Poslovni broj: Us I-1414/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja OF iz [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupanog po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Višić & Višić d.o.o. iz Splita, Istarska 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po RF, zaposlenici i magistri javne uprave, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22.kolovoza 2025. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 01. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:UP/I-224-02/20-01/385, URBROJ:511-01-203-25-30 od 16. travnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I- 224-02/20-01/385, URBROJ:511-01-203-25-30 od 16. travnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tuženik nije točno utvrdio činjenično stanje a iz utvrđenih činjenica da je izveden nepravilan zaključak; da je netočan navod u obrazloženju rješenja da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu jer da isto proizlazi iz izvatka iz matične knjige rođenih od **.**.2019.; da je tuženik ignorirao uputu danu u presudi Upravnog suda u zagrebu broj: UsI-4438/23 od 06. veljače 2025. godine, navodeći kako nije u mogućnosti ocijeniti vrijednost naknadno dostavljenog Statističkog izvješća o upisu 2021/2022 Akademije tehničko-strukovnog studija u Beogradu, jer da ga tuženik nije zaprimio; da je tuženik aktivno sudjelovao u sudskom postupku koji se prethodno vodio kod Upravnog suda u Zagrebu, pod brojem UsI- 4438/2023 i u kojem spisu se nalazi Statističko izvješće, pa tako sve i da nije zaprimio isto, ono mu je bilo poznat; da tuženik pretpostavlja da je tužitelj naknadno tražio upisivanje podataka o hrvatskoj nacionalnosti u rubriku nacionalnost prilikom izdavanja izvatka iz matične knjige rođenih s ciljem pribavljanja dokaza u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva po privilegiranim uvjetima iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu; da je ovakvo postupanje tuženika neprofesionalno te se kosi s načelima utvrđenja materijalne istine i jednakosti stranaka pred Zakonom; da tuženik samo paušalno zaključuje što je prema njemu istina bez ikakvog obrazloženja i navođenja dokaza; da tuženik neopravdano ignorira okolnost da je tužiteljeva majka pripadnik hrvatskog naroda po podrijetlu, kao i da se po narodnosti čitav život deklarirala kao O što je vidljivo iz državne liste Socijaldemokratske partije Hrvatske na kojoj je njegova majka navedena kao O, kao i njena Domovnica; da je tužitelj priloženim dokumentima dokazao pripadnost hrvatskom narodu i svojeg djeda kao i brata tužitelja koji živi u [adresa]; da tuženik u rješenju nabraja sve okolnosti koje tužitelj nije napravio da bi stekao hrvatsko državljanstvo zanemarujući okolnost da tužitelj ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno Zakonu o hrvatskom državljanstvu; da je tužitelj po majci, od svog rođenja, deklariran kao hrvat; da je upravo majka tužitelja prilikom njegovog rođenja deklarirala tužitelja kao R po narodnosti, što znači da je njegova narodnost određena već od njegovog rođenja; da nije bitno kada je izdan izvadak iz matice rođenih, nego kada je tužitelj deklariran kao H, a to je bilo prilikom rođenja; da navedeno proizlazi i iz činjenice da je majka tužitelja O a da se je djed tužitelja (pok. HF) izjašnjavao kao hrvat 1957. godine u vrijeme SFRJ; da jednako kao i djed tužitelja tijekom života izjašnjavala se i tužiteljeva majka ČF rođ. HF; da tužitelj živeći u [adresa] nije imao priliku se izjašnjavati kao H prilikom popisa stanovništva; da nije jasno tuženikovo tumačenje shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazano u odluci broj: U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020. godine; da tuženik uporno zanemaruje činjenicu da se pripadnost hrvatskom narodu ne dokazuje samo ispravama, nego i postupanjem. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika, da se prihvati zahtjev za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo, podredno da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se naloži tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese odluku o zahtjevu

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, osporivši sve navode tužbe; da je neosnovan tužbeni navod da nije točno utvrđeno a iz utvrđenih činjenica da je izveden nepravilan zaključak; da je osporenim rješenjem zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine, broj: 53/91,28/92,113/93,130/11,110/15), odbijen jer je u provedenom postupku ocjenom svih izvedenih dokaz utvrđeno da tužitelj nije dokazao svoju osobnu pripadnost hrvatskom narodu; da su u provedenom postupku, suprotno navodima tužitelja u obzir uzete sveukupne životne okolnosti u kojima je tužitelj imao mogućnost nacionalnog izjašnjavanja kao punoljetna osoba te je utvrđeno da se kao punoljetna osoba samo jednom u životu u pravnom prometu deklarirala kao H i to u izvatku iz matične knjige rođenih izdanom **.**.2019. u [adresa]. Međutim, da je navedeni (dostavljeni) izvadak iz matične knjige rođenih u kojem je upisan podatak o hrvatskoj nacionalnosti izdan je neposredno prije nego što je tužitelj podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva te time iskazao pravni interes da stekle hrvatsko državljanstvo po povoljnijim uvjetima, predviđenim isključivo za pripadnika hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu te kao takav i samo on ne može predstavljati osnovu za pozitivno rješenje u ovoj upravnoj stvari; da je u provedenom postupku tužitelj propustio dostaviti druge dokaze koje je imao mogućnost dostaviti (matične knjige učenika osnovne i srednje škole, zapisnik prijave namjere sklapanja braka, prijave rođenja djece, prijavnog lista za upis na fakultet, kao i svih prijavnih listova za upis svakog od semestara tijekom studiranja na fakultetu), iz kojih bi bilo vidljivo je li se i kako u tim prilikama tužitelj nacionalno izjašnjavao; da tužitelj nije dostavio dokaz da je uopće zatražio izdavanje navedenih isprava, kao ni dokaz o nemogućnosti pribavljanja istih pa da navedeno upućuje na mogućnost prikrivanja izjašnjavanja u navedenim prilikama; da u izjavi na zapisnik pred Upravnim sudom u Zagrebu od 26. svibnja 2023. godine je tužitelj naveo da se ne sjeća zašto nije dostavio tražene isprave, čime je samo potvrdio da nije uopće niti pokušao pribaviti navedeno; da tužitelj povezanost s hrvatskim narodom nije dokazao niti članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u inozemstvu i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Jednako tako da tužitelj nije niti u životopisu te u vlastoručno potpisanoj izjavi obrazložio gdje je, kada i na koji objektivan način tijekom svog života iskazivao pripadnost hrvatskom narodu; da uvidom u službene evidencije tuženika je utvrđeno da je raniji zahtjev od 20. ožujka 2008. godine podnesen po istoj pravnoj osnovi negativno riješen, obzirom da nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu; da naknadno zaprimljena neovjerena preslika prijevoda statističkog izvješća o upisu studenata školske 2021/2022 godine se ne može smatrati dokazom o pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu, obzirom da se radi samo o prijevodu navedene isprave, a preslika statističkog listića propisno ovjerenog od strane fakulteta nije niti dostavljena da bi se mogao isti uopće cijeniti kao doka. Osim toga da je tužitelj dostavio samo jedan statistički listić, ne navodeći razlog iz kojeg nije dostavio ostale kako bi se utvrdio kontinuitet izjašnjavanja tužitelja; da sam stav o pripadnosti hrvatskom narodu, bez da je potkrijepljen materijalnim dokazima nema, niti može imati utjecaj na donošenje odluke o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo; da je od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano očekivati da tu pripadnost kontinuirano u tijeku svog života i izražavaju, što kod tužitelja nije slučaj; da na temelju dokaza izvedenih u postupku proizlazi da tužitelj svoje nacionalno izjašnjavanje prilagođava pravnom interesu koji u određenoj životnoj situaciji želi ostvariti. Tuženik se osvrnuo na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020. godine; da je tužitelj zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio dana 07. studenog 2019.godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 130/11), kojim je izmijenjena odredba članka 16. Zakona na način da su u stavku 2. istog članka Zakona decidirano propisano načini dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu; da tužitelj navodi da mu je majka hrvatska državljanka i O, ali da nije dostavio niti jedan dokaz o njezinoj pripadnosti hrvatskom narodu, tim više što je uvidom u majčin rodni list utvrđeno da je u rubrici nacionalnost za njezinog oca HF upisan podatak Č, a za majku LF O. Slijedom sveg navedenog da je utvrđeno da tužitelj nije dokazao svoje etničko podrijetlo i pripadnost hrvatskom narodu po ocu i majci. Ukoliko se etničko podrijetlo ne bi uzelo u obzir, hrvatsko državljanstvo mogla bi steći svaka osoba koja se u određenim prilikama izjasnila kao pripadnik hrvatskog naroda, da poznaje hrvatski jezik i kulturu, što nije smisao odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojim je propisana privilegirana naturalizacija pripadnika hrvatskog naroda u inozemstvu. Predložio je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 29. srpnja 2025. godine sudu dostavio podnesak u kojem se je na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku je naveo da je tuženik zanemario uputu danu u Presudi Upravnog suda broj: UsI-4438/23 kojom je naloženo da je u ponovljenom postupku potrebno: - ocijeniti naknadno dostavljene dokaze (Statističko izvješće o upisu studenata), - ocijeniti tužiteljevo izjašnjavanje i ponašanje tijekom cijelog života, te - uzeti u obzir njegovu životnu i obiteljsku povezanost s hrvatskim narodom; da tuženik u odgovoru na tužbu subjektivno citira odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4851/2019 (iz razloga koji se navode u podnesku). U ostalom dijelu se u bitnom ostaje kod navoda iznijetih u tužbi.

5. Na raspravi od dana 22. kolovoza 2025. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska dostavljenog sudu dana 29. srpnja 2025. godine. Na zapisnik je popisao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 29. srpnja te trošak zastupanja na raspravi, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %.

Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, te da nema potrebe da se dodatno očituje po podnesku tužitelja od 29. srpnja 2025. godine koji joj je na raspravi uručen, obzirom da su u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu jasno navedeni razlozi odbijanja tužiteljevog zahtjeva.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 16. travnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja dostavljen 29. srpnja 2025. godine, te pregledan cjelokupni spis i spis upravnog tijela priložen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale nikakvih drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 16.travnja 2025. godine odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

8. Među strankama je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno da li je tužitelj na valjan način dokazao svoju (osobnu) pripadnost hrvatskom narodu, da bi mu se kao osobi iz inozemstva i pripadnik hrvatskog naroda pod privilegiranim uvjetima stekao hrvatsko državljanstvo.

Sporno je da li je tužitelj u postupku kao odrasla osoba je u kontinuitetu svog življenja dokazao vjerodostojnim ispravama ali i svojim ponašanjem u različitim životnim prilikama, da je pripadnik hrvatskog naroda.

9. Člankom 16. stavak 1.Zakona o hrvatskom državljanstvu je propisano da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavak 1. točka 5. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnost u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Stavkom 3. istog članka je propisano da iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

10. Člankom 8. stavak 1. točka 5 Zakona o hrvatskom državljanstvu je propisano da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavci: - da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

11. Sukladno članku 16. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, iznimno od stavka 2. tog članka dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije roditelje je nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao svoje etničko podrijetlo i pripadnost hrvatskom narodu po ocu i majci (oba roditelja), kako to osnovano ističe tuženik u odgovoru na tužbu.

12. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1976. u [adresa], Republika Srbija i da ima državljanstvo Srbije. Zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio dana 07. studenog 2019. godine i da je u vrijeme podnošenja zahtjeva ima preko 40 godina života, što ukazuje da je tužitelj kroz svoj život, svakako kao odrasla punoljetna osoba imao mogućnost nacionalnog izjašnjavanja na način da se u pravnom prometu navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, izjašnjava kao H.

Isto tako tužitelj je kao punoljetna osoba u različitim prilikama (situacijama), ukoliko je stvarno bio pripadnik hrvatskog naroda trebao dokazati da se zauzimao za zaštitu prava i promicanje interesa hrvatskog naroda aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

13. Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj nije dostavio dokaze kojima bi dokazivao svoju (osobnu) pripadnost hrvatskom narodu, u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, po kojem osnovu traži priznavanje hrvatskog državljanstva.

14. Iz spisa proizlazi da se je tužitelj u pravnom prometu deklarirao kao H i to u izvatku iz matične knjige rođenih izdanom **.**.2019. u [adresa]. Međutim, navedeni (dostavljeni) izvadak iz matične knjige rođenih u kojem je upisan podatak o hrvatskoj nacionalnosti izdan je neposredno prije nego što je tužitelj podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva te time iskazao pravni interes da stekle hrvatsko državljanstvo po povoljnijim uvjetima, predviđenim isključivo za pripadnika hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu te kao takav i samo ovaj izvadak ne može predstavljati osnovu za pozitivno rješenje u ovoj upravnoj stvari.

15. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj propustio dostaviti druge dokaze koje je imao mogućnost dostaviti (matične knjige učenika osnovne i srednje škole, zapisnik prijave namjere sklapanja braka, prijave rođenja djece, prijavnog lista za upis na fakultet, kao i svih prijavnih listova za upis svakog od semestara tijekom studiranja na fakultetu), iz kojih bi bilo vidljivo je li se i kako u tim prilikama tužitelj nacionalno izjašnjavao. Tužitelj nije dostavio dokaz da je uopće zatražio izdavanje navedenih isprava, kao ni dokaz o nemogućnosti pribavljanja istih pa da navedeno upućuje na mogućnost prikrivanja izjašnjavanja u navedenim prilikama. U izjavi na zapisnik pred Upravnim sudom u Zagrebu od 26. svibnja 2023. godine je tužitelj naveo da se ne sjeća zašto nije dostavio tražene isprave, čime je samo potvrdio da nije uopće niti pokušao pribaviti navedeno.

16. Nadalje iz spisa proizlazi da tužitelj povezanost s hrvatskim narodom nije dokazao niti članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u inozemstvu i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu i da je na pod području bio aktivan.

17. Tužitelj nije niti u životopisu te u vlastoručno potpisanoj izjavi obrazložio gdje je, kada i na koji objektivan način tijekom svog života iskazivao pripadnost hrvatskom narodu.

Iz spisa proizlazi da je raniji zahtjev od 20. ožujka 2008. godine podnesen po istoj pravnoj osnovi negativno riješen, obzirom da nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu.

18. Naknadno zaprimljena neovjerena preslika prijevoda statističkog izvješća o upisu studenata školske 2021/2022 godine se ne može smatrati dokazom o pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu, obzirom da se radi samo o prijevodu navedene isprave, a preslika statističkog listića propisno ovjerenog od strane fakulteta nije niti dostavljena da bi se mogao isti uopće cijeniti kao doka.

Osim toga da je tužitelj dostavio samo jedan statistički listić, ne navodeći razlog iz kojeg nije dostavio ostale kako bi se utvrdio kontinuitet izjašnjavanja tužitelja.

19. Vezano za priznavanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu (čl. 16. Zakona), istaći je da nije dovoljno da stranka - podnositelj zahtjeva iznese stav da je ona pripadnih hrvatskog naroda bez da je taj stav potkrijepljen materijalnim dokazima, jer takav stav bez dokaza ne može imati utjecaj na donošenje odluke o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo po ovom osnovu.

20. Za dokazivanje da osoba pripada hrvatskom narodu bitno dokazati je ta osoba u svom životu (svakako kao punoljetna osoba), svoju (osobnu) pripadnost hrvatskom narodu kontinuirano (cjeloživotno), deklarirala navođenjem u različitim javnim ispravama, jer je od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano očekivati da tu pripadnost kontinuirano u tijeku svog života i izražavaju, što kod tužitelja nije slučaj.

21. Deklariranjem nacionalnosti da je osoba H, pribavljenoj u zadnjih par godina života ili neposredno prije podnošenja zahtjeva za priznavanje hrvatskog državljanstva nije prihvatljivo i ne može samo po sebi biti dokaz za priznavanjem hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu.

22. Osim toga za priznavanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu bitno je dokazati svoju aktivnost (angažman) na promicanju interesa hrvatskog naroda što se najčešće dokazuje sudjelovanjem u hrvatskim udrugama u inozemstvu.

23. Stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu je poseban-privilegirani način stjecanja hrvatskog državljanstva za osobe koje žive u inozemstvu ako u postupku dokažu svoju etničku pripadnost i da oni osobno kroz svoj život kontinuirano pripadaju hrvatskom narodu, što dokazuju da se na taj način predstavljaju i izjašnjavaju u svim situacijama tijekom života (da se izjašnjavaju kao pripadnik hrvatskog naroda, da se tako navodi u svim javnim ispravama, odnosno da svojim aktivnostima potvrđuju svoju pripadnost hrvatskom narodu koji bi se manifestirao kroz osobnu aktivnost na promicanju interesa hrvatskog naroda u inozemstvu gdje žive.

Svakako, pripadnost hrvatskom narodu nije jednostavno dokazati ali bez valjanih dokaza o istome ne može se priznati hrvatsko državljanstvo po ovom osnovu.

24. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa. Kako Sud ocjenjuje da tužitelj u postupku nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narod osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 01. rujna 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Višić & Višić d.o.o, Split, Istarska 3,

- tuženiku, MUP RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- spis,