Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-626/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o., OIB: 66089976432, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica, radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1283/2019-39 od 17. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1283/2019-39 od 17. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.671,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.500,00 EUR od 14. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 124,00 EUR od 17. studenog 2023. do isplate, na iznos od 182,22 EUR od 14. svibnja 2019. do isplate i na iznos od 865,52 EUR od 14. svibnja 2019. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu - za iznos od 3.979,26 EUR, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 124,00 EUR od 14. svibnja 2019. do 16. studenog 2023. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.559,05 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2023. do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka (u iznosu od 1.256,52 EUR).

2. Navedenu presudu u odnosu na odbijajuće dijelove (točke II. i IV. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijane dijelove presude na način da usvoji tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka, te joj dosudi troškove žalbenog postupka.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na dosuđujuće dijelove (točke I. i III. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed pokliznuća i pada na zaleđenom parkiralištu u sastavu trgovine tuženika u [adresa], dana 8. siječnja 2016. oko 11:00 sati, kojom prilikom je zadobila udarno-dernu ranu glave u predjelu zatiljka i potres mozga.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka i tužiteljice, te provedenim medicinskim i financijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da iz obrasca tuženika „Šteta na tuđoj imovini/nad osobama“ V2F od 8. siječnja 2016. proizlazi da je tuženiku prijavljen štetni događaj koji se zbio istoga dana, u 11:00 sati, na parkiralištu LIDL-a, Filijala 170, mjesto [adresa], kada je oštećena osoba OŽ (sada UŽ) pala na ledu i udarila glavom na „odlučnike“, jer je parkiralište bilo klizavo uslijed početnog padanja ledene kiše, a koji obrazac je potpisan od strane tužiteljice kao oštećene osobe i odgovorne osobe u

Filijali 170 - JŽ

- da iz podataka o stanju vremena na dan štetnog događaja Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje: DHMZ-a) proizlazi da se na području [adresa], Oranički odvojak 1, prema podacima glavne meteorološke postoje [adresa], temperatura zraka kretala od -2,5 °C u 7:00 sati, 2,2 °C u 14:00 sati te 3,1 °C u 21:00 sati, nadalje minimalna dnevna temperatura zraka da je iznosila -2,7 °C, odnosno na 5 cm visine -6,5 °C, a maksimalna dnevna temperatura 3,8 °C, te je vrijeme opisano kao pretežno oblačno s povremenom kišom, osobito poslijepodne, prohladno, dok što se tiče atmosferskih pojava u vrijeme štetnog događaja od 10:05 do 11:40 sati da je padala umjerena do slaba kiša, te je izmjerena visina snijega od 15 cm, kao i da je u vrijeme štetnog događaja od 10:00-11:00 sati pala jedna litra oborine na 1 čhv

- da je tužiteljica nakon pada vozilom hitne pomoći uz pratnju liječnika prevezena u Klinički bolnički centar (dalje: KBC) „Sestre Milosrdnice“ [adresa], u koji je zaprimljena u 12:00 sati, te je nakon pružene medicinske pomoći otpuštena iz bolnice istoga dana u 17:28 sati

- da iz iskaza svjedokinje ĆŽ (kćeri tužiteljice) proizlazi da štetni događaj nije vidjela, ali je na poziv majke pristupila na mjesto događaja u trenutku kada je hitna pomoć već bila na terenu, te je vidjela da je majci stražnji dio glave krvav, a vidio se i trag krvi na kolniku na mjestu gdje je pala, i to pokraj svog automobila koji je bio parkiran na parkiralištu trgovine LIDL-a na Oranicama, uglavnom majka da je odvezena u Vinogradsku bolnicu, odakle je otpuštena istoga dana, u lošem stanju te su joj pomoć pružali brat i ona

- da iz iskaza svjedoka KŽ (sina tužiteljice) proizlazi da je sa sestrom došao u Vinogradsku bolnicu, te su zatekli majku krvave glave, pogubljenu, nije znala gdje se nalazi i zašto, svakih nekoliko minuta postavljala je ista pitanja, a po otpustu kući njezino zdravstveno stanje da je bilo takvo da je psihički propala, imala je noćne more, mokrila u krevet, plakala bez razloga i imala glavobolje, koje stanje je trajalo 2- 3 mjeseca

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ne sjeća štetnog događaja, niti ičega u periodu od 1,5 sata prije događaja, a nakon što je tu večer otpuštena s hitne i nadalje da se osjećala vrlo loše, depresivno, danima nije ustajala iz kreveta, nije mogla zaspati, a kada bi zaspala imala je noćne more, trpjela je strašne glavobolje, koje i danas ima vrlo često

- da iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Lane Mužinić Marinić, specijaliste psihijatra i Slavka Trontla, dr. med., specijaliste neuropsihijatra, proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju uslijed pada na zaleđenoj podlozi zadobila udarno-dernu ranu glave u predjelu zatiljka i potres mozga, te je zbog glavobolja i potresa mozga bila u tretmanu neurologa, učinila je tri EEG nalaza koji su bili uredni, kao i rezultati ostale neurološke obrade (CDFI karotida, vertebralnih arterija i transkranijski dopler), te neurooftamološka pretraga - vidno polje, što znači da objektivnih pokazatelja posljedica potresa mozga nema, a jedino subjektivni osjećaj tužiteljice da ima učestalije glavobolje nakon pada u predmetnom štetnom događaju, nego je to bilo ranije, da ukazuje na posljedice potresa mozga koje se mogu iskazati sa 2% smanjenja životnih aktivnosti po neurologu, te posljedično s psihijatrijske strane da se razvio anksiozni i depresivni poremećaj zbog čega je psihijatrijski liječena, no nema trajnih psihičkih posljedica koje bi dovodile do smanjenja životnih aktivnosti, uglavnom liječenje po neurologu da je završeno 22. prosinca 2016., te po psihijatru 9. lipnja 2017., a tužiteljica je bolove jakog intenziteta trajnog karaktera trpjela sumarno 4 dana (ne u kontinuitetu), srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana, te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 20 dana, dok povremeni bolovi manjeg intenziteta ulaze u ocjenu smanjenja životnih aktivnosti, nadalje tužiteljica da nije trpjela primarni strah, već sekundarni strah vezan za zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koji je bio jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te slabijeg intenziteta 14 dana kumulativno, time da joj je nakon štetnog događaja trebala tuđa pomoć u trajanju 8 dana po 2 sata dnevno (kod nabave i pripremanja hrane, pranja kose), a tijekom narednih 15 dana u omjeru po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, pranje suđa, peglanje, spremanje) te pomoć pri odlasku u trgovinu radi nabave kućnih potrepština, a osim toga priloženi računi za troškove liječenja da su opravdani i u uzročnoj vezi s liječenjem zbog štetnog događaja

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, dipl. oec., proizlazi da razlika iznosa na ime izgubljene zarade tužiteljice, izračunata kao razlika između prosječnog iznosa neto plaće koja je tužiteljici isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu plaće i iznosa koji je stvarno primila za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 18. kolovoza 2016. iznosi 6.521,27 kn, sada 865,52 EUR

- da se troškovi liječenja tužiteljice odnose na troškove plaćenih participacija za pružene zdravstvene usluge, kupnju lijekova te putne troškove prijevoza vlakom i ZET-om prema dostavljenim računima i voznim kartama

- da tražbina naknade štete sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a) zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, pa imajući u vidu da je liječenje tužiteljice po neurologu završeno 22. prosinca 2016., a po psihijatru 9. lipnja 2017., kada je tužiteljica mogla saznati za puni obim pretrpljene štete, kako neimovinske, tako i imovinske za tuđu pomoć i troškove liječenja, dok je obveza naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade dospjela istekom roku u kojem je tužiteljica bila nesposobna za rad, dakle 18. kolovoza 2016., proizlazi da do podnošenja tužbe 14. svibnja 2019. nije protekao zastarni rok od tri godine, slijedom čega prigovor zastare nije osnovan.

7. Na temelju navedenih činjenica i okolnosti da tuženik nije osporio da se radi o parkiralištu koje je u njegovom vlasništvu ili mu je dano na upravljanje u svrhu obavljanja djelatnosti, prvostupanjski sud je imajući u vidu odredbe čl. 97. st. 3. i 4. i čl. 98. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17) prema kojima je pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je javna površina dana na upravljanje, odnosno na kojoj obavlja poslovnu djelatnost, dužna uklanjati snijeg i led s tih površina, time da ako na postupi u skladu sa svojom obvezom odgovara za nastalu štetu temeljem odredbi čl. 1045., čl. 1049. i čl. 1084. ZOO-a, odnosno ukoliko se radi o parkiralištu uređenom na zemljištu u vlasništvu tuženika, isti kao imatelj opasne stvari, što zaleđena površina parkirališnog prostora namijenjena korištenju kupaca trgovine svakako jest, odgovara po načelu uzročnosti (čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a), zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, koji se, kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, dogodio upravo na mjestu i na način naveden u tužbi. Stoga, a temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti, prvostupanjski sud je tužiteljici u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 124,00 EUR, kao i u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a na ime troškova liječenja (prema priloženim računima i voznim kartama) iznos od 182,22 EUR, te na ime izgubljene zarade u periodu bolovanja temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos od 865,52 EUR, odnosno sveukupno iznos od 3.671,74 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 124,00 EUR (s osnova štete za tuđu pomoć i njegu) od 17. studenog 2023. kao dana donošenja presude do isplate temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na ostalu dosuđenu štetu od 14. svibnja 2019. (sukladno zahtjevu tužiteljice od dana podnošenja tužbe) do isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.979,26 EUR, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 124,00 EUR od 14. svibnja 2019. do 16. studenog 2023., odbijeni su kao neosnovani.

8. U žalbi tužiteljica navodi da joj je prvostupanjski sud dosudio nedovoljnu naknadu imajući u vidu posljedice koje je trpjela, osobito u odnosu na psihičke tegobe (depresija, gubitak pamćenja, teškoće koncentracije i konverzivne reakcije), te mokrenje u krevet, malodušnost, bezvoljnost, nemogućnost duljeg rada. Ističe da su konverzivne reakcije subjektivni tjelesni odrazi anksiozne reakcije, koje nisu uzete u obzir kod određivanja trajnih posljedica, međutim iste su posljedica predmetne traume do koje posljedice ne bi došlo da nije pretrpjela predmetni štetni događaj, pa je potpuno nebitno što se moglo raditi o „iscrpljenim adaptacijskim kapacitetima kod emocionalno nestabilnije i hipersenzibilnije osobe pasivno ovisne strukture“, kako je to naveo vještak neurolog.

9. Tuženik u žalbi ustraje kod prigovora zastare potraživanja navodeći da je tužiteljici bilo poznato da joj je šteta nastala 8. siječnja 2016., pa kako je do podnošenja tužbe 14. svibnja 2019. prošlo više od tri godine, da je očito da je nastupila zastara. Nadalje, osporava utvrđeni način nastanka štetnog događaja navodeći da se iz dopisa DHMZ-a ne može nedvojbeno zaključiti da je kritične zgode na mjestu gdje je tužiteljica pala stvarno padala ledena kiša, a ne može se zaključiti ni da se kiša koja je padala smrzavala na tlu, te da bi ista uzrokovala pad tužiteljice. Ističe da je tužiteljica jedina bila nazočna predmetnom događaju i jedina može imati saznanja o točnoj dinamici nastanka događaja, međutim iz njezinog iskaza proizlazi da se samog štetnog događaja ne sjeća, kao niti ičega u periodu od 1,5 sat prije samog događaja. Stoga da nije jasno kako sada može tvrditi da je pala upravo radi ledene kiše na parkiralištu njegove trgovine, odnosno očigledno je da se jasna dinamika nastanka štetnog događaja nikako ne može utvrditi iskazom tužiteljice budući da je isti kontradiktoran i zbog nesjećanja tužiteljice ne može biti relevantan za donošenje odluke u ovom postupku. U svezi toga, ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao odlučne činjenice, odnosno neke od tih činjenica zanemario, pa je evidentno postupio protivno odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Opreza radi, prigovara i dosuđenoj visini tužbenog zahtjeva kao previsoko određenoj i neadekvatnoj ozljedi opisanoj u nalazu i mišljenju medicinskih vještaka, što se posebno odnosi na naknadu neimovinske štete, koji iznos je neutemeljen i paušalan u cijelosti, te nema uporišta u kriterijima relevantnim za utvrđivanje povrede prava osobnosti.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, te je prvostupanjski sud iznio relevantne, jasne, dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

11. Nije ostvaren niti po parničnim strankama istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, poglavito obrasca samog tuženika „Šteta na tuđoj imovini/nad osobama“ V2F od 8. siječnja 2016. (str. 5 spisa), sastavljenog od strane odgovorne osobe trgovine tuženika na čijem parkiralištu se dogodio predmetni štetni događaj, utvrdio mehanizam njegovog nastanka, te slijedom toga i odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici. U navedenom obrascu, pod opisom nezgode, navedeno je: „Gospođa je pala na ledu te udarila glavom na odlučnike. Parkiralište je bilo klizavo uslijed početnog pada ledene kiše“, pa se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika kojima osporava vjerodostojnost navoda tužiteljice, odnosno kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog sud o uzroku pada tužiteljice utužene zgode, ovo tih više imajući u vidu podatke DHMZ-a o vremenskim prilikama na predmetnoj lokaciji u kritično vrijeme, iskaz svjedokinje ĆŽ, te nedvojbenu okolnost da je tužiteljica neposredno nakon događaja vozilom hitne pomoći i u pratnji liječnika odvezena s mjesta događaja - parkirališta u sastavu trgovine tuženika u [adresa], u KBC „Sestre Milosrdnice“ Zagreb, gdje su utvrđene ozljede koje je zadobila, te joj je pružena medicinska pomoć.

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi parničnih stranaka o previsokom odnosno preniskom iznosu dosuđene neimovinske štete, jer pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a i Orijentacijskih kriterija VSRH iz 2020., uvažavajući da je od njihovog usvajanja proteklo već dosta vremena, kao i stalno rastuću inflaciju, te medicinskim vještačenjem utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, neugodnosti tijekom liječenja i postotak smanjenja životnih aktivnosti, osnovano je prvostupanjski sud prema ocjeni ovog suda odmjerio tužiteljici visinu pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, i to po kriteriju bolova u iznosu od 1.200,00 EUR, po kriteriju straha u iznosu od 900,00 EUR, te po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 400,00 EUR.

13.1. Pri tome je protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud imao u vidu sve posljedice koje je tužiteljica trpjela zbog štetnog događaja, a koje proizlaze iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka (koji su usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje otklonili prigovore tužiteljice na koje se poziva i u žalbi), te je u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti slučaja, poglavito relevantne kvalifikatorne okolnosti i pravilno tužiteljici odmjerio pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, a s viškom tužbenog zahtjeva po tom osnovu ju odbio.

13.2. Također, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je tužiteljici dosuđena naknada imovinske štete (čl. 1095. st. 1. ZOO-a) za tuđu pomoć i njegu koju su joj pružali članovi obitelji, obzirom na obim i trajanje potrebe, u iznosu od 124,00 EUR, troškove liječenja prema priloženim računima i voznim kartama u iznosu od 182,22 EUR i izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja od 8. siječnja 2016. do 18. kolovoza 2016. sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka u iznosu od 865,52 EUR, a čiju osnovanost i visinu tuženik ne osporava nikakvim konkretnim žalbenim navodima. Tužiteljica je odbijena s viškom tužbenog zahtjeva po onom osnovu kojemu visinu nije dokazala.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, na kojeg se poziva i u žalbi, valja navesti da je prvostupanjski sud taj prigovor pravilno otklonio kao neosnovan, obzirom na utvrđenje da je liječenje tužiteljice po neurologu završeno 22. prosinca 2016., te po psihijatru 9. lipnja 2017., kao i da je njezina nesposobnost za rad trajala do 18. kolovoza 2016., a predmetna tužba je podnesena 14. svibnja 2019., dakle unutar roka od tri godine od kada je tužiteljica saznala za štetu i počinitelja (čl. 230. ZOO-a), jer protivno žalbi tuženika, pod saznanjem za štetu valja razumjeti ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o obujmu štete, odnosno elementima njezine visine, što je tužiteljica saznala završetkom liječenja i stabilizacijom njezinog zdravlja.

15. Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, o čemu je odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, te je tužiteljici za radnje i izdatke navedene u točki 46. obrazloženja dosuđen ukupan iznos troškova postupka u iznosu od 1.559,05 EUR.

15.1. Žalbeni navod tužiteljice da joj je pogrešno odmjerena naknada troška sastavljanja podneska od 22. svibnja 2023. nije osnovan, jer kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud - ne radi se o obrazloženom podnesku, već o podnesku kojim je samo sređen tužbeni zahtjev, a za sastavljanje kojeg Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) propisuje pravo na 25 bodova.

15.2. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica u konačnici uspjela u sporu u omjeru od 48% (koji je dobiven kada se od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika), pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a trebalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrdio uspjeh stranaka u postupku (kvalitativan i kvantitativan), i to tužiteljice od 74% i tuženika od 26%, pa se protivno žalbi tuženika ne radi o podjednakom uspjehu stranaka u sporu, slijedom čega kod odlučivanja o troškovima postupka i prema ocjeni ovog suda nije bilo mjesta primjeni stavka 4. istog članka, dakle odluci da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbe parničnih stranaka odbiti kao neosnovane i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Kako žalba tužiteljice nije osnovana, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer