Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-340/2023-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marin kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja TŠ, pok. T OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [trgovačko društvo] u [adresa], protiv tužene [adresa], zastupane po [naziv], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: P- 1794/22-28 od 25. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-1794/22-28 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadnom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.103,02 EUR (što odgovara iznosu od 15.845,20 kuna, tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kuna), zajedno sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 25. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženici uvećanoj za trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.2. Suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su prednici tužitelja a poslije njih tužitelj bili u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina u cijeloj površini nekretnina,

7.1. Prvostupanjski sud obrazlaže da nekretnina zvana „[adresa] predstavlja česticu 1283 k. o. [katastarska općina] za cijelo, površine 3280m2, te da ista po staroj izmjeri čini dio stare čest zem. 474, u naravi zapuštena livada s jednim velikim stablom, a da nekretnina zvana „[adresa] predstavlja čest. 593 k. o. [katastarska općina], za cijelo površine 3401m2, a po staroj izmjeri čini dio stare čest. 175/1, u naravi pašnjak omeđen međnim kamenjem. Nekretnina zvana „[adresa] označena je likom i točkama K-L-M-N-O-P-R-K predstavlja čest. 328 k. o. [katastarska općina] za cijelo, površine 14781 m2, u naravi šuma, a po staroj izmjeri čini dijelove čest. 868 površine 3547 m2 i čest. 865/1 površine 11234 m2, obje stare izmjere k. o. [katastarska općina].

7.2. Saslušanjem svjedoka je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetnu nekretninu otac i djed tužitelj naslijedili od svojih roditelja, pradjeda G koji je kupio nekretninu u ... i jednu u [adresa], da je otac tužitelja naslijedio svog oca TŠ i da se podijelio sa braćom te se otac tužitelja i poslije tužitelj nalazi u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina obrazlažući da nikada nije bilo spora o površini i da se točno znalo što je čije, te su predmetne nekretnine u cijelosti ograđene i na njima su otac tužitelja i njegovi preci orali, sijali pšenicu i kukuruz, brali drva, napasali stoku i slično.

8. S obzirom da je iz provedenih dokaza utvrdio da zemljište zvano "... predstavlja livadu s niskim raslinjem na kojem nema šume, i koje su obrađivali prednici tužitelja neovisno što je odlukom [trgovačko društvo] prijepor uvršten u šumsko gospodarsku osnovu, prvostupanjski sud obrazlaže da prijeporna površina koja je predmet ovog postupka nije šuma i šumsko zemljište.

9. S obzirom na utvrđenje da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u kontinuiranom samostalnom i poštenom posjedu nekretnine da ih u tome nitko nije smetao niti polagao bilo kakva vlasnička prava na predmetnu nekretninu, prvostupanjski sud je zaključio da su isti dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine te je pozivom na odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP-a), te odredbe prije važećih zakonskih propisa – Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i OGZ-a , usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11. U vrijeme kada je sud utvrdio da su prednici tužitelja počeli posjedovati predmetnu nekretninu je bio na snazi Opći građanski zakonik čijim paragrafom 1468. je propisan rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću. Od 1. rujna 1980. godine je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90, Narodne novine 53/91., 91/96.), a nakon njega Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP).

12. Kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi OGZ, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti se zahtijevao zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. ZOVO-a i u članku 159. ZVDSP-a.

14. Sukladno odredbi članka 159. stavak 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari

14.1. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina (st.2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ( st.3.),a samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. (st.4).

14.2. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

14.3. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari potrebno je da samostalni posjed te stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, a ono počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed a završava s istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici (članak 160. stavak 1. i 2. ZVDSP- a).

14.4. Pretpostavka savjesnosti (poštenja posjeda) radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova i mora trajati čitavo vrijeme dosjelosti, s tim da pravni učinci nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

15. Dakle, sukladno navedenim odredbama pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, a posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, s tim da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

16. Postupak obnove zemljišne knjige i njenog preoblikovanja utječe na postupak radi utvrđenja prava vlasništva u pogledu činjenice da su stranke u postupku stekle saznanje da nekretnine nisu upisane u zemljišnim knjigama na njihovo ime i da time postaju nepošteni posjednici s obzirom da se od tog trenutka ne može smatrati da oni ne znaju ili nisu mogli znati da im ne pripada pravo na posjed. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelj i njegovi prednici bili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina sve do 2008. godine kada je vođen postupak obnove zemljišnih knjiga. Također s obzirom da tuženik nije dokazao da se tužba u ovom postupku temelji na identičnom činjeničnom stanju kao i tužba za ispravak, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj može svoja prava štititi u ovom postupku.

17. S obzirom na utvrđenja da su tužitelj i njegovi i preci bili u poštenom posjedu predmetnog zemljišta više od 40 godina do postupka obnove, u konkretnom su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući se ne radi o stvari na kojoj se ne bi moglo steći pravo vlasništva.

18. Pravilno je zaključio da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, a o čemu su pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama Rev- 291/14 od 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. godine. Tom pravilnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda treba dodati da je Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. godine ukinut članak 55. stavak 2. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/90 – pročišćeni tekst i dr.) koji je isključivao mogućnost da se – na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu – može steći pravo vlasništva dosjelošću.

19. Utvrđenja prvostupanjskog suda, žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radilo o poštenom posjedu, te da je proteklo vrijeme potrebno za dosjelost.

20. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. stavak 2. i 4. ZVDSP-a.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev te je žalba tuženika odbijena i presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 7. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin