1

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-415/2023-2

 

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-415/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja K. d.o.o., OIB: ..., B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv protivnice osiguranja M. P., OIB: ..., radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1605/2021-6 od 5. travnja 2023., dana 4. rujna 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1605/2021-6 od 5. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv rješenja o pristojbi broj Ovr-1605/2021-3 od 3. studenog 2021. kao neosnovan.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja K. d.o.o. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i staviti izvan snage nalog za plaćanje sudske pristojbe.

 

3. Žalba predlagatelja osiguranja (u daljnjem tekstu: žalitelj) nije osnovana.

 

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je povodom prijedloga žalitelja doneseno rješenje o osiguranju broj Ovr-1605/2021-2 od 26. listopada 2021., nakon čega je sud rješenjem od 3. studenog 2021. broj Ovr-1605/2021-3 pozvao žalitelja na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje u iznosu od 50,00 kn i na rješenje o osiguranju u iznosu od 50,00 kn. Nadalje sud obrazlaže da je žalitelj protiv tog rješenja izjavio prigovor, navodeći da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama. Pozivajući se na čl. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP) koji propisuje da se pristojbe plaćaju u ovršnom postupku, na čl. 3. ZSP-a koji propisuje da je pristojbe dužna platiti osoba na čiji zahtjev ili u čijem interesu se poduzimaju radnje propisane Zakonom, te na čl. 4. ZSP-a koji propisuje da se za podneske plaća pristojba u trenutku kada se predaju sudu, a za odluku suda o prijedlogu za ovrhu u trenutku kada se podnosi prijedlog za ovrhu, prvostupanjski sud zaključuje da je žalitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu na koju je obvezan rješenjem broj Ovr-1605/2021-3 od 3. studenog 2021. Pritom sud otklanja primjenu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a koji propisuje da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti iz razloga što postupak koji je žalitelj inicirao nije postupak iz obavljanja njegovih javnih ovlasti, a sama činjenica što obavlja javne ovlasti nije dovoljna za oslobođenje od plaćanja pristojbe, pozivajući se u prilog svojem stajalištu na odluke drugostupanjskih sudova.

 

5. U žalbi žalitelj navodi da je prvostupanjski sud povodom izjavljenog prigovora bio dužan otpremiti rješenje kojim je odlučio o prigovoru u roku od 3 dana, a da je u konkretnom slučaju proteklo 511 dana od kada je sud zaprimio prigovor pa do kada je donio odluku, radi čega smatra da je odluka nezakonita. U nastavku žalbe navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje više zakonskih i podzakonskih propisa - Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o održivom gospodarenju otpadom, Odluke o komunalnom redu Grada B., Odluke o komunalnim djelatnostima u Gradu B., Odluka o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada B. i dr., iz kojih proizlazi da je žalitelj tijelo koje obavlja poslove javne ovlasti s obzirom da kao subjekt obračunava i naplaćuje usluge iz opsega svoje djelatnosti. Kako se u konkretnom slučaju potraživanje žalitelja prema protivnici osiguranja (koje se osigurava) odnosi na dug s osnova godišnje naknade za korištenje grobnog mjesta, koju korisnik grobnog mjesta plaća jednom godišnje i za koju uprava groblja dostavlja korisniku uplatnice za plaćanje, što proizlazi iz čl. 9. i 11. Odluke o upravljanju grobljima na području Grada B., to se radi o postupku koji proizlazi iz obavljanja javnih ovlasti žalitelja.

 

6. Ovaj sud je ispitao rješenje po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

6.1. Točno je da prvostupanjski sud nije otpremio rješenje o prigovoru u roku iz čl. 29. st. 2. ZSP-a, međutim isto nije utjecalo na zakonitost rješenja.

 

7. Žalbeni navodi kojima žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo nisu osnovani.

 

8. Odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisuje da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koji obavljaju javne ovlasti u obavljanju tih ovlasti.

 

9. U konkretnom slučaju žalitelj je podnio prijedlog za osiguranje upisom založnog prava radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 618,00 kn sa zateznom kamatom i troškova postupka. Tražbina se prema tvrdnjama žalitelja odnosi na godišnje naknade za korištenje grobnog mjesta te je određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. D. u B. od 11. prosinca 2019. broj Ovrv-1312/2019.

 

10. Nije sporno da je žalitelj pravna osoba koja ima javne ovlasti. Međutim, da bi bila ostvarena pretpostavka za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe pravne osobe koja ima javne ovlasti iz čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a potrebno je da se radi o postupku koji je proizašao iz obavljanja te javne ovlasti.

 

11. Pojam javnih ovlasti koji definira čl. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.) odnosi se isključivo na javnu ovlast rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku, odnosno na pravne osobe kojima je zakonom dodijeljena ova vrsta javne ovlasti.

 

11.1. Međutim, pravna osoba s javnim ovlastima često obavlja javnu službu (kao pružatelj javnih usluga), a kada obavlja javnu službu ne nastupa u svojstvu pravne osobe s javnim ovlastima.

 

11.2. Tako žalitelj (kao komunalno društvo) nastupa u svojstvu pravne osobe s javnim ovlastima u poslovima iz čl. 31. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18., 110/18., 32/20., u daljnjem tekstu: ZKG) koji propisuje da jedinice lokalne samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela trgovačkim društvima i javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta, djelatnost održavanja groblja i krematorija unutar groblja i djelatnost usluge ukopa i kremiranja pokojnika u krematoriju unutar groblja povjeriti vršenje javnih ovlasti u obavljanju tih komunalnih djelatnosti (st. 1.); javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba (st. 2.); te da protiv upravnih akata društva odnosno ustanove iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva.

 

11.3. Kao pravna osoba koja obavlja javnu službu žalitelj nastupa u poslovima koje obavlja kao komunalnu djelatnost (čl. 8. u vezi čl. 21. do čl. 26. ZKG).

 

12. Zakon o grobljima (Narodne novine br. 19/98., 50/12., 89/17., u daljnjem tekstu: ZG) u čl. 13. propisuje da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje (st. 1.); da protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave (st. 2.); da za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (st. 3.), te da visinu naknade iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje Uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (st. 4.).

 

13. Odluka o upravljanju grobljima na području grada B. (Službeni glasnik Grada B. 3/04., 12/09., u daljnjem tekstu: Odluka) u čl. 7. propisuje da grobno mjesto na korištenje temeljem zahtjeva stranke daje Uprava groblja, da o davanju grobnog mjesta na korištenje Uprava groblja donosi rješenje, da se rješenjem o davanju grobnog mjesta na korištenje utvrđuje  lokacija, veličina, oznaka grobnog mjesta, visina naknade za dodjelu grobnog mjesta na korištenje, kao i rok plaćanja naknade, te da protiv rješenja iz prethodnog stavka može se uložiti žalba Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, dok plaćanje godišnje naknade za korištenje grobnog mjesta određuje Uprava groblja i korisniku dostavlja uplatnice (čl. 9. i 10. Odluke).

 

14. Iz navedenog je evidentno da u situaciji kada naplaćuje godišnju naknadu za korištenje grobnog mjesta žalitelj ne odlučuje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama korisnika grobnog mjesta i što znači da u toj situaciji ne djeluje u okviru javne ovlasti, nego naplaćuje uslugu održavanja grobnog mjesta dostavljanjem uplatnica za plaćanje naknade korisnicima i na taj način obavlja komunalnu djelatnost kao javnu službu. U okviru javne ovlasti žalitelj odlučuje o pravu stranaka na korištenje grobnog mjesta i tada donosi rješenje protiv kojeg je dopuštena žalba kako to propisuje čl. 13. st. 1. i 2. ZG (u vezi čl. 31. ZKG) i čl. 7. Odluke, ali potraživanje po toj osnovi nije predmetom osiguranja u ovom postupku.

 

15. Kako je stoga pravilno stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postupak osiguranja nije proizašao iz obavljanja javnih ovlasti i da je žalitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju, to je ovaj sud odbio žalbu žalitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 29. st. 6. ZSP-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

U Varaždinu 4. rujna 2023.