Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva br. 1., OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude na temelju odricanja, Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 332/2021 od 29. studenog 2024., 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice PF, te se potvrđuje presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 332/2021 od 29. studenog 2024. u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom na temelju odricanja suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila od tuženika isplatu iznosa od 101,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 31,25 eur.

2.Protiv citirane presude, odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu podnosi tužiteljica iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:

-da je sud prvog stupnja 21. listopada 2024. zakazao ročište za glavnu raspravu za 20. studenog 2024.,

-da je tužiteljica podneskom od 14. studenog 2024. precizirala tužbeni zahtjev nakon povedenog vještačenja, te se ujedno odrekla tužbenog zahtjeva, a koji je podnesak zaprimljen u spis istog dana,

-da je 19. studenog 2024. zaprimljen u spis podnesak tuženika, kojim je izvjestio sud da je angažirao punomoćnika,

-da je punomoćnik tuženika pristupio na ročište od 20. studenog 2024., te zatražio naknadu troška na ime pristupa na isto.

8.Polazeći od prednje navedenog, odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud primjenom čl. 158. st.1. i 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), dosuđuje tuženiku nagradu na ime pristupa na ročište od 20. studenog 2024. u iznosu od 31,25 eur, dok je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sastava podneska od 19. studenog 2024.

9.Shodno prednje izloženom, nisu ovome sudu prihvatljive tvrdnje tužiteljice kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u dijelu u kojem je dosudio tuženiku parnični trošak u ranije navedenom iznosu.

10.1.Naime, točno je da sukladno čl. 331.a. ZPP-a, ukoliko se tužitelj prije zaključenja glavne rasprave, odrekne tužbenog zahtjeva, će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev.

Isto tako nije sporno ni da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i prije zaprimanja podneska tužiteljice zakazao ročište za 20. studenog 2024., te da je imao mogućnost da po zaprimanju podneska tužiteljice kojim se ista odrekla tužbenog zahtjeva, odgodi navedeno ročište i donese presudu na temelju odricanja.

10.2.Međutim, neovisno o prednje navedenom, činjenica je da je spomenuto ročište ipak održano, te da je na isto pristupio tuženik, posljedično čemu isti ima pravo na naknadu parničnog troška na ime nagrade za pristup na to ročište.

Ovo iz razloga jer kako tuženik do dana održavanja ročišta od prvostupanjskog suda nije zaprimio presudu sukladno podnesku tužiteljice od 14. studenog 2024., to je isti prema uvjerenju ovog suda opravdano pristupio na zakazano ročište, jer unaprijed nije mogao znati da li će sud doista donijeti presudu na temelju odricanja ili će eventualno isto odgoditi i zakazati novo, odnosno nije tuženik unaprijed mogao znati što će sud poduzeti u daljnjem tijeku postupka.

Shodno tome, opravdanim se prema stajalištu ovog suda ukazuje to što je tuženik ipak pristupio na spomenuto ročište.

Drugim riječima, prema prosudbi ovog suda, tuženik ne može snositi trošak ročišta koje je održano, odnosno čije održavanje ni po stavu ovog suda u konkretnim okolnostima nije bilo neophodno.

11.U kontekstu prethodno iznesenog, glede navoda tužiteljice u dijelu u kojem ukazuje na zlouporabu procesnih ovlaštenja tuženika koji je tek po primitku podneska tužiteljice o odricanju tužbenog zahtjeva, angažirao punomoćnika koji je pristupio na ročište od 20. studenog 2024. valja reći da ti navodi nisu osnovani.

Naime, polazeći od toga da tuženik nije od suda prvog stupnja primio nikakvu obavijest o odgodi odnosno neodržavanju ročišta koje je bilo zakazano za 20. studenog 2024., te da, kako je i ranije napomenuto, nije mogao znati sa sigurnošću da li će prvostupanjski sud doista temeljem podneska tužiteljice, doista donijeti presudu na temelju odricanja ili će eventualno nastaviti sa postupkom, tada samo angažiranje punomoćnika u toj fazi postupka kad je tužiteljica doista dostavila sudu obavijest da se odriče tužbenog zahtjeva, prema uvjerenju ovog suda se ne može tumačiti kao zlouporaba procesnih ovlaštenja.

12.Rukovodeći se prethodno navedenim, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja priznao tuženiku nagradu za pristup na ročište u iznosu od 31,25 eur.

13.Zbog svih ranije navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu na temelju odricanja u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

14.Presuda na temelju odricanja u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

15.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 27. kolovoza 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić