Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-438/2022-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po ..., protiv tuženika 1. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐOL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po pun. ABC, odvj. iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji, broj P-971/2020-21 od 26. travnja 2022.,30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji, broj P-971/2020-21 od 26. travnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I. Ugovor o darovanju nekretnina zaključen dana 30. lipnja 2017, između 1. tužene ĐO OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐO Đ OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i 2. tužene DO OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, kao i Ugovor o darovanju nekretnina zaključen dana 11. kolovoza 2017. između 1. tužene ĐO kao darovatelja i 2. tužene DO OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, gubi učinak prema tužitelju [adresa], [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je potrebno radi ispunjenja tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženoj ĐO OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 387.027,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 280.236,38 kn od 1. siječnja 2018. do isplate, po stopi od 7,09% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. 2. tužena ĐOL OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je dopustiti tužitelju da svoje potraživanje prema 1. tuženoj ĐO OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 387.027,33 kn sa kamatom tekućom kao pod t. I namiri prodajom: 74-1/2 idealnog dijela nekretnine oznake – kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 8. suvlasnički dio 889/10000, etažno vlasništvo (E-8): 1. [adresa]: dvosobni stan br. 8 na četvrtom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, dvije lođe ukupne površine 71,29 m2 uz pripadajuću drvarnicu, a koji poseban dio nekretnine se nalazi u zgradi na zč. br. 2006/10, k. o. [katastarska općina] u 1/6 idealnog dijela.

III. Nalaže se tuženima 1. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐOL OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 33.250,00 kn, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv presude prvostupanjskog suda su žalbu pravodobno podnijeli tuženici zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlažu ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koji upućuje žalba zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

6. Predmet spora je pobijanje pravne radnje I. tužene koja je dužnik tužitelja, i to u izreci presude navedenog ugovora o darovanju kojim je ona nekretnine navedene u ugovoru darovala II. tuženici.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su I. tuženica, koja ima dospjelu tražbinu za isplatu prema tužitelju, i II. tuženica, koja je njena kćerka, zaključili ugovor o darovanju kojim je I. tužena darovala II. tuženici nekretnine pobliže navedene u izreci.

8. Na temelju utvrđenja da je I. tuženica besplatnim pravnim poslom raspolagala svojim nekretninama i da joj je II. tuženica krvni srodnik, te se podrazumijeva da je znala da poduzetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, prvostupanjski sud je smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev. Prigovor tuženika o nastupu zastare je sud odbio s obrazloženjem da od nastanka duga i donošenja rješenja, pa do podnošenja tužbe 31. siječnja 2018. godine nije protekao opći zastarni rok od šest godina, navodeći da je najstariji dug iz 2012. godine . S obzirom da smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja, odbio je i prijedlog tuženika za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Upravnim sudom.

9. U smislu odredbe članka 66. stavak 1. ZOO-a svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu i bez obzira kada je nastalo može pobijati radnju svoga dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

9.1. U smislu odredbe članka 66. stavak 2. ZOO-a smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik više nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, pa stoga protivnik pobijanja ne može dokazati protivno. Odlučno je da je namirenje vjerovnika otežano navedenom pobijanom pravnom radnjom i da će njenim pobijanjem vjerovnik doći u povoljniji materijalni ili formalnopravni položaj (u nekom postupku) u svrhu naplate svoje tražbine.

9.2. U smislu odredbe članka 67. stavak 2. ZOO-a ako je treća osoba dužnikov krvni srodnik u ravnoj liniji smatra se da je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno, s tim da kod besplatnih raspolaganja se smatra i da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

9.3. Tužba za pobijanje se može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (članak 71. stavak 1.), a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju (stavak 2.).

10. Budući da je darovni ugovor sklopljen 30. lipnja 2017. godine, a tužba podnesena 31. siječnja 2018. godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužba za pobijanje pravnih radnji podnesena u roku iz članka 67. stavak 1. ZOO-a.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom da se radi o besplatnom raspolaganju, da se za pobijanje radnje ne zahtijeva da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

12. Odredbom članka 66. ZOO-a propisane su pretpostavke nužne za pobijanje odnosno činjenice koje se moraju steći kako bi se moglo pristupiti pobijanju konkretnih radnji dužnika, a to su dospjelost tražbine za isplatu, insolventnost dužnika pravne radnje dužnika te postojanje oštećenja, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

13. Postojanje dospjele tražbine za isplatu vjerovnika prema dužniku jedan je od kumulativno propisanih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika.

14. Prvostupanjski sud se obrazlažući osnovanost tužbenog zahtjeva pozvao na pravomoćna i izvršna rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave Područnog ureda Rijeka. kojim je rješenjima utvrđeno da I. tužena kao porezni obveznik ima dugovanje po računima iz 2012, 2013, i 2014. godine po raznim osnovama, a na temelju svih neplaćenih računa je doneseno rješenje o stanju duga Ministarstva financija - Porezne uprave Područnog ureda Rijeka od 9. prosinca 2014., koje je izvršno 29. prosinca 2014. Navedenim rješenjem su evidentirane nepodmirene porezne obveze prema tužitelju u ukupnoj visini od 387.027,33 kn, na ime glavnice (280.236,38 kuna) i kamata obračunatih do 31. prosinca 2017. u iznosu od 106.790,95 kuna.

15. Glede sadržaja spomenutog rješenja od 9. prosinca 2014., proizlazi da je sukladno tom rješenju dugovanje tuženika utvrđeno na temelju prethodno donesenih rješenja Ministarstva financija Porezne uprave područni ured Rijeka, koja se odnose na porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak od nesamostalnog rada, porez na dobit, doprinose za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, za zapošljavanje, porez na cestovna vozila.

16. Prema odredbi čl. 24. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 - dalje: OPZ/16), koji je sada na snazi, isto kao i odredbom članka 24. stavak 2. Općeg poreznog zakona – (Narodne novine 147/08 – dalje OPZ/08) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o utvrđenju porezne obveze, i koji se primjenjuje prema odredbi članka 197. stavak 1. i 2. OPZ/08., prava iz porezno dužničkog odnosa prestaju zastarom.

17. Prema odredbi čl. 94. st. 1. OPZ/08 pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za 3 godine računajući od dana kad je zastara počela teći.

17.1. Prema odredbi st. 2. istog čl. OPZ/08 zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

17.2. Sukladno odredbi čl. 95. st. 1. OPZ/08 tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

17.3. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, sukladno odredbi čl. 94. OPZ/08.

17.4. Isto je tako, odredbom čl. 94. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08 - dalje: OPZ/08), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 197. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 - dalje: OPZ/16), s obzirom na pravomoćno porezno rješenje od 12. travnja 2012., propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za 3 godine, računajući od dana kad je zastara počela teći, a prema odredbi čl. 94. st. 4. OPZ/08 zastara počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

17.5. Isto je tako, odredbom čl. 108. st. 1. OPZ/16, koji je sada na snazi, propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

18. Prvostupanjski sud obrazlaže da je postojanje tražbine utvrdio iz pravomoćnih i ovršnih rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Rijeka, te ocjenjuje neosnovanom tvrdnju tuženika o nepostojanju tražbine.

19. Međutim, iz sadržaja navedenih rješenja je razvidno da se tražbine po neplaćenim porezima i doprinosima odnose na period od 2013. do 2014., što dovodi u sumnju stav suda prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare, s obzirom na protek roka od šest godina od kada je porezno tijelo utvrdilo dug za doprinose i poreze.

20. Osim toga, iz navoda tuženika proizlazi da je I tužena podnijela zahtjev za brisanje poreznog duga povodom kojeg je u tijeku postupak pred Upravnim sudom.

21. Stoga je za sada ostalo neutvrđeno postojanje jedne od kumulativno propisanih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a to je dospjela tražbina vjerovnika, u odnosu na koju je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

22. S obzirom da za usvajanje tužbenog zahtjeva sve opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, za sada se ne može ispitati pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

23. Stoga je ovaj sud temeljem odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

24. U nastavku postupka će prvostupanjski sud nakon što utvrdi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a u novoj odluci je dužan odlučiti i o troškovima postupka.

Vukovar, 30. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan