Poslovni broj: K-395/2020-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po mr. sc. Aleksandri Leljak kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ŽC, zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 227. stavku 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-857/2020 od 24. rujna 2020., nakon održane javne rasprave 26. kolovoza 2025. u prisutnosti Maje Čižmek Habazin, općinske državne odvjetnice u Zlataru, optuženika uz braniteljicu, odvjetnicu Blaženku Musulin te opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Marijana Fosina, 28. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24), dalje: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda poslovni broj: K- 305/2020-2 od 30. rujna 2020.

II. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP)

optuženi KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i K rođene Đ, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], pismen, sa završenom srednjom školom, trgovac, umirovljenik, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni ili prekršajni postupak neosuđivan, nalazi se na slobodi

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 02. svibnja 2020., oko 12,40 sati, u [adresa], upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom državne ceste 24 iz smjera Budinščine u smjeru Konjščine, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama započeo radnju skretanja vozilom u lijevo na šljunčano ugibalište, a da se prethodno nije uvjerio da isto može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pa tako skrećući preko prometne trake namijenjene kretanju vozila iz suprotnog smjera, prije skretanja u lijevo nije propustio motocikl marke Yamaha, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog smjera, odnosno iz smjera Konjščine u smjeru Budinščine upravljao ĐC i zadržavao smjer kretanja, pa je došlo do udara navedenog motocikla u stražnji desni dio vozila KC, a kojom prilikom je ĐC odbačen najprije u vozilo KC, a potom na šljunčano ugibalište te je zadobio tjelesne ozljede u vidu natuka lijeve strane gornje čeljusti i nosa, tragova krvarenja iz obje nosnice, manje rane na bradi, višekomadni prijelom desne sljepoočne kosti i prijelom lijeve sljepoočne kosti, prijelom krova sfenoidnog sinusa s krvarenjem u isti, prijelom desne tjemene kosti, prijelom zatiljne kosti, krvarenje u meke moždane ovojnice, višestruka žatišta nagnječenja velikog mozga, nagnječenje malog mozga u području desne polovice, nauke s oguljotinama kože na stražnjoj strani prsnog koša, prijelom prednje kvržice prednjeg luka prvog vratnog kralješka uz manji pomak prema straga, višekomadni prijelom trupa osmog prsnog kralješka uz prijelom njegovih poprečnih nastavaka, prijelom korijena luka devetog prsnog kralješka s desne strane, prijelom korijena luka četvrtog slabinskog kralješka s desne strane, prijelom 9., 10. i 11. rebra u prednjoj pazušnoj liniji te 8. i 9. desnog rebra u stražnjoj pazušnoj liniji, nagnječenje na stražnjim stranama oba plućna krila, natuke s oguljotinama kože na obje natkoljenice i oba koljena, oguljotine s podljevima kože na obje ruke, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa–izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu– opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/1, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP te nužni izdaci optuženika, kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, s prijedlogom da se izda kazneni nalog, koji je sud usvojio Po prigovoru, optužnica je upućena na ispitivanje optužnom vijeću i nastavljen redovni postupak. Kazneni nalog sud je stavio van snage prilikom objave presude, na temelju u izreci naznačenih odredbi.

1.2.Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev.

2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka, oštećenika ĐC sa zapisnika od 12. listopada 2021. (stranica 186), svjedoka DC (stranice 277-283) te stalne sudske vještake za prometi, i to Zvonka Ivašića (stranice 246-248) Nevena Ereša od 31. siječnja 2024. (stranice 286-293)

3.2.Pročitani su: posebno izvješće Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar Bistrica, broj: 511-17-10/06-1-1-2/2020 od 6. lipnja 2020. (list 5- 6), zapisnik o očevidu (list 7-10), situacijski plan mjesta prometne nesreće (list 11), foto- elaborat (list 12-29), bolnička prijava Opće bolnice Zabok (list 30), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 2. svibnja 2020. (list 32), zapisnik o vještačenju Ventra "Ivan Vučetić" (list 34-35), službena bilješka PP Zlatar Bistrica broj: 511-17-10/06-I-1/2020 od 6. svibnja 2020. (list 37), služba bilješka PP Zlatar Bistrica broj: 511-17-10/3-554/2020 od 7. svibnja 2020. (list 38), zapisnik o ispitivanju žrtve, svjedoka ĐC od 17. srpnja 2020. (list 47-50), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Alojzije Klenkar (list 59-71), nalaz i mišljenje vještaka dr. Pere Bubala (list 76-83) s medicinskom dokumentacijom (list 84-121), nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića od 1. svibnja 2021. (list 189-204), podnesak ODO u Zlataru od 6. prosinca 2021. (list 213), podnesak oštećenika po opunomoćeniku od 7. prosinca 2021. (list 214- 215), e podnesak optuženika od 23. veljače 2022. (list 218) uz nalaz i mišljenje vještaka Vilenice (219-223), podnesak oštećenika po opunomoćeniku od 8. ožujka 2022. (list 227- 229), podnesak oštećenika po opunomoćeniku od 4. travnja 2022. (list 233) uz potvrdu HZMO (list 234), zapisnik s očevida od 7. rujna 2023. uz iskaza svjedoka DC (stranice 277-283), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša od 31. siječnja 2024. (stranice 286-293), podnesak optuženika od 15 .veljače 2024. (stranica 299). dopuna nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 16. svibnja 2025. (stranice 308-309)

3.3.Predstavnica tužitelja predložila je da se provede novo vještačenje po instituciji s obzirom na nelogičnosti iz nalaza vještaka Ereša koji je u potpunoj suprotnosti s nalazima vještakinje Klenkar i vještaka Ivašića. Kao prvo, vještak je istaknuo činjenicu preglednosti od najmanje 80 metara na strani optuženika. Navedeno podrazumijeva da je preglednost bila svakako veća, ali se o tome vještak na više upita nije očitovao. Imajući u vidu da je potom vještak iskazao kako je preglednost bila veća prije skretanja optuženika u lijevo, a što svakako proizlazi iz fotografije na listu 6 njegovog nalaza, smatra kako je navod vještaka da je uzimao najpovoljniju varijantu za optuženika, kao i navod vještaka da optuženik nije dužan pratiti prometnu situaciju prije poduzimanja radnji skretanja u lijevo (a imajući u vidu da se radi o nekoliko sekundi), navod na koji vještak nije ovlašten te prelazi granice danog mu naloga, a svakako nije ovlašten cijeniti ono što je za optuženika najpovoljnije. Opunomoćenik se pridružio prijedlogu, istaknuvši da vještak nije ovlašten izračunavati najmanju moguću vidljivost, već treba utvrditi stvarnu vidljivost na licu mjesta. Cijeli njegov nalaz bazira se na pretpostavkama kako u brzinama, tako i u vidljivosti. Sud je odbio dokazni prijedlog kao odugovlačeći. Nalaz vještaka Ereš ne podupire navode iz optužnice, a vještak je na raspravi i u pisanoj dopuni dao argumente za svoj nalaz. Isto tako, pisani nalaz vještakinje Klenkar, izrađen u trenutku kada nisu postojali razlozi za njeno izuzeće, u odrednicama koje se tiču brzine kretanja u trenutku uočavanja i mogućnosti izbjegavanja sudarnog kontakta, u bitnome je suglasan s nalazom vještaka Ereša. Istovremeno, nalazu vještaka Ivašića ima se primijetiti da je izrađen na inicijativu oštećenika u prisutnosti opunomoćenika oštećenika i bez mogućnosti da optuženik na mjestu očevida pokaže dinamiku odvijanja nesreće. Nakon toga daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

3.4.Na kraju dokaznog postupka, nakon što su pročitani izvaci iz njegove kaznene i prekršajne evidencije, optuženik je iznio obranu (list 195 i 208).

4.1.Optuženik se branio navodeći da je vozio uzbrdicom i namjeravao skrenuti u lijevo na šljunčani put. Prije skretanja se zaustavio i pogledao može li sigurno skrenuti, pogledao je i naprijed i u retrovizor te nije nikoga bilo. Kada je došao na šljunčani put, sa strane više nije gledao. U jednom trenutku osjetio je jak udarac kao da je nešto eksplodiralo u bunkeru. Kada se malo sabrao, izašao je iz vozila i vidio motor iza svog auta, a 15 metara dalje, odbačen, bio je motociklist. On je bio odbačen u travu. Optuženik je nazvao hitnu pomoć. Na šljunčani put skrenuo je polako jer se tamo brzo ne može skrenuti.

4.2.Obrani je dodao da nije imao motociklista na vidiku kada je skretao. Njegova brzina vidi se po oštećenjima na autu i po činjenici da je 15 metara letio po zraku. On je prije nego je pristupio radnji skretanja u lijevo provjerio prometnu situaciju i u retrovizoru i naprijed i natrag. To je načinio sekundu ili dvije prije nego je započeo radnju sretanja.

4.3.Optuženik je prilikom očevida vještaku pokazao smjer svog kretanja. Naveo je da se popeo do prvih isprekidanih crta, da uopće nije vidio oštećenika te ga nije vidio niti kad je počeo skretati, a primijetio ga je tek kad je čuo udarac u zadnji dio auta.

5.1.Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je optuženik 2. svibnja 2020., oko 12,40 sati, u [adresa], upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom državne ceste 24 iz smjera Budinščine u smjeru [adresa]. Nesporno je da je započeo radnju skretanja vozilom u lijevo na šljunčano ugibalište. Također, da je motociklomregistarske oznake [registarska oznaka] iz smjera [adresa] u smjeru Budinščine upravljao ĐC i zadržavao smjer kretanja. Nesporno je bilo i da je prilikom skretanja došlo do udara motocikla u stražnji desni dio vozila optuženika. Nesporno je i da je tom prilikom ĐC odbačen, najprije u vozilo optuženika, a potom na šljunčano ugibalište. Također je bilo nesporno i da je zadobio tjelesne ozljede u vidu natuka lijeve strane gornje čeljusti i nosa, tragova krvarenja iz obje nosnice, manje rane na bradi, višekomadni prijelom desne sljepoočne kosti i prijelom lijeve sljepoočne kosti, prijelom krova sfenoidnog sinusa s krvarenjem u isti, prijelom desne tjemene kosti, prijelom zatiljne kosti, krvarenje u meke moždane ovojnice, višestruka žatišta nagnječenja velikog mozga, nagnječenje malog mozga u području desne polovice, nauke s oguljotinama kože na stražnjoj strani prsnog koša, prijelom prednje kvržice prednjeg luka prvog vratnog kralješka uz manji pomak prema straga, višekomadni prijelom trupa osmog prsnog kralješka uz prijelom njegovih poprečnih nastavaka, prijelom korijena luka devetog prsnog kralješka s desne strane, prijelom korijena luka četvrtog slabinskog kralješka s desne strane, prijelom 9., 10. i 11. rebra u prednjoj pazušnoj liniji te 8. i 9. desnog rebra u stražnjoj pazušnoj liniji, nagnječenje na stražnjim stranama oba plućna krila, natuke s oguljotinama kože na obje natkoljenice i oba koljena, oguljotine s podljevima kože na obje ruke, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

5.2. Ostalo je sporno je li optuženik postupio protivno odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Konkretno, je li započeo radnju skretanja vozilom u lijevo na šljunčano ugibalište, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zbog čega, skrećući preko prometne trake namijenjene kretanju vozila iz suprotnog smjera, prije skretanja u lijevo nije propustio motocikl oštećenika.

6.1. Da je u ovoj situaciji došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika, ukazuju njegova medicinska dokumentacija te nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr.sc. Pere Bubala. Vještak navodi da sve opisane ozljede po svom mehanizmu nastanka čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Mehanizam nastanka ozljeda uklapa se u dinamiku proometne nesreće iz spisa.

6.2.Nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine stranke nisu prigovarale, a niti sud nalazi da ga je potrebno dopuniti ili razjasniti te stoga zaključke vještakinje prihvaća. Na temelju citiranog nalaza sud nalazi utvrđenim da je oštećenik u inkriminiranoj prometnoj nesreći zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Nalaz se temelji na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji, a sumnje u objektivnost vještaka nema.

7.1. Žrtva ĐC, ispitan prije podizanja optužnice, je iskazao da je 02. svibnja 2020. oko 12,00 sati motociklom marke „Yamaha“, reg. oznaka [registarska oznaka] krenuo iz Bočadira prema Novom Marofu. Išao je posjetiti očevu sestričnu koja živi sama. Prolazeći kroz mjesto [adresa] vidio je da mu u susret dolazi vozilo koje je ispred njega naglo skrenulo u lijevo na makadamsko ugibalište. Vozio je brzinom od oko 55 do 60 km/h. Nije očekivao da će to vozilo skrenuti. Skretanje je bilo naglo i u koso. Nije mogao izbjeći udar jer je iz suprotne strane iza tog vozila koje je skretalo nailazilo drugo vozilo i prošlo pored njega. Radilo se o manjem teretnom vozilu. On je svojim motociklom udario u stražnji desni dio vozila koje je skrenulo na to makadamsko ugibalište, a onda je pao na vozilo koje je skretalo pa je odbačen u grmlje. Zadobio je opsežne ozljede i to niz prijeloma u području trupa i glave zbog čega je bio hospitaliziran više od dva tjedna, a njegovo liječenje traje i danas.Tijekom upravljanja motociklom na glavi je imao šljem.

7.2.1. Na raspravi, iskazao je, koliko se sjeća, da je upravljao motociklom, po cesti koja ima asfaltni kolnik, a po kojoj je već i prije ovog događaja nekoliko puta vozio i poznata mu je. U trenutku kada je vozilo ispred njega skrenulo u lijevo, to vozilo je bilo 10-ak metara udaljeno od njega. Zbog ozljeda zadobivenih u događaju, i to zbog bolova u kralježnici, još uvijek se liječi tako da provodi fizikalnu terapiju u Krapinskim Toplicama. Upravljao je brzinom od 50-60 km/h . Njega niti do danas optuženik nije kontaktirao. Nije na vozilu primijetio da namjerava skrenuti, vozilo je naglo odjednom skrenulo.

7.2.2.Vozilo kojim je upravljao optuženik dolazilo mu je iz suprotnog smjera, dakle kada ga je ugledao, ono je dolazilo iz suprotnog smjera, a nije još skretalo. Nije znao nakon koliko vremena je vozilo skrenulo. Nije mogao skrenuti u lijevo jer je s druge strane nailazio kombi. Do sudarnog kontakta došlo je otprilike na sredini ceste. On je podnio zahtjev za naknadu štete putem osiguranja, ali naknadu štete nije ostvario. Nije sa svojim odvjetnikom razgovarao o tome kako bi trebao iskazivati. Uslijed njegovog zdravstvenog stanja, njegova je liječnica stavila zahtjev za invalidsku mirovinu.

7.3.Na očevidu, oštećenik je pokazao vještaku od kud je dolazio i gdje se nalazilo vozilo optuženika kada ga je ugledao. Opisuje da je optuženik sretao naglo ispred njega bez žmigavca. Pokazuje gdje se nalazio kad je optuženik počeo skretati.

8.1.Na očevidu je ispitan svjedok DC, koji je iskazao da je izlazio iz dvorišta i vidio da čovjek "leti po zraku". Nakon toga vidio je motocikl i auto s vanjske strane ceste na ugibalištu, time da je auto sa zadnjom stranom bio na cesti, on je auto prethodno vidio iz smjera Varaždina i da vozi sporo. Kojom je brzinom došao motocikl, ne zna. On je auto promatrao koliko mu je potrebno da prođe 5 metara. Nije znao je li se vozilo zaustavilo prije skretanja.

8.2.Prilikom očevida je utvrđeno da je izlaz iz dvorišta svjedoka obrastao visokim drvećem. Opunomoćenik oštećenika smatra da je pogled na lijevo svjedoku pregledan.

9.1.Prije podizanja optužnice, nalaz u ovom predmetu izradila je stalna sudska vještakinja za promet Alojzija Klenkar. U nalazu (list 59-71) navodi da se prometna nesreća dogodila u naselju na kolniku namijenjenom za kretanje vozilima u oba smjera gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h,u trenutku kada je optuženik svojim vozilom skretao u lijevo preko prometne trake namjenjene vozilima iz suprotnog smjera, kojom se kretao motocikl. Mjesto kontakta definira trag kočenja stražnjeg kotača motocikla i trag zanošenja osobnog automobila, a nalazi se u desnoj prometnoj traci, prilikom čega se motocikl u potpunosti nalazio na svojoj prometnoj traci, dok se osobno vozilo većim dijelom nalazilo izvan kolnika na šljunčanom ugibalištu, a stražnim dijelom vozla na kolniku u prometnoj traci kojom se kretao motocikl.

9.2.Brzina motocikla u trenutku kontakta iznosila je oko 69 km/h, a u trenutku reagiranja kočenjem oko 72 km/h. Brzina osobnog vozila optuženika u trenutku kontakt aiznosila je oko 5 km/h, a brzinu tog vozila neposredno prije kontakta tehničkim putem nije moguće utvrditi, a nije moguće utvrditi niti je li vozač neposredno prije skretanja ulijevo zaustavio vozilo.

9.3.Na temelju foto-elaborata i „Google Maps“ vještakinja je izmjerila približnu udaljenost na kojoj su se vozači mogli uočiti, a koja iznosi oko 115 metara. Ako je optuženik sretao u lijevo bez prethodnog zaustavljanja, te je u tom slučaju motocikl bio udaljen oko 47 metara, dakle u vidokrugu okrivljenika te bi prometna nesreća bila izbjegnuta da je okrivljenik propustio motocikl.

9.4.Ako se optuženik zaustavio neposredno prije započetog skretanja utrenutku prelaska preko središnje razdjelne crte (zona najveće preglednosti), motocikl se nalazio na udaljenosti oko 145 metara prije mjesta kontakta te ga u toj varijanti optuženik nije imao mogućnosti uočiti, ali ova varijanta pokazuje krajnost gdje je optuženik vršio skretanje vrlo sporo.

9.5.Vozač motocikla je reagirao kočenjem na udaljenosti prije mjesta kontakta od oko 24,6 m te na toj udaljenosti pri brzini kretanja od oko 72 km/h nije mogao zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta. Na toj udaljenosti je mogao zaustaviti motocikl pri svim brzinama do 45 km/h. Međutim, on se nalazio najmanje 47 metara prije mjesta kontakta u trenutku kada je optuženik započeo prelaziti preko središnje razdjelne crte te uzimajući u obzir da zaustavni put pri brzini 72 km/h iznosi 45 m, da je vozač motocikla tada reagirao kočenjem, mogao je zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta. U slučaju da se vozač motocikla kretao brzinom od 50 km/h, optuženik bi prišao ispred motocikla bez potrebe za reakcijom kočenja od strane vozača motocikla.

9.6. Nakon sačinjavanja nalaza, okolnosti na strani vještakinje Klenkar su se promijenile na način da je ona postala razrednica oštećenikovom djetetu te je zatražila svoje izuzeće. Zahtjev je prihvaćen.

10.1.Pisane nalaze na zahtjev stranaka izradili su stalni sudski vještaci Zvonko Ivašić i Juraj Vilenica. Riječ je o nalazima koji se bitno razlikuju. Vještak Zvonko Ivašić na raspravi se očitovao o razlikama, dok vještak Vilenica nije došao na raspravu. Tako navodi, analizirajući nalaz i mišljenje vještaka Vilenice, da ne proizlazi egzaktno koju su vozila sudjelovala u ovoj prometnoj nesreći. Navodi se samo da je sudjelovalo vozilo BMW i motocikl Yamaha, a ne navodi se o kojim tipovima vozila se radi, bez čega nije moguće izvršiti kvalitetno vještačenje. Nadalje, da bi se mogli izvršiti proračuni dinamike nastanka prometne nesreće potrebno je precizno utvrditi mjesto sudara vozila te način kretanja vozila nakon sudara, a to je moguće jedino ukoliko se sačini skica mjesta nesreće sa točno ucrtanim pozicijama vozila u trenutku sudara i nakon toga. U nalazu i mišljenju vještaka Vilenice ne postoji takva skica, osim smanjene preslike skice policije u kojoj su ucrtana vozila okr. i oštećenog međutim, ova skica koja se u originalu nalazi u mjerilu 1:200 jer kopiranjem u nalazu i mišljenju vještaka Vilenice smanjena pa kao takva gubi razmjer i nije pogodna za očitanje putanja kretanja vozila prije i poslije sudara. Nadalje, u proračunima koji su izvedeni po vještaku Vilenici nigdje se ne navodi što sadrže formule koje je vještak napisao , odnosno koje veličine su u formulama i na što se one odnose kao i kutevi s kojima vještak barata tako da nije moguće kontrolirati ovaj nalaz. Kod sudara dvaju vozila princip proračuna je "da se utvrđuje ravnoteža sudarnih impulsa vozila koja su sudjelovala u sudaru". Dakle, brzine kretanja vozila nakon sudara i njihove mase rezultiraju pod određenim kutevima brzinama vozila u trenutku sudara. Vještak Vilenica izračunao je brzinu kretanja vozila motocikla od 94,3 km/h bez ikakvog objašnjenja kojom je to metodom to utvrđeno, ali očito to nije utvrđeno metodom kojom se to radi a to je metoda ravnoteže sudarnih impulsa vozila. U proračunu tom adekvatnom metodom proizlaze brzine oba vozila u trenutku sudara. Vještak Vilenica uopće nije izračunao kojom brzinom se kretalo vozilo okrivljenika u trenutku sudara. Bez poznavanja brzine kretanja jednog od vozila nije moguće utvrđivanje brzine kretanja drugog vozila jer način kretanja jednog vozila utječe na brzinu kretanja drugog vozila u trenutku sudara. Na stranici 5 nalaza i mišljenja vještaka Vilenice postoji proračun zaustavnog puta motorkotača , kako je on to nazvao forsiranim kočenjem pri brzini od 94,32 km/h koji po vještaku 67 metara što je pogrešno budući je vještak pogrešno izračunao formulu koju je tu naveo budući da je zaustavni put motorkotača pri brzini koja se tu navodi 64,1 metar. To je praktički jednina formula u nalazu vještaka Vilenice koja je prepoznatljiva u smislu upotrebe u vještačenju prometnih nesreća kao u konkretnom slučaju međutim proračun nije točan. Prema tome cjelokupan nalaz vještaka Vilenice nije u skladu sa strukom i potpuno je neupotrebljiv.

10.2.Na pitanje opunomoćenika oštećenika jesu li jedan vozač drugome u ovoj situaciji bili međusobno vidljivi odgovara, da u jednom trenutku jesu. Smatra bitnim napomenuti da je prijevoj oštećeniku otežavao vidljivost, a upućuje na svoje zaključke što se tiče trenutka kada je oštećeniku okrivljenik bio vidljiv. Napominje da je prijevoj otežavao vidljivost oštećeniku na način da je on vidio samo vrh vozila kojim je upravljao okrivljenik i nije mogao vidjeti da okrivljenik skreće ulijevo, sve dok nalet nije zapravo bio neizbježan. Optuženik je mogao vidjeti oštećenika na udaljenosti kao što je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju, mogao ga je vidjeti ranije nego što je oštećenik mogao zaključiti da se vozilo okrivljenika nalazi u fazi skretanja na lijevu polovicu kolnika. Budući je optuženik bio na povišenoj poziciji te je ima potpuno preglednost iz pravca kretanja oštećenika, na oko 107 metara mjesta sudara, dok je cijeli kolnik vidljiv u dužni 250 metara. Na pitanje bi li vozilo optuženika moglo izvršiti u potpunosti skretanje van kolnika u lijevo da se oštećenik kretao brzinom do 50 km/h koliko iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće, odgovara da prema podacima u spisu niti nema podatka o ograničenju brzine na mjestu nesreće.

10.3.Utvrđuje se, prema podacima iz zapisnika o očevidu na stranici 8 spisa, da je brzina ograničena na 50 km/h.

10.4.Vještak je naveo da iz proračuna proizlazi da od vidnog skretanja na lijevu polovicu kolnika do mjesta sudara vozilo optuženika skretalo je u lijevo u vremenu od 1,4 sekunde, u tom trenutku motorkotač oštećenog nalazio se udaljen od mjesta sudara za 26,8 metara koji put bi motorkotač prošao brzinom od 50 km/h u vremenu od 1,9 sekundi kroz koje vrijeme bi vozilo okrivljenika uspjelo proći bez međusobnog kontakta. U svom je pisanom nalazu opisao i situaciju kada bi optuženik skrenuo ulijevo bez zaustavljanja i situaciju kada bi se on prije skretanja zaustavio. Bitno je drukčija situacija ako bi se optuženik zaustavio prije skretanja, ali ona u opisanom slučaju nije logična. Da se optuženik zaustavio , oba sudionika nesreće imala bi puno više vremena za reakciju, ako govorimo o reakcijama prosječnog vozača, optuženik bi vidio oštećenika i ne bi došlo do sudarnog kontakta, time da bi vidio oštećenika na udaljenosti 70 metara.

11.Budući da su vještak Vilenica i vještak Ivašić izradili nalaze za potrebe optuženika, odnosno oštećenika, a riječ je dijametralno suprotnim nalazima te iz očitovanja vještaka Ivašića je za zaključiti da se vještaci ne bi mogli usuglasiti, sud je naložio da će se provesti novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku po izboru suda. Za potrebe vještačenja provedeni su očevid i djelomična rekonstrukcija na mjestu događaja jer iz pisanih nalaza svih vještaka proizlazi da je riječ o prostoru specifične vidljivosti gdje bi neposredno zapažanje bilo neophodno kako bi se u potpunosti mogle utvrditi sve činjenice.

12.1.1.Stalni sudski vještak za promet Neven Ereš, nakon provedenog očevida, sačinio je nalaz u kojem je naveo da okrivljenik prije započinjanja radnje skretanja ulijevo zbog preglednosti kolnika na mjestu nesreće od najmanje 80 m nije mogao uočiti nadolazeći motocikl oštećenika koji se tada nalazio udaljen od mjesta sudara oko 104,9 m pa stoga nije niti mogao pravovremeno odustati od radnje skretanja ulijevo i tako izbjeći sudar.

12.1.2.Oštećenik je na udaljenosti od najmanje 80 m mogao uočiti vozilo okrivljenika koje se već nalazilo u radnji skretanja ulijevo pa da je tada reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 44,1 m dok je na raspolaganju imao put od najmanje 80 m. Motocikl oštećenika je svojim prednjim dijelom naletio na stražnji dio desne bočne strane vozila okrivljenika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 65 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila okrivljenika, nalazilo se na suprotnoj lijevoj polovini kolnika udaljeno od sredine kolnika oko 2 m.

12.1.3.Brzina kretanja vozila okrivljenika u trenutku sudara iznosila je oko 6 km/h, a motocikla oštećenika oko 64 km/h, dok je u trenutku reagiranja kočenjem brzina kretanja motocikla oštećenika iznosila oko 71,3 km/h.

12.1.4.Provedena analiza pokazuje da je iskazana i pokazana varijanta nastanka predmetne prometne nesreće od strane okrivljenika tehnički moguća, dok iskazanu i pokazanu varijantu oštećenika u tehničkom smislu nije moguće prihvatiti.

12.1.5.Okrivljenik prije započinjanja radnja skretanja ulijevo zbog preglednosti kolnika na mjestu nesreće od najmanje 80 m nije mogao uočiti nadolazeći motocikl oštećenika koji se tada nalazio udaljen od mjesta sudara oko 104,9 m pa stoga nije niti mogao pravovremeno odustati od radnje skretanja ulijevo i tako izbjeći sudar. Oštećenik je na udaljenosti od najmanje 80 m mogao uočiti vozilo okrivljenika koje se već nalazilo u radnji skretanja ulijevo pa da je tada reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 44,1 m dok je na raspolaganju imao put od najmanje 80 m. Brzina kretanja vozila na mjestu nesreće ograničena je općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h.

12.2.1.Na raspravi, očitujući se na primjedbe državnog odvjetništva, naveo je da je, prema detaljno opisanoj dinamici nastanka predmetne nesreće, vraćanjem oba vozila unatrag utvrdio da se u trenutku započinjanja radnje skretanja ulijevo vozila okrivljenika motocikl oštećenika nalazio udaljen od mjesta sudara oko 104,9 m. Zato je, u odnosu na utvrđenu preglednost od najmanje 80 m, zaključio da okrivljenik nije mogao uočiti motocikl oštećenika u trenutku započinjanja radnje skretanja ulijevo pa stoga nije niti mogao pravovremeno odustati od radnje skretanja ulijevo i tako izbjeći sudar.

12.2.3.U slučaju da se vozilo okrivljenika prije sudara kretalo istom brzinom kao i u trenutku sudara, tada je vozilo okrivljenika od trenutka započinjanja radnje skretanja ulijevo i prelaska sredine kolnika do mjesta sudara prešlo put od oko 9 m, za što mu je trebalo vremenski oko 5,3 sekunde.

12.2.4.Ako je vozilo okrivljenika prije započinjanja radnje skretanja ulijevo bilo zaustavljeno na način kako to okrivljenik iskazuje u svojoj obrani na listu 171 spisa, tada je ovo vrijeme od 5,3 sekunde bilo i duže od izračunatih 5,3 sekunde, a što bitno ne mijenja mogućnosti izbjegavanja sudara. Položaj i oblik zatečenih materijalnih tragova i konačni položaji oba vozila u tehničkom smislu isključuju mogućnost da se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo okrivljenika nalazilo radnji uključivanja u promet vožnjom unatrag.

12.2.5.U odnosu na navode oštećenika, navodi da zbog izostanka materijalnih tragova nije moguće zaključivati kojom se brzinom kretalo vozilo okrivljenika prije sudara i motocikl oštećenika prije reagiranja kočenjem pa je u proračunu pretpostavio da su njihove brzine kretanja prije sudara i reagiranja kočenjem bile iste. Tehnički moguće veće ili manje brzine oba sudionika daju i neograničeni broj različitih mogućnosti proračuna same dinamike, a za što nije uporišta u iskazima oba sudionika obzirom na izostanak materijalnih tragova. Najmanja moguća preglednost procijenjena je prema izgledu vegetacije u blizini kolnika iz fotografija fotoelaborata policije uz kretanje motocikla oštećenika približno sredinom svoje desne polovine kolnika dok se o najvećoj mogućoj preglednosti ne mogu točno očitovati.

12.2.6.U odnosu na nalaz vještaka Ivašića, navodi da se njihovi nalazi u bitnome razliku u pogledu preglednosti i mogućnosti uočavanja motocikla oštećenika od strane okrivljenika, dok su brzine kretanja oba sudionika podjednake kao i udaljenosti oba vozila od mjesta sudara, s time da je u nalazu vještaka Ivašića analizirana varijanta da je vozilo okrivljenika neposredno prije sudara bilo u kočenju, a koja varijanta ne proizlazi iz stanja spisa.

12.2.7.Na pitanje opunomoćenika oštećenika, koje se odnosi na dopunu nalaza na listu 308 spisa, dio gdje navodi "vraćanjem oba vozila unatrag", navodi da je u dopuni nalaza i taj dio što se tiče brzine kretanja oba vozila objašnjen. Na daljnje pitanje gdje piše konkretna brzina navodi da su brzine utvrđene u osnovnom nalazu i mišljenje pa ih stoga nije trebalo ponavljati. Od tih brzina ne odstupa. Navodim da to također jasno piše u dopuni, dakle koje brzine nije mogao utvrditi, a radi se o brzinama kretanja oba vozila prije samog sudara odnosno prije reagiranja kočenjem oštećenika, a kako je to i navedeno u dopuni. Znači, u konkretnom slučaju, temeljem zatečenh materijalnih tragova bilo je moguće utvrditi brzinu kretanja vozila optuženika u trenutku sudara te brzinu kretanja motocikla oštećenika u trenutku reagiranja kočenjem. Na temelju takvih brzina, uz pretpostavku da su bile iste, dobivena je i dinamika nastanka predmetne nesreće prije samog sudara, a što je objasnio u dopuni. U teoretskom razmatranju brzine kretanja oba vozila prije sudara mogle su biti različite pa stoga i različite brzine daju neograničen broj mogućnosti same dinamike. Osim ovih brzina koje je utvrdio u trenutku sudara, nema bilo kakvih drugih tehničkih elemenata da može zaključivati o brzinama kretanja oba vozila prije samog sudara. Njegov je nalaz točan u pogledu onoga što u njemu piše.

12.2.8.Na pitanje koja je najveća udaljenost na kojoj su se sudionici mogli uočiti ne može odgovoriti jer bi to u bitnome ovisilo i o položajima vozila u odnosu na širinu kolnika. Nije mogao reći gdje se nalazio motociklist prije udaljenosti od 80 metara, ali u svakom slučaju bio je van vidnog polja optuženika, a koliko daleko izvan vidnog polja, ovisi o određenom vremenu. Može pojasniti da je ovu mogućnost uočavanja utvrdio na temelju konfiguracije kolnika uzimajući u obzir uzdužnu i poprečnu zavojitost, odnosno oštrinu zavoja i sam nagib kolnika. Da je optuženik cijelo vrijeme stajao i bio zaustavljen, ne bi niti došlo do sudara, dok radnja skretanja u lijevo kao takva podrazumijeva kretanje, a ne stajanje, pa stoga je rekao, „u trenutku započinjanja radnje sretanja u lijevo vozila optuženika“, gdje se nalazio motocikl oštećenika te je u tom trenutku bio prema mišljenju i nalazu vještaka izvan vidnog polja optuženika jer se tada radilo o udaljenosti od 104,9 metara dok je preglednost i mogućnost uočavanja motocikla oštećenika od strane optuženika iznosila najmanje 80 metara. Ova udaljenost od 104,9 metara dobivena je uz ranije objašnjene pretpostavke.

12.2.9.Manje od 80 metara mogućnost uočavanja nije bila, mogla je biti i nešto veća, ali u kojoj mjeri, ne može reći, pa je stoga i uzeo u obzir navedenu preglednost koja predstavlja najpovoljniju varijantu za optuženika. Na daljnje pitanje navodi da je prije započinjanja radnje skretanja preglednost bila i nešto veća, s time da u tom trenutku optuženik nije bio dužan provjeravati prometnu situaciju jer niti nije započeo radnju skretanja u lijevo, s time da treba dodati da je i tada neko vrijeme prije radnje skretanja u lijevo motocikl oštećenika bio još dalje od mjesta sudara pa je stoga i u tom trenutku mogao biti izvan vidnog polja optuženika.

12.2.10.Prema njegovom se mišljenju točniji podaci dobivaju pregledom mjesta nesreće, a ne uz pomoć fotografija. Kada mu se čita nalaz vještakinje Klenkar na listu 70- 71 spisa, može samo reći da postoje određene razlike i određene sličnosti, pri čemu je vještakinja izračunala drugu brzinu vozila u trenutku sudara, odnosno vrijeme koje je optuženik proveo u radnji skretanje u lijevo, izračunala je u znatno manjem iznosu jer je motocikl oštećenika prema nalazu vještakinje bio znatno bliže mjestu sudara u trenutku kada je optuženik započeo radnju skretanja u lijevo. Sekundu do dvije prije nego se skreće, se mora provjeriti prometna situacija.

12.3. Vještak je, po ocjeni suda, dao cjelovit i potpun nalaz. Vještak je osoba odgovarajuće struke, njegova objektivnost nije bila upitna te je na sva pitanja potpuno i jasno odgovorio, pri čemu od svog pisanog nalaza nije odstupao, a za to je dao jasne i logične argumente.

13.1.Optuženiku se stavlja na teret da bi protivno odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama započeo radnju skretanja vozilom u lijevo na šljunčano ugibalište, a da se prethodno nije uvjerio da isto može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Predstavnica tužitelja u završnom govoru navodi kako proizlazi da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Nije sporno da je do prometne nesreće došlo, niti da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Sporno je mogućnost uočavanja vozila oštećenika od strane optuženika kada je vršio radnju skretanja u lijevo. Smatra da iz nalaza vještakinje Klenkar i vještaka Ivašića jasno proizlazi da je optuženik imao mogućnost uočiti dolazak oštećenika te ga propustiti prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo. Istovremeno, smatra da je nalaz vještaka Ereša u pogledu ove činjenice u potpunosti suprotan, utemeljen isključivo na obrani optuženika i onome što "optuženiku ide u prilog". Vještak sam navodi da je mogućnost uočavanja bila najmanje 80 metara, a što podrazumijeva da je mogućnost uočavanja bila svakako veća pri čemu vještak izbjegava odgovoriti na pitanje koliko veća, ali kada se pogledaju fotografije na listu 6 njegovog nalaza i mišljenja, s obzirom na konfiguraciju terena i položaj zavoja i laik može zaključiti da je mogućnost uočavanja bila puno veća.

13.2. Obrana u završnom govoru ističe da iz sva tri nalaza prometnih vještaka proizlazi da optuženik nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Iz nalaza vještaka Ivašića je također razvidno, da je ograničenje brzine na mjestu nesreće 50 km/h, da bi brzinom ograničenom na 50, vozač motocikla stigao na mjesto nesreće nakon što je vozač izvršio radnju skretanja, dakle do nesreće ne bi došlo da se oštećenik pridržavao prometnih propisa a što proizlazi iz sva tri nalaza vještaka. Također je razvidno da je brzina motocikla bila znatno veća što ga zbog načina nastanka događaja i vraćanja sudarne brzine na mjesto položaja vještak Ereš stavlja u poziciju gdje nije vidljiv optuženiku u trenutku skretanja, s obzirom se radi o udaljenosti većoj od 104 metra, a što je obrazloženo i utvrđeno temeljom provedenog očevida i mjerenja na licu mjesta koji dokaz nije proveden sa drugim vještacima. Nadalje u nalazu vještaka Ereša razvidno je na stranici 8 nalaza da je oštećenik mogao uočiti optuženika na udaljenosti od najmanje 80 metara, isto kao što je optuženik mogao učiniti odnosno uočiti motociklista. Međutim, činjenica je da se radi o razlici od najmanje 20 metara u kojoj ne postoji mogućnost uočavanja, a što su potvrdili i oštećenik i optuženik jer je i oštećenik reagirao tek kad je vidio da optuženi skreće. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je optuženik učinio sve potrebne radnje da do nesreće ne dođe, odnosno ponašao se kao odgovorni sudionik u prometu, brzinom od 5 do 7 km/h što su utvrdili svi vještaci izvršio je sretanje u trenutku kada je motociklist bio izvan njegovog vidnog polja, a motociklist bi uspio i zaustavio ili skrenuti u lijevu prometnu traku da je uopće poduzeo bilo kakvu radnju i da nije vozio daleko većom brzinom od dozvoljene.

13.3. Vještakinja Klenkar zatražila je izuzeće nakon što je postala razrednica oštećenikovog djeteta. Ta činjenica, po ocjeni suda, također ukazuje da je ona smatrala da njen nalaz ne bi trebalo tumačiti u prilog oštećeniku. U protivnom ne bi imala razloga tražiti izuzeće. Državni odvjetnik, po ocjeni suda, iz nalaza vještakinje Klenkar izdvaja dijelove koje interpretira u prilog optužbe, dok zanemaruje dijelove nalaza koji idu za tim da je oštećenik taj koji nije poštovao prometna pravila.

13.4.Naime, vještakinja Klenkar, osim rečenice izdvojene još u obrazloženju optužnicu, u nalazu navodi i da se prometna nesreća dogodila u naselju na kolniku namijenjenom za kretanje vozilima u oba smjera gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, u trenutku kada je optuženik svojim vozilom skretao u lijevo preko prometne trake namijenjene vozilima iz suprotnog smjera, kojom se kretao motocikla. Brzina motocikla u trenutku kontakta iznosila je oko 69 km/h, a u trenutku reagiranja kočenjem oko 72 km/h. Brzina osobnog vozila optuženika u trenutku kontakta iznosila je oko 5 km/h, a brzinu tog vozila neposredno prije kontakta tehničkim putem nije moguće utvrditi, a nije moguće utvrditi niti je li vozač neposredno prije skretanja ulijevo zaustavio vozilo. Vozač motocikla je reagirao kočenjem na udaljenosti prije mjesta kontakta od oko 24,6 m te na toj udaljenosti pri brzini kretanja od oko 72 km/h nije mogao zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta. Na toj udaljenosti je mogao zaustaviti motocikl pri svim brzinama do 45 km/h. Međutim, on se nalazio najmanje 47 metara prije mjesta kontakta u trenutku kada je optuženik započeo prelaziti preko središnje razdjelne crte te uzimajući u obzir da zaustavni put pri brzini 72 km/h iznosi 45 m, da je vozač motocikla tada reagirao kočenjem, mogao je zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta. U slučaju da se vozač motocikla kretao brzinom od 50 km/h, optuženik bi prošao ispred motocikla bez potrebe za reakcijom kočenja od strane vozača motocikla. (Čak i vještak Ivašić, kada je u svoj nalaz uključio i podatak o ograničenju brzine na 50 km/h, navodi da je bitno drugačija situacija ako bi se optuženik zaustavio prije skretanja. Da se optuženik zaustavio, oba sudionika nesreće imala bi puno više vremena za reakciju, ako govorimo o reakcijama prosječnog vozača, optuženik bi vidio oštećenika i ne bi došlo do sudarnog kontakta, time da bi vidio oštećenika na udaljenosti 70 metara.)

9.3.Na temelju foto-elaborata i „Google Maps“ vještakinja Klenkar je izmjerila približnu udaljenost na kojoj su se vozači mogli uočiti, a koja iznosi oko 115 metara. Rukovodeći se takvim izračunom dala je dvije moguće varijante događaja. Ako je optuženik sretao u lijevo bez prethodnog zaustavljanja, te je u tom slučaju motocikl bio udaljen oko 47 metara, dakle u vidokrugu okrivljenika, bi prometna nesreća bila izbjegnuta da je okrivljenik propustio motocikl. Ako se optuženik, međutim, zaustavio neposredno prije započetog skretanja u trenutku prelaska preko središnje razdjelne crte (zona najveće preglednosti), motocikl se nalazio na udaljenosti oko 145 metara prije mjesta kontakta te ga u toj varijanti optuženik nije imao mogućnosti uočiti, ali ova varijanta pokazuje krajnost gdje je optuženik vršio skretanje vrlo sporo.

9.4. Po ocjeni suda, iz takvog nalaza vještakinje Klenkar kao bitno izdvajaju se trenutak nesreće (kada je optuženik svojim vozilom već skretao u lijevo), brzine vozila u trenutku kontakta (motocikla u trenutku kontakta oko 69 km/h, a u trenutku reagiranja kočenjem oko 72 km/h te vozila u trenutku kontakta oko 5 km/h, dok brzinu tog vozila neposredno prije kontakta tehničkim putem nije moguće utvrditi, a nije moguće utvrditi niti je li vozač neposredno prije skretanja ulijevo zaustavio vozilo) i okolnost da je motociklist prekoračio ograničenje brzine, a da se kretao i najvećom dozvoljenom brzinom od 50 km/h, optuženik bi prošao ispred motocikla bez potrebe za reakcijom kočenja od strane vozača motocikla. Tome valja dodati da, kada se sagledava brzina kretanja vozila, osim maksimalno dopuštene brzine kao jednog općeg parametra, u prometu vrijedi i drugi parametar, prilagođena brzina, koju determiniraju uvjeti ceste. U nekim konkretnim okolnostima i brzina unutar maksimalno dozvoljenog ograničenja može biti neprilagođena (uvjetima i stanju ceste, a konkretno se radilo o zavoju, uzbrdici i smanjenoj preglednosti). Sud je u ovom dijelu presude ponovio dijelove nalaza vještakinje Klenkar, ocjenjujući da je to potrebno kako bi se objasnilo zašto ne prihvaća stav državnog odvjetništva da nalaz spomenute vještakinje podupire optužnicu.

9.5. Vještak Ereš već u svom pisanom nalazu tvrdi da okrivljenik prije započinjanja radnje skretanja ulijevo zbog preglednosti kolnika na mjestu nesreće od najmanje 80 m nije mogao uočiti nadolazeći motocikl oštećenika koji se tada nalazio udaljen od mjesta sudara oko 104,9 m pa stoga nije niti mogao pravovremeno odustati od radnje skretanja ulijevo i tako izbjeći sudar. Oštećenik je na udaljenosti od najmanje 80 m mogao uočiti vozilo okrivljenika koje se već nalazilo u radnji skretanja ulijevo pa da je tada reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 44,1 m dok je na raspolaganju imao put od najmanje 80 m

9.6.U odnosu na nalaz vještaka Ivašića, navodi da se njihovi nalazi u bitnome razliku u pogledu preglednosti i mogućnosti uočavanja motocikla oštećenika od strane okrivljenika, dok su brzine kretanja oba sudionika podjednake kao i udaljenosti oba vozila od mjesta sudara, s time da je u nalazu vještaka Ivašića analizirana varijanta da je vozilo okrivljenika neposredno prije sudara bilo u kočenju, a koja varijanta ne proizlazi iz stanja spisa. Kada mu se čita nalaz vještakinje Klenkar, može samo reći da postoje određene razlike i određene sličnosti, pri čemu je vještakinja izračunala drugu brzinu vozila u trenutku sudara, odnosno vrijeme koje je optuženik proveo u radnji skretanje u lijevo, izračunala je u znatno manjem iznosu jer je motocikl oštećenika prema nalazu vještakinje bio znatno bliže mjestu sudara u trenutku kada je optuženik započeo radnju skretanja u lijevo

9.7.Vještak Ivašić, po ocjeni suda, dao je nalaz u korist oštećenika, koji ga je i angažirao, a to se vidi iz negiranja vještaka da je imao na raspolaganju podatak o ograničenju brzine na mjestu nesreće na 50 km/h, koji u svoj nalaz uključuje tek na raspravi. Da je vještak pristran, vidi se i po tome da on, očitujući se o mogućnosti da i se optuženik zaustavio prije skretanja, naveo da ta opcija „u opisanom slučaju nije logična“. Po ocjeni suda, vještak prometne struke smije se očitovati o varijanti koja je tehnički (ne) moguća, ali ocjenu logičnosti daje sud. Vještakinja Klenkar došla je do sličnih rezultata kao i vještak Ereš, ali nije bila na mjestu nesreće te se služila podacima iz Google mape, koji bez neposrednog uvida ne daju potpunu sliku.

9.8. Državno odvjetništvo iznosi tezu da je optuženik imao mogućnost uočiti dolazak oštećenika te ga propustiti prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo. Smatra da je nalaz vještaka Ereša u pogledu ove činjenice u potpunosti suprotan nalazima vještaka Ivašića i Klenkar. Međutim, sud ocjenjuje, a u prednjem je tekstu objasnio, da ta interpretacija nije utemeljena. Dalje, državno odvjetništvo, u odnosu na navod vještaka Ereša, da je mogućnost uočavanja bila najmanje 80 metara, smatra da se podrazumijeva da je mogućnost uočavanja bila svakako veća te da vještak izbjegava odgovoriti na pitanje koliko veća, ali kada se pogledaju fotografije na listu 6 njegovog nalaza i mišljenja, s obzirom na konfiguraciju terena i položaj zavoja i laik može zaključiti da je mogućnost uočavanja bila puno veća. Jedino se vještak prometne struke može očitovati o mogućnosti uočavanja na temelju svojih proračuna, a vještaci prometne struke uobičajeno koriste izraze „najmanje“, „najviše“, „barem“. Da bi se vještak Ereš, kao dugogodišnji stalni sudski vještak, koji je u ovom predmetu i angažiran od strane suda, baš u ovom predmetu upustio u subjektivne konstrukcije, nije logično.

9.9.Nalaz vještaka Ereša, uz ograničenja koja proizlaze iz nepouzdanosti zapažanja laika, podupire iskaz svjedoka DC. On ima djelomična neposredna saznanja o događaju i iskazao je da se vozilo optuženika sporo kretalo. Zbog toga sud oštećenikov iskaz ocjenjuje subjektivnim i sračunatim ka vlastitim interesima za naknadu štete (koju još nije ostvario). Optuženikovu obranu prihvaća kao logičnu i sukladnu dokazima koje je prihvatio. Valja reći i da brzina optuženika u trenutku sudarnog kontakta od 5 km/h ide za tim da se on zaustavio, provjerio prometnu situaciju i počeo skretati. Oštećenik iskazuje da je on naglo skrenuo, a u tom bi slučaju, po ocjeni suda, njegova brzina kretanja bila veća.

10. Stoga je sud optuženika oslobodio optužbe, nalazeći da nije dokazano da je počino djelo koje mu se stavlja na teret. Također je, na temelju odredbi naznačenih u izreci, odlučio o troškovima postupka.

U Zlataru 28. kolovoza 2025.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeli žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-857/2020

2. Optuženik

3. Braniteljica

4. Opunomoćenik oštećenika-po pravomoćnosti