REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-438/2020-99

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Eneji Stejskal Kanazir u pravnoj stvari tužitelja NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Pomgrad inženjering d.o.o. Split, Stinice 26/B, zastupanog po prokuristu ĐČ, te umješača na strani tuženika Generali osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 10840749604, Slavonska avenija 1B, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u OD Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika zamjenika punomoćnika tužitelja, prokurista tuženika te zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku na ime naknade štete s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu za razdoblje od 01. travnja 2015. godine do 01. lipnja 2016. godine isplatiti tužitelju iznos od 6.361,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 265,33 EUR od 01.05.2015.g.

- na iznos od 410,16 EUR od 01.06.2015.g.

- na iznos od 430,68 EUR od 01.07.2015.g.

- na iznos od 364,36 EUR od 01.08.2015.g.

- na iznos od 400,56 EUR od 01.09.2015.g.

- na iznos od 574,59 EUR od 01.10.2015.g.

- na iznos od 612,12 EUR od 01.11.2015.g.

- na iznos od 618,99 EUR od 01.12.2015.g.

- na iznos od 506,36 EUR od 01.01.2016.g

- na iznos od 185,63 EUR od 01.02.2016.g

- na iznos od 376,30 EUR od 01.03.2016.g

- na iznos od 462,07 EUR od 01.04.2016.g

- na iznos od 440,01 EUR od 01.05.2016.g

- na iznos od 455,33 EUR od 01.06.2016.g

- na iznos od 258,53 EUR od 01.07.2016.g

a koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja iz toč. I/ tužbenog zahtjeva kao neosnovan za više zatraženi iznos s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu, a za razdoblje od srpnja 2016. godine pa do 1. ožujka 2020. godine.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva iz toč. II/ tužbenog zahtjeva tužitelja, a vezano za potraživanje naknade štete s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku na ime naknade štete s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu za razdoblje od 01. travnja 2020. godine do 01. ožujka 2025. godine isplatiti tužitelju iznos od 78.976,86 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.04.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.05.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.06.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.07.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.08.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.09.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.10.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.11.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.12.2020.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.01.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.02.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.03.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.04.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.05.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.06.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.07.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.08.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.09.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.10.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.11.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.12.2021.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.01.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.02.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.03.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.04.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.05.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.06.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.07.2022.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.08.2022.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.09.2022.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.10.2022.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.11.2022.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.12.2022.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.01.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.02.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.03.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.04.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.05.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.06.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.07.2023.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.08.2023.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.09.2023.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.10.2023.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.11.2023.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.12.2023.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.01.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.02.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.03.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.04.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.05.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.06.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.07.2024.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.08.2024.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.09.2024.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.10.2024.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.11.2024.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.12.2024.g.,

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.01.2025.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.02.2025.g.

- na iznos od 1.361,67 EUR od 01.03.2025.g.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV/ Odbija se i dio tužbenog zahtjeva tužitelja iz toč. III/ tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje tužitelja od 01. ožujka 2025. i to trajno na ime rente na ime izgubljene zarade u mjesečnim iznosima od po 1.361,67 EUR u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, počevši od 01. 03. 2025. godine pa nadalje trajno, plaćati tužitelju rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.361,67 EUR, na način da dospjele, a neisplaćene iznose rente isplati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, svakog 1. dana u mjesecu na ruke tužitelja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

V/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 419,07 EUR.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 27. ožujka 2020. navodi se da je tužitelj radnik tuženika Pomgrad inženjering d.o.o., Stinice 26/B Split. Dana 28.04.2015. godine tužitelj da je doživio ozljedu na radu na gradilištu prilikom izvođenja radova naziva "proširenje šetnjice od hotela ex Ambasador do Matejuške„ koja mu je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, priznata kao ozljeda na radu. Tužitelj da je nakon predmetnog štetnog događaja nekoliko puta odlazio na bolovanje i vraćao se na posao, s obzirom da mu se zdravstveno stanje stalno pogoršavalo, a sama bolovanja su u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Uvidom u ugovor o radu tužitelja da je jasno kako je tužitelju kod tuženika plaća bila određena temeljem fiksnog i varijabilnog dijela, tako da je tužitelju ukupna mjesečna plaća bila određivana i uvećavana temeljem dodatka na radni staž, dodatka za otežane uvjete rada, temeljem stimulacija, rada u dane koji su više plaćeni ( nedjelja, blagdani itd…) i sl. S obzirom na gornje, tužitelj da je, iako je na bolovanju bio zbog pretrpljene ozljede na radu, za vrijeme bolovanja ostvarivao znatno niže novčane iznose nego li bi ih ostvarivao da nije bilo predmetnog štetnog događaja, za koji je po Zakonu odgovoran tuženik, te radi navedenog potražuje iznos od 7.000,00 kn mjesečno s osnova izgubljene zarade počevši od 15. svibnja 2025. pa nadalje, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 11. ožujka 2025. (list 971-977 spisa) tako da na ime naknade štete s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. ožujka 2020. potražuje iznos od 38.205,56 EUR, s osnova dospjele rente za razdoblje od 1. travnja 2020. do 1. ožujka 2025. iznos od 78.976,86 EUR (mjesečno po 1.361,67 Eur-a), te potražuje plaćanje rente tužitelju počevši od 1. ožujka 2025. pa nadalje, trajno, a sve na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.361,67 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U svom odgovoru na tužbu od 9. listopada 2020. (list 22-24 spisa) tuženik navodi kako je protiv njega tužitelj Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naknade štete iz istog štetnog događaja, a koji predmet se vodi pod posl.br. Pr- 3013/2019, te predlaže naslovnom sudu u ovoj pravnoj stvari prekinuti postupak dok se u drugom postupku kao prethodno pitanje ne riješi osnov tužbenog zahtjeva. Nadalje tuženik obavještava sud kako je u vrijeme štetnog događaja sa osiguravateljnim društvom Generali osiguranje d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: P13-1020180981 te predlaže obavijestiti navedeno društvo o postojanju ove parnice. Tuženik nadalje ističe kako nije sporno da je njegov radnik, ovdje tužitelj, stradao dana 28. travnja 2016. na gradilištu "proširenje šetnjice od hotela ex Ambasador do Matejuške„ te da je tužitelju ozljeđivanje priznato od strane HZZO-a kao ozljeda na radu. Navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti, kako glede osnova tako i glede visine tužbenog zahtjeva te ističe da su navodi tužbe neosnovani i to kako pravno, tako i stvarno. Navodi se da su i prvo tuženik i tuženik sa tužiteljem sklopili izvansudsku nagodbu te da je plaćanjem po sklopljenom Sporazumu o namirenju tužitelju u cijelosti nadoknađena šteta koja je proizašla iz predmetnog štetnog događaja tj. od dana 28. travnja 2016. u vidu imovinske i neimovinske štete. Ističe se da je tužitelj potpisao dana 7. listopada 2016. Izjavu da je primitkom iznosa utvrđenog procjenom od strane liječnika cenzora u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi, s osnova neimovinske i imovinske štete u svezi s predmetnim štetnim događajem. Nadalje da je tužitelj 6. listopada 2019. sa tuženikom potpisao izvansudsku nagodbu te je iz iste vidljivo da je tužitelj jasno izjavio da će mu isplatom naknade utvrđene sporazumom biti naknađena imovinska i neimovinska šteta u vidu zadobivenih ozljeda koje je zadobio u vezi s predmetnim štetnim događajem i to u cjelokupnom obujmu (za glavnicu i kamate) te da slijedom navedenog nema niti će imati bilo kakvih daljnjih sudskih ili izvansudskih potraživanja u vezi istog štetnog događaja. Navodi da je drugo tuženik po sklopljenom Sporazumu o namirenju postupio te je tužitelju isplatio iznos od 25.000,00 kn, te da je slijedom navedenog očito kako se u ovoj pravnoj stvari radi o nagođenoj s tvari te je tužitelj u tom pogledu u cijelosti namiren. Također se ističe prigovor zastare jer sukladno čl. 230 st. 1 ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Tuženik također osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja te navodnog pogoršanja i liječenja koje je uslijedilo nakon štetnog događaja. Također je mišljenja kako je visina tužbenog zahtjeva odmjerena previsoko i paušalno. Navodi se da tužitelj ničim nije dokazao da bi u spornom razdoblju normalnim tijekom niti radio na terenu pa da bi zbog toga trebao primati terenski dodatak, a niti da bi isti terenski dodatak i uštedio, te da tužitelju za vrijeme dok nije radio ne pripada pravo na terenski dodatak jer terenski dodatak predstavlja naknadu za povećane troškove u vezi s radom na terenu, a ne naknadu za rad, a budući da tužitelj nije imao takve izdatke ne pripada mu to pravo za vrijeme kroz koje nije radio. Slijedom svega navedenog tuženik traži da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

4. Sud je dopisom od 25. siječnja 2021. obavijestio Generali osiguranje d.d. Zagreb o postojanju ove parnice radi miješanja na strani tuženika, te je Generali osiguranje d.d. svojim podneskom od 1. veljače 2021. izjavio da stupa u parnicu u ovom predmetu budući isti ima pravni interes da tuženik uspije u navedenom predmetu. Također ističe da se pridružuje svim navodima tuženika kao i prijedlogu tuženika da sud donese posebno rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari na iznos od 420.000,00 kn te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 15. ožujka 2021. sud je donio rješenje kojim sukladno odredbi čl. 207 ZPP-a prihvaća sudjelovanje Generali osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Split, Odjela zaštite na radu od 14.05.2015. (list 5-13 spisa); zapisnika o očevidu Inspektorata rada, Područni ured Split od 28.04.2015. (list 14-18 spisa); izjave o namirenju od 7.10.2016. (list 25-26 spisa); dopisa Generali osiguranja d.d. od 7.09.2016. (list 27-28 spisa); izvansudske nagodbe zaključene između Generali osiguranje d.d. i NČ od 6.10.2016. (list 29 spisa); poziva na davanje odgovora na tužbu Općinskog radnog suda u Zagrebu u predmetu Pr-3013/2019 od 14.11.2019. uz tužbu s prilozima (list 31-112 spisa); popisa bolovanja za pacijenta NČ (list 139 spisa); ugovora o radu tužitelja (list 142 spisa); obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 10.03.2021. (list 147 spisa); obračunskih platnih lista radnika BČ i SČ te sudske prakse (list 154-280 spisa); uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika NČ od 16.10.2017. i 16.10.2015. (list 285-286 spisa); potvrde HZMO od 30.10.2020. (list 325-326 spisa); rješenja HZMO, Područne službe u Splitu od 26.05.2021. (list 331 spisa); obračunske platne liste lipanj 2021. za tužitelja (list 341 spisa); potvrde Centra za socijalnu skrb Sinj od 21.09.2021. (list 347 spisa); potvrde HZMO od 21.09.2021. (list 348 spisa); dopisa-očitovanja Milane Varinac-Barač, dr. spec. medicine rada (list 361-362 spisa); zapisnika Inspektorata rada, Područnog ureda Split od 30.04.2015. (list 620-623 spisa); rješenja HZZO, Zagreb od 7.04.2020. (list 720-724 spisa); vještva dr. HČ priloženog u spisu Općinskog radnog suda u Zagrebu u predmetu Pr-3013/2019 (list 730-736 spisa); ugovora o radu od 01.02.2016. (list 739 spisa); aneksa ugovora o radu od 01.03.2018. (list 740 spisa); aneksa ugovora o radu od 01.09.2020. (list 741 spisa); potvrde HZMO od 06.04.2020. (list 742-744 spisa); rješenja HZZO od 24.12.2018.; rješenja HZZO Split od 07.01.2020.; rješenja HZZO Zagreb od 07.04.2020.; potvrde Centra za socijalnu skrb Sinj od 24.03.2022. (list 835 spisa); potvrde HZMO od 24.03.2022. (list 836 spisa); Ugovora o radu od 01.02.2016. (list 837 spisa); aneksa Ugovora o radu od 20.02.2018. (list 838 spisa); aneksa Ugovora o radu od 01.09.2020. (list 839 spisa); potvrde HZMO od 06.04.2020. (list 840-842 spisa); dopisa/mišljenja dr. MČ, spec.medicine rada (list 884-886); pregledom spisa HZZO-a; pregledom zdravstvenog kartona tužitelja; medicinske dokumentacije tužitelja; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČČ (list 144-145 spisa); te tužitelja (list 933-934 spisa) izveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku spec. neuropsihijatru dr. Miru Jurinoviću (list 783-784 spisa); sudskom vještaku spec. ortopedu dr. FČ (list 784-785 spisa); pregledom pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada dr. Milane Varinac Barać od 17.10.2022. (list 827-830); dopune nalaza i mišljenja dr. Milane Varinac Barać danog na ročištu od 29. studenog 2023. (list 922-928 spisa); nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo CČ od 12.02.2025.; pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7. Ovaj sud nije po prijedlogu tuženika iz odgovora na tužbu prekinuo ovaj postupak dok se ne riješi predmet koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu radi naknade štete, a koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-3013/2019 što je razvidno iz pregledane tužbe koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (list 32-35 spisa) budući ovaj sud smatra da rješavanje navedenog predmeta ne predstavlja prethodno pitanje od značaja za odlučivanje i utvrđivanje činjenica u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, iz sadržaja tužbe u predmetu koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu radi naknade štete (list 32-35 spisa) je razvidno da tužitelj potražuje od tuženika Generali osiguranja d. d. i Pomgrad inženjeringa d.o.o. za graditeljstvo naknadu neimovinske i imovinske štete za period koji se odnosi samo na pogoršanje zdravstvenog stanja i posljedica nastalih nakon potpisivanja izjave o namirenju za posljedice nastale do 07.10.2016.godine dok u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje samo izgubljenu zaradu s osnova privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu od 28.04.2015.godine i to počevši od razdoblja 01. travnja 2015. godine do 01. lipnja 2016. godine pa odluka u predmetu Pr-3013/2019 nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je ključno pitanje u ovom postupku isključivo pitanje da li su dijagnoze tužitelja u utuženom razdoblju bila u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu od 28.04.2015.godine te potom utvrđivanje osnovanosti i visine predmetnog potraživanja.

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada od 01.02.2008. godine, a na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika, te da je ovaj ugovor zaključen između tužitelja i tuženika 01.02.2016. godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu od 01.02.2016. godine (list 36 spisa) dok iz sadržaja pregledanog zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14.05.2015.godine (list 5-13 spisa) proizlazi da da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 01.07.2008.godine. Također među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj doživio ozljedu na radu za vrijeme radnog vremena kod tuženika (5 sati i 14 minuta nakon početka rada) dana 29.04.2015.godine na radnoj platformi Tom 9 smještenoj na istočnom dijelu privremenog gradilišta- proširenja šetnice od hotela ex Ambasador do Matejuške, investitora Grada Splita na način da je do ozljede došlo prilikom drugog premještanja, odnosno spuštanja stupova tako što je nakon hvatanja sajle od strane tužitelja došlo do propadanja cijevi za 30 cm u dubinu te je tužitelju te prigode palac desne ruke ostao priklješten između sajle i metalne cijevi. Navedeni opis događaja – ozljede na radu odgovara onome što je utvrđeno zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 14.05.2015.godine (list 5-13 spisa) i zapisnikom o očevidu od 28.04.2015.godine (list 14-19 spisa). Također je na podjednak način ovaj štetni događaj opisao u svom iskazu danom u ovom postupku saslušani svjedok ČČ (list 144-145 spisa). Tuženik u odgovoru na tužbu ni ne osporava činjenicu da je tužitelju ozljeda na radu nastala na navedeni opisani način i da je tužitelju ozljeda na radu od dana 29.04.2015.godine priznata rješenjem HZZO- a. Tužitelj je o štetnom događaju upravo na opisani način dao izjavu Inspektoratu rada dana 30.04.2015.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog zapisnika od 30.04.2015.godine (list 42-43 spisa).

9. Među strankama je sporna činjenica da li tužitelja pripada naknada štete s osnova dospjele rente s osnova izgubljene zarade u periodu od travnja 2015.godine do ožujka 2020.godine, kao i dospjele rente s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 01.travnja 2020.godine do 01.ožujka 2025.godine te zahtjeva za isplatu trajne rente počevši od 01.03.2025.godine u mjesečnim iznosima od po 1.361,67 Eur-a budući tužitelj ističe da je u tom razdoblju u više navrata odlazio na bolovanje s osnova pogoršavanja njegovog zdravstvenog stanja te da se vraćao na posao. Potrebno je utvrditi da li je tužitelj bio na bolovanju u cijelom utuženom razdoblju od 01.travnja 2015.godine do 01.ožujka 2020.godine, kao i u daljnjem utuženom razdoblju od 01.ožujka 2020.godine do 01. ožujka 2025.godine te da li je u tom razdoblju bio na bolovanju zbog pretrpljene ozljede na radu ili eventualno pogoršanja svog zdravstvenog stanja s osnove pretrpljene ozljede na radu te da li je u tom smislu za vrijeme trajanja navedenog bolovanja primao niži iznos plaće od onog iznosa kojeg bi primao da nije bio na bolovanju. Također je potrebno utvrditi da li je tužitelju utvrđena radna nesposobnost za poslove njegovog radnog mjesta pomoćnog građevinskog radnika, a s kojeg osnova isti potražuje trajno isplatu rente za period od 01.ožujka 2025.godine pa nadalje. Ujedno je potrebno kao sporno pitanje raspraviti i prigovor zastare kao i prigovor nagođene stvari istaknut od strane tuženika u odgovoru na tužbu. Također je potrebno utvrditi za cijelo utuženo razdoblje da li je postojala uzročno posljedična veza vezano za utvrđene dijagnoze tužitelja i samog štetnog događaja od 28.04.2015.godine.

10. U pogledu prigovora zastare potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari istaknutog od strane tuženika u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za koju ističe u tužbi da mu je nastala za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad na kojoj da se nalazio s osnove ozljede na radu koja mu se dogodila dana 28.04.2015.godine. U navedenom smislu, temeljem odredbe članka 215.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da zastara počinje teći prvog dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je stekao potraživati izgubljenu zaradu s osnova privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu od trenutka kad mu je prestala privremena nesposobnost za rad. Naime, iz pregledanih podataka o tužiteljevoj privremenoj nesposobnosti za rad (popisa bolovanja) dostavljenih ovom sudu sa istaknutim šiframa bolovanja (list 139 spisa) proizlazi da je tužitelj bio prvi put na bolovanju odmah nakon štetnog događaja (ozljede na radu) budući je tad bio na bolovanju u periodu od 29.04.2015.godine do zaključno 16.06.2015.godine pod šifrom bolovanja S 61.1, te je prema navodima vještakinje Milane Varinac Barač iz njenih nalaza i mišljenja ova ozljeda desnog palca tužitelju od strane HZZO-a bila dijagnoza tužiteljeve ozljede na radu. U navedenom smislu početak tijeka zastare tužiteljevog potraživanja izgubljene zarade s osnova privremene nesposobnosti za rad bi bio 17.06.2015.godine kad je tužitelj stekao pravo potraživati naknadu s ovog osnova. U vrijeme navedenog završetka privremene nesposobnosti za rad tužitelja na snazi su bile odredbe Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a), a koje su odredbe u primjeni budući se radi o potraživanju koje proizlazi iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju je odredbom članka 232. stavka 1. ZR-a propisano da se odredbe novog Zakona o radu neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog Zakona. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji budući je tužitelj stekao pravo potraživati izgubljenu zaradu u trenutku kad mu je prvi put isteklo bolovanje koje je otvorio odmah neposredno iza samog štetnog događaja. Budući je temeljem odredbe članka 139. ZR-a (''NN'' 93/14) propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina pa bi u tom smislu potraživanje bilo u zastari nakon 17.06.2020.godine ukoliko do tada nije podnesena tužba. Tužba u predmetnoj pravnoj stvari je podnesena 27.ožujka 2020.godine slijedom čega predmetno potraživanje nije zastarjelo. S obzirom da najstarija tražbina tužitelja s osnova naknade štete u ukupnom iznosu od 38.205,56 Eur-a zbog izgubljene zarade za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad a zbog ozljede na radu za utuženo razdoblje od 01.travnja 2015.godine do 01.ožujka 2020.godine nije u zastari nisu u tom smislu u zastari ni tražbine s istog osnova za naredna utužena razdoblja od 01.travnja 2020.godine do 01.ožujka 2025.godine u ukupnom iznosu od 78.976,86 Eur-a, te od 01.03.2025.godine pa nadalje trajno u mjesečnim iznosima od po 1.361,67 Eur-a, te je u cijelosti neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Prvenstveno je potrebno istaći da tužitelj tijekom ovog postupka ničim nije dokazao tvrdnje iz podneska od 29.03.2021.godine (list 146-147 spisa) o tome da je tijekom trajanja ovog postupka došlo do statusne promjene tuženika. Naime, tužitelj u tom podnesku ističe da su dana 08.10.2020.godine tuženik i društvo Strabag za građevinske radove d.o.o. sklopili ugovor o pripajanju tuženika društvu Strabag za građevinske radove d.o.o. te da su skupštine oba društva dana 01.03.2021.godine odobrile sklapanje predmetnog ugovora o pripajanju od 08.10.2020.godine, te da je predmetnim ugovorom određeno da će upisom u trgovački registar činjenice pripajanja na društvo Strabag za građevinske radove d.o.o. prijeći svi ugovori o radu radnika zaposlenih kod tuženika Pomgrad Inženjering d.o.o. Split. Tužitelj navodi da iz obavijesti koju prileže uz navedeni dopis proizlazi da Pomgrad inženjering d.o.o. Split i Strabag za građevinske radove d.o.o. solidarno odgovaraju za sve obveze prema radnicima koje će nastati do trenutka prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca. Činjenice o kojima tužitelj govori uistinu proizlaze iz sadržaja priložene obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 10.03.2021.godine (list 148 spisa). Međutim, dokaz o pripajanju navedenih društava te upis činjenice pripajanja te u samom tom smislu nastanak statusnih promjena tuženika u ovom postupku se dokazuju isključivo izvatkom iz sudskog registra, a koji izvadak kao dokaz o statusnoj promjeni tuženika tužitelj nije dostavio ovom sudu niti takav dokaz prileže ovom spisu pa se samim time ne mogu uzeti kao dokazane tvrdnje tuženika iz podneska od 29.03.2021.godine da su nastupile statusne promjene tuženika. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz očitovanja tuženika u podnesku od 15.04.2021.godine (list 283 -284 spisa) iz kojih proizlazi da tuženik potvrđuje da je bio pokrenut postupak pripajanja tuženika društvu Strabag d.o.o. Zagreb, ali navodi da je navedeni ugovor o pripajanju raskinut pa da je Strabag d.o.o. povukao prijavu predmetnog pripajanja podnesenog sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pa da je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o obustavi postupka pripajanja društava pod poslovnim brojem Tt-21/9582 od 19.03.2021.godine. Tužitelj nadalje tijekom postupka nije osporavao činjenice koje tuženik ističe u podnesku od 15.04.2021.godine, a obzirom da tužitelj nije ovom sudu tijekom postupka dostavio izvadak iz sudskog registra koji bi bio jedini relevantan dokaz o nastaloj statusnoj promjeni tuženika ovaj sud smatra da tužitelj ničim nije dokazao da je u odnosu na tuženika nastala ikakva statusna promjena. Pasivna legitimacija tuženika u pogledu tužiteljevog potraživanja izgubljene zarade nedvojbeno proizlazi iz činjenice što je tužitelj nesporno bio radnik tuženika u cijelom utuženom razdoblju budući navedeno proizlazi iz priloženih ugovora o radu i aneksa ugovora o radu zaključenih između tužitelja i tuženika koji prileže ovom spisu, te priložene potvrde HZMO-a o radno pravnom statusu tužitelja kod tuženika kao poslodavca, a što stranke u ovom postupku niti ne osporavaju, te je tužitelj kao radnik tuženika nesporno doživio ozljedu na radu 28.04.2015. . Sve navedeno je jasno i iz postupanja samog tužitelja tijekom trajanja ovog postupka budući tužitelj niti u jednom trenutku nije postavio tužbeni zahtjev koji bi glasio na plaćanje prema solidarnim dužnicima budući tužbom nije obuhvaćeno društvo Strabag društvo za građevinske radove d.o.o. već je kao tuženik isključivo naveden Pomgrad inženjering d.o.o. Split, a čija pasivna legitimacija u ovom postupku u tom smislu nije dvojbena slijedom čega su neosnovane tvrdnje tužitelja o pripajanju tuženika društvu Strabag za građevinske radove d.o.o.

12. U pogledu prigovora nagođene stvari istaknutog od strane tuženika u ovom postupku ovaj sud navedeni prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, iz pregledane izjave o namirenju od 07.10.2016.godine (list 25-26 spisa), kao i očitovanja Generali osiguranja d.d. od 07.09.2016.godine vezano za namirenje u mirnom postupku (list 27-28 spisa), te sadržaja izvansudske nagodbe od 06.10.2016.godine (list 29 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je predmet namirenja tužitelja prema tuženiku u postupku namirenja i umješaču na strani tuženika Generali osiguranju, a po osnovi naknade štete po predmetnom štetnom događaju ozljede od 28.04.2015.godine bili isključivo priznati vidovi neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti, i to pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje, a po osnovi imovinske štete decidirano se navodi da je predmet namirenja bila samo tuđa pomoć i njega. Imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade nije bila ni predmet utvrđivanja ni namirenja u trenutku potpisivanja izjave o namirenju od 07.10.2016.godine (list 26 spisa), kao ni u trenutku potpisivanja izvansudske nagodbe od 06.10.2016.godine, a koje isprave tužitelj ne osporava da ih je potpisao. Ovo je posebno razvidno i iz sadržaja očitovanja Generali osiguranja d.d. upućenog tužitelju od 07.09.2016.godine (list 27 spisa), a u kojem dopisu se na ime naknade štete utvrđene po cenzoru Generali osiguranju navode samo neimovinska šteta (pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje te imovinska šteta-tuđa pomoć i njega, te se tužitelju kao oštećeniku tim dopisom nudi pored isplaćenog iznosa od tadašnjih 20.000,00 Kuna i dodatni iznos od daljnjih 5.000,00 Kuna, ali isključivo za navedene vidove neimovinske i imovinske štete, a ne i za izgubljenu zaradu, a iz čega proizlazi da se u mirnom postupku koji je prethodio sudskom postupku nikad nije ni utvrđivala nikakva buduća šteta, pogotovo ne izgubljena zarada kao jedan vid imovinske štete. Iz sadržaja izvansudske nagodbe od 06.10.2016.godine (list 29 i 30 spisa) proizlazi da je Generali osiguranje d.d. izrijekom u točki II ove nagodbe decidirano utvrdilo da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio ozljedu na radu kod tuženika osiguranu kod Generali osiguranja policom osiguranja br. P13- 1020164268 i to na način da mu je povrijeđeno pravo osobnosti za neimovinsku štetu za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti i za naruženje, dok da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). U navedenom smislu je razvidno da je tužitelju u mirnom postupku navedenom nagodbom i izjavom o namirenju priznata i plaćena šteta samo za određene vidove štete pa tako za imovinsku štetu samo za tuđu pomoć i njegu, dok imovinska šteta za izgubljenu zaradu nije niti bila predmetom razmatranja. Iz točke III citirane izvansudske nagodbe je razvidno da je Generali osiguranje u tom smislu tužitelju odredilo isplatu dodatnih 5.000,00 Kuna isključivo po osnovi naknade štete isključivo za navedene nabrojane vidove štete u koje nije bila uključena izgubljena zarada. U tom smislu se odredba članka IV citirane izvansudske nagodbe u kojoj stoji da oštećeni-tužitelj izjavljuje da mu je isplatom štete utvrđene u točki III te nagodbe u cijelosti naknađena sva neimovinska i imovinska šteta koju trpi zbog predmetnog štetnog događaja od 28.04.2015.godine prema mišljenju ovog suda ne treba tumačiti kao da se tužitelj odrekao prava na potraživanje imovinske štete s osnova izgubljene zarade u trenutku potpisivanja navedene izjave o namirenju, te navedene izvansudske nagodbe budući navedena izgubljena zarada nije u trenutku potpisivanja citirane izjave o namirenju i citirane izvansudske nagodbe niti bila predmetom namirenja budući je iz sadržaja izjave o namirenju i navedene izvansudske nagodbe da izgubljena zarada nije niti bila predmet procjene niti je bila sadržana u ponudi poslodavca i Generali osiguranja d.d. prema tužitelju kao oštećeniku. U tom smislu treba tumačiti da tužiteljeva izjava o odricanju u pogledu navedenog namirenja predstavlja samo odricanje od potraživanja bilo kakvih daljnjih iznosa u odnosu na neimovinsku štetu (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje), te u pogledu imovinske štete od potraživanja bio kakvih daljnjih iznosa u odnosu na tuđu pomoć i njegu od iznosa koji je navedenom izjavom i izvansudskom nagodbom utvrđen tužitelju za plaćanje, a po predmetnom štetnom događaju od 28.travnja 2015.godine. Pored svega navedenog tužitelju u trenutku zaključenja izjave o namirenju od 07.10.2016.godine (list 25 spisa) kao i u trenutku zaključenja izvansudske nagodbe od 06.10.2016.godine (list 29 spisa) neovisno što mu je bilo poznato da zbog privremene nesposobnosti za rad iza štetnog događaja od 28.04.2015.godine trpi štetne posljedice u vidu izgubljene zarade nije mogla biti poznata točna visina predmetnog potraživanja posebice u vidu potraživanja u obliku rente za ubuduće budući se ova šteta procjenjuje po financijsko knjigovodstvenom vještaku, a procjena štete prilikom potpisivanja izjave o namirenju i navedene izvansudske nagodbe na temelju koje je tim ispravama tužitelju izvršena djelomična isplata u mirnom postupku je vršena isključivo po liječniku – cenzoru od Generali osiguranja d.d.. Zaključno u navedenom smislu nedvojbeno proizlazi da se tužitelj potpisom izjave o namirenju od 07.10.2016.godine, te potpisom izvansudske nagodbe od 06.10.2016.godine odrekao isključivo daljnjih potraživanja u odnosu na naknadu neimovinske štete, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu vezano za predmetni štetni događaj od 28.04.2018.godine, dok se isti nije odrekao potraživanja imovinske štete s osnova izgubljene zarade radi privremene nesposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu budući se ta šteta nije u tom trenutku niti procjenjivala od nadležnih tijela niti je tužitelju bio poznat konačni iznos izgubljene zarade, niti je izgubljena zarada bila predmet navedenog postupka i potpisanih isprava. U navedenom smislu ovaj sud ocjenjuje da je u cijelosti neosnovan prigovor nagođene stvari istaknut od strane tuženika i umješača u ovom postupku.

13. Iz pregledanog zapisnika o inspekcijskom nadzoru i zapisnika o očevidu o inspekcijskom nadzoru (list 5-13 spisa) proizlazi da je očevid vezano za štetni događaj obavljen dana 28.04.2015.godine, te da je na licu mjesta uzeta izjava očevica IČ. Također proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u vrijeme štetnog događaja na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2008.godine. U zapisniku je istaknuto da je prema obavijesti od 28.04.2015.godine putem dežurnog mobitela inspektora utvrđeno da je tužitelj zadobio teže tjelesne ozljede u vidu amputacija gornjeg dijela palca desne ruke. Navedeno je da je neposredni rukovoditelj, voditelj gradilišta ČČ, te da se nalazio na gradilištu, ali da osobno nije vidio štetni događaj. Također je istaknuto da poslovi koje je ozlijeđeni radnik obavljao neposredno prije ozljeđivanja spadaju u poslove za čije je samostalno obavljanje potrebno prethodno izvršiti osposobljavanje za rad na siguran način, te je tuženik kao poslodavac inspekciji predočio Program osposobljavanja za rad na siguran način, izrađen u prosincu 2014. od strane društva ''Zast''. Prema podacima iz navedenih zapisnika tužitelj je za poslove pomoćnog građevinskog radnika bio osposobljen za rad na siguran način budući o tome postoji zapisnik o ocijeni provedene teoretske i praktične osposobljenosti radnika za obavljanje poslova pomoćnog građevinskog radnika potpisan na mjestu rada dana 26.09.2011.godine. Navedeno je da je posao tužitelja-posao pomoćnog građevinskog rada posao s posebnim uvjetima rada, te da je poslodavac-tuženik u tom smislu inspekciji priložio uputu za siguran rad s teglenicom, uputu za siguran rad s modularnom platformom, te uputu za rad na siguran pri poslovima zavarivanja. U odnosu na samu ozljedu na radu tužitelja je navedeno da se ozljeda dogodila 29.04.2015.godine oko 12:15 sati na radnoj platformi Tom 9, smještenoj na istočnom dijelu privremenog gradilišta proširenja šetnice od hotela ex Ambasador do Matejuške, investitora Grada Splita, te da je tužitelj sa BČ IČ obavljao poslove premještanja radne platforme na novu poziciju za iskope. Istaknuto je da su tužitelj i BČ navedenog dana 29.04.2015.godine dva puta premještali radnu platformu, te da je prilikom drugog premještanja odnosno spuštanja stupova došlo do ozljeđivanja tužitelja na način da je tužitelj nakon spuštanja trećeg stupa trebao otkačiti sajlu s metalne cijevi te je sajla bila slobodna i bagerist je sajlu otpustio, ali u trenutku kad je tužitelj uhvatio sajlu da je došlo do propadanja cijevi 30 cm u dubinu, te da je ozlijeđenom palac desne ruke ostao priklješten između sajle i metalne cijevi. Očevidac događaja BČ je tad istakao da je do pomicanja došlo vjerovatno iz razloga što je stup bio prislonjen na kamen smješten na morskom dnu te da se isti prilikom skidanja sajle pomaknuo. Također je iz navedenih zapisnika razvidno da je tužitelj prema izjavi očevidca navedene prigode od osobnih zaštitnih sredstava nosio radno odijelo, visoke zaštitne cipele, kacigu za zaštitu glave i zaštitne rukavice od tekstila ojačane latexom. Tužitelja je voditelj gradilišta odvezao na hitnu pomoć. Iz navedenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru i zapisnika o očevidu je razvidno da inspekcija nije našla nikakvih posebnih propusta ni na strani poslodavca ni na strani radnika tužitelja, a vezano za navedeni štetni događaj.

14. Iz pregledane izjave o namirenju od 07.10.2016.godine (list 25 i 26 spisa) proizlazi da je tužitelj ovom izjavom kao oštećena strana izjavio da su primitkom iznosa utvrđenog procjenom od strane liječnika cenzora (Generali osiguranje d.d.) kojim su priznati vidovi povrede prava osobnosti-neimovinska šteta-pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje, te imovinska šteta-tuđa pomoć i njega u visini od 25.000,00 Kuna u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi u svezi sa ozljedom na radu od dana 28.04.2015.godine nastalom na projektu ''proširenje šetnice od hotela ex Ambasador do Matejuške u Splitu'' prijavljene po polici osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima broj P13-1020164268, Tužitelj je navedenom izjavom između ostalog istakao da nakon primitka navedenog iznosa nema niti će imati ikakvih zahtjeva prema Pomgrad inženjering d.o.o. i Generali osiguranju d.d. ili prema bilo kojoj trećoj osobi, te je istakao da izričito izjavljuje da je izjavu pročitao i da je neće pobijati zbog zablude ili bilo kojeg drugog razloga.

15. Iz pregledane izvansudske nagodbe (list 29-30 spisa) proizlazi da je ista zaključena između tužitelja i Generali osiguranja d.d. te da je tom izjavom sporazumno utvrđeno između navedenih strana da je tužitelj dana 28.04.2015.godine doživio ozljedu na radu kod osiguranika – tuženika u ovom postupku te da je u navedenom štetnom događaju pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu na način da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to u odnosu na neimovinsku štetu (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženje, te za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega), te da mu se osiguratelj po osnovi navedene naknade štete obvezuje isplatiti daljnji iznos od 5.000,00 kn pored već isplaćenih 20.000,00 Kuna u roku od 14 dana od dana dostave te potpisane nagodbe. U točki IV ove nagodbe je navedeno da tužitelj-oštećeni izjavljuje da će isplatom štete utvrđene u točki III te nagodbe biti u cijelosti naknađena sva neimovinska i imovinska šteta koju trpi zbog štetnog događaja, te da se odriče svih daljnjih potraživanja iz tog štetnog događaja i to prema osiguratelju Generali osiguranju d.d., te osiguraniku i štetniku.

16. Iz pregledane tužbe koju je tužitelj podnio dana 12.11.2019.godine pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu i koji se predmet vodi pod poslovnim brojem Pr- 3013/2019 (list 32-35 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak i da ga vodi radi potraživanja naknade neimovinske i imovinske štete s osnove pogoršanja svog zdravstvenog stanja nakon potpisivanja navedene izjave o namirenju od 07.10.2016.godine.

17. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split od 24.12.2018.godine (list 61-63 spisa) proizlazi da je tužitelju kao posljedica ozljede na radu od 28.04.2015.godine priznata dijagnoza contractura art MCP No. II dex. šifre prema MKB-10 (M 24.5) (list 61-63 spisa), dok mu nije priznata kao posljedica navedene ozljede na radu dijagnoza šifre MKB-10 (Z 42.3). Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je dijagnoza po šifri MKB-10 (M 24.5) priznata kao ozljeda na radu tužitelja vezano za štetni događaj od 28.04.2015.godine iz razloga što je kod tužitelja navedene prigode došlo do promjene funkcije desne šake radi trajne kontrakture u području I metakarpalnog zgloba, dok mu dijagnoza Z 42.3- naknadno zbrinjavanje koja uključuje plastičnu operaciju na ruci nije priznata kao posljedica navedene ozljede na radu jer je istaknuto da se radi o jednom od terapijskih postupaka koji da su provedeni u liječenju ozljede na radu od 28.04.2015.godine. Vidljivo je iz pregledanog mišljenja liječničkog povjerenstva pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list 64-65 spisa) da je istakuto da je tužitelj zadobio amputaciju dijela palca desne ruke na radnom mjestu dana 28.04.2015.godine, te da mu je na HKP KBC Split urađena toaleta rane, te za 6 dana zahvat rekonstrukcije rane na palcu. Navodi se da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju, te da je zaostala fleksijska kontraktura zgloba desnog palca, a radi čega da je tužitelju u kolovozu 2018.godine urađen operativni zahvat amputacije distalne falange palca, te da je tužitelj potom provodio fizikalnu terapiju ali da mu je i dalje zaostala kontraktura desnog palca u metakarpofalangealnom zglobu. U samoj ocjeni razloga zašto se tužitelju trajna kontraktura u području I metakarpalnog zgloba priznaje posljedicom ozljede na radu, a navedeni operativni zahvat amputacije distalne falange palca ne priznaje posljedicom ozljedom na radu je objašnjeno da je navedeno naknadno zbrinjavanje koje uključuje plastičnu operaciju bilo samo jedan od terapijskih postupaka koji su provedeni u liječenju ozljede na radu od 28.04.2015.godine.

18. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split od 12.12.2018.godine (list 66-67 spisa) proizlazi da se liječničko povjerenstvo Zavoda Regionalnog ureda Split nije suglasilo sa ocjenom izabranog doktora NČ – tužitelja o prestanku privremene nesposobnosti za rad sa danom 10.12.2018.godine. Iz obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da se radilo i privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 23.08.2018.godine do 10.12.2018.godine. Proizlazi da je u tom razdoblju tužitelju otvoreno bolovanje na šifru AO, te da je HZZO, Regionalni ured Split smatrao da se dana 10.12.2018.godine nisu ostvarili medicinski uvjeti za prekid navedenog bolovanja.

19. Iz pregledanog popisa bolovanja tužitelja sa istaknutim šiframa bolovanja (list 139 spisa) dostavljenih ovom sudu od strane HZZO-a proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju u periodu od 29.04.2015.godine do 16.06.2015.godine pod šifrom bolovanja S 61.1, te u periodu od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine pod šifrom bolovanja M50, te od 23.08.2018.godie do 18.11.2019.godine pod šifrom bolovanja M 24.5, te od 19.11.2019.godine do 04.12.2019.godine pod šifrom bolovanja M 65.3, te od 05.12.2019.godine.

20. Iz pregledanog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 16.10.2015.godine i 16.10.2017.godine (list 285—286 spisa) proizlazi da je tim uvjerenjima ocjenjeno da je tužitelj zdravstveno sposoban za obavljanje pomoćnih građevinskih poslova.

21. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 26.05.2021.godine (list 331 spisa) proizlazi da tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je u provedenom postupku na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom broj 600462 od 21.05.2021.godine utvrđeno da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a jer da kod osiguranika ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, te da radna sposobnost nije smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

22. Iz pregledanog izvješća sa nalazom i mišljenjem Specijalističke ambulante obiteljske medicine dr. Ivane Katić –Milošević od 21.10.2021.godine (list 357-360 spisa) proizlaze podaci o liječenju tužitelja te se navodi da je tužitelj kroz 2015.godinu kad je doživio ozljedu na radu kod tuženika liječen po plastičnom kirurgu tako što mu je izvršen operativni zahvat amputacije vrška palca, te je isti ponovno reoperiran kad mu je izvršena plastična operacija 2018.godine. U travnju 2019.godine istome je utvrđena egzoostoza vrška palca, te je naručen na operativni zahvat 19.09. radi revizije ožiljka te dekompresije fleksorne tetive 4 i 5 prsta desne šake, te je hospitaliziran u razdoblju od 30.01.2020.godine do 07.02.2020. uz dijagnozu M 24.5-kontraktura zgloba. Također je vezano za istu dijagnozu kontrakture zgloba tužitelj hospitaliziran i u periodu od 30.08.2020.godine do 01.09.2020.godine, te u razdoblju od 17.03.2021.godine do 22.03.2021.godine. Tužitelj je prema navedenom izvješću bio na bolovanju sa šifrom bolovanja M50 od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine, te sa šifrom bolovanja M 24.5 u periodu od 23.08.2018.godine do 18.11.2019.godine, te od 05.12.2019.godine.

23. Iz pregledanog zdravstvenog kartona tužitelja (list 366-477, te od 634-715 spisa) proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na bolovanju u više navrata i to od 29.04.2015.godine do 16.06.2015.godine zbog ozljede na radu (navodi s kao dijagnoza otvorena rana prsta s oštećenjem nokta pod šifrom S 61.1. od 28.travnja 2015.godine koja je predmet ovog postupka. Tužitelj je tad bio na bolovanju u trajanju od 48 dana. Također je tužitelj bio na bolovanju od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine ali ne zbog posljedica uzrokovanih predmetnom ozljedom na radu koja je vezana za štetni događaj od 28.travnja 2015.godine već zbog dijagnoze bolesti cervikalnog diska (šifra M50). Iz zdravstvenog kartona je razvidno da je tužitelj u razdoblju od 30.08.2020.godine do 01.09.2020.godine bio hospitaliziran u KBC Sestre milosrdnice koja mu je bila priznata ozljedom na radu radi ponovnog operativnog zahvata odstranjenja distalne falange palca desne šake i ablacije hrskavice u IP zglobu i plastike vrška prsta. Također prema podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja tužitelj je bio hospitaliziran i u razdoblju od 30.01.2020.godine do 07.02.2020.godine vezano za ozljedu na radu M 24.5 kao i u periodu od 24.09.2019.godine do 26.09.2019.godine po dijagnozi Z 42.3 koja mu nije priznata ozljedom na radu.

24. Iz pregledanog rješenja HZZO-a, Direkcije od 07.travnja 2020.godine (list 720-724 spisa) proizlazi da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno rješenje HZZO-a, Regionalnog ureda Split od 07.siječnja 2020.godine, a temeljem kojeg rješenja tužitelju s osnove ozljede na radu nije priznata dijagnoza Tenosynovitis stenosans digiti (škljocajući prst 4. i 5. desne ruke). Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je liječničko povjerenstvo Direkcije zavoda procijenilo da navedena dijagnoza nije tužitelju priznata kao posljedica ozljede na radu vezano za predmetni štetni događaj od 28.04.2015.godine jer da ta dijagnoza uključuje česte mikropovrede tetive i njene ovojnice pri prolasku i ispod glave kosti doručja te da ta ozljeđivanja često dovode do upale i posljedičnog zadebljanja tetive, te da ova dijagnoza ne spada u posljedice ranije priznate ozljede na radu jer da se radi o bolesti koja nije posljedica ozljeđivanja tužitelja dana 28.04.2015.godine već da je to posljedica zdravstvenog stanja tužitelja.

25. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČČ (list 144-145 spisa) proizlazi da je točno da se tužitelju dogodila nezgoda na radu 28. travnja 2015. prilikom premještanja pontona tj. radne platforme s tri stupa te su radnici prilikom spuštanja tri stupa išli skidati sajlu koja se tu nalazi i tada je došlo do nezgode gdje je tužitelju prignječen palac desne ruke a na gradilištu prilikom proširenja šetnjice od hotela ex. Ambasador do Matejuške. Svjedok navodi da je točno da je on u to vrijeme ozljede na radu kod tuženika bio voditelj gradilišta tuženika. Nakon štetnog događaja na lice mjesta da je izlazio inspektor zaštite na radu te da je on osobno dao izjavu inspektoru za predmetni slučaj. Te prigode da nisu bili utvrđeni nikakvi propusti od poslodavca. Upoznat je s okolnostima zaključenja izjave o namirenu koju je tužitelj dao 7. 10. 2016. te ističe da je upoznat da je tužitelj 28. 4. 2015. ima hitnu operaciju vezano za ozljedu na radu jer ga je on odveo na hitnu po štetnom događaju. tužitelj je bio na bolovanju od 28. 4. 15. do 16. 6. 2015. a počeo je raditi 17. 6. 15. Navodi da je17. 6. 2015. po povratku s bolovanja započeo raditi i radio je do 17. 6. 2018. te je 18. 6. 2018. otvorio bolovanje. Tužitelj da je radio 7. 10. 2016. kad je dao izjavu o namirenju te svjedok potvrđuje da je tužitelj od travnja 2015. do ožujka 2020. bio na bolovanju. U pogledu namirenja misli da se radilo da je tužitelj tom izjavom namiren u isplati za 25.000,00 kn na ime naknade štete te da misli je bilo govora o tome da se smatralo da je tužitelj namiren u svemu što se tiče ozljede na radu te je dogovoreno da neće biti dodatnih potraživanja. Prilikom davanja izjave o namirenju prema njegovom mišljenju da nije bilo govora o izgubljenoj zaradi i da nije dovoljno stručan da procjenjuje da li je to namirenje podrazumijevalo izgubljenu zaradu. Vezano za upit da navede dvojicu uporednih radnika tužitelja po platnom razredu, kategorizaciju i opisu radnog mjesta koji odgovaraju radnom mjestu tužitelja za utuženo razdoblje travanj 2015. do ožujka 2020., isti navodi da nema uvida u platne razrede ali po njegovom mišljenju može navesti radnike kao uporedne SČ i BČ jer su radili slične poslove kao i tužitelj. Svjedok navodi da je tužitelj prije štetnog događaja radio na poslovima pomoćnog građevinskog radnika. Navodi da je tužitelj prilikom povratka s bolovanja radio manje-više iste poslove, a moguće da je navedene poslove radio u manjem opsegu zbog posljedica ozljede na radu, a medicinske preglede koje je imao kao i svi drugi radnici da je normalno obavljao i prolazio. Vezano za neke druge tužiteljeve sporove s poslodavcem i postojanje istih, svjedok navodi da je bilo nekih problema iz kojeg je razloga prekinuo kontakte s istim.

26. Iz iskaza saslušanog tužitelja sa ročišta od 26.veljače 2024.godine (list 933- 934 spisa) proizlazi da je isti istakao da je on dana 28. travnja 2015. doživio ozljedu na radu na gradilištu prilikom izvođenja radova na proširenju šetnice kod Matejuške te da mu je Zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu. Isti ističe da mu je bio ozlijeđen palac na desnoj ruci te je imao jake bolove, te da je odlazio na kontrole kod liječnika i da je početno odustao od amputacije palca desne ruke početkom 2016.g. ali da je zbog bolova tijekom 2018. ponovno bio na kontroli i da je naručen bio za amputaciju palca desne ruke koja mu se dogodila 24.8.2018.g. Isti navodi da se njemu ozljeda na radu uvijek vodila s osnove problema s desnim palcem ruke i amputacijom palca i da je točno da je bio odmah po štetnom događaju na bolovanju zbog navedene ozljede na radu. Ističe da je naknadno ponovno imao probleme i bolove sa navedenim palcom na desnoj ruci, a da ih je ponovno imao 2019. a da ih ima i dan danas te da ima kontrolu u ožujku 6.3. ove godine u Zagrebu. Isti navodi da je on zbog problema s palcem uzimao lijekove za spavanje i lijekove protiv bolova tipa brufena, a da je nekoliko mjeseci odlazio u Sinj na fizikalne terapije. Isti navodi da mu je plaća kod poslodavca s dodacima na plaću iznosila cca 11.300,00 kn al da je za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu on primao iznose od cca 4.900,00 ili 4.700,00 kn, a da su mu ti iznosi nakon 18 mjeseci bolovanja spali na vrijednost od sadašnjih cca 260,00 EUR. Također, tužitelj ističe da mu se znalo događati da mu HZZO prekine bolovanje nakon nekog vremena pa da ga nekih 10-ak dana stavi na drugu dijagnozu za bolovanje, a da za takvo postupanje nije dobio nikakvo obrazloženje. Tužitelj je ujedno naveo da svakodnevno osjeća fantomsku bol u palcu i bol u cijeloj šaci desne ruke. Također je tužitelj istakao s obzirom na svoje zdravstveno stanje da nije sposoban za obavljanje posla za koji je školovan, te je naveo da je naručen po tijeku liječenja i dalje na blokadu injekcijom na ostatku palca, te da mu je ovo treća blokada po redu koju će primiti, a da prima blokade svako mjesec do mjesec i pol dana. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj nakon nezgode iz 2015.godine pretrpio nekakve druge ozljede isti je naveo da nije osim što ima probleme sa četvrtim i petim prstom desne ruke. Također je tužitelj u svome iskazu potvrdio činjenicu da je nakon štetnog događaja od 28.04.2015.godine nastavio raditi kod tuženika, ali da mu poslodavac nije davao teške poslove te da je neposredno nakon štetnog događaja do 2018.godine odlazio na preglede i povremeno radio, a da je od 2018.godine kontinuirano na bolovanju.

27. U pogledu utvrđivanja zdravstvenog stanja tužitelja i tijeka njegovog liječenja povodom predmetnog štetnog događaja – ozljede na radu od 28.travnja 2015.godine kao i ocjene sporne činjenice da li su dijagnoze tužitelja bile u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem- ozljedom na radu izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Miru Jurinović neurokirurgu i dr. FČortopedu.

28. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. neuropsihijatra dr. Mira Jurinovića danog na ročištu od 29. lipnja 2022. (list 783-784 spisa) proizlazi da u predmetnoj pravnoj stvari, a u skladu s onim što je od strane ovog suda naloženo da se provede sudsko medicinsko vještačenje i vještači na okolnosti na koje u svom nalazu i mišljenju ukazuje vještakinja dr. Milana Varinac Barać, da nije u mogućnosti dati nalaz i mišljenje budući je on spec.neurokirurg, a vještakinja se u svom nalazu nije pozvala na potrebu da se vještači po vještaku neurokirurgu. Vještak napominje da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je nakon nekoliko godina utvrđeno oštećenje živca medianusa na istoj šaci, a koje oštećenje nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom palca iz 2015. godine. Vještak navodi da uvijek mišljenje još jednog vještaka u ovom slučaju vještaka za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju može doprinijeti osvjetljenju svih učinjenih terapijskih zahvata, kao i procjene posljedice. Vezano za upit na koliko je operativnih zahvata bio tužitelj od kolovoza 2018. do veljače 2022. a vezano za liječenje sindroma škljocajućeg prsta 4. i 5. prsta desne ruke, vještak odgovara da izvjesna simptomatologija 4. i 5. prsta također nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem palca. Detaljno da nije pogledao u kojoj se godini to spominje, misli da je 2019. pa se taj nalaz spominje i 2020. Vezano za upit da li su ti operativni zahvati na 4. i 5. prstu u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu, vještak odgovara da ne bi bili u uzročno posljedičnoj vezi izvršeni operativni zahvati ako su izvedeni na 4. i 5. prstu s ozljedom palca 2015. Vezano za pitanje da li u odnosu na ostale provedene operativne zahvate na palcu postoji takva uzročna veza, vještak navodi da je nadležnost vještakinje za ortopediju kao i vještaka iz plastične i rekonstr. kirurgije da da mišljenje o potrebi operacijskih zahvata provedenih na palcu. Što se pak tiče operacije provedene u području tzv. karpalnog tunela, u području do ručnog zgloba, to da nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom palca iz 2015. g. 29. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. ortopeda dr. FČ danog na ročištu od 29. lipnja 2022. (list 784-786 spisa) proizlazi da bi se nakon što je pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom po nalogu suda trebala izjasniti o uzrocima bolovanja koje je tužitelj imao tijekom 2018.g. pa do danas, a sve na osnovu ozljede koju je tužitelj imao 2015., a to da je ozljeda vrha palca desne šake. Iz medicinske dokumentacije da vidi da je kod tužitelja došlo do djelomične amputacije distalne falange desnog palca međutim tužitelj je 2016. u 11. mjesecu inzistirao na amputaciji cijele falange pa je amputacija i napravljena 23.08.2018. Nakon toga da je tužitelj vršio fizikalnu terapiju, međutim stalno da se tužio na bolove u području bataljka, odlazio na fizikalnu terapiju, ali da je bol i dalje bila prisutna i danu i noću. Ponovno da je rađena rekonstrukcija bataljka u 4. mjesecu 2019. jer je na rentgenu uočena egzostoza bataljka palca te je rađeno uklanjanje egzostoze. 22. srpnja 2019. tužitelj da se tužio na jaku bolnost u projekciji ožiljka bataljka te da je imao škljocajući prst 4. i 5. iste ruke pa je opet naručen na operaciju , indicirana je revizija ožiljka te dekompresija tetive 4. i 5. prsta iste ruke. Sve to da je rađeno 25.09.2019. Vršena je fizikalna terapija te da je ponovno primljen u 1. mjesec 2020. zbog istih stvari te je ponovno rađena operacija, dakle u 2.mjesec 2020. Ističe da je na kontrolnim pregledima imao oteklinu u području bataljka i 4. i 5. prsta. Cijelo vrijeme da je bio na bolovanju pa je 31.08.2020. ponovno revizija bataljka palca te je rađena i eksploracija živca ulnarisa. Cijelo to vrijeme da su bile liječene dakle dijagnoze koje nisu posljedica štetnog događaja, a to je škljocavi prsti te jednim dijelom i revizije u području palca. Ultrazvučno je 2021. viđen i masivan kalcifikat u području 1. meta karpofalangialnog zgloba. Zaključno ističe da se iz njenog nalaza i mišljenja može jasno izvesti zaključak da je tužitelj cijelo vrijeme liječen zbog ozljede palca, ali da su se tu pribrojile i druge dijagnoze koje nemaju veze sa ozljedom na radu. Vještakinja navodi, vezano za pitanje da li je iz medicinske dokumentacije mogla izvesti zaključak da je operativni zahvat koji je izvršen tužitelju 23. kolovoza 2018. da li mu je bio indiciran od strane liječnika ili je to bila odluka tužitelja, da u nalazu piše da je pacijent inzistirao na amputaciji distalne falange. Navodi da su revizije bataljka palca i operacije 4. i 5. prsta desne ruke rađene nakon perioda od svibnja 2015. do kolovoza 2018. Vezano za upit da li se tužitelj od kolovoza 2018. do danas operativno liječio zbog povrede kontrakture zgloba palca desne ruke po klasifikaciji MKB M24.5, vještakinja navodi da je kontraktura zgloba posljedica ozljede na radu i da će je on uvijek imati i tako da mu je i ostalo nakon ozljede. Tužitelj da se uglavnom u tom kasnijem periodu od 2018. liječio zbog kalcifikata koji su nastali u području bataljka. To da su manje operacije kao npr. revizije ožiljka koje su se radile više usputno za vrijeme operacija škljocavog prsta 4. i 5. Vještakinja nadalje navodi da su operacije 4. i 5. prsta bile primarne a kako su se na palcu stalno događale promjene kao npr. oteklina i kao npr. egzostoze i kalcifikati, onda bi se i oni uklanjali pa tako vidim da se i u zadnjim nalazima od 2022. tužitelju i dalje otkrivaju kalcifikati i da se tužitelj dogovara za operacijsko liječenje i to kalcifikati koji su vezani uz ozljedu palca. Vještakinja navodi da egzostoze bataljka palca i kalcifikati u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nisu evidentirani prije amputacije distalne falange palca iz kolovoza 2018. Navodi da je fantomska bol bila dijagnosticirana tužitelju poslije kolovoza 2018. Vještakinja navodi, na upit što znači glavna dijagnoza S 68.8 koja se navodi u povijesti bolesti tužitelja te da li je ona povezana s ozljedom na radu iz 2015.g., da je to glavna dijagnoza koja je nastala u štetnom događaju te navodi da se navedena dijagnoza vezuje direktno uz ozljedu na radu budući je tada nastala. Vještakinja je izvršila uvid u medicinski karton tužitelja str. 66/82 te se očitovala koja je dijagnoza odnosno pod kojom šifrom tužitelju utvrđena 29.04.2015., na način da navodi da se radi o dijagnozi S 61.1 - otvorena rana prstiju s oštećenjem nokta. Navodi nadalje da su prvi nalazi od ozljede na radu u spisu od 19.05.2015. kada se radi o sasvim lakoj ozljedi kože i nokta desnog palca. 16.06.2015. je nalaz bio zadovoljavajući, vježbe i dalje, te da nakon toga postoji dokumentacija iz 2016. kako je tužitelj dalje radio fizikalnu terapiju i da je u 11. mjesecu 2016. inzistirao na amputaciji falange toga palca. Vještakinja navodi da je dijagnoza S 68.8. tužitelju dijagnosticirano nakon kolovoza 2018. kad je izvršena amputacija. Vještakinja navodi da je kontraktura stanje zgloba tj. da ne može tužitelj pomaknuti dovoljno taj zglob, nego kako je navedeno, u tragovima. Takvo stanje da može izazvati u ovom slučaju navedena ozljeda te stvaranje kalcifikata što da je mogla vidjeti u nalazima te tzv. egzostoza na kosti (stvaranje nekontrolirano kosti) jer da kost ima tendenciju rasta pa onda nije ni čudno. Vezano za pitanje da se vještakinja sukladno pravilima struke i vlastitom medicinskom znanju očituje na okolnost bi li liječnici koji su vršili operativne zahvate kod tužitelja to radili da nisu smatrali da mu ti zahvati mogu medicinski pomoći, vještakinja navodi da u tom slučaju liječnici ne bi radili navedene zahvate bez obzira na inzistiranje tužitelja. Obzirom na medicinsku dokumentaciju koju je vještakinja pregledala i njezino današnje vještačenje i stanje u predmetnom spisu, ista ističe da po njenom mišljenju nije potrebno dodatno vještačiti po vještaku plastičnom kirurgu.

30. Ovaj sud smatra nalaze i mišljenja dr. FČ i dr. Mira Jurinović vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasnivaju na zdravstvenim nalazima tužitelja i podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja.

31. Također je u predmetnom postupku na okolnost utvrđivanja postojanje uzročno posljedične veze između bolovanja tužitelja u periodu od 28.travnja 2015.godine do ožujka 2020.godine te predmetne ozljede na radu tužitelju nastale 28.travnja 2015.godine provedeno medicinsko vještačenje po vještakinji medicine rada dr. Milani Varinac-Barać.

32. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac-Barać od 17.11.2021.godine (list 361 spisa) proizlazi da je navedena vještakinja dala pisani nalaz i mišljenje na okolnost utvrđivanja postojanja veze između bolovanja tužitelja u periodu od 28.travnja 2015.godine do ožujka 2020.godine i predmetne ozljede na radu. Ista je u tu svrhu pregledala zdravstveni karton tužitelja i medicinsku dokumentaciju dostavljenu od stane liječnika tužitelja. Istaknuto je da se kao glavna dijagnoza navodi S 68.8 prema MKB-10 (Traumatska amputacija drugih dijelova ručnog zgloba i šake), te kao ostale dijagnoze St post amputacionem pollicis dex.a.m. VII, Egsostosis trunci pollicis dex. Sy canalis carpalis manus dex. Navodi se da je nad tužiteljem 03.02.2020.godine provedeno operativno liječenje zbog kontrakture IV i V prsta desne šake te da je ujedno izvršena ablacija vrška proksimalne falange palca desne šake. Navodi se da je u otpusnom pismu navedeneo da je 31.08.2020.godine izvršen operativni zahvat u smislu revizije ožiljka i to na palcu desne šake (ekploratio n. digitalis ulnaris pollicis sin , te da se je u otpusnom pismu (str. 299- 300 spisa) navedeno da je 18.03.2021.godine izvršen ponovni operativni zahvat. Navodi se da je u zdravstvenom kartonu tužitelja na dan 18.06.2018.godine u anamnestičkim podacima zabilježeno da se tužitelju ukoči ruka te da ima bol iz vrata niz ruku do šake te da je zabilježena dijagnoza bolesti cervikalnog diska, šifre M50 prema MKB, te dijagnoza cervikobrahijalnog sindrom. Vještakinja navodi da ni u zdravstvenom kartonu, ni u zdravstvenoj dokumentaciji da nema podataka na temelju čega su postavljene dijagnoze sindroma karpalnog kanala, bolesti cervikalnog diska te cervikobrahijanog sindroma. Vještakinja navodi da dijagnoze S 68.8 prema MKB-10 I Z-42.3 nisu priznate ozljedom na radu, a da je bolovanje tužitelja tijekom 2020. i 2021.godine zavedeno upravo pod tim dijagnozama. Također je vještakinja navela da sveukupno medicinska dokumentacije ne daje točne podatke o liječenju tužitelja tijekom 2020. i 2021.godine, te da je potrebno očitovanje vještaka specijaliste ortopeda i to koji je uzrok operativnog liječenja sindroma karpalnog kanala te koliko obično traje postoperativno liječenje kod te operacije i liječenje nakon ablacije egzostoze na palcu šake. Zaključno je vještakinja istakla da će nakon što se vještak ortoped očituje na navedene okolnosti izraditi nalaz i mišljenje.

33. Na ročištu od 02.02.2022.godine punomoćnik tužitelja je obzirom na navode vještakinje Varinac Barač da se provede medicinsko vještačenje po vještacima kirurgu i ortopedu.

34. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac- Barać od 17. listopada 2022. (list 827-830) proizlazi da je s osnova predmetne ozljede palca desne šake zadobivene 28. travnja 2015. pod dijagnozom šifre S61.1 prema MKB-10 bolovanje tužitelja opravdano od 29. travnja 2019. do 16. lipnja 2015. jer je u navedenom periodu tužitelj obavljao preporučeno liječenje po nadležnim specijalistima. Navedena ozljeda da je priznata kao ozljeda na radu od nadležnog tijela HZZO-a. Kao posljedica pretrpljene ozljede kod tužitelja da je zaostala fleksijska kontraktura interfalangealnog zgloba palca desne šake zbog čega je tužitelj provodio liječenje ambulantnom fizikalnom terapijom tijekom 2016. godine ali za isto nije koristio bolovanje već je radio. Tužitelj da je od 17. lipnja 2015. do kolovoza 2018. radio i nakon provedene fizikalne terapije 2016. da nije provodio nikakvo liječenje, a u kolovozu 2018. da je na vlastiti zahtjev, a da za to nema preporuke niti jednog liječnika, izvršen operativni zahvat u smislu odstranjenja distalne falange palca desne šake i ablacije hrskavice u IP zglobu i plastike vrška prsta. Od tada da se pogoršava njegovo zdravstveno stanje pa se uz prvenstveno operativnog zahvata na tetivama IV i V prsta iste šake vrši i kirurška korekcija odnosno odstranjenje egzostoza palca. Tužitelj da je zatražio od nadležnog tijela HZZO-a da se stanje nakon ovog operativnog zahvata prizna posljedicom ozljede na radu od 28.04.2015. ali je isto tijelo odbilo zahtjev tužitelja i da nije priznalo navedenu dijagnozu Z-42.3 kao posljedicu ozljede na radu. Nakon kolovoza 2018. (točnije prvi put tek 23.07.2019.) da se bilježi i dijagnoza S 68.8. prema MKB-10-Traumatska amputacija drugih dijelova ručnog zgloba i šake, a ista da nije priznata od strane nadležnog tijela HZZO-a kao posljedica predmetne ozljede na radu pa da se ni bolovanje nakon toga ne može priznati kao posljedica predmetne ozljede na radu. Vještakinja ističe da je tužitelju bolovanje bilo otvoreno 2018. pod šifrom M24.5 (koja je priznata kao posljedica ozljede na radu), ali da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nije liječen zbog navedene dijagnoze već zbog dijagnoze Z 42.3 i Z 89.0, a iste da mu nisu priznate kao posljedica predmetne ozljede na radu. Sveukupno bolovanje nakon 16.06.2015. da se može priznati kao posljedica predmetne ozljede na radu jer da je nakon toga nastalo pogoršanje zdravstvenog stanja po operativnom zahvatu u kolovozu 2018., koji je zahtijevao tužitelj, a stanje prije toga nije bilo takvog stupanjskog oštećenja da bi liječnici preporučili navedeni operativni zahvat.

35. Tuženik je u podnesku od 07.11.2022.godine (list 857-859 spisa) istakao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje Milane Varinac -Barać dok je tužitelj istakao prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje Milane Varinac- Barać u podnesku od 22.12.2022.godine (list 868-872 spisa) ističući da je nalaz vještakinje Milane Varinac Barač tendenciozan i suprotan nalazima dr. FČ i dr. Mira Jurinović jer da iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. FČ jasno proizlazi da liječnici ne bi radili dodatne operativne zahvate tužitelju počevši od kolovoza 2018.godine da to nisu smatrali potrebnim unatoč traženju tužitelja jer da iz nalaza dr. FČ proizlazi da su ti zahvati bili medicinski indicirani. Također tužitelj u prigovoru na nalaz i mišljenje vještakinje Varinac- Barać ističe i da da je mišljenje dr. Varinac Barać u suprotnosti sa mišljenjem dr. FČ jer da je dr. FČ istakla da se tužitelj u kasnijem periodu od 2018. uglavnom liječio zbog kalcifikata nastalih u području bataljka, ali da je dr. FČ prilikom usmenog vještačenja izričito navela da takvo stanje može u konkretnom slučaju izazvati navedena ozljeda , te stvaranje kalcifikata i egzostoza na kosti (nekontrolirano stvaranje kosti) budući da kost ima tendenciju rasta.

36. Na ročištu od 14.03.2023.godine je sud prihvatio prijedlog zamjenika punomoćnika tužitelja da se na ročište od 29.05.2023.godine pozove vještakinja Milana Varinac-Barać radi očitovanja na prigovore tužitelja iz podnska tužitelja od 22.12.2022.godine (list 868-872 spisa).

37. Iz dopune nalaza i mišljenja dr. Milane Varinac- Barać danog na ročištu glavne rasprave dana 29. studenog 2023. (list 922-928 spisa) proizlazi da je za davanje dopunskog vještva pregledala podnesak punomoćnika tužitelja u kome prigovara njenom nalazu i mišljenju. Vještakinja navodi da vezano za navode punomoćnika tužitelja o njenoj pristranosti može navesti da nikada nije imala bilo kakve poslovne veze sa Strabagom odnosno Pomgradom, da nije nikada pregledavala niti davala bilo kakva mišljenja za njihove radnike, pa da samim tim od njih nije ostvarivala niti bilo kakvu materijalnu dobit pa da smatra da je traženje punomoćnika tužitelja da zbog toga ulazi u njeno poslovanje neprihvatljivo. Navodi da je ona sudsko medicinski neovisan vještak i da ne podliježe nikakvom utjecaju bilo koje strane, a o tome da potvrđuje njeno tridesetogodišnje iskustvo kao vještaka na svim sudovima diljem Hrvatske. U odnosu na prigovore tužitelja da može kazati da u cijelosti ostaje kod svog vještva koje je izradila u pisanom obliku. Iz kompletne medicinske dokumentacije, pa i vještva vještaka ortopeda da proizlazi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi na radu doživio ozljedu desnog palca šifre S61.1 i to je dijagnoza pod kojom se sva bolovanja vezano za tužitelja trebaju voditi u medicinskoj dokumentaciji. Kao posljedica toga, da je nastala kontraktura proksimalne falange desnog palca kod tužitelja. I stanje jeste bilo definitivno točno onako kako da je odredila u pisanom nalazu. Navodi da je istina da je tužitelj nakon toga u veljači 2016.g. provodio fizikalnu terapiju zbog tegoba u smislu bolova u navedenom palcu, ali je istina i to da je tužitelj tri godine uredno radio na svojim poslovima za koje je bio pregledan od nadležnog spec. medicine rada u dva navrata i koji liječnik da je ocijenio da je tužitelj sposoban za navedene poslove. Kasnije bolovanje koje je započelo u kolovozu 2018.g. kako je vještakinja ortoped navela u svom vještvu prvenstveno da je bilo zbog tegoba i operativnog zahvata koje su nastale zbog karpalnog sindroma odnosno "škljocavog prsta" 4. i 5. prsta iste šake, a vještakinja je također navela da je to bila glavna dijagnoza, a da je usput rješavano i pitanje desnog palca otklanjanjem egzostoza koje su se na prstu pojavile kod tužitelja. Također, vještakinja skreće pozornost da su u spisu nakon provedenog operativnog zahvata bilježi dijagnoza S68.8, a za koju da nema uzročno-posljedične veze sa predmetnom ozljedom na radu jer sama šifra označena kao S znači da se dogodila ozljeda a ozljeda S68.8 odnosi se na amputaciju distalne falange koja nije nastala traumatski već je otklonjena operativno, tako da ta dijagnoza ne stoji. O tome kao i o dijagnozi Z42.3 kao i dijagnoza S68.8 da postoji dokument koji je pravovaljan, a koji da je donijelo prvostupanjsko i drugostupanjsko i tijelo vještačenja HZZO-a kojim se odbija prihvatiti navedene dijagnoze kao uzročno-posljedično povezane sa predmetnom ozljedom na radu. Navodi da nije nikada pregledala tužitelja niti uzela anamnestičke podatke jer da kao spec. medicine rada nije za to nadležna, već da su za to nadležni spec. kliničari. Vezano za očitovanje iz kojih razloga u svom mišljenju vezano za pitanje uzročne veze vještakinja zanemaruje nalaz kirurga Klinike za traumatologiju Zagreb od 1.11.2020 u kojem se izričito navodi da "s obzirom na klinički nalaz pacijent nije u mogućnosti vršiti bilo kakav oblik fizičkog rada"? vještakinja navodi da kao specijalist medicine rada može kazati da kirurzi pa tako ni drugi klinički specijalisti nisu nadležni za radnu sposobnost sukladno pravilnicima o spec. usavršavanju doktora medicine. Vezano za pitanje smatra li vještakinja, s obzirom da iz otpusnog pisma KB Sestre milosrdnice Zagreb od 13.3.2023. proizlazi da je tužitelj na hospitalizaciji proveo 8 dana, smatra li vještak da je tih 8 dana tužitelj opravdano bio na bolovanju? (list spisa 901-902) vještakinja odgovara ne mogu kazati da li je bolovanje uopće i pod kojom dijagnozom za ovaj operativni zahvat vođen. Navodi da takav operativni zahvat zahtijeva mirovanje u smislu bolovanja od par dana. Vezano za očitovanje na činjenicu da iz nalaza kirurga Klinike za traumatologiju Zagreb od 1.11.2020. jasno proizlazi da je tužitelj u sklopu liječenja samo do tog datuma obavio 50 fizikalnih terapija te da ih je kasnije obavio i više, da se vještak očituje je li za vrijeme obavljanja tih fizikalnih terapija tužitelj trebao biti na radu ili na bolovanju, vještakinja navodi da ovako duga fizikalna terapija koju je provodio tužitelj nije vezano samo za dijagnozu S61.1 već prevalentno za dijagnozu koja se odnosi na operacije izvršene zbog problema sa 3. i 4. prstom iste šake odnosno karpalnog sindroma. Vještakinja navodi da je poslije svakog operativnog zahvata tužitelja trebao u tom smislu mirovati, ali da se to ne odnosi samo na ozljedu desnog palca već i na ostalo liječenje koje je bez sumnje prevalentno u odnosu na ozljedu desnog palca dijagnoze i šifre S61.1. Vezano za mišljenje kada se tužiteljevo zdravstveno stanje u odnosu na zadobivene ozljede i kasnije operativne zahvate ima smatrati okončanim i definitivnim, vještakinja navodi da je liječenje tužitelja sa osnove ozljede S61.1. koja je jedina priznata kao ozljeda na radu završeno onako kako je ranije navela u svom nalazu i mišljenju, a daljnje liječenje po osnovi dijagnoza koje su nastale nakon kolovoza 2018. da treba odrediti vještak ortoped. Vezano za očitovanje da li vještak smatra da je uz postojeću nemogućnost, odnosno nesposobnost tužitelja da radi poslove za koje je kvalificiran (tužitelj je NKV pomoćni radnik) tužitelj zbog objektivne nesposobnosti uzrokovane ozljedom ostao radno nesposoban, odnosno da li kod istog postoji barem smanjena radna sposobnost te od kakvog je tog značenja za pitanje bolovanja u konkretnom slučaju, vještakinja navodi da u konkretnom slučaju ozljeda na radu koja je priznata tužitelju je S61.1 i sa tako navedenom dijagnozom, a prema svim algoritmima koji su predviđeni u medicinskom smislu za ocjenjivanje radne sposobnosti koje je proveo nadležni spec.medicine rada u dva navrata, da je tužitelj bio sposoban za te poslove. Vještakinja navodi da je tužitelj išao na operaciju 23. kolovoza 2018. pod dijagnozom: "naknadno zbrinjavanje koje uključuje plastičnu operaciju na ruci". Navodi da dijagnoza pod šifrom S68.8 tužitelju nije priznata kao posljedica ozljede na radu iz travnja 2015. Nadalje ističe da koliko se sjeća da se u periodu bolovanja od 2018. do danas tužitelj liječio pod dijagnozom S68.8 Navodi da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelj imao egzostozu palca desne ruke prije 23. kolovoza 2018., te da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da su postojale bilo kakve promjene na palcu desne ruke tužitelja (u vidu kalcifikata i egzostoza) prije operacije od 23. kolovoza 2018. Vještakinji je na ročištu na uvid dan specijalistički nalaz od 29.11.2023. uz upit da li je navedena dijagnoza u njemu uspostavljena u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom palca, vještakinja navodi da današnja dijagnoza jeste jer da se u nalazu kao dijagnoza navodi šifra M24.5 – kontraktura zgloba koja je priznata kao posljedica ozljede na radu tužitelja.

38. Tuženik je u podnesku od 26.01.2024.godine (list 929-930 spisa) istakao da je u cijelosti suglasan s usmenim nalazom i mišljenjem vještakinje Milane Varinac Barač – danim na ročištu od 29.11.2023.godine kao i umješač na strani tuženika u podnesku od 22.02.2024.godine (list 931-932 spisa). Nalaz i mišljenje vještakinje Milane Varinac – Barać kao i dopune tog nalaza i mišljenja ovaj sud smatra u cijelosti logičnim i vjerodostojnim budući su isti izrađeni sukladno nalogu ovog suda i svoj relevantnoj dokumentaciji koja prileže ovom spisu.

39. U predmetnom postupku je izveden i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine predmetnog potraživanja-odnosno razlike između ostvarenih primanja tužitelja i primanja koja bi tužitelj dobivao da nije bio na bolovanju zbog ozljede na radu, a sve za utuženi period od travnja 2015.godine do zaključno ožujka 2020.godine a po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljan.

40. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo CČ od 12.02.2025. (list 954-960 spisa) proizlazi da su za potrebe vještačenja korišteni svi priloženi dokumenti te su traženi i dodatni koje vještak prilaže kao prilog svom vještvu i to plaće usporednih djelatnika, ugovor o radu, aneks ugovora o radu, izvadak iz HZMO-a, te potvrde o visini dohotka i primitaka izdane od Porezne uprave za razdoblje od 2015. -2017, a koje podatke mu je dostavio za potrebe vještačenja tužitelj. Vještak navodi da je prilikom izračuna kao mjesečna primanja uzeo prosjek računate godine po mjesecu obzirom da su podaci porezne uprave na nivou godine. kao mjesečna Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva iznosi mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 38.155,59 EUR manje primitaka, naspram naknade plaće koju je ostvario temeljem prosjeka plaće usporednih djelatnika, a sve po mjesecima kako je prikazao u svom vještvu u Tablici 1. Sve navedeno je prikazano u Tablici koja je sastavni dio vještva.

41. Tuženik je u podnesku od 10.03.2025.godine (list 967-969 spisa) istakao da prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ističući da je u vještvu vještak krivo istakao naziv tuženika jer da je na strani tuženika naveo pravnu osobu koja nije stranka u ovom postupku. Također ističe da je iz doznaka o bolovanju razvidno da je tužitelj radio i da nije bio na bolovanju u periodu od 17.lipnja 2015.godine do 18.lipnja 2018.godine pa da taj period ne može biti predmet vještačenja, te da za bolovanje od 18.lipnja 2018.godine pa nadalje ne postoji uzročno-posljedično veza između bolovanja i ozljede na radu od 28.travnja 2015.godine, a u pogledu izračuna razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je radio i naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja tuženik navodi da tužitelj ničim nije dokazao da bi ostvarivao sve dodatke kao i usporedni radnici da je radio, a ne bio na bolovanju. Ujedno je tuženik u navedenom postupku istakao da ne predlaže usmenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke niti izradu istog u nekoj drugoj varijanti. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan već je za razdoblje potraživanja izgubljene zarade od 01.travnja 2015.godine do 01.ožujka 2020.godine uredio tužbeni zahtjev podneskom od 11.03.2025.godine (list 971-977 spisa) u skladu s izračunom vještaka Ivana Buljan iz njegovog nalaza i mišljenja, te je uz navedeno istakao potraživanje s osnova dospjele rente za izgubljenu zaradu za razdoblje od 01.travnja 2020.godine do 01.ožujka 2025.godine u ukupnom iznosu od 78.976,86 Eur-a (mjesečno u iznosima od po 1.361,67 Eur-a) uz isticanje dodatnog zahtjeva s osnova rente na ime izgubljene zarade kao trajno plaćanje rente počevši od 01.03.2025.godine pa nadalje u iznosima od po 1.361,67 Eur-a mjesečno, a sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

42. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan kao i dopunu tog nalaza i mišljenja smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je vještak nalaz i mišljenje zasnovao na relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu, a tuženik je samo paušalno prigovarao navedenom nalazu i mišljenju ističući da ne predlaže dopunu tog nalaza i mišljenja.

43. U pogledu utvrđivanja osnovanosti tužiteljevog potraživanja u pogledu naknade štete zbog izgubljene zarade s osnove štetnog događanja – ozljede na radu koja se tužitelju dogodila na radnom mjestu dana 28.travnja 2015.godine, a koju tužitelj potražuje s osnova manje isplaćenih primanja zbog činjenice da je isti bio privremeno nesposoban za rad po navedenom štetnom događaju budući je riječ o naknadi imovinske štete nastale na radu ili u vezi sa radom u primjeni je odredba članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. U tom smislu je u primjeni i odredba članka 1095.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a) koja glasi da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje između ostalog mu je dužan naknaditi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U konkretnom slučaju da bi poslodavac bio odgovoran za imovinsku štetu tužitelju s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja zbog ozljede na radu tužitelj mora dokazati da je u utuženom razdoblju za koje potražuje navedenu naknadu štetu bio na bolovanju i to zbog liječenja upravo od ozljede na radu uzrokovane predmetnim štetnim događajem od 28.travnja 2015.godine. Također u tom smislu tužitelj treba dokazati postojanje uzročno posljedične veze između dijagnoza koje su mu utvrđene tijekom privremene nesposobnosti za rad i temeljem kojih je bio na bolovanju i ozljede na radu koja mu je nastala u štetnom događaju od 28.04.2015.godine kao i da je imajući u vidu te okolnosti oštećen u primanju dijela plaće za vrijeme trajanja bolovanja, a po predmetnom štetnom događaju.

44. U navedenom smislu je potrebno istaknuti da iz pregledanog popisa bolovanja tužitelja sa istaknutim šiframa bolovanja (list 139 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u periodu od 29.04.2015.godine do 16.06.2015.godine odmah nakon štetnog događaja – ozljede na radu koja se dogodila dana 28.04.2015.godine bio na bolovanju sa šifrom bolovanja S 61.1, te u periodu od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine pod šifrom bolovanja M50, a od 23.08.2018.godine do 18.11.2019.godine pod šifrom bolovanja M 24.5, a od 19.11.2019.godine pa nadalje pod šifrom bolovanja M 65.3., te od 05.12.2019.godine pa do kraja utuženog razdoblja pod šifrom bolovanja M 24.5. U odnosu na postojanje uzročno posljedične veze između dijagnoze (šifre bolovanja) i predmetne ozljede na radu proizlazi iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstvenog osiguranje, Regionalnog ureda Split od 24.12.2018.godine (list 61-63 spisa) da je tužitelju kao posljedica predmetne ozljede na radu od 28.04.2015.godine priznata dijagnoza contractura art MCP No. II dex šifre prema MKB-10 (M 24.5) dok mu istim rješenjem nije priznata kao posljedica navedene ozljede na radu dijagnoza šifre MKB-10 (Z-42.3). Tužitelj nije u spis tijekom postupka dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je isti osporavao ovo rješenje pa se u tom smislu može izvesti zaključak da je navedeno rješenje konačno i pravomoćno. Iz pregledanog rješenja HZZO-a, Direkcije od 07.travnja 2020.godine (list 720-724 spisa) proizlazi da je tim rješenjem odbijena žalba tužitelja i da je potvrđeno rješenje HZZO-a Regionalnog ureda Split od 07.siječnja 2020.godine, a temeljem kojeg rješenja tužitelju nije s osnove ozljede na radu po predmetnom štetnom događaju priznata dijagnoza škljocajućeg prsta 4. i 5. desne ruke. Tužitelj nije sudu tijekom postupka dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je isti protiv ovog rješenja pokrenuo upravni spor pa se i u tom smislu navedeno rješenje HZZO-a, Regionalnog ureda Split od 07.siječnja 2020.godine, a kojim tužitelju s osnova predmetne ozljede na radu od 28.04.2015.godine nije priznata dijagnoza škljocajućeg prsta 4. i 5. desne ruke može smatrati konačnim i pravomoćnim. Radi dodatnog razjašnjenja uzročno posljedične veze između zdravstvenih dijagnoza koje se tijekom liječenja tužitelju utvrđivane, a vezano za zdravstvene postupke koji su nad njim provođeni u ovom postupku je izveden dokaz vještačenjem po vještacima dr. Miru Jurinoviću i dr. FČ, te po vještakinji medicine rada Milani Varinac Barać. U navedenom smislu iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mira Jurinovića neurokirurga jasno proizlazi da je tužitelju nakon nekoliko godina od predmetne nezgode utvrđeno oštećenje živca medianusa na istoj šaci, ali je vještak decidirano istakao da to oštećenje nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom ozljedom na radu od 28.04.2015.godine. Vještak Jurinović je decidirano istakao da također ni dijagnoza škljocajućeg prsta i to 4. i 5. prsta desne ruke, odnosno operativni zahvati koji su u tom smislu izvedeni nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu, te da i operacije koje su tužitelju provedene u predjelu do ručnog zgloba također nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom palca iz 2015.godine. Iz nalaza i mišljenja dr. FČ, ortopeda nedvojbeno proizlazi da je kod tužitelja u štetnom događaju dana 28.travnja 2015.godine došlo do djelomične amputacije distalne falange desnog palca, a da je tužitelj osobno inzistirao u studenom 2016.godine na amputaciji cijele falange koja da je i napravljena 23.08.2018.godine. Nadalje, dr. FČ navodi da je tužitelj nakon amputacije cijele falange bio na fizikalnoj terapiji , ali da je kod njega bila prisutna cijelo vrijeme bol pa da mu je u travnju 2019.godine napravljena rekonstrukcija bataljka jer da mu je na rentgenu uočena egzostoza bataljka palca pa je vršeno uklanjanje egzostoze, te da mu je vršena revizija ožiljka te dekompresija tetive 4. i 5. prsta iste ruke i da je sve to rađeno 25.09.2019. te da je tužitelju ponovno rađena operacija u veljači 2020.godine te da je tužitelju 31.08.2020.godine ponovno rađena revizija bataljka palca i eksploracija živca ulnarisa. Iz nalaza i mišljenja dr. FČ proizlazi da je tužitelj primarno liječen zbog ozljede palca, ali da su se toj ozljedi pribrojile i druge dijagnoze koje nemaju veze sa ozljedom na radu pa u tom smislu vještakinja navodi da su se spomenute revizije bataljka palca i operacije 4. i 5. prsta desne ruke radile nakon perioda koji je bio od svibnja 2015.godine do kolovoza 2018.godine, dakle nakon kolovoza 2018, te je istaknuto da se tužitelj nakon kolovoza 2018.godine liječio isključivo zbog kalcifikata nastalih u području bataljka te da se radilo o manjim operacijama rađenim usputno za vrijeme operacija škljocavog prsta 4. i 5. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. FČ jasno proizlazi da egzostoze bataljka palca i kalcifikati nisu postojali kao evidentirani u medicinskoj dokumentaciji tužitelja prije amputacije desne falange palca iz kolovoza 2018.godine. Vještakinja FČ je za dijagnozu S 68.8 navela da se radi o glavnoj dijagnozi koja je nastala u štetnom događaju i koja je povezana direktno sa predmetnom ozljedom na radu tužitelja., a dijagnoza S 61.1. koja je utvrđena neposredno nakon štetnog događaja 29.04.2015.godine također je povezana za štetnim događajem budući je riječ o dijagnozi otvorene rane prstiju sa oštećenjem nokta. Iz pismenih nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada Milane Varinac Barač i dopune tih nalaza i mišljenje nedvojbeno kao utvrđena činjenica u ovom postupku proizlazi da je tužiteljevo bolovanje po šifri S 61.1 prema MKB-10 bilo opravdano vezano za razdoblje bolovanja od 29.travnja 2016.godine do 16. lipnja 2015.godine jer da proizlazi upravo iz ozljede na radu tužitelja koja se dogodila od 28.travnja 2015.godine te da je navedena ozljeda i priznata od strane HZZO-a tužitelju kao ozljeda na radu. Vještakinja Varinac Barać je istakla da je upravo kao posljedica navedene ozljede na radu kod tužitelja zaostala fleksijska kontraktura interfalangealnog zgloba palca desne šake, te da je tužitelj zbog navedene kontrakture provodio ambulantno liječenje i liječenje fizikalnom terapijom, ali da je tužitelj to liječenje provodio do 2016.godine, a da nakon provedene fizikalne terapije 2016.godine da je radio sve do kolovoza 2018.godine kada da je tražio na vlastiti zahtjev da mu se izvrši operativni zahvat u smislu odstranjenja distalne falange desne šake i ablacije hrskavice u IP zglobu i plastike vrška prsta, te da se tužitelju od tada pogoršalo zdravstveno stanje, te da su mu vršeni operativni zahvati na tetivama IV i V prsta iste šake i kirurška korekcija odnosno odstranjenje egzostoza palca, te da je tužitelj tražio od HZZO-a da mu se stanje nakon novog operativnog zahvata prizna posljedicom ozljede na radu od 28.04.2015.godine, ali da je HZZO odbio njegov zahtjev, te da dijagnoza Z-42.3 nije priznata tužitelju kao posljedica ozljede na radu. Vještakinja Varinac Barać je objasnila da bolovanje koje je tužitelju bilo otvoreno 2018.godine pod šifrom M 24.5 koja je tužitelju priznata kao posljedica ozljede na radu nije se poklapalo sa stvarnim stanjem jer da tužitelj u tom periodu bolovanja nije bio liječen od te dijagnoze već zbog dijagnoza Z 42.3 i 7 89,0, a koje da mu nisu priznate kao posljedica ozljede na radu. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Varinac – Barać ujedno proizlazi da je ista istakla da je tužitelj u predmetnoj nezgodi na radu doživio ozljedu desnog palca šifre S 61.1. te da je to dijagnoza pod kojom se trebaju u medicinskoj dokumentaciji voditi sva bolovanja vezano za tužitelja, a da je kao posljedica ove ozljede nastala kontraktura proksimalne falange desnog palca kod tužitelja. Također iz nalaza i mišljenja vještakinje Varinac-Barać proizlazi da je tužitelj tri godine uredno radio na svojim poslovima te da je bio pregledan od strane specijaliste medicine rada u dva navrata te da je liječnik ocijenio da je tužitelj sposoban za te poslove, dok da je kasnije bolovanje koje je započelo u kolovozu 2018.godine, a za kojeg je ortoped dr. FČ navela da je bio zbog tegoba i operativnog zahvata koji su nastali zbog karpalnog sindroma školjocavog prsta 4. i 5. prsta iste šake, te zbog egzostoza koje su se pojavile na prstu tužitelja. Vještakinja Varinac-Barać je u vještvu naglasila da se dijagnoza S 68 pojavila nakon operacije iz kolovoza 2018.godine i da slovo S znači da se dogodila ozljeda, a S 68 da se odnosi na amputaciju distalne falange koja da nije nastala traumatski već da je otklonjena operativno., dok da nadležno tijelo HZZO-a nije prihvatilo dijagnoze Z 42.3 (naknadno zbrinjavanje koje uključuje plastičnu operaciju na ruci) te dijagnoza Z 89.0 nisu priznate ozljedom na radu. Vještakinja dr. Varinac- Barać je istakla da je kod tužitelja navedena operacija naknadnog zbrinjavanja koje uključuje plastičnu operaciju na ruci, a što se vodi pod šifrom dijagnoze Z.42.3 urađena 23.08.2018.godine.

45. Uvažavajući sve što su istakli navedeni vještaci dr. Miro Jurinović, dr. FČ i dr. Milana Varinac Barać te uzimajući u obzir svu medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileže predmetnom spisu ovaj sud je mišljenja da tužitelj ima pravo na potraživanje izgubljene zarade s osnove privremene nesposobnosti za rad isključivo za razdoblje od 29.04.2015.godine do 16.06.2015.godine budući je u tom periodu dijagnoza tužitelja S 61.1 (ozljeda desnog palca) koja je istome uspostavljena bila dijagnoza koja je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem od 28.travnja 2015.godine, a zbog kojeg događaja je tužitelj i otvorio bolovanje počevši od 29.04.2015.godine, te su se u tom smislu vještaci i izjasnili u postupku da je dijagnoza S 61.1. (ozljeda desnog palca) bila glavna dijagnoza. Iz pregledanog popisa bolovanja tužitelja sa istaknutim šiframa bolovanja (list 139 spisa) upravo i proizlazi da je tužitelj u periodu od 29.04.2015.godine do 16.06.2015.godine bio na opravdanom bolovanju zbog navedene dijagnoze 61.1. koja je bila glavna dijagnoza vezana za tužiteljevu ozljedu na radu. Iz pregledanog zdravstvenog kartona tužitelja i iskaza navedenih vještaka, pisanih nalaza i mišljenja dr. Milane Varinac Barać kao i usmenih dopuna njenog nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj tijekom 2016.godine provodio fizikalne terapije i ambulantno liječenje, ali da isti nije koristio bolovanje već da je radio gotovo tri godine. Iz pregledanog popisa bolovanja (list 139 spisa) jasno proizlazi da je tužitelj od završetka prvog bolovanja dakle od 17.06.2015.godine pa do 17.06.2018.godine radio, dakle tri godine pa istog za taj period prema mišljenju ovog suda ne pripada pravo na potraživanje izgubljene zarade s osnova privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu povodom štetnog događaja od 28.04.2015.godine budući je tada radio pa nije niti gubio zaradu u tom periodu. Prema podacima iz pregledanog popisa bolovanja (list 139 spisa) također proizlazi da je tužitelj u periodu od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine bio na bolovanju pod šifrom M50 (bolest cervikalnog diska), a koja dijagnoza je zabilježena u zdravstvenom kartonu tužitelja i koja dijagnoza nema nikakve veze sa ozljedom desnog palca u predmetnom štetnom događaju niti je s istim u ikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi pa za to razdoblje prema mišljenju ovog suda tužitelj nema pravo od tuženika potraživati izgubljenu zaradu budući dijagnoza od koje je liječen u tom periodu nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Nakon navedenog bolovanja u periodu od 18.06.2018.godine do 22.08.2018.godine prema nalazu i mišljenju dr. FČ tužitelju je na njegovo traženje napravljena amputacija distalne falange desnog palca 23.08.2018.godine te je tužitelj nakon toga odlazio na fizikalnu terapiju, ali obzirom da je imao stalne bolove u travnju 2019.godine mu je ponovno rađena rekonstrukcija bataljka zbog utvrđene egzostoze bataljka palca. Tužitelj se u srpnju 2019. prema nalazu vještakinje FČ tužio na jaku bolnost u projekciji ožiljka bataljka te je imao škjocajući 4. i 5 prst iste ruke, a radi čega mu je rađena revizija ožiljka i dekompresija tetive 4. i 5 prsta iste ruke 25.09.2019.godine, a u veljači 2020.godine ponovno mu je zbog istog problema rađena operacija., te revizija bataljka palca i eksploracija živca ulnarisa. Iz nalaza i mišljenja dr. FČ jasno proizlazi da se tužitelj iza operacije – amputacije distalne falange desnog palca 23.08.2018.godine uglavnom liječio zbog egzostoze bataljka palca i kalcifikata koji su se pojavljivali naknadno kod tužitelja, a nisu postojali ranije u medicinskoj dokumentaciji tužitelja prije 23.08.2018.godine, dok mu je glavna dijagnoza bila ozljeda desnog palca (S 61.1.). Prema nalazu i mišljenju vještakinje dr. FČ tužitelju je kao posljedica navedenog štetnog događaja, a što je u svom nalazu potvrdila i vještakinja Milana Varinac Barać cijelo vrijeme liječenja zaostala fleksijska kontraktura interfalangealnog zgloba palca desne šake, a koja se dijagnoza u medicinskom šifrarniku vodi pod šifrom 24.5. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Milane Varinac Barać jasno proizlazi da se šifra S 68.08. odnosi na amputaciju distalne falange palca obavljenu 23.08.2018.godine. Pored toga iz nalaza i mišljenja dr. FČ jasno proizlazi da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala ozljeda desnog palca (S 61.1.) i to je glavna dijagnoza prema vještakinji Varinac –Barać jer ta dijagnoza je direktno posljedica štetnog događaja od 28.travnja 2015.godine. Iz nalaza vještakinje dr. FČ proizlazi da su nakon navedene ozljede palca od koje je tužitelj liječen pribrojene navedene ostale dijagnoze koje da nemaju veze sa predmetnom ozljedom na radu. Nalaz dr. Milane Varinac Barać nije ni u kakvoj suprotnosti sa nalazom dr. FČ budući je i dr. Milana Varinac Barać istakla da se sveukupno bolovanje nakon 16.06.2015.godine ne može tužitelju priznati kao posljedica predmetne ozljede na radu nastale 28.travnja 2015.godine jer da je tek nakon po operativnom zahvatu od 23.08.2018.godine a kojeg je tražio tužitelj došlo zapravo do pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja koje da prije te operacije nije bilo takvo da bi liječnici preporučili navedeni operativni zahvat. Iz nalaza i mišljenja dr. FČ te dr. Milane Varinac Barać je razvidno da je amputacija distalne falange palca, a koja je na traženje tužitelja obavljena 23.08.2018.godine (šifra dijagnoze S 68.8.) dovela do pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja, ali da se ne radi o traumatskoj promjeni nastaloj u vrijeme samog štetnog događaja budući je ista izvršena na traženje samog tužitelja, a svi daljnji manji operativni zahvati su vršeni zbog egzostoze bataljka palca, uklanjanja nastalih kalcifikata te probleme 4. i 5. škljocajućeg prsta, a koji terapijski zahvati HZZO kao nadležno tijelo tužitelju nije priznalo kao posljedicu predmetne ozljede na radu, te koja stanja nisu postojala prema medicinskoj dokumentaciji u spisu prije izvršenog zahvata 23.08.2018.godine. Iz iskaza saslušanog tužitelja jasno proizlazi da se on po štetnom događaju i ozljedi palca desne ruke, a koja ozljeda mu je od strane nadležnog tijela HZZO-a priznata ozljedom na radu zbog konstantnih bolova koje je imao bio naručen na operaciju – amputaciju distalne falange palca, a od koje je početno 2016.godine odustao. Iz njegovog iskaza proizlazi da je na navedeni zahvat naručen i da mu je isti obavljen iz medicinski opravdanih razloga upravo zato što je imao jake bolove zbog predmetne ozljede na radu. Tužitelj je i sam istakao da je radio nakon štetnog događaja, a da je od 2018.godine u kontinuitetu na bolovanju. Iz iskaza svjedoka RČ (list 144- 145 spisa) također nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 28.travnja 2015.godine ozljedio palac na desnoj ruci , te da je bio na bolovanju odmah po štetnom događaju te da je radio u cijelom periodu od tri godine od 17.06.2015.godine do 18.06.2018.godine kad je ponovno do daljnjeg otvorio bolovanje.

46. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, te iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka RČ, te posebice nalaza i mišljenja dr. Jurinović, dr. FČ, te vještakinje Milane Varinac - Barać nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj bio ozljeđen na radu u štetnom događaju kod tuženika kao poslodavca, te da tužitelja osnovano pripada izgubljena zarada s osnova privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od travnja 2015.godine do zaključno 16.lipnja 2015.godine i to samo vezano za dijagnozu pod šifrom 61.1. (ozljeda desnog palca), a koja je glavna dijagnoza tužiteljeve ozljede na radu i s osnove dijagnoze pod šifrom 24.5. (kontraktura interfalangealnog zgloba palca desne šake) koja je prema nalazima i mišljenjima vještaka glavna posljedica predmetnog štetnog događaja, a koju dijagnozu je HZZO, Regionalni ured Split svojim rješenjem od 24.12.2018.godine i priznao kao posljedicu ozljede na radu nastalu u štetnom događaju od 28.04.2015.godine. Sve daljnje utvrđene dijagnoze koje su tužitelju nastale i od kojih je isti liječen nisu u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem, a zbog čega ih nadležno tijelo HZZO-a svojim rješenjem od 24.12.2018.godine i rješenjem od 07.travnja 2020.godine nije priznalo kao posljedicu predmetne ozljede na radu od 28.04.2015.godine, a što proizlazi iz navedenih rješenja HZZO-a. U tom smislu tužitelju su rješenjem nadležnog tijela HZZO-a je kao posljedica predmetne ozljede na radu priznata dijagnoza pod šifrom 24.5 (kontraktura interfalangealnog zgloba palca desne šake), a vještakinja Varinac – Barać se izjasnila da je dijagnoza 61.1. (ozljeda palca na desnoj ruci) bila glavna dijagnoza vezano za ozljedu na radu. Ostale utvrđene dijagnoze nastale počevši od kolovoza 2018.godine pod šifrom M50 (bolest cervikalnog diska), te dijagnoza vezana za karpalni sindrom škljocajućeg prsta 4. i 5. prsta desne šake, kao i dijagnoza amputacije distalne falange palca (S 68.8.), te Z 42.3. (dijagnoza naknadnog zbrinjavanja koja uključuje plastičnu operaciju na ruci) nisu u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajima već se radi o terapijskim postupcima koji su bili medicinski opravdani sa medicinskog gledišta, ali nemaju veze sa ozljedom na radu i zadobivenom traumom u štetnom događaju nastalom 28. travnja 2015.godine već su posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja i otklanjanja posljedica tog stanja nastalih nakon operacije – amputacije distalne falange palca obavljene 23.08.2018.godine na traženje tužitelja zbog konstantnih bolova koje je tužitelj imao , a radi čega mu navedene dijagnoze od strane nadležnog tijela HZZO-a nisu ni priznate kao posljedica ozljede na radu. U tom smislu tužitelj osnovano potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od travnja 2015. do lipnja 2016.godine, dok je potraživanje izgubljene zarade za cijeli daljnji utuženi period u cijelosti neosnovano uključujući i potraživanje rente trajno na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.361,67 Eur-a tim više što tužitelju iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 26.05.2021.godine (list 331 spisa) proizlazi da mu od tog tijela nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti već je ovo tijelo smatralo da kod tuženika ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

47. Visina pripadajuće, priznate izgubljene zarade i to manje isplaćenih plaća tužitelju za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, a u odnosu na zaradu koju bi tužitelj primao da nije bio na bolovanju zbog ozljede na radu, a za razdoblje od travnja 2015.godine do lipnja 2015.godine proizlazi iz izračuna vještaka Ivana Buljan u njegovom nalazu i mišljenju, a za utuženo razdoblje od travnja 2015.godine do lipnja 2015.godine, a sve prema mjesečnim iznosima koji su prikazani u Tablici 1 njegovog vještva. U navedenom smislu kad se zbroje ukupni mjesečni iznosi koje je vještak izračunao tad tužitelja pripada na ime izgubljene zarade s osnove privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu od travnja 2015.godine do lipnja 2015.godine ukupan iznos od 6.361,02 Eur-a dok je tužitelja trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime izgubljene zarade u iznosu od 31.844,54 Eur-a za razdoblje od srpnja 2015.godine pa do 01.ožujka 2020.godine kao neosnovan, a iz svih prethodno navedenih razloga u ovoj presudi budući privremena nesposobnost za rad tužitelja nakon lipnja 2015.godine nije bila u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 28.04.2015.godine a te zdravstvene dijagnoze u tom razdoblju od nadležnog tijela HZZO-a nisu niti priznate kao posljedica ozljede na radu, dok u citiranom razdoblju u trajanju od 17.06.2015. do 17.06.2018.godine tužitelj nije niti gubio zaradu budući je u tom periodu radio. Na priznati iznos glavnice potraživanja s osnova izgubljene zarade u iznosu od 6.361,02 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa navedenog u Tablici 1. vještva vještaka Ivana Buljan (članak 92. stavka 3. ZR-a) pa do isplate. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15-), a od 01.01.2023.godine sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22) i Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. Budući se tužitelj nakon lipnja 2015.godine pa nadalje liječio i budući je koristio privremenu nesposobnost za rad temeljem dijagnoza koje mu nisu priznate kao posljedica ozljede na radu od strane nadležnog tijela HZZO-a, a ujedno je u jednom dijelu utuženog razdoblja od 17.06.2015.godine do 17.06.2018.godine radio i nije bio na bolovanju u tom smislu je trebalo odbiti u cijelosti kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje od 01.04.2020.godine do 01.ožujka 2015.godine u zatraženom iznosu od 78.976,99 Eur-a te za utuženo razdoblje od 01.03.2015.godine, a od kojeg razdoblja tužitelj neosnovano trajno potražuje isplatu rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.361,67 Eur-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

48. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen zahtjev tužitelja u ovom postupku i odlučeno je kao u toč. I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

49. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka tužitelj je uspio 100% u pogledu pravnog osnova, te u pogledu visine potraživanja 5,43%, a koji se iznos visine potraživanja dobije kad se u omjer stavi ostvareni iznos tužitelja na ime izgubljene zarade u iznosu od 6.361,02 Eur-a prema zatraženom ukupnom iznosu na ime izgubljene zarade u iznosu od 117.182,42 Eur-a. U navedenom smislu uspjeh tužitelja u ovoj parnici je 52,72 % (105,43:2), a tuženika 47,28 %. Kad se od uspjeha tužitelja u parnici od 52,72% oduzme uspjeh tuženika u ovoj parnici od 47,28% tad se dobije iznos od 5,44%, a koji postotak predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici, dok je uspjeh tuženika u ovoj parnici sukladno tome 94,56%, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je tužitelj obzirom na postignuti uspjeh u ovoj parnici dužan sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a naknaditi tuženiku razmjeran dio parničnog troška jer je uspjeh tužitelja u ovoj parnici značajno manji od uspjeha tuženika u ovoj parnici. U navedenom smislu tuženika kao opravdani trošak potreban radi vođenja ove parnice, te uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik zastupan po prokuristi, a ne po odvjetniku, pripada sukladno priloženom troškovniku uz podnesak tuženika od 27. svibnja 2025. i priloženom dokazu o putnim troškovima na relaciji Zagreb-Split-Split-Zagreb za dolazak i odlazak na ročište od 26. svibnja 2025. ukupan trošak u iznosu od 423,27 Eur-a, te ujedno trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu (Tbr. 1. toč. 2. Tarife sudskih pristojbi) u iznosu od 19,91 Eur-a, a što ukupno iznosi 443,18 Eur-a, a koji iznos kad se dovede u relaciju s postotkom uspjeha tuženika u ovoj parnici od 94,56% tad se dobije iznos od 419,07 Eur-a, a koji iznos predstavlja trošak kojeg je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime parničnog troška ovog postupka, a kako je odlučeno u toč. V/ izreke ove presude.

U Splitu, 01. rujna 2025.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužitelju-po punomoćniku

- tuženiku-po punomoćniku

- umješaču-po punomoćniku