureda rekla da sačekaju u predsoblju, da će ih zvati kad dođe njihov red. Nakon 10-15 minuta ta ista zaposlenica je ponovno došla i tražila je tužiteljicu i njenog supruga da daju identifikacijski dokument, osobnu ili putovnicu, što su oni i napravili. Posebno upitana, navodi kako se ne sjeća točno je li dala osobnu iskaznicu ili putovnicu, a kada joj je pokazan Upisnik o ovjerama i potvrdama, koji prileži na listu 50 spisa, tužiteljica navodi da se njezin potpis nalazi na vrhu stranice. Kako su nastavili čekati u predsoblju, a nakon kratkog vremena ta ista službenica je došla do njezinog supruga te ga je pozvala da uđe unutra kod bilježnice, što je on i napravio. Suprug je imao od banke 7 pripremljenih ugovora sa kojima je ušao u ured bilježnice, dok je tužiteljica ostala čekati u predsoblju. Nakon što je suprug izašao, rekao joj je da mu je javna bilježnica uvezala te ugovore, da je ovjerila potpis te da sa ugovorima može ići u banku, taj dan je bila velika gužva, puno ljudi je ulazilo i izlazilo iz ureda, a suprug joj nije rekao da mu je j.b. pročitala ugovor. Radilo se o okvirnom kreditu na iznos od 300.000 eura, a posebno upitana je li je zanimalo koje je sredstvo osiguranja dano kao osiguranje za kredit, tužiteljica ističe kako se nije o tome puno zanimala jer su već i prije znali uzimati kredite i davali su zadužnice i mjenice. I u ovom kreditu je glavni dužnik kao sredstvo osiguranja dao mjenicu i zadužnicu. Na poseban upit suda, tužiteljica navodi kako nije znala niti joj je suprug rekao da je sredstvo osiguranja ovog ugovora bilo zasnivanje založnog prava na nekretninu. Za postojanje tog založnog prava da je saznala tek 2013. godine, kada je zaprimila rješenje o ovrsi na nekretninu. Nadalje, tijekom 2013.,2014. i 2015. godine su plaćali godišnje otprilike 100.000 kuna banci na ime podmirenja duga, a nakon toga, kad su angažirali odvjetnika, isti im je rekao da na svih 7 ugovora nema njezinog potpisa, slijedom čega da je taj ugovor ništetan, a banka ih je nazvala 2016. godine, kada je vidjela spis i ovaj njezin predmet te im je rekla da više ništa ne plaćaju dalje. Stečajni postupak nad tvrtkom Technoyacht je pokrenut u siječnju ili veljači 2012. godine, usprkos tome što je ta tvrtka imala u vlasništvu 18 plovila, banka nije pokušala naplatiti potraživanje u stečajnom postupku, već su nakon 6 mjeseci pokrenuli ovršni postupak na nekretnini, usprkos tome što su ih upozoravali da mogu potraživanje naplatiti iz vrijednosti tih plovila. Taj ovršni postupak je i dalje u tijeku, provedena je procjena nekretnine. Posebno upitana je li joj bilo čudno što je službenica tražila od nje identifikacijski dokument, a onda je kasnije nije pozvala da uđe u prostoriju kod J.B. sa suprugom koji je nosio ugovore na ovjeru, tužiteljica navodi kako je smatrala da se treba potpisati kao jamac, da treba napraviti ovjeru potpisa, dakle da je smatrala da svoj potpis ovjerava kada se potpisala u Upisnik o ovjerama i potvrdama koji prileži sudskom spisu na listu 50, znala je da će biti jamac za taj kredit, potpisala se tamo gdje joj je rečeno, kako nisu donijeli samo ugovore već i zadužnice i mjenice. Kada joj se pokazuje primjerak ugovora koji je dostavljen uz ZK predmet SS Solin, broj Z-2328/08, te ugovor koji je za potrebe ove pravne stvari pribavljen od strane j.b. SL, navodi kako na istom ugovoru u dijelu pod banka: stoji potpis TL, zaposlenika banke, a na mjestu dužniik: stoji potpis njezinog muža te pečat Technoyacht d.o.o., na dijelu ugovora gdje stoji protivnici osiguranja: također stoji potpis njezinog supruga EL, dok su u donjem dijelu stranica potpisi TL te potpis j.b. Naime, da pretpostavlja da se radi o potpisu j.b. jer joj se čini da taj paraf odgovara potpisu j.b. koji je vidjela prije.
28. Tuženik pod 3) u stranačkom iskazu iskazuje u bitnome istovjetno kao i tužiteljica, navodeći da mu je zaposlenik banke kod koje je njegova tvrtka dizala kredit rekao da sa unaprijed pripremljenim ugovorima ode kod javnog bilježnika te da sa sobom povede suprugu, da je zaposlenica javnobilježničkog ureda uzela osobne dokumente i upisala ih u knjigu, a da da je nakon 10-15 min pozvala da uđe u njezin ured te da mu je pokazala gdje da potpiše, da mu nitko nije pročitao ugovor, a da suprugu nitko nije ni pozvao da uđe u prostoriju, ne može se sjetiti je li se radilo o javnoj bilježnici SL ili nekome od zaposlenika. Ovaj tuženik nadalje ističe da ne zna što je, kao korisnik kredita, dao kao sredstvo osiguranja za naplatu po kreditu, da ugovor nije ni pročitao jer to nije smatrao potrebnim.
29. Iz iskaza umješača na strani tuženika pod 1) SL, u bitnome proizlazi kako se ovog konkretnog ugovora o okvirnom zaduženju, kao što se ne sjeća ni svih detaljnih okolnosti vezano za solemnizaciju istoga, ali da je sadržaj te isprave koje prileže sudskom spisu pogledala i proučila, pa da će se u toliko primarno referirati na općenito obavljanje javno bilježničke djelatnosti u njezinom uredu. Radilo se o velikom poslovnom prostoru površine cca 100 m2., koji se sastojao od predsoblja, velike konferencijske sobe te 4 sobe u kojima su sjedili njezini službenici i ona. Vezano za navode tuženika pod 2 da je na dan kada je ovaj ugovor solemniziran bila velika gužva, navodi kako u njezinom uredu , obzirom na jako veliku površinu nikada nije bila velika gužva, a da se sjeća jedino da su nakon izmjena ZTD-a, 1995-1996. znale biti veće gužve radi stranka. Glede navoda da je na dan kada je ovaj ugovor solemniziran, koji datum vidi iz spisa predmeta, i to da se radi o 1. rujna, navodi kako u njezinom uredu nikada nije bila dovedena u pitanje kvaliteta rada sa strankama radi bilo kakvih proslava niti su se ikakve proslave koje bi remetile rad sa strankama odvijale za vrijeme radnog vremena. Obzirom na datum ovjere navodi kako se ne radi o danu kada je bilo tko od njezinih zaposlenika imao rođendan. Kako je djelatnost obavljala dosta temeljito, da je bila na glasu kao i pretjerano stroga JB, a posebno veliku pozornost da je obraćala na solemnizacije ugovora, pri čemu i napominje da je u postupanju JB razliku ovisno o tome radi li se o običnoj ovjeri potpisa ili o solemnizaciji ugovora. Nadalje, navodi kako se u svakom slučaju, radilo se o ovjeri ili solemnizaciji ugovora, stranke nikada nisu predavale isprave kojima dokazuju identitet u predsoblju, već su to radile u sobi zaposlenika koji je bio zadužen za pojedinu JB radnju.
29.2. Na poseban upit, je li se upisnik o ovjerama i potvrdama, a koji prileži sudskom spisu, ispunjavao u predsoblju ili u sobi zaposlenika, navodi kako se ispunjavao u sobi zaposlenika, nakon što bi stranka pokazala zaposleniku identifikacijski dokument. Prilikom svake solemnizacije, stranci da bi ugovor pročitali te da bi stranku upoznali sa posljedicama pravnog posla koji se zaključuje. Posebno bi se to naglasilo, ovisno o tome o kojoj se vrsti pravnog posla radilo. Obzirom da je predmet ovog spora ugovor o okvirnom zaduženju sa založnim pravom kao sredstvom osiguranja koji je vidjela iz sudskog spisa, u takvim situacijama da bi stranku prilikom solemnizacije upoznali sa značenjem pravnog posla, rokom dospijeća, uknjižbi založnog prava u zk knjige, značenjem ovršnosti, odnosno posljedicama ne izvršavanju ugovornih obveza, a sigurno je tako bilo i u ovom slučaju. Obzirom da je iz ugovora vidljivo da u istome postoje 4 ugovorne stranke, banka kao davatelj kredita, pravna osoba kao korisnik kredita, te dvije fizičke osobe kao založni dužnici, od kojih je jedna fizička osoba ujedno i osoba direktor i zz te pravne osobe, a ispred nje su bile prisutne dvije fizičke osobe, od kojih je jedna i zz pravne osobe i založni dužnik, dok je druga u svojstvu založnog dužnika. Redoslijed potpisivanja ide tako da ga nakon čitanja prvo potpisuju stranke, a nakon stranaka ga potpisuje javni bilježnik, pa dok je došao njezin red, da je vidjela da su na svakoj stranci dva parafa. Obzirom da su dvije stranke i pristupile u ured, logično je bilo za zaključiti da su oba potpisa od stranka, jer se ne pretpostavlja potpis onoga kojega nema, a niti se isti traži, a radilo se o jednostranoj solemnizaciji.
30. Tijekom postupka, sud je pribavio primjerke ugovore od strane tuženika pod 1), tuženika pod 3) , ureda javnog bilježnika te od je od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu (ranije: Općinski sud u Solinu) pribavio zemljišnoknjižni predmet broj Z-2328/08, kojemu prileži Ugovor koji je radi uknjižbe založnog prava predan na uknjižbu.
31. Pregledom svih priloženih Ugovora , razvidno je da na stranici 4., gdje je predviđeno mjesto za potpise, na mjestu potpisa „dužnik“ stoji pečat tvrtke Technoyacht d.o.o. i paraf (potpis zz i direktora EL), na mjestu „protivnici osiguranja“ stoji samo jedan paraf identičan parafu koji stoji na mjestu dužnik, dok na mjestu potpisa banke stoji potpis CL, koji je bio zastupnik banke prilikom zaključenja pravnog posla.
32. Daljnjim čitanjem Ugovora, i to na stranici 12, stoji potvrda kojom je javna bilježnica SL potvrdila da su joj stranke LL, član uprave Technoyacht d.o.o., kao dužnik; LL kao protivnik osiguranja i ĆL kao protivnik osiguranja (tužiteljica) čiji je identitet utvrđen uvidom u putovnicu broj [broj putovnice], izdanu od strane PU Splitsko-dalmatinske, podnijele prednju privatnu ispravu na potvrdu.
33. Nadalje je javna bilježnica potvrdila da je prednju privatnu ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Sudionicima pravnog posla da je ispravu pročitala te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, dok su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji. Poslovni broj ovjere je OV-8236/08 , a datum 1. rujna 2008.
34. Pregledom Upisnika o ovjerama i potpisima javne bilježnice, proizlazi da su na prvom retku navedeni osobni podaci tužiteljice ZL, u nastavku njezin potpis (što tužiteljica niti ne spori) , da je potpis sat pred javnim bilježnikom, da je istovjetnost utvrđena iz putovnice broj [broj putovnice], izdanu od strane PU Split, te da je u rubrici vrsta ovjere ili potvrde uz oznaku isprave s brojem , datumom ili nazivom izdavatelja, navedeno „ ZL iz [adresa] kao protivnik osiguranja“. Broj ovjere je OV-8236/08.
35. Pregledom zk spisa pribavljenog od strane Općinskog suda u Solinu, broj Z- 2328/08, proizlazi da je na unutrašnjim koricama predmeta kemijskom olovkom napisano „ IL [broj telefona]“. Predmet je iniciran prijedlogom za uknjižbu založnog prava koji je podnio predlagatelj Erste & Steiermarkische Bank d.d., protiv LL i DL, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES- 841/08-1 solemniziran od strane javnog bilježnika.
36, Čitanjem rješenja zemljišnoknjižnog odjela broj Z-2328/08 od 2. rujna 2008., proizlazi da je istim na temelju Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od 29. kolovoza 2008. solemniziranog po javnom bilježniku SL po brojem OV-8236/08 i izvoda iz matične knjige vjenčanih od 9. lipnja 1982., položenog u zbirci isprava ovog suda pod brojem Z-3605/07, dopušta se uknjižba založnog prava na nekretninama LL za ½ dijela i ZL za ½ dijela , u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koje se sastoje od čest. zem. [katastarska čestica], oranica i čest. zem. [katastarska čestica], oranica, upisane u A I radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uvećano za pripadajuće kamate, naknade i troškove , sve prema Ugovoru za korist Erste & Steiremarkische bank d.d.
36.2. U rješenju stoji napomena rješavatelja: „riješeno i uknjiženo u Solinu 2. rujna 2008.“
36.3. Na poleđini je priložena dostavnica navedenog rješenja za tužiteljicu, iz koje proizlazi da je ista neposredno na sudu preuzela isto , i to datirana na datum 3. rujna 2008., dakle dostava se nije obavila putem pošte. Iz stanja spisa ne proizlazi da je itko od stranaka uložio žalbu protiv rješenja kojim je dozvoljena uknjižba opisanog založnog prava.
37. Pregledom ovršnog spisa ovog suda broj Ovr-6545/12 (novi broj Ovr-591/2021), proizlazi da je po prijedlogu ovrhovoditelja , ovdje tuženika pod 1), protiv tužiteljice i tuženika pod 3) te ZL i KL, kao ovršenika, rješenjem o ovrsi, temeljem ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – predmetnog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od dana 29. kolovoza 2008., potvrđenog od strane javnog bilježnika SL iz [adresa], određena ovrha na nekretninama označenima kao kat. čest. [katastarska čestica], ZU 850, K. O. [katastarska općina], te na pojedinim etažnim jedinicama nekretnine označene kao čest.zem.
35, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].
38. Iako tužiteljica i tuženik pod 3) u stranačkom iskazu navode kako im je službenica u jb uredu dala knjigu na potpis u predvorju, a da je javna bilježnica nije pozvala u svoju prostoriju radi ovjere i solemnizacije ugovora, već da je pozvala samo njezinog muža, tuženika pod 3), iz rezultata provedenog dokaznog postupka, prema stavu ovog suda, ne bi proizlazi takav zaključak.
38.1. Upisnik o javnim ovjerama i potvrdama, predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP, te kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njemu navodi, time da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Naime, čitanjem Upisnika o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika, koji je tužiteljica nesporno potpisala i koji prileži sudskom spisu, te podataka koji se unose nakon ovjere odnosno potvrde JB, jasno proizlazi da su u istome navedeni osobni podatci o tužiteljici, vrsta i vrijeme izdavanja isprave temeljem koje je utvrđen identitet stranke, vrsta javnobilježničke potvrde uz detaljan opis i oznaku vrste isprave podnesene na javnobilježničku potvrdu, sa brojem, datumom i nazivom izdavatelja odnosno svih stranaka ugovornica te nesporni potpis, sve navedeno sukladno članku 12. Javnobilježničkog poslovnika („Narodne novine“, broj: 38/94, 82/94, 37/96, 151/05, 115/12, 120/14, 99/21, 53/24, 83/25).
38.2. Činjenicu da je tužiteljica bila prisutna prilikom solemnizacije ugovora u istoj prostoriji kao i njezin muž, proizlazi i iz potvrde javnog bilježnika, u kojoj stoji da joj je i tužiteljica i tuženik pod 3) podnijeli ispravu na potvrdu, da im je ispravu pročitala te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, dok su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji.
39. Kada se navedenim utvrđenjima doda utvrđena okolnost da je tužiteljica osobno preuzela rješenje o dostavi rješenje kojim se odobrava uknjižba založnog prava na teret suvlasničkog dijela njezine nekretnine (očigledno jer joj je interes bio u što skorijem roku zaprimiti rješenje radi svojstva pravomoćnosti i isplate kredita tvrtki u vlasništvu njezinog supruga Technoyacht d.o.o.), kao i činjenica da protiv navedenog rješenja o uknjižbi nije ulagala žalbu, ovaj sud zaključuje da je opisanim postupanjem tužiteljica jasno manifestirala svoju volju na zaključenje ugovora o zasnivanju založnog prava na ½ suvlasničkog dijela nekretnine, u svojstvu založnog dužnika, odnosno da je prava volja tužiteljica bila zaključiti sa tuženikom pod 1) kao vjerovnikom, u svojstvu založnog dužnika / protivnika osiguranja, dobrovoljno založno pravo na suvlasničkom dijelu od ½ , čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , i to radi osiguranja glavne tražbine tuženika pod 1) prema tvrtki Technoacht d.o.o.
40. Konkludira, obzirom da je tužiteljica, prema stavu ovog suda, na opisani način manifestirala volju za zaključenjem ugovora o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a volja druge ugovorne strane – tuženika pod 1) te drugog protivnika osiguranja – tuženika pod 3) nije ni bila upitna, to je ovaj sud stava da je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni pravni posao u dijelu kojim je zaključen ugovor o zasnivanju založnog prava na teret nekretnine suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nepostojeći i bez pravnog učinka – u cijelosti neosnovan.
41. Konačno, trećim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-841/08-1 od 29. kolovoza 2008., nema snagu javne isprave zbog nedostataka sadržaja javnobilježničkog akta u skladu sa odredbama članka 69. st. 1. toč. 7. i članka 70. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu.
42. Zakon o javnom bilježništvu, koji predstavlja lex specialis, u članku 69. st 1. propisuje:
(1) Javnobilježnički akt mora sadržavati:
1) podatke o javnim bilježnicima koji sudjeluju u sastavljanju akta (prezime i ime, njihovo javnobilježničko svojstvo i sjedište),
2) podatke o sudionicima: o fizičkim osobama (ime i prezime, osobni identifikacijski broj, adresa prebivališta, datum rođenja), a o pravnim osobama (matični broj subjekta
- MBS iz sudskog registra ili broj drugog registra, osobni identifikacijski broj i sjedište),
3) naznaku načina na koji je utvrđena istovjetnost osoba pod točkom 2.), 4) tekst pravnog posla s naznakom eventualnih punomoći i priloga,
5) napomenu da je javnobilježnički akt sudionicima pročitan ili da su održane one formalnosti koje po ovom zakonu zamjenjuju čitanje akta (članak 66. stavak 2., članak 67. stavak 1., članak 68.),
6) dan, mjesec, godinu i mjesto, a kada to zakon ili sudionici zahtijevaju, i sat kada je isprava sastavljena,
7) potpis osoba pod točkom 1. i 2.), službeni pečat javnog bilježnika koji je sastavio javnobilježnički akt.
42.2. Člankom 70. st. 1. ZJB , koji uređuje pravne posljedice pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, propisano je da (1) Javnobilježnički akt pri čijem sastavljanju nisu poštivani zahtjevi iz odredaba članka 59., članka 60. stavka 1., članka 61. stavka 1., članka 62. stavka 1., članka 63. stavka 1. glede poznavanja službenog jezika, članka 64. do 68. i članka 69. stavka 1. točke 5., 6. i 7. ovoga Zakona nema snagu javne isprave.
43. Kako je već navedeno, ovaj sud je stava da je tijekom postupka nespornim utvrđeno da tužiteljica, u svojstvu jednog od dva založna dužnika – suvlasnica založenih nekretnina za ½ dijela, nije potpisala predmetni Ugovor o okvirnom zaduženju i osiguranju broj ES-841/98-1, koji su stranke podnijele na potvrdu kod javnog bilježnika.
44. Obzirom da tužiteljica nije stranka glavnog pravnog posla, čijem osiguranju služi zasnovano založno pravo, već je ista stranka akcesornog, samostalnog ugovora o zasnivanju založnog prava i to u svojstvu jednog od dva založna dužnika kao zk vlasnica ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], to u konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda, okolnost da tužiteljica nije potpisala sporedni, akcesorni pravni posao ne dovodi do pravne posljedice da cijeli javnobilježnički akt nema snagu javne isprave.
45. Pravna posljedica jest da pojedine odredbe Ugovora koji je sastavljen u formi javnobilježničkog akta, a koje se odnose na osiguranje dobrovoljnim zasnivanje založnog prava u odnosu na tužiteljicu, nemaju snagu javne isprave, a kako to proizlazi iz članka 70. st. 1. ZJB.
46. Čitanjem ugovora proizlazi da bi se radilo o odredbama članka 5.1., i 5.5, članak 6., članak 7., članak 8. i članak 9., ali samo u odnosu na ugovornu volju tužiteljice kao ugovorne stranke, obzirom da tijekom postupka nije ni bilo sporno da u pogledu drugog založnog dužnika EL nisu povrijeđena pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, a tužiteljica tijekom postupka nije ni isticala razloge da bi dio javnobilježničkog akta u dijelu koji se odnosi na glavni ugovorni odnos – ugovor o kreditnom zaduženju, bio bez učinaka javne isprave.
47. Konkludira, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica kao protivnik osiguranja, nije potpisala Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju , koji Ugovor predstavlja javnobilježnički akt i mora po sadržaju udovoljavati uvjetima iz članka 69. st. 1. ZJB, slijedom čega odredbe istoga u dijelu koji se odnosi na pravni posao – sporazum o zasnivanju založnog prava, koji su tužiteljica i tuženik pod 3) zaključili kao vlasnici založene nekretnine , svaki za po ½ suvlasničkog dijela, nema snagu javne isprave u odnosu na raspolaganje tužiteljice.
48. U preostalom dijelu spornog Ugovora, u odnosu na koji stranke tijekom postupka nisu ni iznosile razloge eventualne nevaljanosti zaključenja u formi javnobilježničkog akta, dakle čija valjanost tijekom postupka iznesenim činjeničnim navodima nije ni bila dovedena u pitanje, ugovor je valjan te je tužbeni zahtjev na utvrđenje da pobijani javnobilježnički akt nema svojstvo javne isprave.
49. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti treći podredni tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom II izreke.
50. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev tužiteljice usmjeren na obvezu nalaganja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu izvršiti brisanje zabilježbe broj Z-2328/08 u ZU 1065, K. O. [katastarska općina], koje brisanje da je ovlaštena zatražiti tužiteljica temeljem presude, koji ovaj sud smatra u cijelosti neosnovanim.
51. Naime, ZJB kao lex specialis nije propisano da je pravna posljedica utvrđenja da jb akt nema snagu javne isprave, dužnost zk odjela na uknjižbu brisanja niti da bi aktivno legitimirana stranka bila ovlaštena zatražiti brisanje temeljem presude. Dakle, sama činjenica da je djelomično utvrđeno da javnobilježnički akt nema snagu javne isprave, ne znači da je i uknjižba temeljem takvog akta nevaljana, jer navedeno kao pravna posljedica ne proizlazi iz ZJB, koji je za primijeniti kao lex specialis.
52. Obzirom na navedeno, a prema stavu ovog suda, u situaciji kada je točkom IV izreke presude utvrđeno da javnobilježnički akt u odnosu na pojedine ugovorne odredbe nema svojstvo javne isprave, tada tužiteljica nije ovlaštena sa uspjehom tražiti da se naloži zk odjelu brisanje zabilježbe, te da je ista ovlaštena zatražiti brisanje temeljem ove presude. Tužbeni zahtjev bi, u konkretnom slučaju, sukladno pravilima zemljišnoknjižnog prava, trebao biti postavljen u smislu članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje: ZZK), kojim je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
53. Iz sadržaja citirane odredbe jasno proizlazi da bi pravilno postavljeni tužbeni zahtjev trebao sadržavati deklaratorni dio (utvrđenje nevaljanosti uknjižbe) i kondemnatorni dio (nalog za brisanje nevaljale uknjižbe i uspostavu ranije zk stanja prije provedeb spornog upisa).
54. Zbog navedenog, tužbeni zahtjev je u ovom dijelu u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki V. izreke.
55. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima ovog postupka.
56. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela u glavnom tužbenom zahtjevu, dok je, u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) uspjela djelomično. Nadalje, tužiteljica nije uspjela u postupku u odnosu na zahtjev za nalaganjem zk Odjelu da izvrši uknjižbu brisanja zabilježbe pod brojem Z-2328/08, ZU 1065, K. O. [katastarska općina].
57. Obzirom da se glavni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na nenovčanu tražbinu (utvrđenje ništetnim ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju), a podredni tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje ništetnim, utvrđenje da je bez pravnog učinka i utvrđenje da nema svojstvo JB akta isti ugovor, radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, te tijekom postupka u pogledu odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, jer su se, da bi se došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu.
58. Stoga je ovaj sud stava da konačan uspjeh tužiteljicu u postupku iznosi 25 %. S druge pak strane, uspjeh tuženika pod 1) te umješača na strani tuženika pod 1) iznosi 75 %, slijedom čega je ovaj sud stava da parnični trošak treba obračunati primjenom članka 154. st. 2. ZPP.
59. Člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
60. Tužiteljica je u postupku uspjela sa 25 %, dok uspjeh tuženika pod 1) te umješača na strani tuženika pod 1) iznosi 75 %. Tuženici pod 2) i pod 3) nisu podnijeli zahtjev za naknadom troškova postupka.
60.1. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tuženik pod 1)( te umješač na strani tuženika pod 1), oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tužiteljica), dobije se 50%.
61. Člankom 154. st. 4. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom 156.st.1. ovog Zakona.
62. Primjenom citiranog članka, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove te je riješeno kao u točki II izreke.
U Splitu 1. rujna 2025.
Sutkinja:
Ivana Jukić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici po punomoćniku
- tuženiku pod 1) po punomoćniku
- tuženiku pod 2)
- tuženiku pod 3)
- umješaču na strani tuženika pod 1) po punomoćniku
- u spis
