Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-821/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u postupku stečaja nad imovinom potrošača KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Sp-1596/2023-20 od 30. travnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba stečajnog vjerovnika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Sp-1596/2023-20 od 30. travnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- ukida u točki II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I/ Zaključuje se postupak stečaja potrošača nad imovinom potrošača KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II/ Razdoblje provjere ponašanja potrošača neće biti određeno.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je stečajni vjerovnik Eos Matrix d.o.o. dana 23. svibnja 2025. zbog bitne povrede odredaba stečajnog postupka i odredaba parničnog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odredi razdoblje provjeravanja od tri godine.

3. Odgovor na žalbu podnio je potrošač KČ, 4. srpnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Stečajni vjerovnik žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a što je vidljivo u činjenici da prvostupanjski sud u točki 6. obrazloženja svoje odluke paušalno navodi da je svrha poštenog potrošača osloboditi obveza pri čemu ne obrazlaže kako je i je li uopće utvrdio poštenje, odnosno nepoštenje konkretnog potrošača.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju je odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud navodi da je rješenjem broj Sp-1596/2023-8 od 14. ožujka 2024. otvoren stečajni postupak nad imovinom potrošača KČ na temelju njegovog prijedloga, da mu je imenovan povjerenik u osobi NČ te da je rješenjem od 6. lipnja 2024. utvrđeno da u tom postupku stečaja nema prijava tražbina stečajnih vjerovnika. Prema izvješću povjerenika da je završila faza unovčenja imovine pa je održano ročište radi rasprave završnog izvješća temeljem članka 68. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/2015., 67/2018. i 36/2022.; dalje: ZSP) i članka 283. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015., 104/2017., 36/2022. i 27/2024.; dalje: SZ). Do ročišta da u spis nije zaprimljen niti jedan prigovor završnom izvješću niti zahtjevu povjerenika za dosudu nagrade. U pisanom završnom izvješću da povjerenik navodi kako tijekom unovčenja nisu prikupljena sredstva, a kako nema prijavljenih tražbina u ovom postupku, da nema ni potrebe za daljnje unovčavanje imovine. Zbog toga je temeljem članka 286. stavak 1. SZ-a u svezi s člankom 59. ZSP- a donijeto rješenje o zaključenju stečajnog postupka.

6.1. Iako je prvostupanjski sud zaključio stečajni postupak, isti nije odredio razdoblje provjere ponašanja potrošača propisano člankom 69. stavak 1. i 3. ZSP-a iz razloga što nema prijavljenih tražbina stečajnih vjerovnika, kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem od 6. lipnja 2024., pa stoga nema vjerovnika koje bi se moglo namirivati i da je sudu položen dovoljan predujam za naknadu dosadašnjih troškova postupka, da bi određivanje razdoblja provjere ponašanja predstavljalo očito nesvrsishodno i neekonomično postupanje i pretjerani formalizam.

7. U svojoj žalbi stečajni vjerovnik ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pa je pogrešno primijenio članak 58. ZSP-a u kojem je navedeno da ako sud na temelju isprava koje se nalaze u sudskom spisu stekne uvjerenje da imovina potrošača koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova tog postupka ili je neznatne vrijednosti, rješenjem će pozvati osobe koje imaju pravni interes za provedbom postupka stečaja potrošača da u roku od 15 dana od dana objave tog poziva na mrežnoj stranici eOglasna ploča sudova uplate predujam za namirenje troškova postupka. Ako osobe iz stavka 1. ovog članka u zakonskom roku ne predujme traženi iznos, sud će donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka te istodobno imenovati povjerenika i odrediti razdoblje provjere ponašanja u trajanju od 3 godine.

7.1. Kako je iz popisa imovine i obveza potrošača utvrđeno da osim plaće u iznosu od 737,32 eura mjesečno nema druge imovine, to da isti ne raspolaže s imovinom koja bi bila dovoljna za namirenje troškova postupka. U takvoj situaciji da je prvostupanjski sud bio u obvezi primijeniti odredbu članka 58. stavak 2. ZSP-a i odrediti razdoblje provjere potrošača u trajanju od tri godine. Također navodi da ZSP ni u jednoj svojoj odredbi ne daje ovlast sudu ne odrediti razdoblje provjeravanja, zbog toga što vjerovnici nisu prijavili svoje tražbine. Prvostupanjski sud da vrlo arbitrarno i bez ikakvog pravnog temelja nije primijenio članak 69. i 70. ZSP-a.

7.2. Po ocjeni ovog suda, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti članak 58. ZSP- a obzirom da su istim regulirani slučajevi u kojima se otvoreni postupak stečaja potrošača ne provodi. U konkretnom slučaju, potrošač je temeljem članka 45. stavak 1. ZSP-a pozvan na plaćanje predujma za podmirenje troškova stečaja, a koji predujam je predlagatelj i platio.

7.3. Potrošaču je imenovan povjerenik koji je dao završno izvješće te je održao i ročište radi rasprave završnog izvješća temeljem članka 68. ZSP-a.

7.4. Kako nije bilo prigovora na navedenom ročištu na izvješće povjerenika, to je prvostupanjski sud zaključio postupak stečaja potrošača nad imovinom potrošača KČ, pri čemu se pozvao na članak 286. stavak 1. SZ-a kojim je propisano da će odmah nakon završetka završne diobe sud donijeti rješenje o zaključenju stečajnoga postupka, u svezi s člankom 59. ZSP-a koji članak upućuje na primjenu odredbi Stečajnog zakona o stečajnim, izlučnim i razlučnim vjerovnicima, vjerovnicima stečajne mase, pravnim posljedicama otvaranja stečajnog postupka, unovčenju stečajne mase i unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo i namirenju stečajnih vjerovnika osim odredbi o obustavi stečajnog postupka.

7.5. Po ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je trebao primijeniti članak 69. ZSP-a kojim je u stavku 1. propisano da će rješenjem o zaključenju postupka stečaja potrošača sud odrediti razdoblje provjere ponašanja koje ne može biti kraće od godinu dana niti duže od tri godine.

7.6. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaključio stečaj potrošača jer su se za to ispunili uvjeti, ali je pogrešno primijenio članak 69. stavak 1. ZSP-a kada nije odredio razdoblje provjere ponašanja potrošača bez obzira na činjenicu da nije zaprimljen niti jedan prigovor na završno izvješće i zahtjev povjerenika za dosudu nagrade i da je mišljenje povjerenika da bi određivanje razdoblja provjere ponašanja u konkretnom slučaju bilo nesvrsishodno jer nema prijavljenih tražbina stečajnih vjerovnika pa nema niti vjerovnika koje bi se moglo namirivati. Ovo stoga što iz formulacije članka 69. stavak 1. ZSP-a ne proizlazi zaključak da sud može ili ne mora odrediti razdoblje provjere ponašanja potrošača, već Zakon upotrebljava formulaciju „da će sud odrediti“ razdoblje provjere ponašanja, dakle da ga mora odrediti.

7.7. Nakon isteka razdoblja provjere ponašanja prvostupanjski sud je dužan donijeti rješenje o oslobođenju ili uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, zbog čega je i nužno odrediti razdoblje provjere ponašanja potrošača.

8. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a potvrdio pobijano rješenje u točki I. izreke, a primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuo pobijano rješenje u točki II. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će odrediti razdoblje provjere ponašanja potrošača koje ne može biti kraće od godinu dana, a niti duže od tri godine sukladno članku 69. stavak 1. ZSP-a.

Koprivnica, 20. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković