Poslovni broj: Gž-273/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-685/2021-28 od 7. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-685/2021-28 od 7. studenoga 2024. u točki I i III izreke .

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.711,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti do isplate, dok je točkom II. izreke zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 388,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom odbijen. Točkom III izreka naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.384,71 eur sa kamatom tekućom od 7. studenoga 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je točkom IV izreke zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen.

2.Protiv te presude, u dosuđenom dijelu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF prema Ugovoru o kreditu od 3. kolovoza 2007., s time da je u fazi žalbenog postupka prijeporna osnovanost zahtjeva tužiteljice na ime razlike u obračunatim anuitetima zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli jer je zahtjev za isplatu razlike na ime promjenjive kamatne stope zbog zastare pravomoćno odbijen.

6.Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

-tužiteljica je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu 3. kolovoza 2007.,

-predmetni Ugovor je sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

-Ugovorom je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.803,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje osobnog vozila te tužiteljica ima svojstvo potrošača

-u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

-da se učinci naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na predmetni Ugovor o kreditu,

-tužiteljica je tijekom trajanja otplate kredita, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Filipu Toliću radi povećanja tečaja na dan dospijeća pojedinih anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita platila više iznos od 1.711,28 eur s time da je Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen.

7.Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud uz primjenu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu zaključuje da je među strankama ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 nepoštena, što se o navedenoj odredbi Ugovora nije pregovaralo te da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu da je takva ugovorna odredba ništetna.

8.Kako je ništetnost ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF sadržane u potrošačkim ugovorenima utvrđena i u kolektivnom sporu naprijed citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. a rukovodeći se odredbom čl. 502.c ZPP-a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva, prvostupanjski sud, zaključujući da je vezan za utvrđenja iz tog postupka u kojem je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, smatra da je tuženik pozivom na odredbu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) dužan vratiti tužiteljici vrijednost više plaćenih anuiteta budući da je iste stekao bez osnove.

9.Stoga kao posljedicu ništetnosti predmetne ugovorne odredbe prihvaća kao osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa u visini od 1.711,28 eur, koji iznos utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem te tuženika obvezuje na plaćanje predmetnog iznosa, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa,cijeneći neosnovanim prigovor zastare jer je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu.

10.U donošenju pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365 st.2. ZPP-a.

11.Presuda nije nerazumljiva te nema nedostaka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPPa, na koju ukazuje tuženik sadržajem žalbe.

12.Sud prvog stupnja je radi ocjene osnovanosti restitucijskog zahtjeva kroz prethodno pitanje odlučio o ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

13.Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 81. i 87. ZZP-a uvažavajući ujedno direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

14.Naime, odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15.Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16.Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17.S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporna odredba, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

18.Tuženik tijekom postupka nije dokazao da se je o spornoj odredbi ugovora pregovaralo niti je priložio dokaze da je u konkretnom slučaju postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom njegova sklapanja po tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te nije dokazao da je informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi s sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu pa da je unatoč potpunoj obaviještenosti pristala na sklapanje takvog ugovora tj. nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

19.Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

20.Odredbom članka 502.c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, ta odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

21.S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog Ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten dokazivati da je u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 3. kolovoza 2007. na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene odredbe ugovora na određivanje njene novčane obveze i da je unatoč punoj obavijesti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora, što tuženik u ovom postupku nije dokazao. Naime, isti je na okolnosti da se u konkretnom slučaju pregovaralo predložio saslušanja svjedoka VF, zaposlenika ali je od tog dokaznog prijedloga odustao. Iz iskaza tužiteljice utvrđuje da joj je od strane tuženika ponuđen kao najpovoljniji kredit u CHF za kupnju automobila. Nekoliko dana nakon obraćanja pozvana je preuzeti već pripremljeni ugovor i otići kod javnog bilježnika.

22. Iz navedenog proizlazi da su neosnovni žalbeni navodi tuženika da mu u postupku nije bilo dopušteno dokazivati da se je o valutnoj klauzuli prilikom sklapanja Ugovoru o kreditu pregovaralo te da je prvostupanjski sud zanemario njegove dokaze, s obzirom na ovakvu njegovu dispoziciju.

23.Isto tako protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o restitucijskom zahtjevu za povrat preplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljice uzeo u obzir samo pozitivne tečajne razlike te tužiteljici dosudio iznos od 1.563,21 eur.

24.Slijedom iznesenog neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno, kao i navodi da se naprijed citirana presuda donijeta u kolektivnom sporu ne primjenjuje na konkretan slučaj jer je parnični sud kao što je prethodno navedeno na temelju članka 502.c ZPP-a vezan pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora te se učinci tužbe u kolektivnom sporu odnose, prema odredbi članka 502.c ZPP-a i na restitucijske zahtjeve potrošača kao što je zahtjev tužiteljice u konkretnom slučaju.

25. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud utvrdio da se o sadržaju sporne odredbe ugovora nije pregovaralo pa kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi, samim time ni razumljivost iste, to je sklapanjem ugovora došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranka na štetu tužiteljice kao potrošača, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenoj po time i ništetnoj ugovornoj odredbi.

26.Činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka. Osim toga, presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore, a odlučno je vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

27.Stoga su neosnovane sve žalbene tvrdnje kojima tuženik poriče djelomičnu ništetnost predmetnih odredbi.

28.Kako je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, kako je to propisano odredbom čl. 323.st.1. ZOO-a to je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. st.1. ZOO-a obvezao tuženika na naknadu tužiteljici preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita, te je pravilno u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljice tuženika obvezao na isplatu iznosa od 1.711,28 eur sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja.

29.Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare. Kada je ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog po tuženiku temeljem te ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je presuda u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetenost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 20. prosinca 2021. to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina, te da je prigovor zastare neosnovan.

30.Nadalje, neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata dosuđene mjesečne iznose, odnosno da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem.

31.Naime, tuženik kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, bio je svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošača nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute. Budući da je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove nesavjesni je stjecatelj.

32.S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamata od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

33.Neosnovano nadalje tuženik smatra da je prvostupanjski sud na konkretan slučaj propustio primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( „Narodne novine“ br.102/15, dalje ZIDZPK). Tim Zakonom propisana je konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR ali se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu čija je namjena bila kupnja vozila i koji je otplaćen, odnosno za koji nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama ZIDZPK pa se tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 19. st.3. ZIDZPK.

34.Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

35.Neosnovano se tuženik poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, financijsko vještačenje po vještaku Filipu Toliću određeno je radi utvrđenja preplaćenog iznosa na ime povećanja kamatne stope te razlike u tečaju CHF. Iako tužiteljica nije uspjela sa dijelom zahtjeva na ime preplaćenog iznosa po osnovi povećanja kamatne stope (za iznos od 388,04 eura) kako ne proizlazi, da bi zbog obračuna te osnove troškovi vještačenja bili veći, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a kao neophodne tužiteljici dosudio te troškove u cijelosti.

36.Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPPa odlučeno je kao u izreci.

37.Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa istim nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

38.Presuda suda prvog stupnja u točki II i IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjana.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak