Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-717/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, koga zastupa LTĆ, dipl.iur., protiv tuženika LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1443/2020 od 20. siječnja 2025., 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1443/2020 od 20. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, (OIB: 02958272670) iznos od 1.001,88 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi na iznos u kn: iznos u EUR:
datum od:
83,9
11,14
1.5.2016
53,86
7,15
17.9.2016
51,07
6,78
28.3.2017
179,35
23,80
1.4.2017
40,04
5,31
18.7.2017
50,98
6,77
13.9.2017
40,04
5,31
20.9.2017
15,79
2,10
14.10.2017
20,48
2,72
14.10.2017
22,33
2,96
14.10.2017
71,02
9,43
20.12.2017
22,88
3,04
14.4.2018
71,02
9,43
25.5.2018
44,16
5,86
1.7.2018
101,84
13,52
1.7.2018
44,16
5,86
1.7.2018
21,71
2,88
19.6.2018
20,48
2,72
13.7.2018
7,96
14.7.2018
5,44
1.10.2018
54,04
7,17
1.10.2018
624,42
82,87
1.10.2018
38,99
5,17
12.10.2018
44,16
5,86
1.12.2018
71,02
9,43
24.11.2018
349,16
46,34
13.2.2019
349,16
46,34
23.2.2019
349,16
46,34
23.3.2019
1.052,19
139,65
1.2.2019
1.329,92
176,51
1.2.2019
433,89
57,59
1.2.2019
239 31,
1.2.2019
335,71
44,56
1.2.2019
3,98
16.3.2019
25,04
3,32
28.3.2019
35,89
4,76
11.4.2019
83,32
11,06
11.4.2019
112,68
14,96
16.4.2019
46,6
6,18
11.4.2019
263,05
34,91
1.3.2019
332,48
44,13
1.3.2019
108,47
14,40
8.2.2019,
pa do isplate."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje:ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:
- da je rješenjem HZZO-a Klasa UP/I-503-01/1901/425, Urbroj: 338-17-02-01-19-03 od 10. srpnja 2019. koje je postalo pravomoćno 11. kolovoza 2019., tuženiku retroaktivno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda temeljem radnog odnosa kod poslodavca "... s danom 16. prosinca 2014., kojim danom je obustavljeno korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja,
- da je u vrijeme prestanka radnog odnosa te prestanka rada poslodavca, tuženik bio jedini član te jedini zastupnik društva za pravnu osobu "..." d.o.o. iz čega proizlazi da je znao i morao znati za sve promjene u društvu,
- da iz priložene dokumentacije – specifikacije troškova liječenja za sporno razdoblje proizlazi da su usluge tužitelju pružene i da su u utuženom iznosu pružatelju usluge plaćene od strane tužitelja.
7. Odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., 105/25., dalje ZOZO) je propisano da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ZOZO-u, dok je stavkom 2. propisano da je osigurana osoba obvezna Zavodu odnosno državnom proračunu nadoknaditi štetu ukoliko je ostvarila primanja iz sredstava Zavoda uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a znala je ili morala znati za tu promjenu ili ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.
8. Također je odredbom čl. 137. ZOZO-a propisano da osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.
9. Slijedom navedenih odredbi nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je osim poslodavca i osigurana osoba bila dužna prijaviti svaku promjenu koja utječe na korištenje priznajućeg prava te je dužna i nadoknaditi štete, a i utvrđeno je da je tuženik znao za prestanak prava osiguranja jer je upravo on bio odgovorna osoba u poslovnom subjektu u kojem je bio zaposlen.
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da prigovor zastare nije osnovan.
10.1. Naime, odredbom čl. 147. st. 1. ZOZO-a je propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima s time da sukladno stavku 2. rokovi zastare naknade štete u smislu odredbi ZOZO-a u slučajevima iz čl. 135. i čl. 138. st. 1. ZOZO-a počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu.
10.2. Kako je rješenje kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo, postalo pravomoćno 11. kolovoza 2019., a tužba je podnesena 12. svibnja 2020. godine to očito suprotno žalbenim navodima nije protekao zastarni rok iz propisa čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
11. Dakle, s obzirom na izloženo je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 1. rujna 2025.
Sutkinja
Krunoslava Dropulić