Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-255/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Komunalac d.o.o., Bjelovar, F. Livadića br. 14a., OIB: 27962400486¸ zastupan po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, protiv protivnika osiguranja BŽ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, rješavajući žalbu predlagatelja osiguranja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr-2211/2021 od 3. travnja 2023., 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja Komunalac d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr-2211/2021 od 3. travnja 2023.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbijen je prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv rješenja o pristojbi od 26. siječnja 2022. kao neosnovan.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuje predlagatelj osiguranja iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6.Nisu osnovani navodi predlagatelja osiguranja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je prijedlog za osiguranje radi osiguranja novčane tražbine, podnesen 29. prosinca 2021.,

-da je rješenjem suda prvog stupnja od 26. siječnja 2022. pozvan predlagatelj osiguranja da na ime suske pristojbe za prijedlog za osiguranje uplati iznos od 50,00 kn, te ne rješenje o osiguranju iznos od 100,00 kn,

-da je 11. veljače 2022. zaprimljen prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv prethodno navedenog rješenja suda prvog stupnja, upirući na čl. 11. st.1. t.2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), te činjenicu da se ovdje radi o sporu s osnova neplaćenih računa na ime grobne naknade, kao i na Odluke o komunalnom redu Grada Bjelovara počam od 2004. pa nadalje, tvrdeći da je predlagatelj osiguranja evidentiran na popisu tijela javne vlasti, zbog čega da je trebao biti oslobođen od plaćanja spornih pristojbi.

8.Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud rukovodeći se sadržajem čl. 2., 4., 11. st.1. t.2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018, dalje: ZSP-a), zaključuje da predmetni postupak ne predstavlja postupak iz obavljanja javne ovlasti samog predlagatelja osiguranja. Iako sud smatra nespornim da je predlagatelj osiguranja tijelo koje obavlja javne ovlasti, tu činjenicu ne drži dostatnom u konkretnom slučaju za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u smislu čl. 11. st.1. t.2. ZSP-a. Ovo iz razloga jer je po ocjeni prvostupanjskog suda, postupak osiguranja takav postupak u kojem predlagatelj osigurava dospjelu, a nepodmirenu tražbinu, a kojem je postupku prethodio postupak u kojem je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane javnog bilježnika i to po prijedlogu ovrhovoditelja, odnosno ovdje predlagatelja osiguranja, slijedom čega da to nije proizašlo iz obavljanja javne ovlasti, već je ovdje predlagatelj osiguranja nastupio kao subjekt privatnog prava, dakle kao pravna osoba koja pruža ugovorene usluge uz određenu novčanu naknadu. Nastavno tome, prigovor predlagatelja osiguranja sud drži neosnovanim i odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

9.Rukovodeći se prethodno iznesenim, ne mogu se prihvatiti kao pravno valjani žalbeni navodi predlagatelja osiguranja u dijelu u kojem ukazuje na protek vremena od podnošenja prigovora na rješenje o plaćanju sudskih pristojbi do odluke o osnovanosti prigovora, zbog čega je uvjerenja da je odluka suda nezakonita.

Protivno tumačenju žalitelja, činjenica da je prvostupanjski sud o osnovanosti izjavljenog prigovora odlučio tek rješenjem od 26. siječnja 2022., prema stajalištu ovog suda ni na koji način nije od utjecaja na pravilnost istog.

10.1.Isto tako nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje predlagatelja osiguranja koji smatra da je u konkretnim okolnostima, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno prava, pozivajući se istodobno na čitav niz podzakonskih propisa, kao što su Odluke o komunalnom redu Grada Bjelovara počam od 2004. pa nadalje, Odluke o komunalnim djelatnostima Grada Bjelovara, Odluku o upravljanju grobljima na području Grada Bjelovara i dr., odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/1995 i dr., dalje: ZKG-a), kao i na čl. 11. st.1. t.2. ZSP-a. Naime, čl. 11. st.1. t.2. ZSP-a, propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koji obavljaju javne ovlasti u obavljanju tih ovlasti. U konkretnoj pravnoj situaciji predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog za osiguranje upisom založnog prava radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 174,81 eur sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Prema tvrdnjama predlagatelja osiguranja predmetna tražbina odnosi se na godišnju naknadu za korištenje grobnog mjesta, te je određena ranije spomenutim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne izjave.

