Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-500/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marin kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku ABC, iz [adresa], protiv tužene FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku odvjetniku ABC, iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-638/2024-15 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-638/2024-15 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I/. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prinos novčanih sredstava tužitelja ..., zaplijenjenih na temelju zadužnice potvrđene od javne bilježnice ABC iz [adresa], dana 19.04.2023. godine, pod br. Ov-8152/2023, izdane na iznos od 350.000,00 €, te Ugovora o cesiji od 29.12.2023. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika ABC iz [adresa], pod br. OV- 15669/2023, a podnesenih radi naplate tražbine u iznosu od 350.000,00 €, s pripadajućim zakonskim kamatama od 19.4.2023. godine pa do isplate, u postupku izravne naplate pokrenute po prijedlogu tužene US.

II/ Nalaže se tuženoj FS da isplati tužitelju [trgovačko društvo] parnični trošak u iznosu od 22.159,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji je izvršen na temelju zadužnice potvrđene 19. travnja 2023. i ugovora o cesiji, a na pokretanje kojeg postupka je tužitelj upućen zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-694/24-6 od 10. travnja 2024.

8. Nije sporno da je tuženica podnijela 8. ožujka 2024. FINI zahtjev za izravnu naplatu zadužnice potvrđene od javnog bilježnika ABC pod brojem OV- 5152/2023 od 19. travnja 2023., a nije sporno i da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je ovršenik, u ovom postupku tužitelj, zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-694/24-6 od 10. travnja 2024. upućen na pokretanje parnice iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9. -11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 u nastavku teksta – OZ).

9. Nije sporno da je tužitelj kao dužnik izdao zadužnicu ČS, ocu tuženice, na iznos glavnice od 350.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, koja zadužnica je potvrđena kod javne bilježnice Maje Peris pod brojem OV-8152/23 19. travnja 2023. a nije sporno ni da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za obveze tužitelja iz predugovora o kupoprodaji nekretnina

- stanova oznake S15 i S16, koji ugovor je zaključen 5. travnja 2023. a zadužnica je izdana kao sredstvo osiguranja s obzirom da je isplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena iz predugovora.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da se prema zaključenim predugovorima sklopljenim 5. travnja 2023. između tužitelja kao investitora stambeno gospodarske zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ulici Ježdovačka bb tužitelj obvezao prodati a kupac kupiti stanove oznake S15 za cijenu od 162.463,20 eura i S16 za cijenu 158.863,10 eura, koja cijena će se definirati prema stvarno obračunatoj površini prilikom provedbe etažiranja i upisa u zemljišne knjige u glavnom kupoprodajnom ugovoru. Predugovorom se tužitelj obvezao na zaključenje glavnog kupoprodajnog ugovora, predaju izgrađenih i useljivih nekretnina kupcu, ishođenja uporabne dozvole i upisa objekta u zemljišne knjige do 31. prosinca 2024. godine, te se obvezao po isplati kupoprodajne cijene izdati JS zadužnicu na iznos ukupno plaćene kupoprodajne cijene.

11. Također je utvrdio da je ugovorom o cesiji ČS prenio na tuženicu nenovčanu tražbinu iz predugovora sklopljenih između njega i tužitelja te zadužnicu, te da je temeljem navedene zadužnice zaplijenjeno od tužitelja 376.259,78 eura (od čega je glavnica 350.000,00 eura).

12. Iz korespondencije stranka je prvostupanjski sud zaključio da je s obzirom na isplaćenu kupoprodajnu cijenu tužena kao kupac tražila ispunjenje obveze iz predugovora od prodavatelja na način da se zaključi kupoprodajni ugovor za predmetne stanove te izda tabularna isprava za upis prava vlasništva, te da je dopisom od 8. ožujka 2024. obavijestila tužitelja da smatra da je došlo do raskida predugovora o kupoprodaji po samom zakonu potražujući povrat uplaćenih sredstava iz predugovora sa zakonskim zateznim kamatama te obavještava tužitelja da je predala zadužnicu na izravnu naplatu FINI.

13. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tražbina iz predugovora, koja je osigurana predmetnom zadužnicom, i koja je prenesena na tuženu, nije dospjela u trenutku kada je tuženica zahtijevala izravnu naplatu, a kako ista nije postojala u trenutku izravne naplate smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a zbog čega smatra izravnu naplatu nedopuštenom.

14. Iz zaključka prvostupanjskog suda broj Ovr-694/24-6 od 10. travnja 2024. proizlazi da je tužitelj upućen na parnicu zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i točke 9.-11. OZ-a tvrdeći

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika – točka 7.;

- da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave - točka 9.;

- da je ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave-točka 10.;

- da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom-točka 11.

15. U konkretnom slučaju se radi o zadužnici koja je privatna isprava potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), i koja služi kao instrument osiguranja tražbine iz glavnog ugovora. Pri tome je pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je zadužnica samostalni pravni posao, međutim da je vezana uz obvezu iz glavnog ugovornog odnosa.

16. S obzirom da su stranke predugovorom ugovorili ispunjenje obveza iz predugovora do 31. prosinca 2024. godine, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da obveza tužitelja prema zaključenom predugovoru nije dospjela u trenutku kad je tuženik 8. ožujka 2024 aktivirao navedenu zadužnicu.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

18. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik tvrdi da se u konkretnom radi o ugovoru o kupoprodaji, a ne o predugovoru, valja ukazati da nije odlučno kako su stranke nazvale ugovor već kakav je njegov sadržaj, kako to osnovano navodi žalitelj.

18.1. Međutim s obzirom na sadržaj ugovora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radi o predugovoru. Predugovor je naime ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor. Iz sadržaja predmetnog predugovora proizlazi da tužitelj prodaje, a ČS kupuje stanove, pobliže navedene u predugovoru, za iznos koji je također naveden u predugovoru, dakle da su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni. Iako navedeni predugovor ima sve bitne sastojke ugovora o prodaji, u predugovoru je izričito navedeno da će stranke sklopiti glavni ugovor te je ispunjenje obveza prodavatelja na predaju useljivih nekretnina, ishođenje uporabne dozvole, etažiranje objekta te upis nekretnina u zemljišne knjige ugovoreno do 31. prosinca 2024. godine. Stoga neosnovano žalitelj osporava pravnu kvalifikaciju ugovora sklopljenog između stranaka.

19. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a njegova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Stoga je ovaj sud temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 155. ZPP-a, s obzirom da navedena radnja nije bila potrebna.

Vukovar, 7. kolovoz 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin