Poslovni broj: Us I-1305/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja INTERNATIONAL EVONA d.o.o. Zagreb, Koledovčina 1, OIB: 76118645526, zastupanog po opunomoćeniku Josipu Tomasu, odvjetniku u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi produženja dozvole za boravak i rad, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. kolovoza 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 01. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I-216-02/25-09/30228, URBROJ:511-03-06-25-5 od 11. svibnja 2025. godine, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca dužan je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku donijeti novo rješenja, sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25- 09/30228, URBROJ:511-03-06-25-5 od 11.svibnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je rješenje tuženika nezakonito i da se pobija u cijelosti; da tuženik nije na pravilan način utvrdio činjenično stanje jer je apstrahirao činjenicu da je tužitelj uvršten na Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada radnika GV; da je tužitelj u vezi sa navedenim a povodom rješenja Državnog inspektorata, KLASA:UP/I-116-02/25- 01/100, URBROJ:443-02-04-11-25-1 od 18. veljače 2025. godine pokrenuo upravni spor; da je tužitelj uvršten na predmetni Popis jer je tijekom inspekcijskog nadzora koji je proveden dana 31. siječnja 2025. godine u poslovnim prostorijama tužitelja u Ivancu; da su navedene prigode tijekom provođenja testiranja kandidata za posao, inspektori Državnog inspektorata zatekao GV na poslovima konobara za šankom, kako bi mu budući nadređeni radnik, UV, mogao utvrditi kroz testiranje na samom radnom mjestu da li je gospodin GV optimalni kandidat za predmetno radno mjesto; da je provedenim nadzorom od strane inspektora Državnog inspektorata pogrešno utvrđeno da je gospodin GV radio bez da je s njime sklopljen ugovor o radu i bez da je prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kako je navedeno i zapisnicima o nadzoru; da je temeljem provedenog nadzora Državni inspektorat dana 18. veljače 2025. godine donio rješenje kojim je tužitelju naloženo da uplati iznos od 2.650,00 eura; da je tužitelj protiv navedenog rješenja Državnog inspektorata tužbom pokrenuo upravni spor u kojoj je istakao da inspekcijskom nadzoru nije pravilno utvrđeno činjenično stanje; da ishod navedenog upravnog spora predstavlja prejudicijalno pitanje za rješavanje ovog upravnog spora; da se protiv rješenja Državnog inspektorata od 18. veljače 2025. godine nije mogla izjaviti žalba a da je isto rješenje odmah postalo izvršno, tako da navedeno rješenje prema tužitelju predstavlja kaznenu sankciju; da je tuženik propustio primijeniti Zakon o strancima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za produženje dozvole za boravak i rad; da je u vrijeme podnošenja zahtjeva na snazi bio Zakon o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20.114/22,151/22) u kojem je u članku 93. stavak 1. točki 8. nije bila propisana mogućnost da tuženik odbije produženje zahtjeva zbog razloga koji su navedeni u obrazloženju osporenog rješenja tj. da se poslodavac nalazi na popisu poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje nepravilnosti neprijavljivanja rada sukladno posebnim propisima. Slijedom navedenog da je vidljivo da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo. Pored navedenog da tuženik u obrazloženju rješenja nije naveo dostatne razloge za svoju odluku; da je člankom 93. stavak 1. Zakona o strancima određeno može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. S obzirom na navedeno zakonsko rješenje da je tuženik u odnosu na konkretni tužiteljev zahtjev, trebao u postupku utvrditi sve relevantne činjenice i okolnosti, te utvrditi zbog čega se zahtjevu za produženje dozvole za boravak i rad ne može udovoljiti. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Rješenjem Suda od 11.lipnja 2025. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom

U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je postupak koji je prethodio predmetnom rješenju pravilno proveden. Poziva se na odredbu članka 93. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20.114/22,151/22. i 40/25). Navodi da se u postupku utvrđeno da je tužitelj kao poslodavac nalazi na tzv. "crnoj listi iz navedene odredbe Zakona, zbog čega su ispunjeni uvjeti za odbijanje tužiteljevog zahtjeva. Navodi da činjenica da je do slučaja neprijavljenog rada došlo prije stupanja na snagu navedenog zakona o strancima nema utjecaja na drugačije postupanje, budući da je u konkretnom slučaju važno da je poslodavac tj. tužitelj na tzv. "crnoj listi" u trenutku odlučivanja po zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, posebno što je IV imao važeću dozvolu za boravak i rad od 14. listopada 2024. do 30. ožujka 2025. godine te se produženje iste zahtijevalo za razdoblje od 31. ožujka 2025. godine, a kada su na snazi bile odredbe izmjena i dopuna Zakona o strancima (NN br. 40/25.). navode da je u postupku donošenja rješenja pozvana odgovorna osoba tužitelja radi davanja izjave na zapisnik vezano za činjenicu da se nalaze na tzv. "crnoj listi", ali da po pozivu a ni do donošenja rješenja nisu dostavljeni nikakvi dokazi da je upravni sud odredio privremenu mjeru ili odgodni učinak tužbe do okončanja upravnog spora. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-09/30228, URBROJ: 511-03-06-25-5 od 11.svibnja 2025. godine odbijen je zahtjev tužitelja za produženje dozvole za boravak i rad HV rođenom **.**.1995. u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljaninu Bosne i Hercegovine.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 28. srpnja 2025. godine dostavio podnesak

– prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i donošenja privremene mjere, sve iz razloga i na način kako je predloženo istim podneskom. U navedenom Prijedlogu je predložio da Sud iz razloga navedenih u prijedlogu donese rješenje kojim će odgoditi izvršenje osporenog rješenja tuženika od 11. svibnja 2025. godine do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Isto tako je predložio da Sud odredi privremenu mjeru i da naloži tuženiku da produži dozvolu za boravak i rad IV, koja privremena mjera bi trajala do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora ili drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je privremena mjera određena kasnije promjene tako da ista više ne bude potrebna.

5. Na raspravi od 22. kolovoza 2025. godine nije pristupio tuženik iako je dostava poziva uredno izvršena a izostanak nije opravdan. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez nazočnosti tuženika. Opunomoćenik tužitelja iskazao je da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Pozvao se na Prijelazne i završne odredbe Zakona o strancima te je ustrajao u stavu da je tuženik u konkretnoj situaciji trebao primijeniti raniji Zakon o strancima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, a koji na drugačiji način regulira ovu materiju. Spisu je priložio Troškovnik kojim je popisao trošak sastava tužbe, sastava podneska (prijedloga za odgodni učinak tužbe, te zastupanja na raspravi, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 % (750,00 eura) ili ukupno 3.750,00 eura.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u upravnom sporu saslušaju svjedoci:

CV, ŠV i BV, sve kako je predloženo u tužbi, jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu saslušanje navedenih svjedoka je nepotrebno i da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez saslušanja svjedoka. Činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari prvenstveno se trebaju utvrđivati temeljem stanja spisa tj. pisanih dokaza (isprava).

7. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 11.svibnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 28. srpnja 2025. godine (prijedlog za odgodni učinak tužbe i prijedlog za određivanje privremene mjere), te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 11. svibnja 2025. godine.

Sporno među strankama da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika od 11.svibnja 2025. godine proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja pravilno utvrđeno činjenično stanje odnosno pravilno primijenjen materijalni propis.

10. Člankom 88. stavak 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20,114,22,151/22) propisano je da državljanin treće zemlje u Republici hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

11. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sa prilozima koji se navode, podnio dana 03. veljače 2025. godine, što je vidljivo iz prijamnog štambilja tuženika i obrazloženja osporenog rješenja.

12. U vrijeme kada je tužitelj tuženiku dostavio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad na snazi i u primjeni je bio Zakon o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20,114,22,151/22.).

13. Navedeni zakon je izmijenjen nakon što je tužitelj podnio zahtjev za produženje dozvole boravka i rada za navedenog radnika IV i to: Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 40/25.).

14. Prema članku 96. navedenih izmjena Zakona isti Zakon (izmjena) stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama. S obzirom da je navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima objavljen u Narodnim novinama dana 28. veljače 2025. godine isti Zakon je stupio na snagu 8. ožujka 2025. godine tj. nakon što je tužitelj podnio zahtjev.

15. Člankom 27. Izmjena i dopuna Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 40/25.) izmijenjen je članak 93. stavak 1. točka 8. ranijeg, do tada važećeg Zakona o strancima, na što ukazuje tužitelj.

16. Za rješavanje ove upravne stvari prvenstveno je sporno da li je u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno primijenjen mjerodavni materijalni propis odnosno da li je osnovano u postupku donošenja rješenja osnovano primijenjen Zakon o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20,114,22,151/22. i 40/25), odnosno članak 93. stavak 1. točka 8. toga Zakona ili je u postupku donošenja rješenja trebalo primijeniti Zakon o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20,114,22,151/22) odnosno odredbu članka 93. stavak 1. točka 8 toga Zakona, koja odredba je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka tj. u vrijeme kada je tužitelj podnio zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad navedenog zaposlenika.

17. Člankom 93. stavak 1. točka 8. Zakona o strancima (NN br. 133/20,114,22,151/22) propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.

18. Člankom 93. stavak 1. točka 8. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 40/25.), propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.

19. Člankom 94. Zakona o Izmjena i dopuna Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 40/25.), koja odredba je sadržana u Prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona ( te izmjene Zakona o strancima), je određeno da postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona će se dovršiti prema odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20,114/22. i 151/22).

20. Kako je nesporno da je tužitelj zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad državljana treće zemlje tuženiku predao dana 03. veljače 2025. godine te da je podnošenjem zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad započeo navedeni upravni postupak, te kako je nesporno da je u to vrijeme (vrijeme započinjanja ovog upravnog postupka na snazi i primjeni bio Zakon o strancima ("Narodne novine", broj 133/20,114/22. i 151/22), tuženik je u postupku donošenja osporenog rješenja trebao primijeniti odredbe navedenog Zakona. Nije od utjecaja da se radi o produženju dozvole za boravak i rad navedenom stranom državljaninu i da je ra1nije izdana dozvola u vrijeme donošenja osporenog rješenja još važila, jer je važila do 30. do 30. ožujka 2025. godine.

21. Tuženik osporeno rješenje kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad HV, nije mogao temeljiti na zakonskoj odredbi i razlozima odbijanja zahtjeva navedenim u obrazloženju istog rješenja (Čl. 93. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima, NN br. 133/20,114,22,151/22. i 40/25, kao i navodu da se tužitelj kao poslodavac nalazi na popisu poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada tzv. "crnoj listi" poslodavaca ), iz razloga što Izmjena i dopuna navedenog Zakona, nije bila na snazi u vrijeme podnošenja tužiteljevog zahtjeva, već je naknadno stupila na snagu. Prema izričitog odredbi članka 94. Zakona o Izmjena i dopuna Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 40/25.), je u konkretnom slučaju ovaj započeti postupak po zahtjevu tužitelja je trebalo dovršiti prema odredbama Zakona o strancima koje su važile u vrijeme započinjanja postupka.

22. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da u konkretnoj situaciji došlo do povrede Zakona na štetu tužitelja, odnosno da je primijenjen materijalni propis koji se nije mogao primijeniti, slijedom čega Sud ocjenjuje da osporeno rješenje nije zakonito.

23. S obzirom na naprijed iznijeto i navedene povrede koje rješenje čine nezakonitim, nije bilo potrebe da Sud razmatra ostale prigovore navedene u tužbi. Isto tako s obzirom da je presudom poništeno osporeno rješenje tuženika i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojem postupku i navedenom roku će tuženik donijeti novo rješenje. U navedenom dijelu presuda je pravomoćna. Stoga, nije bilo osnove da se razmatra prijedlog za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere. S tim u vezi je istaći da kod razmatranja prijedloga za privremenu mjeru sud ne može tuženiku nalagati produženje dozvole boravka i rada.

24. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti rješenje tuženika tj. odlučiti kao u izreci presude.

25. U ponovnom postupku tuženik će ukloniti uočene nedostatke i pravilnom primjenom materijalnog propisa, novom odlukom odlučiti o tužiteljevom zahtjevu pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

26. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

27. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati trošak za sastavljanje tužbe i jednog obrazloženog podneska od 28. srpnja 2025. godine – Prijedloga za odgodni učinak tužbe i radi donošenja privremene mjere, te za zastupanje na ročištu od 22. kolovoza 2025.godine, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (750,00 eura) iznosi ukupno 3.750,00 eura, koliko je i dosuđeno.

U Splitu 01. rujna 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a, dok je protiv točke III. izreke ove presude dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Josipu Tomasu, Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanske, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

- u spis.