10.2.Pravilno je prema uvjerenju ovog suda ispravno utvrdio prvostupanjski sud, da je predlagatelj osiguranja pravna osoba koja ima javne ovlasti, no da bi se pozivom na čl.11. st.1. t.2. ZSP-a, u ovom slučaju predlagatelja osiguranja moglo osloboditi obveze plaćanja sudskih pristojbi, da je potrebno da se radi o postupku koji je proizašao iz obavljanja javnih oblasti u smislu spomenute odredbe ZSP-a, što međutim ni prema prosudbi ovog suda ovdje nije slučaj.

U svezi toga, predlagatelju osiguranja skreće se pažnja na pojam javnih ovlasti koji je definiran čl.1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/2009 i dr., dalje: ZOUP-a),a koji se odnosi isključivo na javnu ovlast rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku odnosno na pravne osobe kojima je dodijeljena zakonom ova vrsta javne ovlasti. Pravna osoba s javnim ovlastima često obavlja javnu službu (kao pružatelj javnih usluga), a kada obavlja javnu službu ne nastupa u svojstvu pravne osobe s javnim ovlastima.

10.3.U kontekstu prethodno izloženog, valja reći da je prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja (komunalno društvo) nastupa u svojstvu pravne osobe s javnim ovlastima u poslovima iz čl. 31. st.1. ZKG-a kojim je propisano da jedinice lokalne samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela trgovačkim društvima i javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija unutar groblja, povjeriti usluge ukopa i kremiranja pokojnika u krematoriju unutar groblja, povjeriti vršenje javnih ovlasti u obavljanju tih komunalnih djelatnosti. Prema st.2. tog članka, javne ovlasti iz čl.1. ovog Zakona obuhvaćaju rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba.

Pored toga sukladno čl. 8. u svezi čl. 21. do 26. ZKG-a, kao pravna osoba koja obavlja javnu službu predlagatelj osiguranja nastupa u poslovima koje obavlja komunalnu djelatnosti.

Također se ukazuje i na čl. 10. st.1. Zakona grobljima („Narodne novine“ broj 19/1998 i dr.), propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te da o tome donosi rješenje. Prema st.3. tog članka, za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, a prema st.4. visinu naknade utvrđuje Uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

Konačno, čl. 7. Odlukom o grobljima Grada Bjelovara („Narodne novine“ broj 3/2004, 12/2009), propisano je da grobno mjesto na korištenje temeljem zahtjeva st5ranke, daje Uprava groblja, da o davanju grobnog mjesta na korištenje Uprava groblja donosi rješenje, da se rješenjem o davanju grobnog mjesta na korištenje utvrđuje lokacija, veličina, oznaka grobnog mjesta, visina naknade za dodjelu grobnog mjesta na korištenje, kao i rok plaćanja naknade, te da protiv rješenja iz prethodnog stavka može se uložiti žalba Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, dok da plaćanje godišnje naknade za korištenje grobnog mjesta određuje Uprava groblja i korisniku dostavlja uplatnice (čl. 9. i 10. Odluke).

10.4.Uvažavajući prethodno izloženo, za zaključiti je da u situaciji kada predlagatelj osiguranja naplaćuje godišnju naknadu za korištenje grobnog mjesta, isti ne odlučuje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama korisnika grobnog mjesta, dakle da u takvoj situaciji ne djeluje u okviru javne ovlasti, nego naplaćuje uslugu održavanja grobnog mjesta dostavljanjem uplatnica za plaćanje naknade korisnicima i na taj način obavlja komunalnu djelatnost kao javnu službu. U okvirima javne ovlasti predlagatelj osiguranja odlučuje o pravu stranaka na korištenje grobnog mjesta i tada donosi rješenje protiv kojeg je dopuštena žalba, kako je to propisano čl. 13. st.1. i 2. ZKG-a i čl. 7. Odluke, sa time da potraživanje po toj osnovi nije predmet osiguranja u ovom postupku.

11.Slijedom dosadašnjih utvrđenja, pravilno je u konkretnoj situaciji, sud prvog stupnja utvrdio da predmetni postupak osiguranja nije proizašao iz obavljanja javnih ovlasti, odnosno da predlagatelj osiguranja ne nastupa kao tijelo u obavljanju javne ovlasti već kao subjekt privatnog prava, što ima za posljedicu da je isti u obvezi podmiriti ranije navedene sudske pristojbe, zbog čega se i odluka suda kojom odbija prigovor predlagatelja osiguranja ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

12.Zbog svih ovih razloga, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja osiguranja, te potvrditi pobijano rješenje, primjenom čl. 380. t.2. u svezi s člo. 21. st.1. OZ-a.

U Rijeci, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić