Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-265/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po odvjetnicima Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2022., broj P- 239/2021-21, na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2022., broj P-239/2021-21, potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I, II, III., I i V.

II Prihvaća se žalba tužene u odnosu na odluku o troškovima postupka, te se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2022. broj P-239/2021-21 u pobijanom dijelu pod točkom VI, izreke preinačava na način:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 990,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 137,18 EUR, dok se s razlikom od 2.606.57 EUR do traženih 2.743,75 EUR odbija zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2022. broj P-239/2021- 21, točkom I izreke utvrđuje se ništavom odredba članka 1. [broj kredita] od 27.2.2006. solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OU-184/06-1 dana 27.2.2006. zaključenog između 1. tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te 2. tužiteljice BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao solidarnog dužnika, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao banke, u dijelu u kojem je ugovoren kredit u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.252,57 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Točkom II izreke prvostupanjske presude utvrđuje se ništavom odredba članka 4. [broj kredita] od 27.2.2006., solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OU-184/06-1 dana 27.2.2006. zaključenog između 1. tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te 2. tužiteljice BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao solidarnog dužnika, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao banke, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata na kredit obračunava u CHF mjesečno.

Točkom III izreke navedene presude utvrđuje se ništavom odredba članka 5. stavak 2. [broj kredita] od 27.2.2006. solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OU-184/06-1 dana 27.2.2006. zaključenog između 1. tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te 2. tužiteljice BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao solidarnog dužnika, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao banke, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata na zakašnjela plaćanja obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja kamate.

Točkom IV izreke prvostupanjske presude utvrđuje se ništavom odredba članka 6.2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 27.2.2006. solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OU-184/06-1 dana 27.2.2006.g. zaključenog između 1. tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te 2. tužiteljice BA iz [adresa], OIB: OIB [osobni identifikacijski broj], kao solidarnog dužnika, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao banke, kojom je ugovoreno da se kredit u iznosu od 16.252,57 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja. Točkom V izreke navedene presude nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da 1. tužitelju ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.097,39 kn/941,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućom i to na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate u roku od 15 dana, a kako to proizlazi iz navedene presude.

Točkom VI prvostupanjske presude nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.584,38 kn/1.272,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužena banka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupak iz članka 354. stavak 2. točka 8. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U bitnome tužena smatra da se u ovom postupku prvostupanjski sud nije mogao pozvati na direktan učinak presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, već sa je trebao utvrditi je li sporna odredbe tužitelju bila jasna i razumljiva ,je li se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama, utvrditi uzrokuje li takva sporna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužena osporava i stav prvostupanjskog suda u svezi visine zahtjeva tužitelja, obzirom je prvostupanjski sud bezpogovorno prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, iako je tužena prigovarala da je pogrešno sačinjen kao da je ugovoren fiksni tečaj valute CHF. Tužena dalje navodi da je prvostupanjski sud odbio prigovor tužene o nedostatku aktivne legitimacije drugotužiteljice, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, jer da je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Tužena ponavlja i prigovor zastare smatrajući da je stav prvostupanjskog suda o tom prigovoru neosnovan. Tužena također osporava i stav prvostupanjskog suda u svezi tijeka zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos te osporava i odluku o troškovima postupku, jer da je tužitelju priznat podnesak od 22.8.2022. kojim tužitelj specificira tužbeni zahtjev po punoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. - dalje Tarifa) umjesto 25% nagrade iz Tbr. 7.točka 1., 3., 6. i 7. Tužena predlaže žabu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku te traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na predmet spora, međutim djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je pored pozivanja na kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćne 13.6.2014. (Pž-6632/17, Pž-7129/13) i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj Rev-221/18, u skladu sa odredbom 502.c ZPP-a, iznesao jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja uređen nakon provedenog vještačenja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu broj 9011046811 od 27.2.2006., a koje su vezane za valutu CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 941,99 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni utuženi iznos od dana dospijeća do isplate, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je kredit preplatio uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su 1. tužitelj kao korisnik kredita, 2. tuženica kao sudužnik i tužena kao kreditor 27. veljače 2006. sklopili [broj kredita] - dalje Ugovor o kreditu,

- da je Ugovorom o kreditu tužena kao kreditor stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 16.252,57 CHF po srednjem tečaju CHF tužene na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. stavak 1. Ugovora o kreditu utvrđeno da je kredit odobren za kupnju vozila,

- da je člankom 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kamata na kredit obračunava u CHF mjesečno,

- da je člankom 5. stavak 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kamata na zakašnjela plaćanja obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja kamate,

- da je člankom 6. stavak 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu,

- da su sporne odredbe ništetne obzirom na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.,

- da je prema navedenim presudama iz kolektivnog spora ovdje tužena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to članku 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to članku 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je kredit prijevremeno otplaćen 30.12.2009.,

- da je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, u iskaz 1. tužitelja i 2-tužiteljice, utvrdio da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila u svojstvu potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP, a koje svojstvo tužena tijekom postupka nije ničime osporila, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa da tužitelj ima svojstvo potrošača,

- da je obzirom prema odredbi članka 502.c ZPP-a, sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti u općim informacijama koje je kroz opće ili tržišne komunikacije davala tužena banka, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama

- da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da od strane djelatnika auto kuće i djelatnika tužene nisu bili upozoreni na posebne rizike ugovaranja kredita u CHF, a da se svjedokinja ŽA, djelatnica tužene banke ne sjeća 1. tužitelja i 2. tužiteljice, pa da tužena nije dokazala da bi od strane djelatnika tužene tužitelji bili neposredno informirani o navedenoj okolnosti,

- da tražbina tužitelja nije u zastari, obzirom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. - dalje ZOO), sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora i obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., a da je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 9. travnja 2021.,

- da je ocijenio osnovanim zahtjev s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je 1. tužitelj sukladno članku 323. stavak 1. ZOO i članku 1111. stavak 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu,

- da je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o.,

- da iz nalaza proizlazi da je 1. tužitelj tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja više platio iznos od 7.097,39kn/941,99 EUR, pri čemu jasno naznačuje iznos preplate po svakom pojedinom anuitetu s danom uplate.

9. Ovako utvrđenje i stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa, a i sada u žalbenoj fazi sporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, je li se sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo u odnosu na valutnu klauzulu, sporna je pravilnost materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose.

11. Žalbeni razlog prigovora nedostatka aktivne legitimacije 2. tužiteljice nije osnovan, a to iz razloga jer prvostupanjskom presudom 2. tužiteljica nije niti obuhvaćena izrekom pobijane presude.

11.1. Iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je 2. tužiteljica sudužnik korisniku kredita. Sudužnik je osoba koja glavnom dužniku - korisniku kredita, povećava kreditnu sposobnost. Što znači da ako dužnik nema dovoljno visoku plaću kojom može pokriti željenu mjesečnu ratu ili anuitet, sudužnik će svojim prihodom omogućiti dobivanje kredita. Istodobno, solidarno je odgovoran za urednu otplatu kredita. Sudužništvo povećava kreditnu sposobnost dužnika tako da njegovim uključivanjem u kreditni odnos potencijalni korisnik može ostvariti pravo na veći iznos kredita, stoga u ovom konkretnom slučaju 2. tužiteljica kao sudužnik nema aktivnu legitimaciju da nastupa kao tužitelj, ona ne može nastupati samostalno kao tužitelj. Ako je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tada se tužbeni zahtjev odbija, dakle nema mjesta donošenju posebne odluke o prigovoru nedostatka (a ne promašene) aktivne legitimacije, jer je ona sadržana u odluci o samom tužbenom zahtjevu kojim se obveza isplate nalaže samo u odnosu na 1. tužitelja.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da je i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa .

13. Nesporno je da je predmetni ugovor bio standardni ugovor o potrošačkom kreditu kakav je tužena banka sklapala u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Dakle, predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor, a iz sadržaja tužbe, kao i iz iskaza tužitelja nesporni proizlazi da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri informiran o tome što i kako utječe na promjenu vrijednosti valute CHF, kao i značenje o promjeni stope zatezne kamate prema jednostranoj odluci banke o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno žalbenim razlozima tužene takvim ugovaranjem nastala neravnoteža među strankama na teret potrošača.

14. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćenim i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojeni predmeti C-776/19 i C-782/19, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

15. Stoga tražbina tužitelja nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužitelja u ovom predmetu, prema članku 241. ZOO-a, prekinuta je zastara i rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od 13.6.2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od 14.6.2018., a kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

16. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj preplatio ukupno po osnovi ugovorene valute - švicarski franak, 27.097,39kn/941,99 EUR, te je u skladu s nalazom vještaka određeno i postavio tužbeni zahtjev.

17. Tužitelj je svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev postavio na isplatu s osnova stjecanja bez osnove, a ne na naknadu štete, pa kako je preplaćene iznose tužena stekla bez ikakve pravne osnove (članak 1111. ZOO), tužena je kao nepošten stjecatelj dužna isplatiti tužitelju tako stečeni iznos i kamate na svaki preplaćeni iznos od dospjelosti pa do isplate, u skladu sa odredbom iz članka 1115. ZOO-a.

18. Žalbenim navodima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužene odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

19. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanoj u pobijanoj presudi pod točkom VI Izreke, žalba tužene je djelomično osnovana. Prvostupanjski sud je tužitelju već odredio trošak sastava tužbe u iznosu od 1.125,00 kn, stoga za podnesak od 22.8.2022., kojim uređuje tužbeni zahtjev, može ostvariti pravo na naknadu troška sastava podneska prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7, u iznosu od 281,25 EUR, pa je stoga odluka o troškovima postupka preinačena u odnosu na trošak tog podneska, dok je ostali trošak postupka prvostupanjski sud pravilno odredio.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154 i člankom 155. ZPP-a.

21. Budući je tužena uspjela djelomično sa žalbom i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. ZPP-a tuženoj je određen trošak žalbe u iznosu od 137.18 EUR (10% zatraženog troška), dok je s preostalim dijelom iznosa od 2.606.57 EUR odbijen zahtjev za naknadu troška žalbe.

22. Obzirom na navedeno presuđeno je kao u izreci ove presude

U Karlovcu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić