Baza je ažurirana 02.06.2026. zaključno sa NN 38/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: Us I-53/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na status roditelja njegovatelja, bez održavanja rasprave, 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-554-05/23-02/93, Urbroj: 524-11-

02/2-24-8 od 14. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-554-05/23-02/93, Urbroj: 524-11- 02/2-24-8 od 14. studenog 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I-555-05/23- 04/19, Urbroj: 139-107-12-32-23-4 od 15. lipnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja za sina OF.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da tuženik u ponovljenom postupku po presudi ovog suda od 19. ožujka 2024. ponovno nije odgovorio na sve žalbene navode tužiteljice. U obrazloženju predmetnog rješenja navodi se da je žalba tužiteljice neosnovana jer da je tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva navršila 65 godina života. Prema odredbi čl. 64. st. 3 (na koji se tužiteljica poziva) propisano je da roditelj njegovatelj može i nakon navršene 65 godine života ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete. Tuženik posebno napominje da je navedenom odredbom propisana iznimka koja da se odnosi na roditelje ili njegovatelje kojima je već priznato pravo pa isto mogu ostvarivati i nakon 65 godine ako ispunjavaju ostale uvjete. Osporeno rješenje da predstavlja izrazito restriktivno tumačenje odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, pri čemu uopće nisu uzete u obzir sve odredbe istog zakona. Tužiteljica ispunjava sve uvjete iz čl. 64. st. 1. Zakona. Stavak 4. istog članka određuje kome se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja te tužiteljica ispunjava sve uvjete i iz st. 4. istog članka. OF ispunjava sve uvjete za priznavanje statusa tužiteljici utvrđene zakonom. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da su prema tuženiku stavci 2. i 3. čl. 64. Zakona razlog da se tužiteljici odbije zahtjev, jer da je ista starija od 65 godina, a navedeno pravo nije ostvarila ranije. Članak 64. st. 2. propisuje da se status roditelja njegovatelja priznaje do navršene 65 godine života, takva odredba je načelna i nije sporno njezino značenje. Međutim čl. 64. st 3 Zakona glasi: "(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može i nakon navršene 65. godine ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. ovoga članka." Tuženik očito tekst zakona "priznato pravo" tumači na način da je pravo na status moralo biti priznato tužiteljici prije navršene 65 godine života kako bi se isto moglo i nadalje ostvarivati, međutim iz samog smisla zakona to ne proizlazi. Zakon treba tumačiti na način da i osoba starija od 65 godina može ostvarivati pravo na status roditelja njegovatelja ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. članka (ne iz stavka 2.!). Ne traži se ispunjavanje uvjeta iz stavka 2. nego iz stavka 1., koje uvjete tužiteljica ispunjava. Svako drugo tumačenje bi bilo protivno Ustavu Republike Hrvatske, jer bi značilo diskriminaciju određene kategorije građana na temelju životne dobi. Takvo tumačenje zakonskih odredbi nije logično, niti je u skladu sa zakonom na koji se pobijano rješenje poziva, te bi bilo i protivno Ustavu, jer pritom tuženik u potpunosti zanemaruje činjenicu da je potreba za cjelodnevnom njegom i skrbi nastala nakon što je tužiteljica navršila 65 godina života. Od nesretnog događaja do danas majka provodi sve svoje vrijeme sa sinom. Mora paziti na prehranu, disanje, fiziološke potrebe. U praksi to znači da majka mora stalno biti kod sina, okretati ga u krevetu, paziti da se ne uguši dok leži. Takav angažman ne ostavlja tužiteljici nikakvo razumno slobodno vrijeme niti mogućnost obavljanja bilo kojih drugih poslova. Svrha Zakona o socijalnoj skrbi i samog postojanja državne socijalne skrbi je da društvo pruži pomoć osobi kojoj je takva pomoć nesporno potrebna obzirom na objektivne okolnosti koje u ovom slučaju svakako postoje. Stoga, da je osporeno rješenje doneseno uz krajnje restriktivno i pogrešno tumačenje zakonskih odredbi, na temelju jedne odredbe zakona koja nije primjenjiva na predmetni slučaj. Slijedom navedenog, činjenično stanje u pobijanom rješenju je pogrešno utvrđeno, te je pogrešno primijenjen zakon. Obzirom da navedeno rješenje uskraćuje zakonom zajamčena prava tužiteljice, a tumačenje zakona kakvo primjenjuje tuženik u predmetnom rješenju predstavlja i kršenje ustavnih prava građana i stavljanja određene kategorije građana u neravnopravni položaj uslijed životne dobi, predlaže se da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika u cijelosti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istom, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. Kako je odredbom članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, dalje: ZUS) propisano da će sud, ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, presudom riješiti spor bez održavanja rasprave, to je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

8. Odredbom članka 63. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi) propisano je da pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja: 1. je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen; 2. je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala; 3. ima poremećaj autističnog spektra četvrtog stupnja ili 4. ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

9. Prema odredbi članka 64. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju njegovatelju ili njegovatelju do navršene 65. godine.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku po presudi ovog suda poslovni broj Us I- 2742/2023-8 od 19. ožujka 2024. kojim je poništeno ranije rješenje tuženika od 5. rujna 2023. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak; da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužiteljice od 2. svibnja 2023. za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja za sina OF, te da je tužiteljica rođena dana **.**.1952.

11. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 64. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, pravilno je postupio tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužiteljice. Ovo stoga, jer je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužiteljica, koja je rođena **.**.1952., u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva (2. svibnja 2023.) imala više od 65 godina života, a čime ne ispunjava uvjet za priznanje statusa roditelja njegovatelja propisan gore citiranom odredbom članka 64. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

12. Pri tome, glede tužbenih prigovora i pozivanja tužiteljice na odredbu članka 64. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi, a kojom je propisano da iznimno od stavka 2. tog članka, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može i nakon navršene 65. godine ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. ovoga članka, za navesti je da se navedene odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Navedeno iz razloga jer se citirana odredba odnosi na roditelje njegovatelje i njegovatelje koju su ostvarili pravo prije navršene 65 godine života, dakle koji pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja već ostvaruju, a prilikom naknadnog preispitivanja prava imaju više od 65 godina, a što ovdje nije slučaj.

13. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 1. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu