Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-359/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marina, kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Gorana Miličević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku odvjetniku ABC, iz [adresa], protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku [naziv], radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj P-782/2021-10 od 30. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalbe tuženika prihvaćaju se kao osnovane, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj P-782/2021-10 od 30. ožujka 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženici ABC, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici UB, OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 160.717,02 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. studenog 2018. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici ABC, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici UB, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno tuženik podnio žalbu i dopunu žalbe zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove postupka uvećane za trošak žalbe.

3. Tužitelj u odgovorima na žalbu i dopunu žalbe predlaže odbijanje žalbi kao neosnovanih i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za vraćanje po pravilima stjecanja bez osnove iznosa koji je od strane [obrt] prenesen u državni proračun putem ....

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem o nasljeđivanju donesenom po javnom bilježniku ABC kao povjereniku Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj O-3557/2018 od 20. rujna 2018. utvrđena ostavinska imovina pokojnog ŠB u kojoj je obuhvaćena dospjela tražbina prema Raiffeisen obveznom mirovinskom fondu kategorija B-II stup u ukupnom iznosu od 160.717,02 kuna, te je nasljednicom ostavitelja za navedenu dospjelu tražbinu proglašena tužiteljica iz ovog postupka - UB, kćerka ostavitelja.

6.1. Također je utvrdio da je Sektor osiguranika i registra (Regos) dopisom od 26. srpnja 2019. obavijestio tužiteljicu da je osobni račun ostavitelja zatvoren 15. studenog 2018. i da su ukupno kapitalizirana sredstva proslijeđena na račun državnog proračuna temeljem odredbe članka 102. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Narodne novine 19/14., 93/15., 102/15., 64/18., 115/18., 58/20. i 156/23. dalje u tekstu- ZOMF), s obzirom na činjenicu da se iza pokojnog ostavitelja koristi obiteljska mirovina.

7. S obzirom da su kapitalizirana sredstva nakon smrti ostavitelja prebačena na račun tuženika (državni proračun), prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran. Kako tuženik nije dokazao tvrdnje o isplati obiteljske mirovine, te kako je rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćena dospjela tražbina oca tužiteljice koju je naslijedila tužiteljica, prvostupanjski sud obrazlaže nejasnim razloge iz kojih je Regos kapitaliziranu štednju prenio na državni proračun. Pri tome obrazlaže da je tužiteljica u tužbi, a i tijekom postupka, ponovila da nema korisnika obiteljske mirovine. S obzirom da smatra da su novčana sredstva prešla u imovinu tuženika bez osnove, obvezao je tuženika na vraćanje navedenog iznosa tužiteljici temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.– u nastavku teksta: ZOO-a) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja.

8. Temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8.1. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a).

9. Žalitelji u postupku i u žalbi ukazuje da su sredstva prebačena u državni proračun temeljem odredbe članka 102. stavak 1. ZOMF-a, s obzirom na činjenicu da je kćerka tužiteljice, koja živi na istoj adresi kao i tužiteljica, ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu, pa tužiteljici ta činjenica ne može biti nepoznata. Također ukazuje da je o navedenom U izvijestio tužiteljicu dopisom koji predstavlja javnu ispravu te da suprotno od utvrđenja prvostupanjskog suda smatra da činjenice koje se navode u javnim ispravama ne treba dokazivati.

10. S tim u vezi valja ukazati da obzirom na pravnu osnovu temeljem koje je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja (članak 1111. ZOO-a), da se za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove moraju ostvariti sljedeće pretpostavke: - povećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani, - smanjenje imovine (osiromašenje) na drugoj strani, - mora postojati uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine, - stjecanje bez osnove, te - da činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa (jer bi se tada radilo o nastanku obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu).

10.1. U smislu navedenog, ukoliko bi se radilo o prijelazu imovine koji ima pravnu osnovu u zakonskim propisima, tada ne bi bile ispunjene pretpostavke za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa po osnovu stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

11. Prema odredbi članka 102. stavak 1. ZOMF-a ako član mirovinskog fonda umre prije ostvarivanja prava na mirovinu prema člancima 100. ili 101. ovoga Zakona, a članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupno kapitalizirana sredstva s računa tog člana mirovinsko društvo će putem Središnjeg registra osiguranika prenijeti u državni proračun. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odredit će obiteljsku mirovinu na temelju ukupnog mirovinskog staža umrlog osiguranika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kao da je umrli osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

11.1. Odredba stavka 1. navedenog članka se neće primijeniti ako je umrli član mirovinskog fonda u trenutku smrti bio stariji od 55 godina i ako je bio član mirovinskog fonda duže od 10 godina, te ako bi članovima obitelji na temelju ukupnih kapitaliziranih sredstava umrloga člana mirovinskog fonda, mjesečna svota obiteljske mirovine koja bi pripadala prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva uvećana za iznos osnovne obiteljske mirovine iznosila više od mjesečne svote obiteljske mirovine određene primjenom stavka 1. ovoga članka. U tom slučaju ukupna kapitalizirana sredstva s računa umrlog člana mirovinskog fonda prenijet će se putem Središnjeg registra osiguranika mirovinskom osiguravajućem društvu koje članovi obitelji izaberu, a koje im osigurava mjesečnu obiteljsku mirovinu prema svome programu, u skladu s posebnim zakonom (stavak 2.).

11.2. Nakon smrti korisnika mirovine mirovina koja je u dijelu ili u cijelosti bila određena kao osnovna mirovina, u slučaju ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, obiteljska mirovina se određuje primjenom mirovinskog faktora prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (stavak 3.).

11.3. Ako je član mirovinskog fonda korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a u trenutku smrti je bio zaposlen, odnosno obavljao djelatnost na temelju koje je bio obvezno osiguran, članovi obitelji mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod istim uvjetima kao i nakon smrti osiguranika (stavak 4.).

11.4. Ako je član mirovinskog fonda korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti umro, a u trenutku smrti nije bio zaposlen, odnosno nije obavljao djelatnost na temelju koje bi bio obvezno osiguran, članovi obitelji mogu ostvariti obiteljsku mirovinu kao i nakon smrti korisnika mirovine samo iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, a sredstva s osobnog računa putem Središnjeg registra osiguranika prenose se u državni proračun (stavak 5.).

11.5. Prema odredbi članka 103. stavak 1. ZOMF ako član mirovinskog fonda umre, a članovi obitelji nemaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupno kapitalizirana sredstva na računu umrlog člana mirovinskog fonda predmet su nasljeđivanja prema zakonu koji uređuje pravo nasljeđivanja.

11.6. Ako su sredstva s osobnog računa umrlog člana mirovinskog fonda naslijeđena, a član obitelji naknadno stekne pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i pravo na mirovinu izvodi od umrlog člana fonda, obiteljska mirovina se određuje kao osnovna mirovina prema tom Zakonu.

12. Odredbom članka 69. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18., 62/18 i 115/18. dalje u tekstu - ZMO) je propisano stjecanje prava na obiteljsku mirovinu djeteta ako je u trenutku smrti roditelja mlađe od 15 godina i to pravo može koristiti do 18. godine u razdobljima kada nije zaposleno.

13. Iz dopisa Sektora osiguranika i registra (Regos), suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, proizlazi da je kćerka ostavitelja korisnica obiteljske mirovine.

13.1. Navedena isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje (članak 230. stavak 1. ZOO-a).

13.2. Stoga je nejasno i proturječno stanju spisa obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem navodi da nisu "ničim dokazani navodi tuženice a i Regosa o postojanju obiteljske mirovine", te da su nejasni razlozi zbog kojih je Regos kapitaliziranu štednju prenio na državni proračun.

13.3. Budući da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razloge koji su nejasni i proturječni te budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, presuda sadrži nedostatke koji onemogućuju ocjenu pravilnosti pobijane presude, zbog čega je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženik, a osim toga prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja.

14. Sukladno odredbi članka 375. stavak 4. ZPP-a kada drugostupanjski sud ukida presudu zbog bitnih povredi odredbi parničnog postupka, drugostupanjski sud je dužan naznačiti svoje shvaćanje o primjeni materijalnog prava.

14.1. S obzirom da tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je na novčanim sredstvima obuhvaćenim rješenjem o nasljeđivanju stekla pravo vlasništva, što se žalbom osporava, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kao nasljednica nad navedenim sredstvima koja joj nisu predana temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju nije stekla pravo vlasništva, već samo tražbinu na isplatu istih prema mirovinskom fondu i to ukoliko postoje uvjeti za isplatu istog prema naprijed navedenim zakonskim odredbama.

14.2. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije stekla pravo vlasništva nad predmetnim pokretnim stvarima, nije došlo do povećanja imovine tuženika, a time i smanjenja imovine tužitelja, kao pretpostavki nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove.

15. Stoga je presuda prvostupanjskog suda ukinuta temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

176 U nastavku postupka će prvostupanjski sud, nakon što utvrdi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužiteljice na koje je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku u kojoj će odlučiti o troškovima postupka, otklanjajući bitnu povredu na koju je upozoren ovim rješenjem.

Vukovar, 12. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin