REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-2246/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika CROATIA BUS d.o.o., Zagreb, Avenija Držića 4, OIB: 57123451910, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Karačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić u Zagrebu, Vukovarska 274 i umješača na strani tuženika Sila d.o.o., [adresa], OIB: 27563421945, kojeg zastupa punomoćnik Davor Markeš, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36 i odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić&Partneri u Zagrebu, radi isplata iznosu od 39.568,49 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, s danom objave 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.568,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 89,10 EUR (tada 671,29 kn) od 11. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) od 11. siječnja 2020. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice iz t. I. izreke presude preko dosuđene stope zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 56,1 čhv i 2 jutra. Ističe da je 24. lipnja 2015. proveo očevid na terenu te je utvrdio da tuženik koristi dio predmetne nekretnine površine 4600 m2 kao parkiralište i to bez ikakve pravne osnove. Radi navedenog, tužitelj je pozvao tuženika dopisom od 16. rujna 2015. na reguliranje statusa korištenja dijela predmetne nekretnine povodom kojeg je tuženik 3. studenog 2015. podnio zahtjev za iskazivanje interesa za zakup predmetne nekretnine površine 4600 m2. Nadalje, tužitelj je 23. svibnja 2016. ponovo proveo očevid na licu mjesta te je ponovo utvrdio kako tuženik dio predmetne nekretnine površine 4600 m2 koristi kao parkiralište i to bez ikakve pravne osnove. Tužitelj je 26. rujna 2016. objavio javni natječaj za predmetnu nekretninu a na koji natječaj se tuženik nije javio te ga je dopisom od 9. prosinca 2016. ponovno pozvao na reguliranje statusa korištenja dijela predmetne nekretnina na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj je opetovano proveo 27. veljače 2017. očevid na licu mjesta te utvrdio kako tuženik dio predmetne nekretnine površine 4600 m2 koristi kao parkiralište bez ikakve pravne osnove. Tužitelj nadalje navodi da je u ožujku 2017. tuženiku počeo izdavati račune za korištenje dijela predmetne nekretnine odnosno 4600 m2 nekretnine za parkirališni prostor te mu je obračunao naknadu za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2017. po cijeni od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn) mjesečno odnosno ukupno 20.126,75 EUR (tada 151.645,00 kn). Ističe da mu je do danas tuženik djelomično podmirio njegovu tražbinu i to u iznosu od 3.007,00 EUR (tada 22.658,71 kn) što znači da tuženikov dug na dan 31. kolovoza 2017. iznosi 17.119,42 EUR (tada 128.986,29 kn), a koji iznos potražuje u tužbi postavljenom zahtjevu.

2. Tužitelj je podneskom od 18. prosinca 2018. (list 45. – 46. spisa) povećao tužbeni zahtjev na način da potražuje daljnje dospjele iznose mjesečne zakupnine u iznosu od 774,11 EUR (tada 5.832,50 kn), a što se u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) smatra preinakom tužbe. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti pa je sud preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 12.385,69 EUR (tada 93.320,00 kn) dopustio raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2019., sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a. Nadalje, podneskom od 19. svibnja 2020. (list 79. – 128. spisa) tužitelj je, a s obzirom da tuženik i dalje koristi tužiteljevu nekretninu bez pravne osnove te ne plaća naknadu, specificirao tužbeni zahtjev na način da obračunava iznos zakupnine od početka korištenja zemljišta bez pravne osnove u iznosu od 5.832,50 kn mjesečno te potražuje daljnje dospjele mjesečne iznose naknade u istom iznosu. Navedena je preinaka u smislu gore navedenih odredbi ZPP- a dopuštena raspravnim rješenjem od 23. travnja 2021. za iznos od 10.063,38 EUR (tada 75.822,50 kn).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te osporava da je tužitelj vlasnik gore navedene nekretnine i da bi koristio dio te nekretnine bez pravne osnove pri čemu ne osporava da dio predmetne nekretnine opisane u tužbi koristi. Ističe u bitnome da je 12. prosinca 2014. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora s trgovačkim društvom Sila d.o.o., te da je 30. siječnja 2015. zaključio i Aneks I navedenom ugovoru te da dio predmetne nekretnine koristi temeljem navedenog Ugovora i Aneksa, da je prilikom sklapanja istih trgovačko društvo SILA d.o.o. u naravi bilo u posjedu predmetne nekretnine odnosno da je u naravi izvršavalo faktičnu vlast na istoj, a navedeno je bilo vidljivo iz činjenice da je trgovačko društvo SILA d.o.o. predmetnu nekretninu ogradilo svojom ogradom te da su se tamo prije stupanja tuženika u posjed, nalazila vozila i ostale stvari u vlasništvu navedenog trgovačkog društva. Također, tuženik navodi kako tužitelj u tužbi nije naveo niti je dokazao da društvo SILA d.o.o. nema pravo na posjed dijela predmetne nekretnine koju je dao tuženiku u zakup te da tuženik stoga, a imajući u vidu naprijed navedeno, plaća zakupninu za predmetnu nekretninu trgovačkom društvu SILA d.o.o.

4. Sud je, a na tuženikov prijedlog sadržan u odgovoru na tužbu, dopisom od 29. svibnja 2019. (list 62. spisa) obavijestio trgovačko društvo SILA d.o.o. o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).

5. Podneskom od 24. veljače 2020. (list 75. - 76. spisa) trgovačko društvo SILA d.o.o. izjavilo je da stupa u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika s obzirom da ima pravni interes da tužitelj ne uspije u ovoj parnici. Naime, ističe da se stanje u zemljišnim knjigama već drugi niz godina razlikuje od stvarnog stanja, što je poznato i samom tužitelju te da je stvarni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upravo umješač, a koje vlasništvo je stekao originarno, ex lege i to po dvije zakonske osnove, i to dosjelošću odnosno neprekidnim mirnim posjedovanjem odgovarajuće kvalitete kroz niz desetljeća te građenjem po odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu.

6. Rješenjem od 14. veljače 2022. nije dopušteno miješanje trgovačkom društvu SILA d.o.o. u ovoj parnici, na navedeno rješenje to je društvo izjavilo žalbu te je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1390/2022- 2 od 26. travnja 2022. (list 239. – 242. spisa) uvažena žalba umješača na strani tuženika, ukinuto je gore navedeno rješenje od 14. veljače 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovan postupak. Raspravnim rješenjem od 13. listopada 2022. (list 243. – 247. spisa) dozvoljeno je miješanje trgovačkom društvu SILA d.o.o. u ovoj parnici na strani tuženika, a sve u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a.

7. Podneskom od 17. travnja 2018. (list 36. – 44. spisa) tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu navevši u bitnome kako od strane tuženika dostavljenim Ugovorom o zakupu i Aneksom ugovorne strane nisu utvrdile tko je stvarni vlasnik predmetne nekretnine niti iz istog proizlazi da bi trgovačko društvo SILA d.o.o. bilo u bilo kakvom pravnom odnosu s vlasnikom nekretnine niti da bi bilo ovlašteno tu nekretninu dati u zakup trećim osobama. Tužitelj ukazuje da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora i Aneksa bio dužan provjeriti stanje u zemljišnim knjigama te da bi tada utvrdio kako zakupodavac odnosno trgovačko društvo SILA d.o.o. nije vlasnik predmetne nekretnine odnosno da isti nije ovlašten davati ju u zakup odnosno na korištenje. Pri tome tužitelj ukazuje da čak i da prilikom sklapanja gore navedenih pravnih poslova tuženik nije znao da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja, isti je za tu informaciju znao već 25. rujna 2015. kada mu se tužitelj (očitom omaškom u predmetnom podnesku navedeno je tuženik) obratio dopisom od 16. rujna 2015. kojim ga je obavijestio da je vlasnik predmetne nekretnine te da se tuženik istom bespravno koristi. Tuženik je po primitku predmetne tuženikove obavijesti 14. listopada 2015., priznajući da bespravno koristi predmetnu nekretninu, podnio zahtjev za dodjelu iste u zakup, međutim tuženik je propustio javiti se na javni natječaj za davanje u zakup predmetnog zemljišta nakon čega ga je tuženik dopisom od 9. prosinca 2016. ponovno pozvao da mu predmetnu nekretninu preda u posjed. Da je tuženik bio i jest svjestan da Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2014. i Aneks I. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. siječnja 2015. ne mogu biti pravnom osnovom za korištenje predmetnog poslovnog prostora, proizlazi i iz činjenice kako je tuženik 20. travnja 2017. tužitelju platio dio zakupnine u iznosu od 22.658,71 kn, međutim od tada pa do danas na ime zakupnine nije isplatio ništa, niti je svoj odnos s tužiteljem na bilo koji način pravno regulirao. Predmetnim podneskom tužitelj je dostavio izvornik iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu istaknuvši kako je iz istog razvidno da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik iste.

