Poslovni broj: P-10341/2023-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista DB, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Galić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene DBT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Andree Galić i stranaka osobno, dana 01. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.360,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.917,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine do isplate, i to za period do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u cijelosti.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 14.11.2023.g. podnio ovome sudu tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 2.360,38 eura po osnovi nepodmirene pozajmice. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj u razdoblju od ožujka do prosinca 2021. godine dao tuženoj pozajmica u ukupnom iznosu od 34.321,11 kn, prema dinamici i na način da su pozajmice prema uputi tužene uplaćivane za podmirenje njezinih obveza i to njezinih bankovnih kreditnih kartica, računa za mobitel, računa za režijske troškove i dr., na način kako slijedi; dana 29.03.2021.g. iznos od 8.709,94 kn za trošak Preminum visa gold-RN 03/21- NB, dana 18.04.2021. iznos od 1.206,45 kn za plaćanje računa za Fino&Prefino d.o.o. Zagreb, dana 22.07.2021. iznos od 1.000,00 kn za tuženu, dana 29.07.2021. iznos od 332,00 kn za plaćanje računa za mobitel za Fino&Prefino d.o.o., dana 06.08.2021. iznos od 174,81 kn za plaćanje računa za vodu i čistoću 06/2021, dana 06.08.2021. iznos od 172,55 kn za vodu i čistoću 05/2021, dana 06.08.2021.iznos od 82,07 kn za plaćanje zajedničke pričuve za stan [adresa], srpanj 2021., dana 26.08.2021. iznos od 5.952,98 kn za trošak Preminum visa gold-RN 08/21- NB, dana 26.08.2021. iznos od 1.890,99 kn za plaćanje Visa Croatia Airlines revolving kartica-rn 08/21- NB, dana 15.09.2021. iznos od 752,80 kn za plaćanje računa za mobitel za Fino&Prefino d.o.o. Drage Ivaniševića 10b, 07.08.2021., dana 29.12.2021. iznos od 9.046,52 kn za plaćanje Premium Visa Gold-rn.12/21, te u periodu od 03/2021-12/2021 iznos od 5.000,00 kn-više gotovinskih isplata pozajmica, dakle sveukupan iznos od 34.321,11 kuna. Navodi da je tužena od pozajmica u ukupnom iznosu 34.321,11 kn, vratila dio pozajmica, pa je tako u srpnju 2021. godine vratila =1.000,00 EUR (1 EUR=7,53450 kn =7.534,50 kn), a u srpnju 2022. godine iznos od 9.000,00 kn, te je preostao dug u iznosu od 17.786,61 kn / 2.360,68 EUR (1 EUR=7,53450 kn). Tužena se obvezala da će preostali dug po osnovi povrata pozajmice vratiti kada proda stan (E-37) u [adresa], u [adresa], a koji je prodala 15.11.2022., međutim pozajmice nije vratila. Kako tužena pozajmice nije vratila u cijelosti, tužitelj je tuženu više puta usmeno i pismeno pozivao da to učini, te i dopisom punomoćnika od 03.05.2023., međutim tužena svoju obvezu nije ispunila, slijedom čega tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan.
2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da u cijelosti osporava sve navode u tužbi i tužbenom zahtjevu smatra ih u potpunosti neosnovanima, kako sam zahtjev, tako i njegovu visinu. Uvodno, tužena ističe kako su tužitelj i tužena bili u emocionalnoj vezi od početka 2021. godine pa do konca 2022. godine, pa kako su stranke u navedenom razdoblju kontinuirano i neprekidno zajednički živjele i to naizmjence na adresi [adresa] i [adresa], te u obiteljskoj kući tužene na otoku Murteru, pa kako su zajednički spavali, kuhali, kupovali i družili se sa zajedničkim prijateljima, to je jasno razvidno kako je njihova emocionalna veza po svom sadržaju imala apsolutno sva obilježja izvanbračne zajednice. Navode iz točke Ad 1. tužbe ne priznaje, navodeći da je točno da su navedeni iznosi uplaćivani od strane tužitelja, međutim isključivo iz razloga jer je u navedenom razdoblju tužena imala zaštićeni račun radi starih prethodnih ovršnih postupaka tako da tužena nije mogla putem svog internetskog bankarstva obavljati financijske transakcije, pa je to radio tužitelj preko svog računa. Tužena je izravno davala navedene i sporne novčane iznose tužitelju na ruke, a on ih je onda uplaćivao. Tužitelj prijevarno želi prikazati da je samo on podmirivao zajedničke troškove, što nije istina, a sama financijska transakcija preko njegovog računa, ne može biti ni dovoljan ni odgovarajući dokaz za to. Sama činjenica da je tužitelj tužbom ustao protiv tužene za naplatu bilo kakve vrste troškova koji se odnose na vrijeme kada su živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici, samo govori o njegovom karakteru, zbog kojeg takva zajednica nije ni mogla opstati. U predmetnom razdoblju tužena je bila redovito zaposlena u Agencijama za nekretnine „Dogma“ i „Miluna“, i to sa prosječnom plaćom od cca 700,00 EUR, a koja je bila uvećana za provizije koje je dobivala po realiziranim poslovima u navedenim agencijama za nekretnine. Ne priznaje navode iz točke Ad 2. tužbe te ističe da tužena nije posebno vraćala tužitelju nikakvu pozajmicu u srpnju 2021. godine u iznosu od 1.000,00 EUR i u srpnju 2022. godine u iznosu od 9.000,00 kn, već je ista, a kako je to prethodno naprijed navedeno, redovito davala novčane iznose tužitelju, za podmirivanje raznih zajedničkih potreba, a kako bi isti mogao te novčane iznose plaćati putem svog računa, te nije sasvim razvidno zašto tužitelj priznaje naprijed navedene iznose, a ostale ne. Tužena ne priznaje postojanje nikakvog duga u iznosu od 17.786,61 kn, odnosno današnjih 2.360,68 EUR, te nastavno na navedeno ističe kako se u predmetnom slučaju radilo o klasičnoj izvanbračnoj zajednici, u kojoj se nije mjerilo tko je, kada i koliko plaćao za hranu, režije, putovanja, benzin odnosno, ukratko, tužitelj i tužena u cijelosti su zajedničkim novčanim sredstvima dijelili sve životne troškove. Na način kako tužitelj proizvoljno i neosnovano tumači navodno dugovanje s naslova pozajmica, tužena ističe kako je iz istog razloga i gđa. SB u razdoblju od tri godine, a kada je tužena imala zaštićeni račun, u njezino ima putem svog internetskog bankarstva plaćala račune i druge troškove za tuženu, te je istoj tužena uvijek i odmah za sve navedene troškove davala novčane iznose na ruke, te se na navedenu okolnost predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka SB. Tužena ističe kako je sa tužiteljem tijekom izvanbračne zajednice u razdoblju od puna dva mjeseca boravila u obiteljskoj kući tužene na otoku [adresa], u [adresa] pri čemu su u toj kući boravili u cijelosti o trošku tužene, pa tužena nikada nije niti pomislila raditi tablice i/ili kalkulacije koliko je tužitelja trebao koštati dvomjesečni boravak na moru. Tužena nije imala apsolutno nikakve potreba da bilo tko, pa tako niti tužitelj, podmiruje bilo koje njezine račune ili troškove, jer je ista imala redovite i stabilne prihode, te je krajem 2022. godine i prodala svoj stan u [adresa], a radi preseljenja na Murter. Tužena stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR.
3. Tužena u daljnjem tijeku postupka podneskom od 24.09.2024.g. prigovara nadležnosti ovog suda, predlažući da se sud oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupi Općinskom sudu u Šibeniku. Sud je ocijenio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknutog od strane tužene obzirom na činjenicu da je tužena prigovor mjesne nenadležnosti mogla staviti najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari u smislu odredbe čl. 20 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), a što imenovana nije učinila već je prigovor mjesne nenadležnosti istaknula nakon podnošenja odgovora na tužbu kojim se upustila u raspravljanje o meritumu spora. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka FB, SB, HB, ĆB, TB i KB te je izvršio uvid u potvrde o uplatama i mail korespondenciju između stranaka (list 5-15, 17-25, list 30-32, 35 spisa), z.k. izvadak za stan na adresi u [adresa] (list 28 spisa), Whatsup korespondenciju između stranaka (list 26-27, 64-93 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Kako je između stranaka sporan osnov tužbenog zahtjeva, odnosno sama činjenica da je tužitelj utužene iznose pozajmio tuženoj, te je sporna i visina tužbenog zahtjeva, a sporna je i činjenica da li su stranke bile u izvanbračnoj zajednici budući da tužena navodi da se utuženi iznosi odnose na zajedničke troškove koje su imali za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a ne na pozajmice, sud je izvršio uvid u mail i whatsup korespondenciju između stranaka te je proveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka FB, SB, HB, ĆB, TB i KB.
6. Ovdje valja napomenuti da je sud otklonio prigovor tužene kojim se protivi saslušanju svjedoka HB obzirom da isti nije bio predložen u tužbi kao svjedok, budući je tužitelj predložio imenovanog svjedoka u podnesku od 09.09.2024.g., prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega sud nalazi da tužitelj nije bio prekludiran u predlaganju navedenog dokaznog prijedloga u smislu čl. 299 st. 1 i 2 ZPP-a.
7. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je on s tuženom bio započeo vezu početkom 2021.g., napomenuvši da su brzo ušli u vezu, nakon par sastanaka. Ona je u to vrijeme preuređivala stan koji je kupila, budući je prodala stari pa je on predložio da za vrijeme preuređenja boravi kod njega, kako ne bi morala plaćati visoku cijenu najamnine u nekom drugom stanu. Tužena je kod njega u stanu boravila kojih šest tjedana, napomenuvši da je sve troškove za stan, uključujući i najamninu, budući da je vlasnik stana, kao i tada, pa i sada, isključivo plaćao on i ima sve dokaze o uplatama za navedeni stan. Nakon što se preuredio stan tuženice u [adresa], ona se vratila u svoj stan i nikada nisu poslije toga zajedno živjeli, osim što su ponekad povremeno putovali i to isključivo na njegov trošak, uz neku simboličnu participaciju tužene, a i za to ima dokaze. On i tužena nikada nisu bili u izvanbračnoj vezi jer njihova veza nije ispunjavala te uvjete ni po dužini trajanja, niti po kvaliteti odnosa, s time da su u vezi bili najviše osamnaest mjeseci. U tih osamnaest mjeseci tužena je nakon preuređenja stana najčešće boravila u njemu, s time da je znala boraviti i u dvije obiteljske kuće koje ima u [adresa], misli da je u [adresa] provela otprilike pet mjeseci kada se sve zbroji od osamnaest mjeseci koliko su oni bili u vezi. On je ponekad znao dolaziti u kuću u [adresa] kod tužene na koji produženi vikend i jedanput je tamo boravio u komadu desetak dana. Navodi da ga je tužena koja dva mjeseca nakon početka veze, negdje u ožujku 2021g. zamolila za posudbe, budući je bila u teškoj financijskoj situaciji, i to na način da je on umjesto nje podmirivao troškove koje je imala po kreditu koji je imala za auto, troškove na kartici vezano za uređenje stana, s time da su u pitanju bile dvije kartice. On je ponekad plaćao i režijske troškove, kao i za mobitel, napomenuvši da je oduvijek bila riječ o posudbi. Tužena nije samo novac tražila njega, već je znala tražiti i svoje prijateljice, pa čak i roditelje, sestru koja joj je rekla da nema, pa kada bi je prijateljice odbile sa posudbom rekle bi joj obrati se D, ti si dobra s njim. Ono što ga je ponukalo da sudskim putem zatraži povrat novaca je taj što su njemu njegovi roditelji u to vrijeme posuđivali novac i ona je to znala. Naime, u to vrijeme je on dobio poticaj od Ministarstva znanosti za autorsku knjigu koju je morao dovršiti u roku i on zbog toga nije bio u mogućnosti biti zaposlen da radi negdje svaki dan po osam sati te se je dogovorio sa roditeljima da ako će mu trebati, kada će biti u financijskoj stisci, da će mu oni pomoći sa novcima kako bi mogao završiti knjigu u roku. Također želi razjasniti da taj poticaj nije niti trebao ići njemu, već je to trebao dobiti njegov izdavač. Kako su mu roditelji u par navrata posudili novce za vrijeme pisanja knjige, on je od njihovih posudbi dio novaca znao posuditi i tuženoj, i to je ono što ga je pogodilo što je on uzimao novce od roditelja da bih dao tuženoj. On je brzo shvatio što tužena radi, tako da je već krajem 2021. prestao sa posudbama te napominje da se iz WhatsApp poruka vidi da se pola njihove komunikacije svodilo na pozajmljivanje i povrat novaca, dodajući da je on već u prvoj posudbi naveo u e.mailu tuženoj da je riječ o posudbi i taj e.mail ima i danas. Smatra da nije u redu da tužena ne želi vratiti novce iako je imala stan u [adresa] te kuće u [adresa]. Riječ je bila o periodičkim posudbama i to je posuđivao, odnosno davao novce za podmirenja kartica, odnosno podmirivao njene kartice kada je on bio u mogućnosti, a dogovor je bio da će mu to tužena vratiti, bilo odjednom ili u više navrata, a najkasnije nakon prodaje stana u [adresa]. Također napominje da zna barem dvije, tri osobe od kojih je posuđivala novce kao i od njega i oni to mogu posvjedočiti. Dodaje da je imao i ušteđevinu sa prethodnog posla jer je u Korčuli radio osam godina te iznose koje mu je uplaćivala bivša izvanbračna partnerica sa osnova ulaganja u kuću, a ujedno je znao i prodati Hi-fi opremu luksuzne marke koju je skupljao od mladosti, budući da takva oprema zna postići dosta dobru cijenu. On je od tih novaca u to vrijeme znao posuditi novce i tuženoj, a ponekad je te novce koristio za podmirenje svojih životnih potreba, dodajući da je u više navrata znao tuženoj posuditi manje iznose koji bi sada otprilike iznosili oko 30,00-40,00 eura, to joj je davao na ruke i te iznose također potražuje tužbom. Na poseban upit suda da li postoji svjedok koji ma neposrednih saznanja o posudbama tuženoj, tužitelj je iskazao da ima, a to su FB, SB i svi ostali koje je već naveo. Također je znao uplaćivati novac i na račun njezine prijateljice SB, budući da mu je tužena rekla da ne može uplaćivati novac na njezin račun zbog tih prijašnjih ovrha. Oni su vezu prekinuli u lipnju, najkasnije u srpnju 2022., s time da je prije toga bilo i kraćih prekida. Nakon toga nisu bili u kontaktu, odnosno on je nakon što je saznao za prodaju stanu u više navrata preko WhatsApp poruka, pa na e-mail molio za povrat novca, no ona se oglušivala. Na telefonske pozive se također nije javljala, a i oglušila se i na opomenu moje odvjetnice da vrati novac. Poslije je saznao da je bila i porezni dužnik, a činjenica da je posuđivala od mnogo ljudi ukazuje na njezin karakter. Također napominje da sam jedanput njenu prijateljicu pitao vezano za dugovanje, ona mu je rekla da joj je tužena vratila a on joj je rekao da njemu nije vratila i nakon toga ga zove gospodin koji se predstavlja kao prijatelj od tuženice, a poslije kao njezin dečko te mu je uputio prijetnju "u rukavicama" da prestane potraživati. Na poseban upit da li je obavještavao tuženu nakon izvršenih posudbi, tužitelj navodi da ju je obavještavao i to putem WhatsApp poruke ili putem e.maila, što je priloženo uz tužbu. Smatrao je važnim ju obavještavati o tome jer je htio imati crno na bijelo da je riječ o posudbi, da ne bi bila riječ o nekakvom nesporazumu. Tužena nikada nije demantirala niti usmeno, niti pismeno da se radi o posudbi, s time da je jedanput reagirala kada je tražio povrat i tada je napisala da dođe po novac, misli da je to bilo 14. srpnja 2022. i tada mu je vratila 9.000,00 kuna. Osim tih 9.000,00 kuna u srpnju 2022.g., vratila mu je i iznos od 1.000,00 eura u srpnju 2021.g., kada su išli na prvo duže zajedničko putovanje. Na predočenje priloga 3 od WhatsApp poruka od 14. srpnja 2022., tužitelj navodi da se te poruke odnose na povrat iznosa od 9.000,00 kuna. Na poseban upit da razjasni na što se odnose uplate za račun za Fino & Prefino d.o.o., tužitelj navodi da je riječ o računima za mobitele koji su glasili na firmu tužene koja se zvala Fino & Prefino d.o.o., a na predočenje računa koji prileži listu 11 spisa, tužitelj navodi da se uplata odnosila na plaćanje pričuve za stan u [adresa], a riječ je o stanu tužene. U odnosu na gotovinske isplate koje joj je davao na ruke, tužitelj je iskazao da za iste nema pisanih dokaza, no to je riječ o novcima koje joj je davao jedanput mjesečno u iznosima od oko 30,00-40,00 eura, a koji bi njoj bili potrebni da podmiri svoje troškove, npr. da plati neki račun. On je tako primjerice u jednom mjesecu tri puta davao takve pojedinačne iznose, a nakon toga joj ne bi dao ništa šest tjedana, dodajući da tu nije bilo baš pravila. Kada je sve uračunao, on je došao do svote od 5.000,00 kuna, to je i manje nego što je davao. Do iznosa je došao kada je taj prosječni izdatak od 30,00-40,00 eura pomnožio sa osamnaest mjeseci, koliko su bili u vezi. Navodi da se oni nisu družili sa njegovim prijateljima, osim izuzetka, odnosno družili su se sa KB kojih četiri, pet puta i najviše su se družili sa FB koju je upoznao preko tužene. Nikada nije upoznao tuženu sa sestrom i roditeljima jer je smatrao da njihova veza nije dosegla taj nivo, a i to je bio jedan od razloga zašto su bili prekinuli na tjedan dana.
8. Iz iskaza tužene u bitnome proizlazi da su ona i tužitelj bili u vezi osamnaest mjeseci, no nikako nije istina da su oni živjeli samo šest tjedana kako je to rekao tužitelj. Zna da njihova veza nije trajala tri godine, koliko treba za izvanbračnu zajednicu, no, po njoj je ta veza imala sve uvjete izvanbračne zajednice jer su dijeli stanove i postelju, i frižider i sve nekretnine. Napominje da su oni za cijelo vrijeme trajanja veze bili konstantno zajedno, nakon preuređenja stana, ona se vratila u stan u [adresa], no tužitelj bi jako često znao doći kod nje u stan, znao je i prespavati ili ona kod njega, znali su ići za vikend, također su i putovali i išli u [adresa]. Znao joj je pričuvati i njezinog psa, s time da je ona u to vrijeme radila u Vukovarskoj ulici, a živjeli su u [adresa], što je daleko od posla. Tužitelj joj je znao pomoći i kada je trebala postaviti ormar i takve stvari. U odnosu na karticu koju je tužitelj spominjao, tužena navodi da je na tu karticu često znala kupovati namirnice, od kojih bi mu poslije radila večere. Napominje da je i ona njemu znala posuđivati svoj auto jer je njegov bio često u kvaru te je također točila benzin na karticu za čiji ju trošak sada tužitelj potražuje novce pred sudom. Napominje da je ona u to vrijeme imala zaštićeni račun, no ona je u to vrijeme imala svoje prihode jer je radila i imala je novac od prodaje stana u [adresa] pa joj je bilo lakše da joj tužitelj ili prijateljice preko internet-bankarstva uplate neki račun ili podmire trošak, a ona je njima, tužitelju ili prijateljicama davala novac na ruke. Nije tražila nikakve potvrde da im je davala novac na ruke jer je u to vrijeme sa tužiteljem i jela i spavala, a one su joj prijateljice i nije joj to palo na pamet. Prijateljice koje to mogu posvjedočiti su SB i ĆB, koje mogu posvjedočiti o prirodi njezinog odnosa sa tužiteljem i da je živjela u [adresa] i nakon proteka tih šest tjedana, kako to tvrdi tužitelj. Sve što je tužitelj uplatio za nju, ona je to tužitelju vratila, s time da izričito osporava da joj je tužitelj davao gotovinske iznose od 30,00-40,00 eura mjesečno, kako je to naveo u iskazu. Na predočenje e.maila koji prileži listu 23 spisa u odnosu na uplatu prema dogovoru o posudbi, tužena navodi da nije niti sigurna da li je pročitala taj e.mail i nije mislila da se sa tužiteljem mora dopisivati putem e.maila i WhatsAppa i tada joj je tužitelj rekao da joj je poslao e.mail u vezi pozajmice, ona ga je pitala kakve pozajmice, no ne sjeća se što joj je odgovorio. Na upit suda na što su se odnosili vraćeni iznosi od 9.000,00 kuna i 1.000,00 eura, tužena navodi da je točno da mu je te novce dala, s time da ni ne zna za što mu je točno dala jer ju je on počeo u jednom trenutku stalno tražiti novce pa ju je tražio 9.000,00 kuna, to mu je dala, tražio ju je 1.000,00 eura i to mu je dala. Napominje da u to vrijeme tužitelj nije imao svojih prihoda iako je živio na visokoj nozi, tako da je tužitelj u to vrijeme više trošio njezine novce, budući on u to vrijeme je bio u kući, a ona je išla na posao i u kupnju po namirnice. Također navodi da je besmisleno što je tužitelj naveo FB kao njegovog svjedoka, budući ju je ona prevarila financijski nakon 30 godina prijateljstva. Napominje da je naknadno saznala da sve prijašnje veze sa tužiteljem završavaju na vrlo sličan način kao i njezina te nakon prekida veze on bivše cure traži povrat novaca. Također zna da je imao i spor sa bivšom izvanbračnom partnericom s kojom se nagodio. Ona se je našla u dugovanjima zbog bivšeg supruga koji nije plaćao režije a njoj su došle ovrhe jer su računi glasili na nju. Ona je zbog toga otvorila zaštićeni račun i išla prodavati stan u [adresa] te je imala novac u gotovini koji joj je preostao od prodaje stana. Nije htjela plaćati internet- bankarstvom pa je molila tužitelja i prijateljice da oni račune plaćaju preko interneta, a ona im je davala novac na ruke. Na poseban upit tužitelja koliko je životno i logično da netko uplaćuje sa svog računa 8.000,00 ili 9.000,00 kuna pa da tužena taj novac vraća drugoj osobi u gotovini, tužena je iskazala da ne zna koliko je to životno ili logično, tako joj je bilo lakše. Novac koji je dobila od prodaje stana u [adresa] je iskoristila za kupnju stana u [adresa], s time da joj je od prodaje stana u [adresa] ostalo 30.000,00 eura. Stan u [adresa] je prodala malo prije zagrebačkog potresa koji je bio u ožujku 2020., misli da je još tamo bila mjesec dana nakon potresa, a nakon prodaje stana u [adresa] za 110.000,00 eura kupila je stan u [adresa] za kojih 70.000,00 ili 80.000,00 eura iste godine te joj je ostala razlika od 30.000,00 ili 40.000,00 eura. Na poseban upit tužitelja navodi da od tih novaca koji su joj ostali od prodaje stana, nije uložila u posao sa FB. Novac od prodaje stana je iskoristila za život i opremanje stana u [adresa], a za posao sa FB je njezin tata dignuo kredit i još su joj posudili neki prijatelji. Na poseban upit tužitelja da li je pogledala WhatsApp poruke tužitelja, tužena je iskazala da iste nije čitala jer joj iste nisu bitne. Ona je tužitelju davala novac kada god ju je tražio, no ona se tih datuma i iznosa ne može sjetiti. Njoj je tužitelj znao slati WhatsApp poruke kojima ju je gnjavio u vrijeme kada su znali imati nesuglasice, ponekad bi mu odgovarala, ponekad ne bi, a kada su završili njihovu vezu, nije smatrala da je tužitelju dužna i jedan euro, jer da je smatrala da je dužna, ona bi to njemu i vratila. Navodi da iako je imala novce od prodaje stana, te novce nije iskoristila za vraćanje dugova kako bi se odblokirao račun pa je i nadalje imala zaštićeni račun, a to iz razloga što je u to vrijeme bila sudužnica jednoj osobi za kredit za nekretninu koja nije uredno ispunjavala svoje obveze pa je postojala mogućnost da njoj sjednu sa kreditom kao sudužnici, a riječ je o GB s kojom nije u komunikaciji već godinama.
9. Iz iskaza svjedokinje FB u bitnome proizlazi da poznaje tuženu od 1990.g. jer su bile najbolje prijateljice, no to prijateljstvo je prekinuto budući je tužena radila u njezinoj tvrtki četiri mjeseca i ispala je na kraju jako nekorektna što se tiče posla i također posudbe novaca koje joj nikada nije vratila. Riječ je bila o 3.000,00 EUR. Napominje da ju je ona zaposlila prije otprilike tri godine kao voditeljicu restorana i u prva tri mjeseca što je radila, od toga je tri tjedna provela na moru u [adresa]. Ne može se biti voditelj ugostiteljskog objekta i u isto vrijeme biti na moru, a ona je tuženoj čak zadnji mjesec rekla, odnosno četvrti mjesec njenog rada rekla da ne mora uopće dolaziti u restoran, da ću ju držati prijavljeno do zaključno sa 01.09. Također navodi da je dolazila na posao u alkoholiziranom stanju, skrivala je od nje neke račune koje nije htjela da svjedokinja vidi, da ne bi imala uvid u pravo knjigovodstveno stanje. Od tada je prestalo naše prijateljstvo, s time da ju još jedanput kontaktirala par mjeseci kasnije i molila ju je kontakt od profesionalnog fotografa, šminkera i frizera, dodajući da kako je ona modna agentica, dala je tuženoj te kontakte i to je bio njihov zadnji razgovor. U odnosu na vezu stranaka navodi da zna da su oni započeli vezu početkom prosinca 2020., s time da je tužena prodala stan u [adresa] u siječnju 2021.g. i kupila stan u [adresa]. Kako je taj stan bio derutan i na IV katu bez lifta, zna da je tužitelj ponudio NB da za vrijeme renovacije stana ona privremeno stanuje kod njega u [adresa], kako ne bi trebala plaćati podstanarstvo ili ići živjeti kod prijateljica. Tužena je to prihvatila i ona je bila kod njega u [adresa] otprilike dva mjeseca. To zna jer je ih u par navrata došla posjetiti u [adresa], a čim se završilo sa renoviranjem stana, tužena se vratila u svoj stan u [adresa]. Koliko svjedokinja zna, ta renovacija je bila brzo gotova jer su tuženoj pomagali tata, stric i imala je prijatelja koji se bavio keramikom pa je on puno tih poslova obavio te po njezinim saznanjima, NB i tužitelj nakon toga nisu nikada više živjeli zajedno, nego su se povremeno viđali, ponekad u Iirininom stanu, a ponekad u [adresa]. Također napominje da je u Irininom stanu često boravila njezina prijateljica SB, minimalno četiri puta tjedno, a ponekad i vikendima, budući je SB radila u T-Comu i morala je bar tri do četiri dana u tjednu ići na posao u Zagreb, a ostatak tjedna je mogla raditi od kuće u [adresa]. Kako ne bi stalno putovala iz [adresa] u [adresa], tako su se SB i NB dogovorile da SB boravi kod NB kada je zbog posla u Zagrebu, a i većinu vikenda je provodila kod nje jer su se u međuvremenu sprijateljile i postale jako dobre prijateljice. Vezano za posudbe, svjedokinja zna da je tužena posuđivala često novce i od IB i od nje, i od SB, kao i od prijateljica ŠB i ĆB, s time da zna da joj sestra nije htjela posuditi novac, a svjedokinja to zna jer joj se NB stalno žalila da joj sestra ne želi posuditi novac, iako je mogla jer ga je imala jer joj je sestra više puta rekla da ne podržava njezin način i stil života i da nađe konkretan posao ako hoće održavati taj način života. Također joj je i tata često davao novac, s time da je i nju već bila dosta toga i zna da joj je rekao "Je li ćeš ti na kraju završiti ispod Savskog novca kad potrošiš sve novce?". Navodi da joj se NB također žalila u više navrata da misli da ne mora vratiti novce koje je posudila od IB te joj je rekla: "Pa mi smo u vezi, ja to ni ne bih trebala vraćati." i također joj je u par navrta napomenula da se boji da bi ju IB tužio radi novca koje mu nije vratila. Napominje da ona kao njezina bivša dugogodišnja prijateljica zna kako NB funkcionira, a ona sve svoje troškove regulira putem Visa Gold kartice. Naime, ona više od dvadeset godina ima tu karticu, dok je još bila American Express kartica i sve svoje troškove plaća na tu karticu te je tuženoj najvažnije da na kraju mjeseca može otplatiti tu karticu, ali to čini tuđim novcem jer posuđuje od drugih ljudi novac kako bi mogla istu podmiriti. Napominje da je unatrag četiri godine tužena radila potrošnju na toj kartici u mjesečnom iznosu od 9.000,00 do 14.000,00 kuna i ona je za American dobar potrošač pa su joj čak i radi toga ponudili auto na kredit u iznosu od 10.000,00 EUR, koji je ona prihvatila i otplaćuje putem te kartice. Ona sve svoje troškove plaća preko te kartice i koliko zna, druge kartice nema osim što je imala tekući i zaštićeni račun, ali sa simboličnim svotama. Svjedokinja napominje da NB živi iznad svojih mogućnosti, naviknuta je na visoki standard života, ali nije radila posao koji je mogao pratiti taj stil života. Jedno vrijeme je radila u Agenciji za nekretnine Dogma gdje je bila prijavljena na minimalac, a dobivala je proviziju od prodaje nekretnina, što znači da je mogla prodati nekretninu jednom mjesečno ili ju ne prodati šest mjeseci, pa stoga njezina mjesečna plaća nije mogla pokrivati njezine mjesečne troškove. Svaki mjesec deset dana prije nego što bi dospio račun Visa Gold kartice na naplatu, tužena bi krenula sa pozivanjem prijateljica ili IB radi pozajmice novca kako bi mogla platiti račun na toj kartici. To je bilo kontinuirano, bila bi sva u suzama, rekla bi "Ako ti ne možeš posuditi, da li imaš ideju tko bi mi mogao posuditi novac? Znaš da ja ne mogu živjeti bez te kartice." Svjedokinja ne zna koje je točno iznose IB posudio NB, zna samo ono što joj je NB pričala pa joj je znala govoriti da će joj IB posuditi novce ili je znala reći da ovaj mjesec ne može pitati IB nego da mora tražiti nekoga drugog ali da će ga pitati sljedeći mjesec, da ne bude prenapadno, jedan mjesec ga neće pitati. Također joj je i ona posudila 3.000,00 EUR, koje joj tužena nikada nije vratila. To je bilo otprilike prije tri do tri i pol godine i svjedokinja joj je rekla da ako je cijena da ne vrati novce njihovo prijateljstvo koje traje trideset godina, neka tako bude. Tužena joj te novce nije vratila, ona ju za to nije tužila, no više nisu prijateljice. Koliko zna, prijateljici ĆB je vratila posuđene novce i to zato da može ponovno posuđivati od nje. Također, koliko svjedokinja zna, SB je vratila dio novaca, s time da su se one dogovorile da joj vrati manji iznos, samo djelić posuđenog novca budući je SB kod nje jako često boravila u stanu, trošila njezinu hranu i ljetovala u [adresa]. Ne zna koliko je točno novaca NB vratila IB, samo joj je jednom prilikom rekla da je vratila djelić posuđenog novca a da, po njoj, ni to nije trebala vratiti. Na poseban upit tužitelja, svjedokinja je iskazala da zna da je tuženoj ostala razlika između novca za koji je prodala stan u [adresa] i novca za stan u [adresa], ali kako je stan u [adresa] trebalo renovirati jer je bio derutan ona je sve novce koji su joj ostali od prodaje potrošila na renoviranje stana. Napominje da je tužena stan u [adresa] u potpunosti renovirala i još su joj pomagali otac, stric i prijatelj, no i uz njihovu pomoć je taj novac bio granično dostatan za renovaciju, a također je kupila i sav novi namještaj. Svjedokinja je kroz razgovore sa NB sigurna da je NB bila svjesna da joj je IB posuđivao novac, no ona se olako nadala da će on sa vremenom prijeći preko toga, da će joj oprostiti i zaboraviti kao što bi svaki gospodin odnosno džentlmen to učinio prema dami. Napominje da iako su one bile dugogodišnje jako dobre prijateljice, čule bi se na dnevnoj bazi, vidjele bi se pet do šest puta tjedno i jako dobro zna NB. Ona jednostavno preolako shvaća život i uvijek tako funkcionira sa posudbama sa novcem i živi iznad svojih mogućnosti, a trošak podmiruje tom karticom. Zbog toga ju je čak i sestra I poslala psihijatru, no NB je od toga odustala, dodajući da je tužena samo u jednom periodu svog života, prije otprilike sedam godina živjela u skladu sa svojim mogućnostima kada je držala restoran na Murteru i to je trajalo pet godina, sve dok joj vlasnici prostora nisu otkazali najam, no i tu se je uvalila u probleme jer je digla kredit u RBA banci koji nije plaćala pa je završila sa zaštićenim računom. Osim tog kredita, svjedokinja zna da je završila sa zaštićenim računom jer je bila jamac ili sudužnik gospođi koja nije uredno plaćala i došle su joj na naplatu ovrhe jer, prema njezinim riječima, bivši suprug nije plaćao režije. Navodi da je NB bila vlasnica tvrtke "Fino i prefino" d.o.o., no svjedokinja ne zna ništa o tome da li je tužitelj za nju plaćao mobitel koji su glasili na tu firmu, ali zna da je ona blesavo nastavila plaćati njezin poslovni mobitel još šest mjeseci nakon što je prestala raditi u mom restoranu i tada je to ukinula. Njoj je NB znala u više navrata govoriti da joj je IB dao novac, odnosno keš na ruke, dodajući da ne zna koji su iznosi bili u pitanju, no zna da bi za to novce išla u shoping jer bi joj pokazala što bi kupila, bila je riječ o dizajnerskim krpicama. SB je živjela kod tužene mjesecima, ako ne i više, ona je praktički svu svoju robu preselila u [adresa] iz [adresa], a nakon što sam sa tuženom prekinula kontakt, svjedokinja nema saznanja da li SB i dalje živi kod nje. Prema njezinom saznanju, SB je sa NB išla i na sve vikende i putovanja na more, kada god je bilo moguće. Zvale bi i nju, ali ona nije mogla zbog poslovnih obveza osim par puta. Koliko zna, tužitelj je jednom prilikom sa NB boravio u [adresa] tijekom produženog vikenda i jednom prilikom su išli na zajedničko putovanje po Hrvatskoj koje je trajalo sedam do osam dana i isto su započeli i završili u [adresa]. Napominje da je NB svoj odnos sa IB gledala kao neobavezan i znala joj je reći da joj je dosta nakon dva propala braka i da joj sve te duge veze idu na živce, kada ona hoće nešto svoje gledati da ne želi da se mora prilagođavati D i da je on prepedantan i čist. Koliko zna, tužitelj je često čuvao Irininog psa.
10. Iz iskaza svjedokinje SB u bitnome proizlazi da ono što zna da su stranke bile u vezi otprilike dvije godine, s time da su prvih šest mjeseci živjeli zajedno kod tužitelja u [adresa]. Na poseban upit suda navodi da zna da je u to vrijeme tužena renovirala stan, no ne zna da li je tužitelj ponudio tuženoj da živi kod njega kako ne bi morala plaćati najamninu. Koliko svjedokinja zna, tužena je mogla živjeti kod roditelja ili je mogla živjeti u novom stanu jer nije to bilo tako puno prašine, a renovacija stana se odnosila na dnevni boravak, kuhinju i djelomično kupaonu i koliko znam, spavaća soba je bila relativno okej. Ono što zna o posudbi novca, svjedokinja zna ono što je čula od NB, a to je da joj je tužitelj znao posuditi novce, no ona mu je sve vratila i to na ruke, tako je njoj NB rekla. Ne zna na što su se odnosile te posudbe, niti o kojim je iznosila bila je riječ, niti kada. Navodi da je ona 2021.g. dobila posao u firmi Combis te je posao uključivao hibridan način rada, što znači da smo dva dana u tjednu morali dolaziti na posao, ostale su morali raditi od kuće, a kako ona inače živi u [adresa] a firma je u [adresa], NB joj je rekla da može doći kod nje radi potrebe posla prespavati kada god treba, tako da je ona znala prespavati kod nje u stanu u onim danima kada je trebala doći na posao u Zagreb, tako da nije nikada živjela kod NB. Njoj se njihov odnos činio skladan, no zna da je NB rastuživalo što tužitelj nema stalan posao, pa možda i stalna primanja, no ne može to tvrditi jer u to nije sigurna. Zna da je u to vrijeme tužitelj pisao knjigu i radio na prevođenju, no nije imao stalan posao u smislu da je radio kao akademik u nekoj instituciji. Može reći da tužena nije od nje posuđivala novce, već ju je znala zamoliti da ako treba platiti neki račun, primjerice za mobitel ili režije, da ona plati putem Internet bankarstva a tužena bi njoj dala novce čim bi se vidjele, jer ona u to vrijeme nije imala Internet-bankarstvo. Svjedokinja nije ulazila u to zašto na taj način želi plaćati, ako ju prijatelj takvo nešto zamoli, ona to učini ako može. Bliske su prijateljice i tužena je svojim prihodima mogla podmirivati troškove života. U to vrijeme je tužena radila u agenciji za nekretnine i dobivala je minimalnu plaću, no dobila bi onda bonus ako bi prodala nekretninu pa misli da se tu onda pokrivala razlika. Koliko svjedokinja zna od NB, tužena je znala posuditi novce od ĆB i to je novce vraćala, prema iskazu od NB, nije nikada tome bila prisutna, zna samo ono što je njoj rekla NB. Koliko zna, NB nikada nije posuđivala novce od FB, to joj je prvi glas. Točno je da su NB i FB bile dobre prijateljice i onda su ušle u poslovni odnos kao partnerice za restoran Picolo i sve je bilo u redu dok nije u jednom momentu FB optužila NB da je skrivala neke račune za restoran na ormaru i tada je nastao rusvaj i prekinule su prijateljstvo. To je još trajalo neko vrijeme jer je NB mogla birati da li će ona preuzeti restoran ili će ga ostaviti FB i na kraju su se dogovorile da FB preuzme restoran. Napominje da u odnosu na spornu uplatu od 1.000,00 kuna koju je N uplatio na njezin račun, da se ista odnosi na ginekološki pregled za NB. Naime, bila je situacija u Irininoj obitelji gdje se pojavio karcinom maternice pa je N htio da NB napravi pregled jer je bio zabrinut i on je za to uplatio 1.000,00 kuna. Svjedokinja te novce nije shvatila da je on njih posudio NB, nego da je on te novce dao kao dečko koji je bio zabrinut za curu. Na poseban upit tužitelja navodi da ne zna zašto bi N uplatio na njezin račun novce koji su bili za Irinin ginekološki pregled umjesto da joj ih je dao na ruke, a pretpostavlja da je to zato što NB nije imala Internet bankarstvo te, koliko se sjeća, NB i ona su tada bile na moru u [adresa] kada je to N uplatio, a NB je pregled obavila u Šibeniku ili Vodicama, ne sjeća se. Nije točno da je N uplatio 1.000,00 kuna kao povrat novaca koje je ona posudila NB. Na poseban upit zašto je tužitelj morao dati novce za tuženičin ginekološki pregled ako je njezina plaća pokrivala troškove života, navodi, koliko se sjeća, da NB tada još nije primila plaću, sjeća se da su se prepirali preko telefona, N je htio da odmah napravi pregled i rekao joj je: "Ja ću platiti." Ona i tužena su radile taj pregled, s time da je N dao novce za nju, a svjedokinja je svoj pregled platila svojim novcima. Na upit tužitelja zašto bi on za NB uplatio 1.000 kuna, s obzirom na tvrdnje tužene da je ona živjela sa gotovinom od prodaje stana i sa mjesečnim primanja od posla, svjedokinja navodi da u to ne može ulaziti. Samo se sjeća da su one bile na moru, NB je stavila na razglas i čula je kako N da mora što prije obaviti taj pregled. Na poseban upit tužitelja kakav je to pregled koji je koštao 1.000,00 kuna, svjedokinja navodi da, koliko se sjeća, da je pregled koštao oko 600,00 kuna, no oni dok su bili na razglasu nisu razgovarali o cijeni pregleda pa niti one nisu znale koliko će koštati dok nisu došle u ordinaciju. Sjećam se da je N samo rekao da će uplatiti 1.000,00 kuna. Svjedokinja se rijetko družila sa S, u par navrata ga je vidjela kod NB i jedanput je bila kod njega u [adresa] i nikada nije sa njima pričala o Irininim posudbama, odnosno nikada joj N nije pričao o posudbama novaca prema NB i o toj financijskoj situaciji. Na predočenje poruka od 22.07.2021. koje se odnose na spornu uplatu od 1.000,00 kuna, sud upućuje tužitelja da iste ne može pokazati na uvid svjedokinji jer iste nisu predložene kao dokaz, niti se uložene u spis do zaključenja prethodnog postupka. Na upit tužitelja kako svjedokinja objašnjava da je više vremena tužena provodila sa njom u [adresa] i u [adresa], obzirom da je svjedokinja kod nje živjela, svjedokinja navodi da nije živjela kod NB, znala je prespavati od svibnja 2021. kada je dobila posao do srpnja 2021. dok NB nije otišla na more i onda je opet znala prespavati od listopada 2021. do siječnja 2022. kada je N zamolio NB da bi on tamo spavao jer su i njemu nešto renovirali u [adresa], tako da je dojam svjedokinje da se to samo tužitelju činilo da je ona toliko vremena provodila sa NB. Na poseban upit tužene da li svjedokinja smatra da su tužitelj i tužena bili u izvanbračnoj vezi, neovisno o tome koliko je dugo trajalo, svjedokinja navodi da smatra da su bili jer zna da su ponekad bili kod NB u stanu, a ponekad kod F u [adresa]. Na upit suda od kuda ima saznanja da su zajednički dijelili troškove režija i života, svjedokinja navodi da je to pretpostavljala i da nema konkretnih saznanja o načinu dijeljenja troškova. Svjedokinja kroz razgovor sa S u odnosu na spornu uplatu nije ni u jednom momentu doživjela da bi to bila pozajmica, nego sam to doživjela da je on dao 1.000,00 kuna jer je htio da NB ode ginekologu.
11. Iz iskaza svjedoka HB u bitnome proizlazi da on zna da su stranke bile u vezi od početka 2021. do negdje sredine 2022. i koliko zna, oni nikada nisu trajno stanovali osim što je NB bila kod IB prvih par mjeseci veze. To zna jer mu je rekao IB, no nije mu rekao iz kojeg razloga. On je gospođu NB upoznao i vidio samo jednom na druženju koje je IB organizirao sredinom 2021., tako da sva saznanja koja ima o strankama ima i zna samo ono što je čuo od IB. Također želi napomenuti da je bio kod IB tijekom 2021. i 2022. kojih desetak puta u [adresa] u posjeti te nikada nije vidio kod njega gospođu NB, niti je vidio naznake da bi ona tamo bila. Nije primijetio da bi tamo bilo njezinih stvari. Ono što zna, a rekao mu je N da je on tuženoj u par navrata posudio novac na način da je uplaćivao banci iznose po mjesečnoj potrošnji, s time da sada ne zna detalje. Sjeća se da mu je N govorio da je to posuđeni novac koji će mu ona vratiti, a pred kraj njihove veze u par navrata mi se N požalio kako mu tužena nije vratila sav posuđeni novac, već otprilike polovicu i koliko se sjeća, rekao mu je da se radilo otprilike o 17.000,00 kuna. On i tužitelj su dugogodišnji prijatelji, preko više od 20 godina i iste su struke, pa su i preko toga povezani. Koliko se sjeća, IB 2021. nije bio zaposlen i onda je otvorio agenciju za nekretnine, u početku je agencija išla lošije a poslije je išla bolje. Nije čuo, niti ima ikakvih saznanja da bi NB u to vrijeme uzdržavala IB. On se u prosjeku sa S čujem jedanput tjedno, a sa njim se vidi otprilike dva puta mjesečno, nekada više ili manje, ponekad se vide i poslovno, sve ovisi o okolnostima, a tuženu je vidio samo jedanput na druženju u [adresa] kada je N pozvao desetak svojih prijatelja, koliko se sjeća, nije bilo njezinih prijateljica. Njemu se N nikada nije požalio da bi imao financijskih problema. Njegov dojam o njihovoj vezi, prema pričanju tužitelja, bio da se odnos svodi na povremeno viđanje, zabavljanje, druženje, no nije stekao dojam da je N htio sa tuženom trajniju vezu. Točno je da mu se N žalio pred kraj veze da tužena nije vratila sav novac, već samo dio i to mu je ponovio više puta i nakon prekida veze, s time da mu N nije pričao o pozajmicama za vrijeme trajanja veze nego ih je spomenuo tek kada ih tužena nije vratila, pred kraj veze. On prihvaća mogućnost da nije vidio njezine stvari u [adresa] jer bi bile posložene u ormarima, budući je tužitelj uredna osoba, no mora napomenuti da uopće nije vidio traga ženske prisutnosti za vrijeme njegovih posjeta. Njegov dojam o večeri na kojoj je upoznao tuženu da je ona tamo bila u svojstvu Berine cure i koliko se sjeća, pomagala je u pripremi hrane i iznošenju jela i slično. Na poseban upit tužene, svjedok navodi da nikada nije bio prisutan Berinim pozajmicama, niti situacijama kada bi tužena vratila novce. Sve što zna, zna od F. Napominje da mu N nije pričao o pozajmicama u vrijeme kada su se dešavale, nego tek kada su trebale biti vraćene, kojih mjesec dva prije prekida. Također se sjeća da mu je N u par navrata rekao da joj je znao dati, odnosno posuditi novac i na ruke i koliko zna, to isto nije vraćeno jer je tužitelj tome prigovarao u odnosu na to u cjelini, u odnosu na novac koji je uplaćivao banci po potrošnji kartice te u odnosu na novac koji joj je davao na ruke.
12. Iz iskaza svjedoka ĆB u bitnome proizlazi da zna zašto je pozvana na sud u svojstvu svjedokinje i zna da su stranke bile u vezi, da je tužitelj živio kod tužene i ona kod njega, te se u više navrata sa njima družila i u njegovoj, i u njezinoj kući i vani na druženjima. Na upit suda da svjedokinja izrazi mišljenje da li su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, svjedokinja je iskazala da ne zna koji su uvjeti da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom, a na upit suda da li zna detalje tko je kod koga živio i koliko dugo vremena, svjedokinja navodi da ne zna. Vezano za posudbe, svjedokinja ne zna puno toga, zna samo ono što joj je NB rekla. NB joj je rekla da joj je N znao posuditi novce, kao što joj je i ona znala posuditi. Na upit suda da razjasni posudbe novaca, svjedokinja je iskazala da kada je NB bio blokiran račun, ona je znala za nju platiti trošak American kartice te je njoj tužena uvijek kasnije vratila te novce. Ona ne zna da li je NB vraćala novce koje je posudila od F, poslije joj ništa o tome nije govorila i ona ju nije pitala. Na poseban upit suda da li je bila riječ o višekratnim posudbama, svjedokinja je iskazala da ne zna jer nije obraćala pažnju i ne pričaju o takvim stvarima. Koliko se sjeća, stranke su bile u vezi oko dvije godine, no nije sigurna. Ona zna da je NB stanovala kod F za vrijeme dok joj se renovirao stan, no ne zna točno iz kojih razloga, to sud mora pitati same stranke. Ona je H vidjela jednom kod njega na proslavi rođendana, par puta su se družili u Irininom stanu, možda su se vidjeli kojih desetak puta, ili malo više, ili malo manje, ne zna sada točno, nije obraćala pažnju.
13. Iz iskaza svjedokinje TB u bitnome proizlazi da zna da su njezin sin i tužena bili u vezi, ne zna točno koliko dugo i, koliko zna, nisu nikada živjeli zajedno. Koliko se sjeća, sin mi je spomenuo da je NB bila kod njega koja tri, četiri dana dok je bila renovacija te je sin pomagao NB tako da joj je posudio novac za posao u restoranu koji je pokrenula i, koliko zna, fizički je išao pomagati. Koliko zna, restoran je bio u Trnjanskoj cesti u Zagrebu. Ona je sinu u tri navrata posudila po 10.000,00 kuna i, koliko zna, on je te novce iskoristio da iste posudi NB. Ako je potrebno, i dalje čuva potvrde o posudbi, pa ih može predočiti sudu. Saznanja da je sin posuđivao novac NB nema neposredno, već to zna jer joj je tako rekao sin. Koliko se sjeća, sin je posudio NB novce u tri navrata tijekom 2021. Ona je jednom prilikom pitala sina kako će mu NB vratiti te novce i on joj je rekao da će vratiti nakon što se otvori restoran, a ona ga je tada pitala a što ako restoran ne uspije i sin mi je rekao da će tada NB prodati stan i njega namiriti. Koliko zna, NB je djelomično vratila novce D i to joj je rekao sin. Za vrijeme njihove veze, ona nie NB upoznala, nije niti vidjela, ni čula. Svjedokinja pretpostavlja da bi ju sin upoznao sa NB da je mislio da je riječ o ozbiljnoj vezi. Ona i muž su jako rijetko dolazili kod sina u stan jer je on češće dolazio kod njih, oni su možda došli kod njega jedanput ili dva puta godišnje i tada nije primijetila nikakve ženske stvari kod njega ili da neka žena tamo živi. Na poseban upit tužitelja i predočenja WhatsApp komunikacije između tužitelja i majke od 11.11.2021., čija preslika prileži listu 70 spisa, svjedokinja je iskazala da potvrđuje da je riječ o njezinim porukama koje je razmijenila sa sinom. Koliko se sjeća, da je posudba iznosila oko 30.000,00 do 35.000,00 kuna sveukupno, s time da je tužena dio novca vratila, no ne zna točno koliko, a prema njezinom saznanju, sin je za NB plaćao troškove kreditne kartice i to je većinom plaćao preko računa, no jedan je dio od 5.000,00 kuna gotovinom podmirio Irinine troškove, tako joj je rekao sin. Njezin sin je dugi niz godina radio u turizmu u Korčuli i uspio je tako steći ušteđevinu. Tijekom 2021. je radio na prijevodu za knjigu za Ministarstvo znanosti pa je imao primanja od toga i ušteđevinu, no ona mu je uskočila sa posudbom u par navrata kada je imao praznine, npr. dok mu Ministarstvo financija nije isplatilo naknadu, a koja je isplaćena tek nakon što je on napravio prijevod knjige. Na poseban upit tužene kako je tužitelj stekao ušteđevinu za vrijeme boravka na Korčuli, svjedokinja je iskazala da je njezin sin od 2013. boravio na Korčuli od ožujka pa do listopada ili čak Božića, gdje je radio za vlasnike jedne kuće koju su mu prepustili upravljanje kućom, renoviranje, sve vezano za tu kuću, od čišćenja do građevinskih radova. Nakon što je kuća sređena i počela se iznajmljivati on je tako znao kuhati gostima, čistiti, uređivati, popravljati i na taj način je dosta zaradio i vodio je svu korespondenciju sa agencijama za iznajmljivanje nekretnina. Na poseban upit tužene da li je tužitelj u posljednjih deset, petnaest godina imao stalan posao temeljem kojeg je dobivao plaću, svjedokinja je iskazala da je radio to u Korčuli, a naknadu je dobivao od vlasnika kuće. Ona NB nije upoznala za vrijeme veze i sve što zna, zna preko sina što joj je ispričao.
14. Iz iskaza svjedoka KB u bitnome proizlazi da je tuženu vidio u tri navrata, prvi puta na proslavi Nove godine, drugi puta na tulumu koji je radio N sedam mjeseci kasnije i treći puta u restoranu kada su izašli svi na večeru zajedno sa njegovom ženom. Zna da su se N i NB viđali, nije znao koliko je točno ozbiljno, odnosno mislio je da to baš nije ozbiljno zato što mu je N govorio da ona ima kuću na moru pa je malo na moru, malo u Zagrebu. N i NB, koliko zna, nisu zajedno živjeli osim ona dva mjeseca dok je NB radila renovaciju stana pa ju je N pozvao. Ono što zna, zna od F što mu je pričao, napomenuvši da je u par navrata za vrijeme njihove veze bio kod F i nije vidio da bi tamo NB živjela. N joj je u jednom trenutku rekao da je NB sveukupno posudio oko 35.000,00 kuna za vrijeme njihove veze te je ona nešto i počela vraćati djelomično, no kada su se oni definitivno razišli, NB se tada zainatila i nije htjela vratiti ostatak novaca. Navodi da kada je rekao N da će to morati sudski naganjati, svjedok ga je pitao da li ima dokaze za posudbe i on mu je rekao da ima jer je troškove kartica plaćao preko Interneta i ima potvrde, osim za 5.000,00 kuna koje joj je davao na ruke u više navrata, barem se tako sjeća kako je rekao N. Koliko zna, NB nije vratila novce iako ju je N molio da vrati novce, da ne moraju ići na sud. On i N su dugogodišnji prijatelji, još od fakulteta jer su studirali zajedno, dakle više od dvadeset godina. Porukama i pozivima se znaju čuti i par puta tjedno, vide se barem dva puta mjesečno jer imaju zajednički krug ljudi i zajednički krug interesa još od fakulteta. Svjedok nije doživio ozbiljno vezu NB i F jer mu ni N o vezi nije puno pričao, koliko je on shvatio, oni su se zabavljali i družili, no nikada nije stekao dojam da bi to bilo ozbiljno, a i N o vezi nije puno pričao, već mu je samo napomenuo kada je NB boravila kod njega zbog renovacije, spomenuo je posudbe. Želi napomenuti da kako N nije puno govorio o njihovoj vezi, nije niti on puno o toj vezi ispitivao. Znao je da su u vezi, da se zabavljaju, no nije uopće znao da li je ta veza ekskluzivna ili se viđaju s drugim ljudima. On je vidio tuženu na tulumu kod F, pomagala mu je kod roštilja, doživio ju je kao Berinu curu i nekoga tko mu pomaže, napomenuvši da nije vidio tada Irinine stvari kod F, niti njezinog psa, odnosno niti ne zna da li ona ima psa. Ne sjećam sa da je bio ikakav pas, osim ako je bio zaključan u kući. Na poseban upit tužene da li je točno da se ona sa njim i njegovom tadašnjom curom vidjela i na Cvjetnom trgu kada si popili piće i da su bili kod svjedoka u stanu, svjedok navodi da to apsolutno nije točno i da nikada nije bila kod njega u stanu, niti su bili na piću na Cvjetnom trgu.
15. Uvidom u mail korespondenciju između stranaka sud je utvrdio kako iz maila tužitelja od 29.03.2021.g. proizlazi da je za tuženu uplatio prema dogovoru o posudbi račun od Premium Visa gold 03/21 (list 23 spisa), dok iz maila tužitelja od 28.09.2022.g. proizlazi da tužitelj moli tuženu da riješe stvari na obostrano zadovoljstvo a obzirom da ju je nazvao i zamolio koncem prošlog mjeseca u vezi njihovog dogovora o posudbi (list 25 spisa). Nadalje, iz maila tužitelja od 02.11.2022.g. upućenog tuženoj proizlazi da tužitelj podsjeća tuženu, nakon višekratnih poziva i odaslanih dopisa posljednjih mjeseci na njihov dogovor o posudbi te očekuje da se dogovore u svezi s tim, kako bi napokon obavili ono što je među njima nužno i neupitno (list 35 spisa).
16. Uvidom u Whatsup korespondenciju između stranaka proizlaze slijedeći navodi:
- 19.prosinca 2021. tužiteljeve poruke tuženoj: 18:05h „Mogao bih i dalje na tu temu, ali zar da jedna osoba posuđuje odnosno ne vraća svoje dugove, kako bi posuđivala i dalje za drugoga?! „Pomagao sam ti više puta,… a) posuđivao sam ti novac u desetak navrata, nekada na način da sam se ja zaduživao kod drugog….“ 18:25h Uglavnom, trenutno nisam u mogućnosti ulaziti u daljnje dugove, i slijedom toga izigrati, prevariti vlastite roditelje..“ 18:28h“..trenutno nisam u mogućnosti ponovno se zaduživati kod drugog da bih i dalje tebi posuđivao? 18:37h „Naime pomoći s većim posudbama po tko zna koji put.“
- 09.svibnja 2022. tužiteljeve poruke tuženoj: 10:37h "Čovjeku koji ti je prvi posudio, i koji ti je posuđivao nakon toga u više navrata. Govoriš da otkud mu obraz za pitati o povratu, a on nema radno sredstvo, auto. 10:41h „čekam povrat preko godinu dana, i nužan mi je za servis i registraciju, što je tu bez obraza?..“
- 14.srpnja 2022. tužiteljeve poruke tuženoj: „S obzirom da oboje danas putujemo, trebao bih dogovoreni povrat danas, po mogućnosti prije puta. Javi mi molim te gdje i kada možemo obaviti primopredaju.“ Poruka tužene: „..bit ću u stanu …pa dođi“
- 03.kolovoza 2022. tužiteljeve poruke tuženoj: „Prestani me zavlačiti više, i obavimo to što je preostalo.“
17. Nadalje, iz priložene whatsapp komunikacije između tužitelja i njegove majke od 11.studenog 2021.g. proizlaze slijedeći navodi: 11:14h Tužitelj: „I NB je prodala jučer jedan stan, radi za novu agenciju, pa će mi i ona možda moći vratiti jedan dio posudbe“ 11.19h Tužiteljeva majka: „…..Nisam znala da si i NB posudio novac.“ 11:19h Tužitelj: „Ma nešto malo, za opremiti stan.“ „Sad će mi to vratiti uskoro, ionako misli prodati taj svoj novi stan“
18. Obzirom da je sud iskaz tužitelja u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan istinit, jer je isti dan jasno i logično, životno uvjerljivo i bez zastajkivanja te je isti u cijelosti suglasan s ostalim provedenim dokazima te tako iskaz tužitelja u odnosu na pozajmice koja je predmet ovog postupka potvrđuju i potvrde o plaćanjima koje prileže spisu, kao i mail korespondencija te WhatsUp prijepiska između stranaka, dok tužena za razliku od tužitelja nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi dokazala svoje navode, to je sud u cijelosti otklonio prigovor tužene kojim osporava tužbeni zahtjev, odnosno činjenicu da se utuženo potraživanje odnose na višekratne pozajmice koje je tužitelj davao tuženoj.
19. Nadalje, iskaz tužitelja osim naprijed navedene korespondencije potvrđuje i iskaz svjedokinje FB, čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan, te uzevši pritom u obzir da je riječ o svjedokinji koja je imala neposredna saznanja o meritumu spora obzirom se imenovana svjedokinja družila sa objema strankama u spornom periodu, dok su ostali svjedoci imali samo posrednih saznanja o meritumu spora, iznoseći činjenice koje su čuli od tužitelja ili od tužene, no nisu imali neposrednih saznanja o navedenom. Sud je stoga podredno prihvatio kao istinite iskaze svjedoka HB, ĆB, TB i KB, cijeneći pritom činjenicu da imenovani nisu imali nepo srednih saznanja o utuženim pozajmicama već samo posredna, što su čuli od jedne ili druge stranke. U odnosu na prigovor tužene da svjedokinja FB nije nepristrana svjedokinja jer je riječ o njezinoj bivšoj prijateljici s kojom je u svađi jer je svjedokinja FB iz razloga što je FB njoj dužna novac, napominje da tužena do okončanja postupka nije podastra sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a koji bi potvrdio tvrdnju tužene da je svjedokinja FB njoj dužna novac pa da bi u tom smislu imen ovana bila pristrana svjedokinja, slijedom čega je sud otklonio prigovore tužene u odnosu na navedeno.
20. Činjenicu pozajmice novaca tuženoj od strane tužitelja potvrdile su i svjedokinje ĆB i SB (a koje je svjedokinje tužena sama predložila kao dokaz svojih tvrdnji) koje su u svojim iskazima navele da su znale da je tužitelj znao posuditi novce tuženoj. Iako iz njihovih iskaza proizlazi da je tužena vratila tužitelju pozajmljeni novac, sud isto nije cijenio prilikom presuđenja jer su imenovane svjedokinje o navedenom imale posrednih saznanja od same tužene koja im je rekla da je vratila tužitelja sve novce na ruke, a koju tvrdnju tužene sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu.
21. Naime, tužena do okončanja ovog postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi dokazala svoje tvrdnje da se utuženo potraživanje odnosi na zajedničke troškove života, niti je ičim dokazala u smislu čl. 219 ZPP-a svoju tvrdnju da je ona ta koja je davala novac tužitelju, već iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj za tuženu plaćao kreditnu karticu i režijske troškove za njezin stan, kao i račune za mobitel koji je glasio na njezinu tvrtku, no sva plaćanja koja je tužitelj izvršio za tuženu izvršena su kao pozajmica kako je to razvidno iz mail i whatsup korespondencije. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da se tužena oglušila na pozivanje tužitelja da izvrši povrat novca i da na takve njegove maile nije reagirala, te se ovom sudu ukazuje životno neuvjerljivim i nelogičnim da ne bi tužena reagirala na tužiteljevo pozivanje na povrat novca u slučaju da je smatrala da pozajmice nije bilo, odnosno da su se navedene uplate odnosile na troškove zajedničkog života, a koja je reakcija tužene u potpunosti izostala u konkretnom slučaju.
22. Ističe se da se mail 29.03.2021.g. iz kojeg proizlazi da je tužitelj za tuženu uplatio prema dogovoru o posudbi račun od Premium Visa gold 03/21 odnosi na period u kojem su stranke bile u emotivnoj vezi, kao i veći dio whatsup komunikacije, pa je stoga u cijelosti neživotan i nelogičan navod tužene na predočenje e.maila koji prileži listu 23 spisa u odnosu na uplatu prema dogovoru o posudbi, da ona nije niti sigurna da li je pročitala taj e.mail i nije mislila da se sa tužiteljem mora dopisivati putem e.maila i WhatsAppa, kao i navod tužene u odnosu na upit da li je pogledala WhatsApp poruke tužitelja, da iste nije čitala jer joj iste nisu bitne. Sud također nije prihvatio tvrdnje tužene da ona nije posebno vraćala tužitelju nikakvu pozajmicu niti u srpnju 2021.g. niti u srpnju 2022.g. obzirom da tuženičin whatsup odgovor „..bit ću u stanu …pa dođi“ na tužiteljevu whatsup poruku od 14.srpnja 2022.g. „S obzirom da oboje danas putujemo, trebao bih dogovoreni povrat danas, po mogućnosti prije puta. Javi mi molim te gdje i kada možemo obaviti primopredaju.“ Nedvojbeno upućuje na suprotan zaključak. Također valja reći da je sud otklonio prijedlog tužene da obveže tužitelja na dostavu cjelokupne Whatsup korespondencije između stranaka, budući je u pravu tužitelj kada tvrdi da je svaka stranka u obvezi dokazati svoje navode u smislu čl. 219 ZPP-a, a ne i suprotne strane, pa je stoga tužena mogla dostaviti prepisku između stranaka ukoliko je smatrala da dokazuju njezine navode. Usto valja istaknuti da iz Whatsup korespondencije proizlazi da je tužitelj dostavio i poruke tužene, a ne samo njegove vlastite.
23. Sud također nije prihvatio tvrdnju tužene da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici obzirom da je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da su stranke bile u emotivnoj vezi oko 18 mjeseci, dok Obiteljski zakon (Narodne novine 103/2015, 98/2019, 47/2020) koji je bio na snazi u vrijeme emotivne veze između stranaka jasno propisuje u odredbi čl. 11 koja određuje da se odredbe zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
24. Nadalje, neovisno o neprijeporno utvrđenoj činjenici da su stranke bile u emotivnoj vezi u trajanju kraćem od 3 godine, sud nalazi da tužena nije dokazala svoju tvrdnju o zajednici života između nje i tužitelja u spornom periodu, obzirom da takva činjenica ne proizlazi iz niti jednog iskaza drugog svjedoka, osim iz njezinog vlastitog, a koji iskaz tužene u većem dijelu nije prihvatio kao istinit obzirom je suprotan ostalim provedenim dokazima. Sud ne prihvaća navode tužene da se u predmetnom slučaju radilo o klasičnoj izvanbračnoj zajednici u kojoj su stranke u cijelosti zajedničkim novčanim sredstvima dijelili sve životne troškove, obzirom da tužena takvu tvrdnju nije ničim dokazala nije dokazala do okončanja postupka predloženim svjedocima. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke bile u emotivnoj vezi 18 mjeseci, da je tužena za potrebe renovacije stana boravila oko 6 tjedna u tužiteljevom stanu, da se tužena nakon završetka renovacije vratila u svoj stan te da su stranke nastavile svoju emotivnu vezu do ljeta 2022.g. i u kojem su periodu znale boraviti i u njegovom i u njezinom stanu, i prespavati preko noći, no navedene okolnosti ne ukazuju na izvanbračnu zajednicu već na emotivnu vezu dvoje odraslih ljudi koji svaki od njih imaju svoju nekretninu. Čak je i sama svjedokinja SB na upit suda od kuda ima saznanja da su stranke zajednički dijelili troškove režija i života, iskazala da je to pretpostavljala i da nema konkretnih saznanja o načinu dijeljenja troškova. Svjedoci KB i HB su također podredno potvrdili iskaz tužitelja da stranke nisu zajedno živjele niti su bile u životnoj zajednici (osim za vrijeme renovacije tuženičinog stana) obzirom da iz njihovog iskaza proizlazi da vezu stranaka nisu ozbiljno doživjeli, da se odnos stranaka svodio na povremeno viđanje, zabavljanje, druženje, a za vrijeme višekratnih posjeta HB nije vidio niti traga ženske prisutnosti u stanu tužitelja. Sama činjenica da je tužena bila domaćica na roštilju koji je priredio tužitelj u svojoj kući u [adresa] za njihove prijatelje ne ukazuje na zajednicu života kako to pogrešno smatra tužena, već samo potvrđuje navod tužitelja da mu je tužena u to vrijeme bila djevojka u vrijeme trajanja njihove emotivne veze.
25. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje SB i ĆB u dijelu iz kojeg proizlazi da su stranke prvih šest mjeseci živjeli zajedno kod tužitelja u [adresa], obzirom je analizom iskaza samih stranaka nedvojbeno utvrđeno da je tužena boravila kod tužitelja par tjedana zbog renovacije stana budući je i sama tužena u svojem iskazu navela da se vratila u svoj stan nakon renovacije, no da je tužitelj jako često znao doći kod nje u stan, znao je i prespavati ili ona kod njega. Također nije prihvaćen iskaz svjedokinje SB u dijelu iz kojeg proizlazi da se tužiteljeva uplata od 1.000,00 kn nije odnosila na pozajmicu, već na davanje novca za ginekološki pregled od strane zabrinutog dečka, obzirom je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da se uplate o plaćanjima odnose na tužiteljeve pozajmice tuženoj. Valja napomenuti da sud iskaz svjedokinje SB u većem dijelu nije prihvatio kao istinit obzirom da isti nije životno logičan i uvjerljiv i u suprotnosti je s ostalim provedenim dokazima, pa tako sud nalazi da se navodi svjedokinje SB u odnosu na to da su stranke živjele zajedno prvih 6 mjeseci (no da ne zna razlog tome, što je ovom sudu neuvjerljivo obzirom da je sama svjedokinja iskazala da je bliska prijateljica sa tuženom), da je tužena svojim prihodima mogla podmirivati troškove života, da se uplata iznosa od 1.000,00 kn ne odnosi na pozajmicu i da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni i istiniti.
26. Zakonska odredba čl. 499 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje u tekstu: ZOO) propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete, a na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva. Nadalje, čl. 501 istog zakona propisuje da je zajmoprimac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme.
27. Temeljem svega ranije navedenog, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 499 ZOO-a u odnosu na pozajmice za koje je sud nedvojbeno utvrdio analizom svih provedenih dokaza i temeljem kojih je utvrđeno da je tužitelj u periodu trajanja emotivne veze između stranaka u više navrata pozajmljivao tuženoj novac koji je imenovana samo djelomično vratila do danas.
28. Sud je stoga uvidom u potvrde o plaćanjima koje prileže spisu utvrdio da je tužitelj dana 29.03.2021.g. pozajmio tuženoj iznos od 8.709,94 kn na način da je za nju podmirio trošak Preminum visa gold po računu za mjesec ožujak 2021.g. , dana 18.04.2021. pozajmio je iznos od 1.206,45 kn na način da je za imenovanu podmirio račun za Fino&Prefino d.o.o. (tvrtku tužene), dana 22.07.2021.g. pozajmio je tuženoj iznos od 1.000,00 kn za tuženu koji je uplatio na račun svjedokinje SB, dana 29.07.2021.g. pozajmio je tuženoj iznos od 332,00 kn na način da je za imenovanu platio račun za mobitel za Fino&Prefino d.o.o., dana 06.08.2021.g. pozajmio je tuženoj iznos od 174,81 kn na način da je za nju platio račun za vodu i čistoću za lipanj 2021.g., te iznos od 172,55 kn za račun za vodu i čistoću za mjesec svibanj 2021.g., dana 06.08.2021.g. pozajmio je tuženoj iznos od 82,07 kn na način da je za nju platio račun za zajedničku pričuvu za stan [adresa] za mjesec srpanj 2021., dana 26.08.2021. pozajmio je tuženoj iznos od 5.952,98 kn na način da je za nju podmirio trošak Preminum visa gold kartice po računu za mjesec kolovoz 2021.g. te iznos od 1.890,99 kn na način da je za tuženu platio račun za Visa Croatia Airlines revolving karticu za mjesec kolovoz 2021.g., dana 15.09.2021.g. pozajmio je tuženoj iznos od 752,80 kn na način da je za nju platio račun za mobitel za Fino&Prefino d.o.o. te je dana 29.12.2021.g. pozajmio tuženoj iznos od 9.046,52 kn na način da je za nju platio trošak Premium Visa Gold po računu za mjesec prosinac 2021.g.
29. Sud je nadalje iskazom tužitelja u smislu odredbe čl. 223 ZPP-a utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kn sa naslova višekratnih gotovinskih isplata pozajmica koje je tužitelj davao tuženoj na ruke, a koju je činjenicu gotovinskih pozajmica na ruke tuženoj u svojem iskazu potvrdila i svjedokinja FB koja je iskazala da je njoj NB znala u više navrata govoriti da joj je IB dao novac, odnosno keš na ruke, dodajući da ne zna koji su iznosi bili u pitanju, no zna da bi za to novce išla u shoping jer bi joj pokazala što bi kupila.
30. Imajući u vidu da je sud analizom iskaza tužitelja i uvidom u potvrde o plaćanjima neprijeporno utvrdio da je tužitelj pozajmio tuženoj višekratne pozajmice u sveukupnom iznosu od 34.321,11 kn, a koji se novac tužena obvezala vratiti najkasnije nakon prodaje stana, a koji je stan prodala dana 15.11.2022.g. (a koja je činjenica dana prodaje stana razvidna iz z.k. izvatka za predmetni stan koji prileži listu 28 spisa), te obzirom da tužena do okončanja ovog postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz kojim bi dovela u sumnju osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno nije podastrla sudu niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je vratila tužitelju pozajmljeni novac u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, već iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužena vratila tužitelju iznos od 1.000,00 eura u srpnju 2021.g., a u srpnju 2022. godine iznos od 9.000,00 kn, slijedom čega je ostalo nepodmireno dugovanje u iznosu od 17.786,61 kn / 2.360,68 EUR (1 EUR=7,53450 kn) s naslova pozajmice, to je valjalo tuženu obvezati na isplatu utuženog iznosa od 2.360,68 EUR sukladno citiranim zakonskim odredbama ZOO-a, kao i sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22) i odlučiti kao u točci I izreke presude.
31. Sud je stoga na ročištu održanom dana 02.06.2025.g. riješio da neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, pa tako i saslušavati druge predložene svjedoke iz odgovora na tužbu, kao i dokazne prijedloge tužitelja za pribavom podataka od Porezne uprave o prihodima tužene u periodu o siječnja 2021. do svibnja 2022. te pribavom podataka od PBZ Card d.o.o. o troškovima tužene po karticama Premium Visa Gold i Visa Croatia Airlines za isti period, obzirom da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, slijedom čega je sud na istom ročištu proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka
32. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, dok je odredbom čl. 183 st. 1 ZOO-a određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a obzirom da je utvrđeno da se tužena obvezala vratiti pozajmljeni novac najkasnije nakon prodaje stana na adresi u [adresa], a koji je stan tužena prodala dana 15.11.2022.g., to je tužitelj pravilno potraživao platež kamate počev od prvog dana iza dana dospijeća obveze tužene, odnosno od 16.11.2022.g. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN broj 35/05), a imajući u vidu da se radi o ugovornom odnosu između fizičkih osoba, kao u točci I izreke presude u odnosu na kamatu.
33. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, 5 Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, pristupa na ročište na dane 11.11.2024.g., 08.01.2025.g., 04.03.2025.g., 11.04.2025.g. i 02.06.2025.g., svaki u vrijednosti od 100 bodova temeljem Tbr 9 to. 1, trošak pristupa na ročište dana 01.10.2024.g. u vrijednosti od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 5, na trošak sastava podneska od 09.09.2024.g. u vrijednosti od 100 bodova, što iznosi bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.450,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a od 362,50 eura ukupno iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 35,03 eura i na presudu u iznosu od 70,06 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.917,59 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude.
34. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu s naslova troška pristupa na ročište dana 01.10.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, budući mu je sud priznao navedeni trošak u vrijednosti od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 5 obzirom je ročište bila odgođeno prije početka raspravljanja zbog nepristupa tužene, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.
35. Kako je tužena izgubila spor, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška zatražen u odgovoru na tužbu, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke.
U Zagrebu, 01. rujna 2025. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude i rješenja se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Dna: 1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 70,06 eura 2. tuženoj
U Zagrebu, 01. rujna 2025. godine
