Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-378/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024, dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. svibnja 2025, broj K-353/2025-12 u sjednici održanoj 29. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Djelomično se prihvaćaju žalbe Općinskog državnog odvjetnika i optuženog ĆV, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi ĆV za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme na koje mu je oduzeta sloboda od uhićenja 7. veljače 2025. nadalje.
II U ostalom dijelu žalbe Općinskog državnog odvjetnika i optuženog ĆV odbijaju se kao neosnovane te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi ĆV proglašen je krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti po pravomoćnosti presude, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju odredbe članka 54. stavka 1. KZ/11 optuženom se uračunava vrijeme uhićenja 7. veljače 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-148/2025 od 8. veljače 2025., a od 8. veljače 2025. pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014 i 70/2017 dalje: ZKP/08), nalaže se okrivljeniku da naknadi troškove ovog kaznenog postupka i to iznos od 300,00 (tristo) eura na ime troškova paušala sukladno članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok je na temelju čl. 148 st. 6 ZKP/08 oslobođen dužnosti da naknadi ostale troškove kaznenog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci (dalje: ODO) zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači, time da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
2.1. Žalbu protiv te presude uložio je i optuženik putem braniteljice Marte Jakotić, odvjetnice u Opatiji zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da Županijski sud preinači kaznu na način da optuženiku izrekne uvjetnu kaznu zatvora i pusti optuženika na slobodu.
3. Žalitelji nisu odgovorili na žalbu protivne strane.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu na mišljenje.
5. Žalbe ODO i optuženika su djelomično osnovane.
6. ODO u žalbi navodi da je izrečena kaznena sankcija u dijelu kojim je djelomično uvjetovana osuda zbog počinjenja kaznenog djela preblaga jer je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika obzirom na činjenicu da je on zatečen pri izvršenju predmetnog kaznenog djela. Sud je zanemario kritičnije cijeniti i vrednovati motive i okolnosti na strani optuženika pri počinjenju predmetnog kaznenog djela pri čemu bi otegotnim trebalo cijeniti visoki stupanj krivnje optuženika koji je počinio kazneno djelo s izravnom namjerom koji je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja konkretnog djela, radi brze i lake zarade na nelegalan način. Djelo je trebalo cijeniti i u sklopu međunarodne migracijske krize te u pogledu učestalosti u pogledu ovih kaznenih djela na području Republike Hrvatske.
6.1. Optuženi u žalbi navodi da je priznao u cijelosti učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret optužnicom te izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenja djela. Sud je to trebao uzeti u obzir, kao i neosuđivanost optuženika na području Republike Hrvatske, zbog čega bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti izricanjem uvjetne osude (u cijelosti).
7. Iz sadržaja žalba proizlazi, dakle, da ODO prigovara što je optuženiku u pogledu izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca izrečena djelomično uvjetna osuda, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora, dok optuženik smatra da mu je zbog ponašanja u postupku trebala biti izrečena kazna zatvora u blažoj mjeri, te da bi mu potom trebala biti izrečena uvjetna osuda, a ne djelomično uvjetna osuda.
8. U pogledu žalbenih navoda, i ODO i optuženika, ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja pravilno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela od strane optuženika u smislu da bi bez tog priznanja utvrđivanje odlučnih činjenica bilo teže i da bi sam postupak dulje trajao, ali da je podcijenio značaj priznanja počinjenja djela. Naime, uslijed priznanja optuženog da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način kako je to navedeno u optužnici, nije bilo potrebno provoditi dokaznu radnju radi saslušanja svjedoka – ilegalnih migranata koji su zatečeni u vozilu optuženika prilikom zaustavljanja od strane policijskih službenika te vještačenje mobitela oduzetih optuženiku, kako bi se utvrdile sve okolnosti počinjenja kaznenog djela koje je optuženom stavljeno na teret. Pri tome treba imati u vidu da se kao dokaz u postupku mogu koristiti samo osobni podaci stranaca pribavljeni u postupku traženja međunarodne zaštite, a ne i izjave ilegalnih migranata pribavljene od strane policijskih službenika u tom postupku.
8.1. Međutim, u pravu je ODO kada tvrdi da okolnosti počinjenja kaznenog djela i okolnosti koje se odnose na optuženika i njegov odnos prema djelu upućuju da se svrha kažnjavanja ne može u potpunosti ostvariti primjenom (djelomične) uvjetne osude, već isključivo neuvjetovanom kaznom zatvora. Navedeno proizlazi iz činjenice da je optuženik dragovoljno došao u njemu stranu državu isključivo radi činjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, kako bi stekao brzu i laku zaradu na nezakoniti način, što upućuje na veliku vjerojatnost da će optuženik, koji je bez stalnih prihoda, sredstva za život i ubuduće namicati činjenjem kaznenih djela.
9. U odnosu na navode žalbe optuženika ističe se, kako je naprijed već navedeno, da je sud prvog stupnja pravilno cijenio optuženikovo priznanje djela, ali da je podcijenio težinu tog priznanja koje je, u konkretnim okolnostima, takvog značenja da utječe na to da se optuženom izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju od kazne utvrđene pobijanom presudom.
9.1. S druge strane, optuženik precjenjuje samu činjenicu ranije neosuđivanosti. Naime, u okolnostima opisanim pod točkom 8.1. obrazloženja ove presude, kada je optuženik bio svjestan svih posljedica u slučaju da se njegov plan izjalovi, njegovo priznanje počinjenja djela, ranija neosuđivanost i loše imovno stanje, koje utječu da mu se izrekne kazna zatvora u minimalnom trajanju, nemaju takav značaj da bi se moglo na temelju njih zaključiti da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga, suprotno navodima žalbe optuženika, ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja ne može postići izricanjem uvjetne osude u smislu odredbe članka 56. KZ/11.
9.2. Slijedom iznijetog, uzimajući u obzir olakotne i otegotne okolnosti koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio, uz korekciju koja se odnosi na značaj priznanja djela i raniju neosuđivanost optuženika, ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja u ovom slučaju može ostvariti kaznom zatvora u minimalnom trajanju, čime se honorira ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela (u odsustvu težih posljedica), ali da nepovoljna prognoza budućeg ponašanja optuženika te generalnopreventivni razlozi - učestalost činjenja kaznenih djela vezanih uz ilegalnu migraciju na području Republike Hrvatske i s time povezana opasnost po sigurnost njenih građana – isključuje primjenu uvjetne osude.
10. Iz tih je razloga, uz činjenicu da pobijanom presudom nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. ZKP/08, valjalo na temelju odredbe članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.
U Karlovcu, 29. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Klapšić