8. Tuženik je tijekom postupka ostao kod navoda sadržanih u odgovoru na tužbi pri čemu je učinio nespornim da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da tuženik koristi njen dio u površini od 4600 m2. Istaknuo je i da je napustio posjed predmetne nekretnine 1. rujna 2019., a o čemu je tužitelj obaviješten dopisom od 25. listopada 2019. U odnosu na ovršni postupak koji se pod brojem Ovr-1937/20 vodio na Općinskom građanskom sudu istaknuo je da je protiv navedenog rješenja o ovrsi uložena žalba te se vodi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer je posjed vraćen 1. rujna 2019. pa sama činjenica da je tužitelj preuzeo posjed nije sporna međutim sporni su troškovi nepotrebno vođenog postupka.

9. Podneskom od 6. ožujka 2019. (list 51. – 52. spisa) tužitelj se očitovao o načinu izračuna zakupnine odnosno postavljanju visine tužbenog zahtjeva istaknuvši kako se iznos naknade utvrđuje temeljem propisa Grada Zagreba, i to Odluke o građevinskom zemljištu, Odluke o komunalnom doprinosu i Zaključaka o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište. Sukladno Zaključku o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište od 20. veljače 2017. jedinični iznos zakupnine određuje se prema sljedećim kriterijima: četvornom metru zemljišta, zoni u kojoj se zemljište nalazi i namjeni za koju se zemljište daje u zakup. Predmetno zemljište nalazi se u III. zoni komunalnog doprinosa, a s obzirom da se koristi kao parkirališni prostor, to se zakupnina za površinu takvog prostora do 100 m2 plaća 1,66/m2 odnosno 1,00/m2 za površinu koja prelazi preko 101 m2. Sukladno navedenom Zaključku, mjesečni iznos naknade izračunava se za 4600 m2 površine parkirališnog prostora: (100 m2 x 1,66 kn/m2) + (4500 m2 x 1,00 kn/m2) što ukupno iznosi 4.666,00 kn. Nadalje, zaključkom je određeno da se godišnja zakupnina za zakup zemljišta plaća u jednakim mjesečnim obrocima do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za iznos PDV-a pa slijedom navedenog, mjesečni iznos naknade za korištenje zemljišta iznosi 4.666,00 kn što uvećano za 25% PDV-a (1.166,50 kn) iznosi 5.832,50 kn odnosno sada 774,11 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje.

10. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 19. svibnja 2020. (list 79. – 128. spisa) usprotivio miješanju društva SILA d.o.o. u predmetni postupak. Nadalje, predmetnim podneskom tužitelj je istaknuo i da prva tri utužena iznosa od 12.336,29 kn, 69.990,00 kn i 11.665,00 kn, predstavljaju iznos zakupnine koji je obračunat za prvih 20 mjeseci korištenja nekretnine (za razdoblje od srpnja 2015. do ožujka 2017.), umanjen za iznos od 22.658,71 kn koliko je tuženik platio tužitelju na ime zakupnine. Prema tome, radi se o sljedećem izračunu: 12.336,29 kn + 69.990,00 kn + 11.665,00 kn = 93.991,29 kn i 5.832,50 kn x 20 mjeseci = 116.650,00 kn – 22.658,71 kn = 93.991,29 kn. No s obzirom da je prema Zaključku o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine koji je bio na snazi u razdoblju od srpnja 2015. pa do ožujka 2017., također bilo predviđeno plaćanje zakupnine do desetog u mjesecu za tekući mjesec, to tužitelj i navedene iznose specificira pojedinačno umjesto njihovog skupnog navođenja. Tužitelj uvažava da je tuženik podmirio iznos od 22.658,71 kn pa prema tome ne potražuje iznose za srpanj, kolovoz i rujan 2015., a za listopad 2015. potražuje razmjeran iznos od 671,29 kn.

11. Podneskom od 11. svibnja 2021. (list 148. – 164. spisa) tužitelj je u odnosu na od strane tuženika dostavljenu obavijest o napuštanju posjeda koju je uputio tužitelju 28. listopada 2019., istaknuo u bitnome da su tuženikovi navodi o predaji posjeda predmetne nekretnine u cijelosti neosnovani, da je 4. siječnja 2019. donesena presuda naslovljenog suda poslovni broj P-2245/17 kojom je naloženo tuženiku da preda u posjed tužitelju predmetnu nekretninu, da je tuženik protiv navedene presude podnio žalbu te se postupak vodi pred drugostupanjskim sudom. Tužitelj je dopisom od 10. veljače 2020. pozvao tuženika da preda posjed predmetnog zemljišta, a obzirom na utvrđenja iz citirane presude. Tuženik je odgovorio tužitelju dopisom od 14. veljače 2020. u kojem navodi da više nije u posjedu predmetne nekretnine te prilaže gore spomenuti dopis iz listopada u kojem je navedeno da Croatia bus napušta posjed nekretnine. S obzirom na navode tuženika, tužitelj je 20. svibnja 2020. proveo očevid na licu mjesta, i to na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je utvrđeno da se na nekretnini nalazi vozilo društva Produkt d.o.o., da su ispred poslovnog prostora u zgradi zatečena osobna vozila te vozilo društva SIMBEX d.o.o., da se na zemljištu nalaze dva napuštena montažna kontejnera, različit otpad, gume i dijelovi stražnjeg dijela putničkog autobusa društva Croatia bus d.o.o. Također je utvrđeno da je zemljište na jednom dijelu ograđeno ogradom koja je zatvorena, a na drugom dijelu je otvorena te se može ručno povući i zaključati lokotom. Ova ograda je ranije imala kutiju za automatsko povlačenje, ali iste sada više tamo nema. Nastavno na provedeni očevid, tužitelj je uputio tuženiku dopis u kojem ističe da obavijest koju je poslao ne predstavlja službenu primopredaju posjeda nekretnine niti se takva obavijest uopće može smatrati predajom posjeda u smislu relevantnih zakonskih odredaba. Stoga je tužitelj ponovno pozvao tuženika da izvrši službenu primopredaju predmetne nekretnine sa osobama iz nadležnog gradskog ureda. Tuženik se oglušio na poziv na primopredaju te službena primopredaja nekretnine nikada nije obavljena. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari te ističe da se u pogledu predaje posjeda nekretnine u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-674/1994 od 26. studenog 1997. navodi: "Navedeni uglavak o "prelazu posjeda" tek je osnov za zahtijevanje predaje posjeda, a ne i čin prenošenja posjeda. Posjed se, naime, prenosi fizičkom, tjelesnom predajom same stvari tako da stjecatelj zadobiva faktičnu vlast, a predaja je izvršena tada kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari. Predaja je faktičan čin, a ne pravni posao. Sastoji se od prednikovog voljnog čina predaje i sjednikovog voljnog čina primanja stvari tako da ona iziđe iz prednikove faktične vlasti i dođe u faktičnu vlast sljednika. Ovdje je, a to je nesporno, izostala prednikova faktična volja da preda posjed. Izostala je faktična (doslovna) predaja stvari iz ruke u ruku (traditio vera odnosno traditio de manu ad manum). Samo očitovanje volje (u ugovoru) da se posjed preda stjecatelju eventualno bi bilo dostatno tada kada bi stjecatelj već bio u položaju da izvršava svoju vlast na stvari (drži je npr. kao zakupoprimac, a prema ugovoru postaje vlasnik). (…) Nije dakle riječ o "predaji dugom rukom" (traditio longa manu), kako to smatra sud drugog stupnja, kada se stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sam stavlja u posjed jer ovdje takvog faktičnog dopuštenja (npr. ispražnjenjem nekretnine od stvari i predajom ključeva kuće) nije bilo". Tužitelj ukazuje da u konkretnom slučaju tuženik nije u dogovoru s tužiteljem predao tužitelju posjed nekretnine te da ju je bio dužan predati tužitelju nekretninu slobodnu od osoba i stvari, a što nije učinio. Iz zapisnika o očevidu provedenom u svibnju 2020. i iz popratnih fotografija jasno proizlazi da se na nekretnini i dalje nalaze stvari tuženika (gume, dijelovi autobusa, montažni kontejneri, veća količina otpada itd.). Stoga nije došlo do uredne primopredaje posjeda između stranaka. Uvažavajući odredbe ZV-a o predaji posjeda te navode iz odluke Ustavnog suda, tužitelj ističe da tuženik nije niti mogao samim obavještavanjem tužitelja prenijeti posjed jer takvo očitovanje volje ne može imati značaj predaje posjeda. Jednostranim upućivanjem obavijesti od strane tuženika nije došlo do voljne predaje i voljnog preuzimanja posjeda točno određene nekretnine slobodne od osoba i stvari. Stoga je tužitelj nastavio fakturirati iznos zakupnine tuženiku. Osim toga, tužitelj ne bi niti prihvatio preuzimanje posjeda nekretnine na kojoj se još uvijek nalaze stvari tuženika, već bi zahtijevao da se nekretnina preda u cijelosti slobodna od svih stvari tuženika. Tek tada bi se zapisnički konstatiralo da je posjed uredno predan te bi tužitelj stupio u posjed nekretnine. Zaključno tužitelj ističe i da se tuženik žalio protiv prvostupanjske presude naslovljenog suda kojom mu je naloženo predati posjed, a od koje žalbe tuženik nije odustao. Stoga očito i sam tuženik smatra da se nalazi u posjedu nekretnine i da na isto ima pravo. S obzirom na sve navedeno, jasno je da primopredaja posjeda nekretnine nikad nije izvršena pa su navodi tuženika o predaji posjeda neosnovani u cijelosti.

12. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 7. veljače 2022. (list 200. - 206. spisa) dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1760/2019-4 od 1. prosinca 2021., a kojom je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2245/17 od 4. siječnja 2019. kojom je naloženo tuženiku predati tužitelju u posjed navedenu nekretninu. Obavijestio je sud i da je na Općinskom građanskom sudu pokrenut ovršni postupak od strane ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi predaje u posjed predmetne nekretnine u površini od 4600 m2 koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Ovr-1937/2022 u kojem je u lipnju 2022. doneseno rješenje o ovrsi koje je pravomoćno i ovršno. Ukazuje da tuženik u utuženom razdoblju nije predao u posjed predmetnu nekretninu, a što potvrđuje i činjenica da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno.

13. Umješač na strani tuženika tijekom postupka pridružio se tuženikovim navodima samo u dijelu u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

14. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige (list 4. spisa), dopis od 16. rujna 2015. s povratnicom (list 5. – 6. spisa), dopis od 9. prosinca 2016. s povratnicom (list 7. – 8. spisa), presliku iskazivanja interesa za zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta na području Grada Zagreba od 14. listopada 2015. (list 9. spisa), presliku zapisnika od 24. lipnja 2015. uz fotografije s očevida (list 10. – 11. spisa), presliku zapisnika od 23. svibnja 2016. uz fotografije s očevida (list 12. – 13. spisa), presliku zapisnika od 28. veljače 2017. uz fotografije s očevida i skicu (list 14. – 18. spisa), analitičku karticu (list 19. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2014. (list 32. – 34. spisa), Aneks I. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. siječnja 2015. (list 35. spisa), izvornik izvatka iz zemljišne knjige (list 39. spisa), prijepis posjedovnog lista (list 40. – 41. spisa), izvadak iz posjedovnog lista (list 42. – 43. spisa), službena bilješka od 4. travnja 2017. (list 44. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2245/14 od 4. siječnja 2019. (list 49. – 50. spisa), Zaključak o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (list 53. – 54. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4017/12 od 18. ožujka 2015. (list 84. – 90. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-10044/13-4 od 15. rujna 2015. (list 91. – 96. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9479/14 od 22. kolovoza 2017. (list 97. – 103. spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1823/08 od 17. travnja 2014. (list 104. – 113. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4528/14-2 od 19. svibnja 2015. (list 114. – 117. spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3705/10-38 od 30. siječnja 2013. (list 118. – 120. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 2002/16 od 19. travnja 2019. (list 121. – 128. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6480/2019-2 od 2. prosinca 2020. (list 137. – 140. spisa), obavijest o napuštanju posjeda nekretnine od 25. listopada 2019. s povratnicom (list 141. – 142. spisa), dopis tužitelja od 10. veljače 2020. (Iist 151. spisa), dopis tuženika od 14. veljače 2020. (list 152. spisa), zapisnik o očevidu s fotografijama od 20. svibnja 2020. (list 153. – 159. spisa), dopis tužitelja od 9. rujna 2020. (list 160. spisa), fakture tužitelja za razdoblje rujan – prosinac 2019. (list 161. – 164. spisa), obavijest o napuštanju posjeda nekretnine od 25. listopada 2019. (list 195. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1760/2019-4 od 1. prosinca 2021. (list 201. – 204. spisa), rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/22 od 4. srpnja 2022. (list 314. – 319. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/22 od 28. studenog 2022. (list 320. – 322. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EE (list 55. - 56. spisa), svjedoka ČE (list 56. - 57. spisa), svjedok ŽE (list 243. – 244. spisa), svjedoka GE (list 245. – 247. i 255. – 256. spisa), svjedoka HE (list 275. - 277. spisa), svjedoka ME (list 277. – 279. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po trgovačkom društvu MP Peritissima j.d.o.o., i to po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl.ing. LE (Nalaz i mišljenje - list 174. - 185. spisa, usmeno iznošenje Nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 7. veljače 2022. (list 207. – 208. spisa). Izvršen je i uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/2022.

15. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev s osnove naknade za korištenje dijela nekretnine površine 4600 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 56,1 čhv i 2 jutra, a koji dio nekretnine tvrdi da tuženik koristi kao parkiralište i to bez pravne osnove u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2019., s time da je utuženi iznos za razdoblje od srpnja 2015. do ožujka 2017. umanjen za iznos od 3.007,33 EUR (tada 22.658,71 kn) koji je tuženik platio tužitelju na ime zakupnine.

17. Između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je tuženik koristio njen dio u površini od 4600 m2 do 1. rujna 2019.

18. Između stranaka je sporno da li tuženik dio predmetne nekretnine koristi bez pravne osnove imajući u vidu tuženikove tvrdnje da je 12. prosinca 2014. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora s trgovačkim društvom SILA d.o.o., da je 30. siječnja 2015. zaključio Aneks I navedenom Ugovoru te da dio predmetne nekretnine koristi temeljem navedenog Ugovora i Aneksa te plaća zakupninu za predmetnu nekretninu trgovačkom društvu SILA d.o.o, da je prilikom sklapanja gore navedenih ugovora trgovačko društvo SILA d.o.o. u naravi bilo u posjedu predmetne nekretnine te da su se tamo, prije stupanja tuženika u posjed, nalazila vozila i ostale stvari u vlasništvu navedenog trgovačkog društva.

19. Sporno je i da li je stvarni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] trgovačko društvo SILA d.o.o. s obzirom na umješačeve tvrdnje da je vlasništvo stekao ex lege po dvije zakonske osnove, i to dosjelošću odnosno neprekidnim mirnim posjedovanjem odgovarajuće kvalitete kroz niz desetljeća te građenjem po odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP-a).

20. Pravni položaj poštenog posjednika uređen je odredbom čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (st.1.).

21. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

22. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a određeno je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

23. Odredbom čl. 153. ZVDSP-a, a kojom je reguliran odnos poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika, propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

24. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2014. (list 32. – 34. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je isti sklopljen između ovdje umješača kao zakupodavca i ovdje tuženika kao zakupnika 12. prosinca 2024., da je predmet zakupa poslovni prostor, odnosno polovica hale površine 1200 m2 i vanjski prostor ispred hale površine cca 2000 m2 koji se nalaze na adresi [adresa] u [adresa], izgrađenog na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] kat. općina [katastarska općina], Žitnjak, da je istim ugovorena visina mjesečne zakupnine za unutarnji i vanjski prostor, da je isti sklopljen na određeno vrijeme od tri godine tako da zakupni odnos počinje teći od 1. veljače 2015., a prestaje 1. veljače 2018., uz mogućnost produženja prema pisanom zahtjevu zakupnika šest mjeseci prije isteka tog ugovora. Aneks I. gore navedenog Ugovora od 30. siječnja 2015. (list 35. spisa) odnosi se na zakup vanjskog poslovnog prostora, cca 2000 m2 koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] kat. općina [katastarska općina], Žitnjak, određena je visina mjesečne zakupnine za navedeni prostor te je određeno da ostale odredbe iz glavnog Ugovora ostaju nepromijenjene.

25. Valja naglasiti da iz gore navedenih Ugovora ne proizlazi da bi umješač bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine niti da bi bio u pravnom odnosu s vlasnikom iste, kao niti da bi bio ovlašten predmetnu nekretninu dati u zakup trećim osobama. Tuženik dakle, ne provjerivši stanje u zemljišnim knjigama prilikom sklapanja predmetnog Ugovora i Aneksa, prema ocjeni ovog suda nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl. 10. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

26. Nadalje, a imajući u vidu tuženikove tvrdnje kako je umješač prilikom sklapanja gore navedenih Ugovora i Aneksa u naravi izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, valja naglasiti kako je tuženik najkasnije saznao da je predmetna nekretnina u tužiteljevom vlasništvu dana 25. rujna 2015. (povratnica – list 6. spisa) i to kada je zaprimio tužiteljev dopis od 16. rujna 2015. (list 5. spisa). Štoviše, tuženik je 14. listopada 2015. podnio zahtjev odnosno "iskazivanje interesa za zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta na području Grada Zagreba" (list 9. spisa), i to za dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 4600 m2 s molbom za odobrenje zakupa za parking. Valja naglasiti i da je svjedok ME, a koji je u vrijeme dogovora oko najma prostora s društvom SILA d.o.o. bio direktor društva CROATIA BUS d.o.o., potvrdio da se na zahtjevu od 14. listopada 2015. (list 9. spisa) nalazi njegov potpis.

27. Prema ocjeni ovog suda, i činjenica kako je tuženik 20. travnja 2017. platio tužitelju dio zakupnine u iznosu od 22.658,71 kn, a što tuženik tijekom postupka nije osporio i što je razvidno iz u spis dostavljene analitičke kartice (list 19. spisa), upućuje na zaključak kako je tuženik bio svjestan da Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2014. i njegov Aneks ne predstavljaju pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine.

28. Nadalje, tijekom postupka saslušan svjedok EE (list 55. - 56. spisa) iskazala je u bitnome da je voditeljica Odjela za zemljišta i poslove zakupa u Gradu Zagrebu, a nadležnost službe je praćenje stanja na gradskim zemljištima i poduzimanje aktivnosti vezane uz reguliranje korištenja tih zemljišta, odnosno poduzimanje radnji radi zaštite prava i interesa Grada Zagreba. Kada su djelatnici odjela na terenu utvrdili da predmetno zemljište, odnosno dio katastarske čestice koristi društvo Croatia bus, pozvali su ih na reguliranje korištenja i to sukladno Odluci o građevinskom zemljištu. S obzirom da nije došlo do reguliranja korištenja, pokrenuli su postupke radi iseljenja i predaje u posjed Gradu Zagrebu dijela zemljišta koje to društvo koristi te radi isplate naknade za korištenje bez pravne osnove. Na upit da li je tuženiku ukazivala da je Grad Zagreb vlasnik predmetne nekretnine koju tuženik koristi bez pravnog osnova, odgovorila je da je, da su predstavnici tuženika bili pozvani na reguliranje korištenja tog zemljišta i da su im predočili zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list u kojima je evidentiran Grad Zagreb kao vlasnik, odnosno posjednik. Tuženik je iskazao interes za zakup, podnio je pisani zahtjev za iskazivanje interesa za zakup. Nakon toga raspisan je javni natječaj na koji se tuženik nije javio. Nakon toga definirana je mjesečna naknada za korištenje za koju su tada i zadužili tuženika. Dio te naknade tuženik je platio, međutim sada više ne plaćaju, iako uredno dobivaju uplatnice. Na daljnji upit da li joj je poznato da bi trgovačko društvo SILA d.o.o. glede predmetne nekretnine bilo u nekom poslovnom odnosu s Gradom Zagrebom, a kojim bi ga poslovnim odnosom Grad Zagreb ovlastio za davanje u zakup predmetne nekretnine trećim osobama, odgovorila je da nije, da Grad Zagreb nije bio u poslovnom odnosu s tim društvom niti ga je ovlastio za upravljanje zemljištem, odnosno davanjem istog na korištenje trećim osobama. Posebno je napomenula da je u ožujku 2019. poslala djelatnika Odjela na izvid predmetnog zemljišta te je isti očevidom utvrdio da je stanje identično kao i 2015., a što znači da ga tuženik i nadalje koristi.

29. Svjedok ČE (list 56. - 57. spisa) u svom je iskazu navela u bitnome da saznanja o okolnostima o kojima je pozvana svjedočiti ima kao zaposlenik Grada Zagreba jer je vodila, odnosno vodi predmet radi korištenja zemljišta bez pravne osnove od strane Croatia busa. Provjerom na terenu negdje u lipnju 2015. utvrđeno je da jedan dio nekretnine na [adresa] koristi Croatia bus. Postupak je takav da se takve bespravne korisnike mirnim putem poziva na reguliranje korištenja putem zakupa. Taj poziv za reguliranjem korištenja upućen je Croatia busu negdje u rujnu 2015. i u njemu je pozvan da im se javi u roku od 8 dana. Dostava tog poziva je bila uredna i negdje nakon tjedan dana došao je zaposlenik Croatia busa koji se nije predstavio i njega su upoznali da se treba regulirati korištenje tog zemljišta. Negdje u studenom 2015. Croatia bus je podnio zahtjev za zakup zemljišta i to za namjenu za koju su ga i koristili, odnosno za parkiralište. Nakon tog zahtjeva procedura je takva da se raspisuje javni natječaj za davanje u zakup zemljišta, a natječaj je raspisan u rujnu 2016. Međutim, Croatia bus se nije javio na taj natječaj. Tada su utvrdili da, iako se nisu javili, su i dalje na tom terenu. Svjedok je iskazao i da ona konkretno ne vodi spis glede zakupa, već je spis dobila povodom spora, odnosno kako bi otvorila predmet radi naplate i iseljenja. U takvim slučajevima od odjela za financije traži se da se evidentira zaduženje mjesečne naknade te su nakon toga počeli izdavati račune i to misli negdje početkom 2017. Nakon toga svjedoku je u sobu došla jedna zaposlenica Croatia busa koja je bila upoznata s činjeničnim stanjem, rečeno joj je koliki je dug i rečeno joj je da ga moraju platiti u roku od 15 dana ukoliko želi ponovno podnijeti zahtjev za zakup zemljišta. Istaknula je i da je Croatia bus jedan dio te naknade platila, a drugi nije te smo stoga pokrenuli odgovarajuće postupke radi zaštite interesa Grada Zagreba. Na upit, a nakon što je svjedoku predočena službena bilješka od 4. travnja 2017. (list 44. spisa), da li je ona istu sastavila, svjedok je odgovorio je.

30. Nadalje, na ročištu održanom 13. listopada 2022. saslušan je svjedok ŽE (list 243. – 244. spisa), a koja je navela da saznanja o okolnostima o kojima je pozvana svjedočiti ima jer je bila pročelnica Ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba pri čemu je istaknula da je i dalje zaposlena u Gradskoj upravi, u Uredu gradonačelnika. Pročelnica Ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba bila je u vremenu od listopada 2013. do prosinca 2015. Iz sjećanja i vlastite dokumentacije joj je poznato da je društvo CROATIA BUS bilo neovlaštenu u posjedu dijela gradskog zemljišta na Žitnjaku. Budući da je do 2015. bila pročelnica, daljnje radnje u tom predmetu nisu joj poznate. Na upit na koji način je utvrđeno da CROATIA BUS neovlašteno koristi dio predmetnog zemljišta, odgovorila je da je to utvrđeno temeljem provedenog očevida koji su proveli izvidnici ureda. Na daljnji upit da li je društvu CROATIA BUS prilikom očevida ili nekim drugim radnjama ukazano da se radi o gradskom zemljištu, svjedok je odgovorio da ne zna što je izvidnik na očevidu rekao ali da je iz svih pisanih radnji sasvim jasno da je CROATIA BUS bila upoznata s time. Istaknula je i da su katastar i zemljišne knjige javne knjige pa se podrazumijeva njihovo znanje o tome. Na pitanje o kojim se to pisanim radnjama radi, svjedok je odgovorio da je riječ o dokumentaciji koja se nalazi u spisu predmeta koji se vodio pri Uredu za imovinsko pravne poslove, a u kojoj dokumentaciji se nalaze i dopisi koji bi bili upućivani CROATIA BUSU skupa s dostavnicama, dok je na upit da li je vezano uz predmetno zemljište bio raspisan neki javni natječaj, odgovorila da ne zna. Nadalje, na upit da li joj je poznato da je ikada za dio predmetnog zemljišta bio sklopljen Ugovor o zakupu između Grada Zagreba i društva CROATIA BUS, svjedok je odgovorio da joj to nije poznato ali da zaključuje da nije budući da se sjeća dopisa kojim se poziva CROATIA BUS da regulira odnose s Gradom Zagrebom te je u svrhu dokazivanja da ima Ugovor s Gradom Zagrebom, CROATIA BUS taj Ugovor mogla i dostaviti. Na pitanje da li joj je poznato da bi društvo SILA d.o.o. bilo u nekakvom poslovnom odnosu s Gradom Zagrebom vezano uz predmetno zemljište, odgovorila je da nije. Zaključno, na upit do kada je CROATIA BUS d.o.o. bio u posjedu predmetnog zemljišta, odgovorila je da je bila pročelnica do 2015. i da su joj samo do tada bile poznate okolnosti vezane uz predmetni spis.

31. Svjedok GE, (list 245. – 247. i 255. – 256. spisa) u svom je iskazu naveo u bitnome kako saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je kao djelatnik Grada Zagreba izvršio očevid na predmetnom zemljištu u svrhu provjere korištenja istog. Iskazao je da je zatekao CROATIA BUS u posjedu tog istog zemljišta, da ih je pitao temeljem čega su u posjedu i rekli su mu da su u zakupu od strane društva SILA i da nisu znali da je to zemljište u vlasništvu Grada Zagreba. Nakon toga im je dao kontakt da mu se jave u ured da reguliraju korištenje zemljišta s Gradom Zagrebom te dalje ne znam što je bilo s time. Na upit kada je razgovarao s tuženikom tj. kada je izvršio prvi očevid, svjedok odgovara da ne zna napamet, da je to bilo otprilike između 2014. i 2016. Na daljnji upit da li je tom prilikom utvrđivao točan obuhvat zemljišta koje je koristio tuženik, odgovorio je da je prilikom očevida pogledao to jest utvrdio što točno koristi CROATIA BUS i onda je u uredu izmjerena površina koju koriste i to prema programu. Naime, u katastarskom planu svjedok je iscrtao taj dio za koji je očevidom utvrdio da koriste i na temelju toga je dobio površinu. Na pitanje da li mu je poznato da li je CROATIA BUS sklopila kakav ugovor za to zemljište s Gradom, da li su se javili na neki natječaj ili poduzeli bilo kakve radnje radi reguliranja odnosa s Gradom, svjedok je odgovorio da on što se toga tiče predmet nije vodio, ali koliko je čuo oni jesu podnosili nekakav zahtjev za zakupom ali ne zna da li je to realizirano. Na upit da li mu poznato da je društvo SILA d.o.o. bilo u nekom odnosu s Gradom Zagrebom po pitanju tog zemljišta, svjedok nije znao, dok je na upit da li je u razdoblju nakon 2014. – 2016. vršio još koji očevid na predmetnom zemljištu, odgovorio da je, da je nakon što je CROATIA BUS podnijelo zahtjev za odustankom od korištenja predmetnog zemljišta odnosno nakon što su obavijestili Grad Zagreb da su zemljište očistili od stvari i da više nisu u posjedu, otišao na očevid. Na očevidu je utvrdio da autobusa više nema ali je zemljište bilo ograđeno i nije mogao na to zemljište stupiti, a o tome je sastavio zapisnik i predao ga kolegici u uredu. Na daljnji upit da li je tom prilikom zatekao neke stvari koje bi povezao s tuženikom, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti da li je na zemljištu još bio kontejner CROATIA BUS-a ali se sjeća da su na ulazu u zemljište bila vrata koja je bila postavila CROATIA BUS i da zato nije ni mogao ući na zemljište. Na pitanje da li se sjeća kada je izvršio taj drugi očevid, odgovorio je da se ne sjeća točno, misli da je to bilo ili 2017. ili 2019. godine. Nadalje, na upit, a nakon što je svjedoku predočen zapisnik (list 153. – 159. spisa), da li je on obavio tada očevid i može li se očitovati o okolnostima koje je tada zatekao, svjedok je odgovorio da je, da je bio na očevidu, a da je kolegica pisala zapisnik. Nakon što je izvršio uvid u predmetni zapisnik svjedok je istaknuo da se na zemljištu nalazio kontejner od CROATIA BUS-a i poklopac od stražnjeg dijela autobusa, to je bio sitni otpad. Svjedok je iskazao i da se sjeća da je društvo SIMBEX koristilo objekt koji je dijelom bio na predmetnoj parceli i to za prolaz. Znači, oni nisu koristili cijelo zemljište koje je koristila CROATIA BUS nego samo dio zemljišta kao prolaz do objekta. Na upit da li izvršena primopredaja od strane tuženika, svjedok je odgovorio da nije, dok je na upit zbog čega je išao na prvi očevid, da li je to bilo u sklopu redovitog obavljanja djelatnosti ili po nekom pozivu, svjedok odgovorio da je na očevid otišao po nalogu pravnice iz njegovog odjela. Na daljnji upit da li se sjeća kada je bio zadnji očevid na taj teren prije nego što je on prvi puta otišao izvršiti očevid, svjedok je odgovorio da je počeo raditi u Gradu 2013. te da je bio na očevidu i prije, sjeća se da su se tada spominjala društva SILA i PRODUKT a ne CROATIA BUS. Međutim, istaknuo je da je njegov posao biti izići na teren i poslikati stanje i to dostaviti kolegici u pravnoj službi na daljnje postupanje. Na upit da li se sjeća da li je tom prilikom društvu SILA d.o.o. bilo dano do znanja da se radi o zemljištu u vlasništvu Grada Zagreba, svjedok je odgovorio da on ni sa kim iz SILE d.o.o. nije razgovarao, a da su mu iz CROATIA BUS- a na očevidu koji je izvršio između 2014. – 2016. rekli da im je SILA dala u zakup taj dio zemljišta. Svjedok je iskazao kako nema nikakvih saznanja o tome da li je SILA znala da li je to gradsko zemljište. Na upit da li se objekt za koji je iskazao da ga je društvo SIMBEX koristilo te da je bio dijelom na predmetnoj parceli nalazio na toj površini za koju je svjedok u ranijem iskazu naveo da je utvrdio da ju je koristilo društvo CROATIA BUS, svjedok je odgovorio da bi morao vidjeti skicu ali zna da je CROATIA BUS koristila pola toga objekta kojeg on nije po nalogu pravnice spominjao nigdje u skici jer im je bilo bitno samo zemljište. Na daljnji upit može li pojasniti što je sve na toj parceli koristilo društvo Simbex, svjedok je odgovorio da samo zna da ih je vidio unutar tog objekta koji su koristili i zna da su koristili dio zemljišta odnosno imali su izlaz preko predmetnog zemljišta na cestu i jedan mali dio zemljišta su koristili za parkiranje vozila. Na upit, a nakon što je svjedoku dana na uvid skica koju je izradio stalni sudski vještak (list 178. spisa) može li na toj skici pokazati koji je dio parcele za koje je iskazao da ga je koristilo društvo Simbex, svjedok je pokazao da je dio parcele koji je koristilo društvo Simbex na predmetnoj skici naznačen i ucrtan kao „OBJEKT (CROATIA BUS)", a da je dio zemljišta za izlaz na cestu i mali dio zemljišta koji su koristili za parkiranje vozila unutar manjeg dijela skice na kojoj je upisano „CROATIA BUS“. Nadalje, odgovarajući na upit da li mu je poznato tko je bio vlasnik tog objekta za kojeg je iskazao da ga je koristilo društvo Simbex, da li mu je poznato da li je taj objekt legaliziran, te ako jest, ima li saznanja tko je bio investitor u postupku legalizacije, svjedok je iskazao da mu ništa od toga nije poznato. Zaključno, svjedok nije imao saznanja da li je protiv društva Simbex pokretan neki spor vezan uz korištenje te površine te da bi između društva SILA d.o.o. i Grada Zagreba postojao neki spor glede korištenja predmetne čestice.

32. Sud je poklonio vjeru iskazima gore navedenih svjedoka jer su iskazivali logično, objektivno i uvjerljivo te s obzirom da se međusobno podudaraju, kao i s obzirom da se podudaraju s dokumentacijom u spisu (dopisom od 9. prosinca 2016. - list 7. – 8. spisa, preslikom iskazivanja interesa za zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta na području Grada Zagreba od 14. listopada 2015., list 9. spisa, preslikom zapisnika od 24. lipnja 2015. uz fotografije s očevida, list 10. – 11. spisa, preslikom zapisnika od 23. svibnja 2016. uz fotografije s očevida, list 12. – 13. spisa i preslikom zapisnika od 28. veljače 2017. uz fotografije s očevida i skicu, list 14. – 18. spisa).

33. Nadalje, imajući u vidu umješačevu tvrdnju kako je vlasništvo predmetnog dijela nekretnine stekao dosjelošću odnosno neprekidnim mirnim posjedovanjem odgovarajuće kvalitete kroz niz desetljeća te građenjem po odredbi čl. 153. ZVDSP-a, kao i imajući u vidu tuženikovu tvrdnju kako je umješač izvršavao faktičnu vlast na istoj te kako je imao pravo na posjed predmetnog dijela nekretnine, valja naglasiti kako je odredbom čl. 160. ZVDSP-a propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st. 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st. 2.). Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (st. 4.). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (st. 5.).

34. U prilog svojih tvrdnji tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka HE, direktora umješača u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora i Aneksa te svjedoka ME, direktora tuženika u vrijeme potpisivanja istih, a s kojim se prijedlozima usuglasio i umješač.

35. U svom iskazu svjedok HE (list 275. - 277. spisa), naveo je u bitnome da je firma Sila d.o.o. čiji je on direktor osnovana je 1919., a od 1969. se nalazi odnosno posluje na [adresa]. 1992. godine firma je privatizirana. Bavila se proizvodnjom hladnjaka, brtvila, čeličnih zupčanika i čeličnih konstrukcija. Svjedok je iskazao i da je u firmi od kraja 1999. odnosno početka 2000., a njen je direktor od 2010. Uz proizvodnju imali su i dio prostora koji su iznajmljivali i to pogotovo kada su smanjili proizvodnju negdje 2009. kada je bilo i više prostora za iznajmiti. Misli da su 2014. jedan dio prostora iznajmili društvu CROATIA BUS. Nakon nekog vremena zna da je nastao spor između CROATIA BUSA i Grada Zagreba. Sjeća se da je dobio neki poziv od Grada, ne sjeća se točno kada je to bilo, zna da su otišli gospodin ME i on u ured u Gradu na poziv Grada, a vezan uz taj prostor u kojem je dijelom bio upisan Grad Zagreb. Dakle, tema je bila to što je Grad bio djelomično upisan na tom prostoru. Napomenuo je da je od prvoga dana od kada je zaposlen u Sili, a i prije je imao informacije da je Sila vlasnik tog ograđenog dijela jer je tamo Sila obavljala neke djelatnosti. Prema svjedokovim saznanjima Sila je još od davnih dana odnosno od samog doseljenja koristila taj prostor tako da je cijelo vrijeme mislio da je taj ograđeni prostor u vlasništvu Sila d.o.o. Kada su saznali za ovaj spor između CROATIA BUSA i Grada Zagreba htjeli su se umiješati u taj spor pošto CROATIA BUS nije Sili d.o.o. plaćala dio prostora jer su izjavili da plaćaju Gradu za taj prostor te im oni odnosno Sila d.o.o. više nije naplaćivala taj prostor. Zato su se i umiješali da taj spor riješe s Gradom odnosno da se to raščisti. Misli da je negdje 2019. CROATIA BUS izišla iz tog prostora. Htjeli su to riješiti s Gradom, ali onda je došla korona pa ih je to malo usporilo. Nakon toga, negdje 2021. Sila d.o.o. je prodalo svoju nekretninu na toj adresi [adresa] s time da naravno nije prodan onaj dio na kojem je Grad Zagreb bio upisan. Istaknuo je i da nisu imali nikakvih problema s Gradom vezanih za taj sporni dio, a zgrada koja je dijelom na njemu izgrađena je legalizirana. Na upit da li je prostor koji je Sila d.o.o. dala u zakup CROATIA BUSU bio ograđen ogradom, odgovorio je da je, dok je na upit, a u svezi dijela iskaza u kojem je svjedok naveo da je negdje 2019. CROATIA BUS d.o.o. izišao iz tog prostora, da li je CROATIA BUS iz tog spornog dijela prostora odnijela sve što je koristila te ima li saznanja da li se nakon toga ikada vratila u taj prostor odnosno koristila ga, svjedok odgovorio da nije primijetio da bi se CROATIA BUS d.o.o. vratila u taj prostor odnosno koristila ga, a što se tiče dijela pitanja da li je odneseno sve što su koristili odgovorio je da nije primijetio da su nešto ostavili. Svjedok je iskazao i da je CROATIA BUS 2019. iselila iz kompletnog prostora, a da li je možda ranije iselila iz spornog prostora, nije se mogao sa sigurnošću sjetiti. Ono što zna je da im oni nisu naplaćivali taj sporni prostor od kada su im rekli da ih za to tereti Grad. Na upit, a nakon što je svjedoku dana na uvid orto-foto snimka (list 183. spisa, odnosno list 10. nalaza i mišljenja vještaka) da li se dio fotografije označen: "2255/2" odnosi na taj sporni dio odnosno na dio prostora u kojem je bio upisan Grad Zagreb, a o kojem je svjedok iskazivao, svjedok je odgovorio da je to taj prostor. Na daljnji upit da li je sjeveroistočna dijagonalna međa čestice 2255/2 vidljiva na svjedoku predočenim snimkama, ikada u naravi doista bila omeđena, ograđena ili na koji drugi način ograničena kao posjed odnosno da li je postojala koja druga fizička prepreka koja bi razgraničavala tu česticu 2255/2 s drugom česticom duž te dijagonalne međe, svjedok je odgovorio da nije bilo nikakve fizičke prepreke. Na upit da li površina koja obuhvaća česticu 2255/2 i česticu nakon te sjeveroistočne dijagonalne međe predstavlja u naravi jedan okrupnjeni posjed, odgovorio je da da, da je sve izgledalo kao jedan prostor te da je sve bilo spojeno, dok je na upit da li je Sila d.o.o. od preseljenja u [adresa] kontinuirano uživala odnosno koristila cijeli posjed uključujući i česticu 2255/2, također odgovorio potvrdno. Na daljnji upit da li je društvo Sila d.o.o. ikada itko ometao u tom posjedu prema svjedokovim saznanjima od kada je on u firmi Sila d.o.o., svjedok je odgovorio da nije nikada nitko, a prema njegovim saznanjima nije niti prije nego što je on došao u firmu. Na upit da li mu je prije sastanka u Gradu kojeg je spomenuo u svom iskazu, itko ikada sporio vlasnička ili posjedovna prava na toj nekretnini, svjedok je odgovorio da koliko se sjeća nije. Na pitanje tko je sagradio veliki objekt odnosno halu koja se nalazi na svjedoku danas predočenim snimkama te koja se dijelom proteže na susjednu česticu, odgovorio je da je halu sagradilo društvo Sila d.o.o., da društvo Sila d.o.o. posjeduje dokumentaciju o legalnosti te zgrade. Na upit da li je na snimci vidljivo parkiralište uređeno odnosno betonirano ili posipano, svjedok je odgovorio da je i posipano i asfaltirano pri čemu napominje da je prije tamo bio močvarni dio. Na upit tko je izvršio te radove uređenja parkirnog prostora, svjedok je odgovorio da je te radove izvršilo društvo Sila d.o.o., te da ih prilikom svih tih radova koliko on zna, nitko nije ometao ili sporio pravo Sile d.o.o. da se isti izvrše. Na upit ima li saznanja da li je Grad Zagreb ikada pokrenuo kakav vlasnički ili posjedovni spor protiv Sile d.o.o. u vezi iste nekretnine, svjedok je odgovorio da nije. Nadalje, na upit, a u vezi sastanka u Gradu Zagrebu koji je svjedok u svom iskazu spomenuo, da li je on predstavniku Grada spomenuo sve ove argumente odnosno činjenice oko ulaganja, gradnje, uređenja i posjedovanja sporne čestice 2255/2, svjedok je odgovorio da je, da ga je upoznao sa time. Na daljnji upit da li je društvo Sila d.o.o. pokrenulo sudski postupak radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka, svjedok je odgovorio da planirali jesu, ali da pokrenuli nisu. Naime, htjeli su to riješiti ali je onda došla korona, a nakon toga su nekretninu koja je bila u vlasništvu društva Sila d.o.o. prodali pa nije bilo više interesa za isto. Na upit kolika okvirno je bila površina te prodane nekretnine, svjedok je odgovorio 36000m2, dok je na upit da li mu je poznato na temelju čega je pravni prednik Sile d.o.o. stekao pravo vlasništva na toj nekretnini odnosno na tih 36000 m2, odgovorio da je Sila d.o.o. vlasništvo stekla privatizacijom, a ne zna na koji način odnosno temeljem čega je vlasništvo iste stekao pravni prednik društva Sila d.o.o. Na upit, a u svezi Ugovora o zakupu sklopljenih s ovdje tuženikom i s ostalim zakupcima, da li je ikada prilikom sastavljanja tih Ugovora konzultirao odvjetnika, svjedok je odgovara da je, a da je neke Ugovore i "naslijedio". Zaključno, na upit da li je ova čestica od 36000 m2 o kojoj je svjedok iskazivao zajedno s ovdje spornom česticom 2255/2 činila jedan okrupnjeli posjed o kojem je svjedok ranije iskazivao, svjedok je odgovorio da je.

36. Valja naglasiti da su sud nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je društvo tuženika 2019. iselilo iz kompletnog prostora, s obzirom da je isti u suprotnosti s većinom ostalih relevantnih dokaza koji prileže spisu.

37. Nadalje, valja naglasiti kako iskazi gore navedenog svjedoka samo za sebe ne predstavlja dostatno adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje ranije u obrazloženju navedenih spornih činjenica u smislu citirane odredbe čl. 160. ZVDSP-a i odredbe čl. 153. ZVDSP-a, slijedom čega tuženik odnosno umješač nije dokazao da bi posjed predmetnog zemljišta umješač stekao dosjelošću, niti da je tužitelj znao za građenje, a nije bez odgode zabranio umješaču gradnju.

38. Nadalje, svjedok ME (list 277. – 279. spisa) u svom je iskazu naveo u bitnome da saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je u vrijeme dogovora oko najma prostora s društvom Sila d.o.o. bio direktor društva CROATIA BUS d.o.o. Pregovori su krenuli negdje krajem 2014. te su s 1. siječnja 2015. potpisali Ugovor. 1. veljače 2015. su bili preselili u taj prostor radionu te su tamo počeli raditi odnosno servisirati svoje autobuse u tom prostoru. Na upit da li pamti kako je izgledao taj prostor, svjedok odgovara da pamti, da se radilo o jednoj ograđenoj cjelini s halom unutar nje, a to je njemu odnosno CROATIA BUSU bilo ponuđeno za najam. Na upit koliko su otprilike trajali pregovori prije sklapanja Ugovora o najmu, svjedok je odgovorio da su trajali otprilike mjesec dana, dok je na upit da li je na bilo koji način mogao zaključiti da Sila d.o.o. ne bi imalo pravo na posjed tog prostora, svjedok odgovorio da kada je prvi put došao pogledati prostor, u tom prostoru se nalazilo više vozila za koja mu je rečeno da su u vlasništvu Sile d.o.o. i da će, ukoliko se dogovore, biti izmještena na drugu lokaciju. Na upit ima li saznanja kada je CROATIA BUS napustio taj prostor u kojem je bio u najmu, odgovorio je da je on radio u CROATIA BUSU do 1. travnja 2017., da je do tada CROATIA BUS bila u najmu, a nakon njegovog odlaska iz CROATIA BUSA nema daljnjih saznanja o tom prostoru. Zaključno, na upit, a nakon što je svjedoku dan na uvid zahtjev od 14. listopada 2015. (list 9. spisa), da li se na istome nalazi njegov potpis, svjedok je odgovorio potvrdno, dok je na upit da li se u predmetnu nekretninu ulazilo s ceste, svjedok odgovorio da je.

39. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da je napustio posjed predmetne nekretnine 1. rujna 2019., a o čemu je tužitelj obaviješten dopisom od 25. listopada 2019. (Iist 141. – 142. spisa), prvotno valja naglasiti kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1760/2019-4 od 1. prosinca 2021. (list 201. – 204. spisa) potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2245/14 od 4. siječnja 2019. (list 49. – 50. spisa) kojom je naloženo ovdje tuženiku predati ovdje tužitelju u posjed dio nekretnine koja je predmet ovog postupka.

40. Nadalje, rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/22 od 4. srpnja 2022. povodom prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave (list 314. – 319. spisa) odnosno presude ovog suda poslovni broj P-2245/17 od 4. siječnja 2019., razvidno je da je istim određena ovrha ispražnjenjem i predajom u posjed predmetnog dijela nekretnine.

41. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/22 od 28. studenog 2022. (list 320. – 322. spisa) utvrđeno je da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena uz obrazloženje da je na vanjskom uredovanju 24. studenog 2022. provedena posljednja ovršna radnja.

42. U odnosu na tuženikov navod kako je protiv gore navedenog rješenja o ovrsi uložena žalba te se vodi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer je posjed vraćen 1. rujna 2019. pa sama činjenica da je tužitelj preuzeo posjed nije sporna, valja naglasiti da je sud uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/2022 utvrdio kako je ovdje tuženik 28. srpnja 2022. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj ističe u bitnome kako je predmetna nekretnina već vraćena u posjed tužitelju te kako je 25. listopada 2019. uputio tužitelju dopis kako tuženik napušta posjed te ga poziva da isti preuzme. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1629/2022-2 od 26. listopada 2022. ovdje tuženikova žalba odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1937/22 od 4. srpnja 2022. uz obrazloženje kako tuženikov žalbeni razlog predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. tada važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje u tekstu: OZ) te uz uputu prvostupanjskom sudu za donošenjem odgovarajuće odluke primjenom čl. 52. OZ-a. Nadalje, zaključkom poslovni broj Ovr- 1937/22-20 od 10. studenog 2022. upućen je ovdje tuženik u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv ovdje tužitelja radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1937/2022 od 4. srpnja 2022. nedopuštenom.

43. Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz u prilog tvrdnje da je postupio po gore navedenom zaključku odnosno da je u roku od 15 dana od zaprimanja istog pokrenuo parnicu protiv ovdje tužitelja radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

44. Nadalje, valja naglasiti kako iz obavijesti o napuštanju posjeda nekretnine od 25. listopada 2019. s povratnicom (list 141. – 142. spisa) proizlazi kako tuženik obavještava tužitelja da od 1. rujna 2019. više nije u posjedu nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa] te stoga predlaže da se obustavi daljnja dostava uplatnica za korištenje predmetnog zemljišta. U pogledu uplatnica koja su do sada dostavljene, tuženik navodi kako i nadalje osporava potraživanje iskazano u istima. Zaključno, tuženik navodi kako tvrdnju da više nije u posjedu predmetne nekretnine tužitelj može provjeriti neposrednim opažanjem te da ukoliko isto ne provjeri neposrednim opažanjem, tuženik će smatrati da je navode iz predmetnog dopisa tužitelj prihvatio kao istinite, bez potrebe provjere istih.

45. Dopisom od 10. veljače 2020. (Iist 151. spisa) tužitelj je u bitnome pozvao tuženika da mu preda posjed predmetnog zemljišta s obzirom na utvrđenja iz gore navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2019., a sve s obzirom da to tuženik do tada nije učinio. Nadalje, tuženik je odgovorio tužitelju dopisom od 14. veljače 2020. (list 152. spisa) u kojem navodi da više nije u posjedu predmetne nekretnine o čemu je tužitelj obaviješten dopisom kojeg prilaže u prilogu.

46. Iz zapisnika o očevidu s fotografijama od 20. svibnja 2020. (list 153. – 159. spisa), razvidno je da je tužitelj 20. svibnja 2020. proveo očevid na licu mjesta, i to na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Očevidom je utvrđeno da je na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je koristio tuženik, zatečeno vozilo društva Produkt d.o.o., da su ispred poslovnog prostora u zgradi zatečena osobna vozila i vozilo društva SIMBEX d.o.o., a koje društvo je prema navodima zatečenog djelatnika tog društva, u najmu poslovnog prostora. Također, utvrđeno je da se na zemljištu nalaze dva napuštena montažna kontejnera, razni otpad i dijelovi stražnjeg dijela putničkog autobusa društva Croatia bus d.o.o. Također je utvrđeno da je zemljište na jednom dijelu ograđeno ogradom koja je zatvorena, a na drugom dijelu je otvorena te se može ručno povlačiti i zaključati lokotom. Naznačeno je i da je ta ograda imala kutiju za automatsko povlačenje, ali je sada nema.

47. Dopisom od 9. rujna 2020. (list 160. spisa) tužitelj ističe u bitnome da obavijest koju je tuženik poslao ne predstavlja službenu primopredaju posjeda nekretnine niti se takva obavijest uopće može smatrati predajom posjeda nekretnine u smislu relevantnih zakonskih odredaba. Tužitelj u predmetnom dopisu ponovno poziva tuženika da izvrši primopredaju predmetnog zemljišta.

48. Odredbom čl. 14. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

49. U konkretnom slučaju razvidno je da tuženik nije tužitelju predao posjed predmetnog dijela nekretnine, a koji je bio dužan predati slobodan od osoba i stvari. Navedeno je vidljivo i iz popratnih fotografija s očevida održanog 20. svibnja 2020. iz kojih je vidljivo da se na nekretnini i dalje nalaze gume, dijelovi autobusa, montažni kontejneri, veća količina otpada itd.).

50. Slijedom navedenog, u smislu gore citirane odredbe čl. 14. st. 1. ZVDSP-a, u konkretnom slučaju nije došlo do uredne primopredaje posjeda između tuženika i tužitelja te samo obavještavanje tužitelja ne može imati značaj predaje posjeda odnosno ne radi se o voljnom preuzimanju nekretnine slobodne od osoba i stvari.

51. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja ovog suda, tijekom postupka izveden je i dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke LE na okolnost namjene predmetnog zemljišta koje koristi tuženik. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak (list 174. – 185. spisa) navodi da se prema podacima u spisu predmetno zemljište odnosi na nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č. br. 6361/9. Prema podacima u zemljišnoknjižnom izvatku, zemljište zauzima 2 jutra i 56,1 č. hvati što odgovara 11.711,00 m2. Uvidom u javno dostupne podatke, zk.č. br. 6361/9 k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetno zemljište nalazi se u Mičevečkoj ulici u Zagrebu. Prema važećem Generalnom urbanističkom planu Grada Zagreba (u nastavku teksta: GUP) predmetno zemljište nalazi se u području gospodarske namjene – poslovne – K1, te urbana pravila 2.10. - Uređenje, zaštita i urbana obnova kompleksa jedne namjene. Sukladno važećim prostornim planovima vidljivo je da nema promjene namjene na cijeloj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno predmetni dio zemljišta odnosi se na građevinsko zemljište gospodarske namjene pretežito poslovne. Opća urbanistička pravila za predmetno zemljište su: dovršetak prostora novom gradnjom i uređenje otvorenih površina u funkciji osnovne namjene; u svim namjenama omogućuje se gradnja više građevina na jednoj građevnoj čestici; na površinama javne i društvene, gospodarske, sportskorekreacijske, posebne namjene te na površinama infrastrukturnih sustava i groblja ograde se mogu graditi i više od 1,50 m radi zaštite građevine ili načina njezina korištenja te se omogućuje zadržavanje postojećih građevina kojih namjena nije u skladu s planiranom namjenom i njihova rekonstrukcija u postojećim gabaritima bez mogućnosti povećanja. Detaljna pravila za područja gospodarske namjene (proizvodna, poslovna, trgovački kompleksi i ugostiteljsko turistička namjena) koja se odnose na predmetnu česticu glase: gradnja novih i rekonstrukcija postojećih građevina; najmanja građevna čestica je 1000 m2, osim prigodom rekonstrukcija i interpolacija na postojećim manjim građevnim česticama; omogućuje se gradnja slobodnostojećih, poluugrađenih i ugrađenih građevina; najveća izgrađenost građevne čestice je 50%; najmanji prirodni teren je 20% površine građevne čestice i nije ga moguće planirati unutar rezervacije proširenja ulice; najveći kin za proizvodnu namjenu i trgovačke komplekse 1,2, a 2,0 za poslovnu i ugostiteljsko turističku namjenu; kin može biti i veći ako je to rezultat razrade prostora urbanističkim planom uređenja; visina i broj etaža građevine određuje se ovisno o tehnologiji i namjeni; obvezan smještaj vozila na građevnoj čestici prema normativima za određenu namjenu (ne unutar rezervacije proširenja postojeće ulice); građevni pravac u skladu s kontinuiranim građevnim pravcem postojećih građevina; najmanja udaljenost građevine od međa građevne čestice je h/2, ali ne manje od 3,0 m, osim od javnoprometne površine ili površine rezervirane za proširenje postojeće ulice; u gradnji nove građevine umjesto postojeće postojeća izgrađenost građevne čestice, ki i visina veći od propisanih mogu se zadržati, ali bez povećavanja; najmanji prirodni teren je postojeći; arhitektonska kompozicija i oblikovanje građevina moraju biti primjereni karakteru zone; prigodom prenamjene (restrukturiranja) i promjene prostorne organizacije većih postojećih radnih kompleksa moguća je prenamjena dijela ili cjeline u različite prostore uredskog poslovanja, trgovine, kulture, znanosti, zabave, rekreacije i hotele; na lokacijama postojećih industrijskih pogona mogu se smjestiti i trgovački centri koji moraju biti prilagođeni urbanom prostoru tipologijom i ponudom "gradske robne kuće" (trgovački kompleksi K2 su isključeni), te s parkiralištem na površini terena koje osigurava najviše trećinu potreba za parkiranjem (ostatak potrebnih PGMa podzemno ili u sklopu građevine); eventualno, dijeljenje na manje cjeline moguće u skladu s propozicijama za gradnju novih i rekonstrukciju postojećih građevina, uz uvjet da se ne može graditi na uređenim zelenim površinama. Nadalje, prema podacima u spisu predmetni dio zemljišta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosi se na dio uz prometnicu na Mičevečkoj ulici što je označeno na skici na listu 11. spisa. Nadalje, vještak navodi da je očevid lokacije izvršen 9. lipnja 2021. u prisustvu zastupnika parničnih strana prilikom čega su sačinjene sljedeće fotografije prikazane na listovima 6., 7. i 8. nalaza i mišljenja, odnosno na lčistovima 179. -181. spisa predmeta. Vještak je u nalazu priložio i česticu prikazanu na ort-foto snimci iz 2020. godine s plavo označenom ogradom te šrafiranim dijelom nekretnine, pri čemu ističe da, kao što je vidljivo i na priloženim fotografijama, predmetni dio zemljišta u naravi predstavlja dijelom asfaltiranu i dijelom betoniranu površinu koja se koristi kao skladište na otvorenom i parkiralište osobnih i teretnih vozila. Na zemljištu je zatečena građevinska mehanizacija, stare gume i dijelovi mehanizacije zajedno sa europaletama. Prilaz je omogućen kroz klizna vrata izvedena u metalnoj ogradi direktno sa Mičevečke ulice. U nalazu i mišljenju nadalje se navodi kako je prema podacima u spisu tuženik napustio posjed predmetne nekretnine 1. rujna 2019. što odgovara zatečenom stanju tijekom očevida odnosno na predmetnom dijelu zemljišta nisu zatečeni autobusi. Dalje se prilažu javno dostupne orto-foto snimke predmetne čestice (https://geoportal.dgu.hr/ ) nastale u različitim periodima i to: 2011. godina, 2014. – 2016. godina i 2017. – 2018. godina. Na dostavljenim orto-foto snimkama vidljivo je da se u periodu od 2014. – 2016. do 2019 predmetni dio prostora koristio kao parkiralište.

52. Sukladno svemu prethodno navedenom, vještak utvrđuje kako se predmetni dio zemljišta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara zk.č. br. 6361/9 k. o. [katastarska općina]) odnosi na građevinsko zemljište gospodarske namjene pretežito poslovne koji se u naravi koristi kao parkiralište te skladište na otvorenom.

53. Podneskom od 20. kolovoza 2021. (list 191. - 192. spisa) tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prigovorivši istome u dijelu u kojem se navodi da je tuženik napustio posjed jer je isti navod netočan, jer zadatak vještaka nije bio utvrđivati je li tuženik napustio posjed i kada i jer navedeno predstavlja postupanje izvan zadatka koji je postavio sud. Nadalje, vještak iznosi mišljenje da se radi o gospodarskoj i poslovnoj namjeni zemljišta i da se isto u naravi koristi kao parkiralište te skladište na otvorenom. Tužitelj ukazuje kako parkiralište i otvoreno skladište predstavljaju dvije različite namjene u smislu Zaključka o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište što proizlazi iz tablice koja se nalazi pod toč. IV. Zaključka u kojoj je pod rbr. 1. propisana namjena „otvorena skladišta i slične svrhe (nadstrešnice uz stambenu ili pomoćnu građevinu, stubišta, potporni zidovi)“, a pod rbr. 3. „parkirališni prostor“. Iz tablice je vidljivo da su za navedene dvije namjene propisani i različiti iznosi naknade po metru kvadratnom. Stoga tužitelj smatra da je za tužbeni zahtjev koji je postavljen na isplatu naknade za korištenje tužiteljeve nekretnine, od presudne važnosti o kojoj se točno namjeni radi na kojem dijelu zemljišta. S obzirom da je vještak u mišljenju naveo da se radi o zemljištu koje se koristi kao parkiralište i kao skladište na otvorenom, ali nije naznačeno u kojem dijelu se zemljište koristi kao parking, a u kojem dijelu kao otvoreno skladište, nalaz i mišljenje je nepotpuno i neprecizno pa stoga tužitelj predlaže da se vještak dodatno očituje o iznesenim okolnostima odnosno podredno na dopunu vještačenja.

54. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 7. veljače 2022. (list 208. spisa) stalni sudski vještak u svemu je ostao kod pismenog nalaza i mišljenja u kojem je utvrdila kako je predmetno zemljište gospodarske namjene, pretežito poslovne koje se u naravi koristi kao parkiralište i skladište na otvorenom. U odnosu na tužiteljeve primjedbe, a imajući u vidu Zaključak Grada Zagreba o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište, vještak se očitovao kako se predmetno zemljište u cijeloj površini koristi kao parkirališni prostor.

55. Prema ocjeni ovog suda, navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Stoga ovaj sud nalazi da je isti sačinjen pravilno, stručno i objektivno te ga kao takvog prihvaća, osim u dijelu u kojem se navodi kako je prema podacima u spisu tuženik napustio posjed predmetne nekretnine 1. rujna 2019. Naime, navedeno utvrđenje nije bilo zadatak vještaka te se radi o njegovoj opservaciji, a bez utjecaja na preostali dio nalaza i mišljenja.

56. Imajući u vidu očitovanje vještaka kako se predmetno zemljište u cijeloj površini koristi kao parkirališni prostor, sud je ocijenio osnovanim i visinu utuženog potraživanja koju je tužitelj postavio sukladno Zaključku o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (list 53. – 54. spisa). Naime, predmetno zemljište nalazi se u III. zorni komunalnog doprinosa te se zakupnina za površinu parkirališnog prostora do 100 m2 plaća u iznosu od 1,66 kn/m2, a za površinu koja prelazi 101 m2, plaća se 1,00 kn/m2. Jednostavnom matematičkom operacijom, za 4600 m2 površine parkirališnog prostora mjesečni iznos naknade jest 4.666,00 kn, a što uvećano za iznos PDV-a (čl. VI. Zaključka) iznosi 5.832,50 kn odnosno 774,11 EUR, a koji mjesečni iznos tužitelj i potražuje.

57. Nadalje, imajući u vidu gore navedena utvrđenja ovog suda, odnosno da je tuženik najkasnije saznao da je predmetna nekretnina u tužiteljevom vlasništvu dana 25. rujna 2015., a pri čemu je tuženik nesporno podmirio iznose za srpanj, kolovoz i rujan 2015. dok je račun za listopad 2015. podmirio djelomično, kao i imajući u vidu da tuženik do kraja prosinca 2019. nije napustio predmetnu nekretninu, tužitelj ima pravo na isplatu naknade za razdoblje od listopada 2015. do prosinca 2019.

58. Slijedom svega navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u vezi s čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a te primjenom odredbe čl. 1120. ZOO- a te ranije citiranih odredaba ZVDSP-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

59. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Ovdje treba navesti da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22) te je čl. 2. predmetnog Zakona izmijenjen članak 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Nadalje, 30. prosinca 2023. na snazi je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/23; dalje: ZID ZOO) kojim je u čl. 1. izmijenjen dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Sukladno čl. 1. st. 4. ZID ZOO-a, referentna stopa iz st. 2. tog članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka. Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. izreke, dok je u t. II. izreke tužbeni zahtjev preko stope zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose odbijen kao neosnovan, a imajući u vidu da se u konkretnom postupku ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora.

60. O troškovima ovog parničnog postupka sud će odlučiti zasebnim rješenjem.

Zagreb, 1. rujna 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.