REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6238/2025

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BI, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), kojeg brani Marin Radić, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenika BI, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 19. svibnja 2025. godine, broj: Pp-17159/2022-7, na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika BI kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik FI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik FI proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.300,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 20,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik FI, zbog bitne povrede postupka, budući činjenični opis izreke ne sadrži sva zakonska obilježja prekršaja, odnosno ne sadrži subjektivnu komponentu bića inkriminiranog prekršaja jer su izostali navodi o krivnji, te da nije bilo posljedica prekršaja, zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da prvostupanjski sud nije cijenio okolnosti zbog kojih je okrivljenik tražio vađenje krvi radi analize i odbio testiranje. Također se žali u odnosu na izrečene sankcije, visinu novčane kazne i posebice u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući planira obavljati uslugu taksi vožnje, te bi mu izricanje mjere dovelo u pitanje egzistenciju.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, odnosno preinačiti je i smanjiti novčanu kaznu a zaštitnu mjeru ukinuti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da je odbio ponuđeno testiranje, ali da se ne osjeća krivim, te ostale provedene materijalne dokaze, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

8. Ocjenom obrane okrivljenika, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju na prisutnost alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, iz kojeg proizlazi da je isti odbio ponuđeno testiranje na prisutnost opojnih droga u organizmu, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

Okrivljenik je bio dužan prihvatiti ponuđeno testiranje, budući je zatečen da upravlja motornim vozilom u prometu na cestama, kako je to propisano odredbom članka 282. stavak 1., u svezi stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama:

" (1) Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled."

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u smjeru da je okrivljenik odbio testiranje i tražio vađenje krvi (kako se je i branio u postupku), te je na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

10. Nadalje, u odnosu na istaknutu bitnu povredu postupka, jer da u izreci pobijane presude nije naznačen oblik krivnje, odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je:

" (1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

(2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.

Kako za konkretni slučaj nije propisana namjera kao oblik krivnje, to izreka prvostupanjske presude u činjeničnom opisu sadrži sve bitne elemente koji ulaze u sadržaj prekršaja za koji se tereti okrivljenik, te su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom smjeru.

11. Razmotrivši dakle odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi uvjeta za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.