1

Poslovni broj: 12  Gž-185/2023-3

 

 

                                

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU                                             

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                 Sv. Florijana 2, Požega     

 

                                                                                                               

                                                                                                  Poslovni broj: 12  Gž-185/2023-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika B. H. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku V. H. D., odvjetnici iz Z., protiv tuženice – protutužiteljice J. H. iz S., OIB…, zastupane po punomoćniku B. H., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice – protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj 37 P-423/22-33, od 10. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna  2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

 

I. Uvažava se žalba tuženice - protutužiteljice J. H., preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj 37 P-423/22-33, od 10. kolovoza 2022., u pobijanom dijelu u točkama 2. i 3. izreke (odbijajući dio tužbenog zahtjeva i troškovi postupka), i sudi:

 

1.Nalaže se tužitelju - protutuženiku B. H. platiti tuženici - protutužiteljici J. H. i daljnji iznos od 1.360,29 eura / 10.249,85 kuna sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), od 8. lipnja 2017. do isplate, u roku 15 dana.

 

2.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj 37 P-423/22-33, od 10. kolovoza 2022., presuđeno je:

 

I. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku i iznos od 3.031.21 kunu sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, tekućom od 8. lipnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za daljnji iznos od 10.249,85 kuna sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2017.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 5.967,70 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, tekućom od 10. kolovoza 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude žalbu je uložila tuženica – protutužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i  pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i protutužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tužitelja – protutuženika presudi na snašanje troškova postupka.

 

2.1. U sadržaju žalbe tuženica – protutužiteljica smatra da iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj isključivi korisnik stana na katu kuće, neovisno o tome je li u njemu stanuje ili ne stanuje, te da su promašeni zaključci prvostupanjskog suda o stvarno pravnom i internom karakteru sporazuma stranaka od 29. kolovoza 2014., kao osnovi na temelju kojih postoji obveza tužitelja za plaćanje polovine režijskih troškova.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavak 2. ZPP-a, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

 

 

6. Predmet ovoga spora, nakon što je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta prvostupanjska presuda, je odlučivanje o dijelu odbijajuće odluke o protutužbenom zahtjevu tuženice – protutužiteljice u odnosu na iznos od 13.281,06 kuna i o troškovima postupka.

 

7. U postupku ključne činjenice proizlaze iz dokumentacije u spisu i u biti nisu sporne među strankama:

 

- da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. k.o. S. koja se sastoji od kč.br. kuća br. 10, zgrada, dvorište, površine 595 m2, kuća br. 10 površine 94 m2, zgrada površine 50 m2, dvorište površine 451 m2.

 

- da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine od tuženice temeljem darovnog ugovora od 14. svibnja 2014. i da je tuženica pravomoćno odbijena sa zahtjevima da se poništi, odnosno utvrdi ništetnim darovni ugovor, presudama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-4113/15 od 10. kolovoza 2016., i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5481/18 od 24. travnja 2019.

 

- da su stranke B. H. i J. H., te E. Q., 29. kolovoza 2014. sklopile Sporazum o korištenju, uživanju i održavanju nekretnina te brizi o J. H. i da je člankom 1. Sporazuma navedeno da su stranke Sporazuma faktični posjednici svako u 1/3 dijela.

 

- da je tužitelj u posjedu stana koji se nalazi na katu nekretnine, dok tuženica koristi donji dio kuće.

 

8. Što se tiče pravnog okvira spora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine u smislu 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153709, 143/12, 152/14, u nastavku: ZV), a da je tuženica treća osoba u odnosu na dio nekretnine koji je stan na katu kuće i koji je nedvojbeno zasebna cjelina koju uživa isključivo tužitelj.

 

8.1. Sporno je da li je tužitelj – protutuženik u obvezi platiti ½ svih režijskih troškova za predmetnu nekretninu neovisno od toga da li je svoj dio nekretnine koristio ili ne, ili je u obvezi naknaditi samo ½ dijela troškova za vremensko razdoblje u kojem je stvarno koristio svoj dio nekretnine.

 

9. Prvostupanjski sud zaključio je polazeći od činjenice da je tuženica - protutužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevima da se poništi, odnosno da se utvrdi ništetnim darovni ugovor od 14. svibnja 2014., sklopljen između parničnih stranaka temeljem kojeg je tužitelj i uknjižen kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, na taj način derogiran Sporazum o korištenju, uživanju i održavanju nekretnina i brizi o J. H. od 29. kolovoza 2014., budući je taj interni sporazum stranaka, a nakon što je tuženica protutužiteljica tijekom 2015. i 2017. pokrenula protiv tužitelja sudske postupke radi pobijanja darovnog ugovora od 14. svibnja 2014., nesumnjivo prestao biti mjerodavni regulator odnosa između stranaka u pogledu predmetne nekretnine.

 

9.1. Stoga je prvostupanjski sud utvrdivši da je tužitelj – protutuženik stanovao u predmetnoj nekretnini do mjeseca siječnja 2015., a da svjedok B. B. (po odobrenju tužitelja) stanuje na katu sporne kuće od mjeseca studenog 2016., presudio da je tužitelj dužan naknaditi tuženici polovicu plaćenih troškova potrošene struje, plina i vode, kao i komunalne naknade i naknade za odvoz smeća za predmetnu nekretninu po računima za mjesec prosinac 2014. (list 27, 29 i 31) u ukupnom iznosu od 973,01 kuna, kao i po računima za razdoblje od mjeseca studenog 2016. do podnošenja protutužbe 8. lipnja 2017. (list 28, 30, 31, 32, 33 i 34) u ukupnom iznosu od 3.031.21 kunu, jer se za te iznose, u smislu odredbe iz čl. 1111. ZOO-a, neosnovano obogatio.

 

10. Nije sporno da je tuženica – protutužiteljica obveznik plaćanja cijene pružene usluge isporučitelju usluge upravo tuženik kao korisnik predmetne nekretnine i krajnji kupac i nositelj obračunskog mjernog mjesta u smislu čl. 3. i 46. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine br. 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19), Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine br. 158/13 i 74/17) i čl. 20. i 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. br. 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), međutim ta činjenica nije od utjecaja na međusobne odnose stranaka, jer nije sporno da je sve te račune podmirila tuženica – protutužiteljica, kao i da iznos ½ podmirenih računa iznosi 13.281,06 kuna

 

11.Drugostupanjski sud kao i prvostupanjski sud smatra da je pravomoćnim presudama održan na snazi darovni ugovor od 14. svibnja 2014., ali isto tako smatra da je trostrani Sporazum o korištenju, uživanju i održavanju nekretnina te brizi o J. H. od 29. kolovoza 2014., koji nije stavljen izvan snage, vezan uz darovni ugovor i zajedno s darovnim ugovorom čini cjelinu kojom su stranke uredile svoje međusobne imovinske odnose.

 

11.1. Kako je Sporazumom, u točki 2.d B. H. između ostalog preuzeo i obvezu plaćanja 50% troškova režija, drugostupanjski sud smatra da je protutužbeni zahtjev osnovan.

 

12. Ukupan iznos plaćenih režija za utuženo razdoblje iznosi 28.508,14 kuna, a 50% tog iznosa iznosi 14.254,07 kuna. Iznos od 973,01 kune pravomoćno je dosuđen tuženici, kao i iznos od 3.031.21 kunu koji je pravomoćan u prvostupanjskoj presudi, tako da je preostao iznos od 10.249,65 kuna dosuđen tuženici ovom drugostupanjskom presudom.

 

13. Zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe članka 29. ZOO-a u vezi sa člankom 1115. ZOO-a, sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. st. 3. i članka 155. ZPP-a, pa imajući u vidu da je po ocijeni drugostupanjskog suda uspjeh stranaka u parnici podjednak, presuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uključujući i troškove drugostupanjskog postupka.

 

 

15. Zbog iznesenog, temeljem članka 373. st. 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Požegi 4. rujna 2023.

 

 

                   Predsjednik vijeća

 

                                                                                                         Branka Ribičić,v.r.