Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-14/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OČ, vlasnika obrta [obrt], [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu pandureviću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika EČ, nositelja OPG-a ... [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Povrv-30/2024 od 30. rujna 2024., 22. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika EČ, nositelja OPG-a ..., te se potvrđuje presuda Općinskog suda Požegi, poslovni broj Povrv-30/2024 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv 28/2020 od 3. lipnja 2022., točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv 2304/2019 od 28. studenog 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 663,61 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 30,39 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž-1137/2022 od 28. studenog 2023. ukinuta je prednje citirana prvostupanjska presude, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3.Prvostupanjskom presudom gornjeg poslovnog broja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati BČ, kao vlasniku obrta „[obrt]“ iznos od 663,61 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 467,89 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4.Citiranu presudu pobija tuženik, ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).
5.Odgovor na žalbu nije podnesen.
6.Žalba tuženika nije osnovana.
7.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tuženika, a obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, ovaj sud drži da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 8., 9. i 10. ZPP- a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
7.2.Nije u pravu tuženik kada ističući da mu tijekom postupka nije omogućeno iznošenje obrane, budući da nije odluku protiv koje je izjavio žalbu, kao ni sudske pozive, sadržajno upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.6. ZPP-a.
Ovo iz razloga jer je iz stanja u spisu pored ostalog razvidno da je dostava ovosudne ukidne odluke, rješenja kojim je zakazano ročište za 9. rujna 2024., podneska tužitelja s prilozima, pokušana 30.04.2024., 15.05.2024., 26.06.2024., 31.08.2024., te u konačnici putem oglasne ploče. Shodno tome, uz uvažavanje čl. 141., 142. i 143. ZPP-a, koje reguliraju pitanje dostave pismena, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud pravilno izvršio dostavu istih, što dalje ukazuje na zaključak da tuženik ni na koji način od strane suda nije onemogućen u raspravljanju, te posljedično tome da sud nije počinio gore navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
8.Nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija pravilnost prvostupanjske presude.
9.Iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog:
-da je predmet spora tražbina na ime izvršenog prijevoza od Negoslavaca do Cerovca za dva prijevoza na ukupni iznos od 663,61 eur, koji trošak tereti OPG ... temeljem računa od 15. listopada 2019.,
-da je iz iskaza SČ u bitnome vidljivo da ga je 2019. tuženik zvao kako bi mu prevezao gnojivo i sjeme iz Negoslavaca u Cerovac, da se s istim dogovorio za cijenu prijevoza, obavio dvije ture prijevoza od ukupno 50 tona, da je nekoliko dana nakon toga tuženiku poštom poslao račun, koji je rekao da će isti platiti, no da to nije učinio, da samog tuženika nikada nije vidio ni upoznao, te da prilikom iskrcaja robe je bio prisutan neki dečko koji nije ni potpisao primitak robe.
10.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, činjenice da tuženik nije osporio račun tužitelja za sporni prijevoz, slijedom čega je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu tužitelja, koji je bio u skladu s priležećom dokumentacijom, te vodeći računa o tome da tuženik tijekom postupka nije jasno osporio tražbinu tužitelja, već samo istaknuo da prema istome ima potraživanje na ime naknade štete, ali da do zaključenja glavne rasprave nije specificirao taj prigovor, niti je dostavio dokaze na okolnost vjerodostojnosti tih svojih tvrdnji, sud rukovodeći se čl. 221.a. ZPP-a, kao i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a) zaključuje da je u konkretnom slučaju tužitelj izvršio uslugu prijevoza, da tuženik nije istaknuo nikakav prigovor na tu uslugu, dakle da je tužitelj ispunio svoju obvezu, a da tuženik međutim nije ispunio svoju (plaćanje usluge).
Slijedom toga, prvostupanjski sud smatra da je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 65. st.1., 173. st.1. u svezi s čl. 29. st.1. ZOO-a.
10.2.Ujedno kako je u međuvremenu, od 1. listopada 2022. obrtu „[obrt]“ čiji je vlasnik bio tužitelj, pristupio sin istog, AČ kao ortak, dok je tužitelj zbog odlaska u mirovinu istupio iz tog obrta sa 31. listopada 2022., sud je po prijedlogu tužitelja obvezao tuženika da dugujući iznos plati BČ kao vlasniku obrta „[obrt]“, zbog čega sud prvog stupnja odlučuje kao u točki I. izreke. Odluku o trošku sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.
11.Rukovodeći se prethodno navedenim, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika kojima pobija pravilnost odluke prvostupanjskog suda paušalno tvrdeći da je ista nevaljana i pogodovana tužitelju, budući da te tvrdnje tuženik ni na koji način nije argumentirao.
Naime, protivno ocjeni tuženika, u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja je temeljem rezultata dokaznog postupka, odnosno na taj način utvrđenih činjenica, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava zaključio da su u konkretnim okolnostima ispunjene pretpostavke temeljem koji je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
12.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Rijeci, 22. kolovoza 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić