REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-7033/2025

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Influence d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika ĐV, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 46. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika podnesenoj, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10911/2022, od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Influence d.o.o., Split i II. okrivljenika ĐV, te se prvostupanjska presuda, potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), I. okrivljenik Influence d.o.o., Split i II. okrivljenik ĐV, dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 (pedeset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 46. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su, uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. toč. 1. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 500,00 (petsto) eura, a II. okrivljenik u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se, ukoliko u ostavljenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da su iste kazne plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom od okrivljenika je primjenom čl. 250. st. 1. i čl. 76. Prekršajnog zakona, oduzeta protupravna imovinska korist u iznosu od 33.354,35 eura, te su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi. U bitnom, ponavljaju navode iz svoje obrane iznesene u tijeku prvostupanjskog postupka, ističući kako nije moguće razlučiti prihode od vrste usluga (u isto vrijeme se vršila i usluga to-go), pa mole da se isto uzme u obzir u postupku odlučivanja o žalbi.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu odluku, u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, tj. iskaza svjedoka inspektora KV i predočenog izračuna imovinske koristi za inkriminirano razdoblje koji je prihvatio, a na koji iskaz svjedoka okrivljenik nije imao primjedbi, utvrdio da imovinska korist iznosi 279.231,42 kuna (37.060,00 eura), te je potom prihvaćanjem obrane okrivljenika kako je moguće da 10% od utvrđene imovinske koristi pripada dobiti sa šanka, naprijed utvrđeni iznos imovinske koristi umanjio za 10%, tako da ista iznosi 33,354,35 eura, koju je pravilno i zakonito oduzeo od okrivljenika. Dakle, u konkretnom slučaju budući da je prvostupanjski sud već prilikom utvrđivanja iznosa protupravno stečene imovinske koristi, uzimajući u obzir i navode obrane, umanjio taj iznos za 10% koji bi pripadao dobiti i sa šanka, a koje navode okrivljenici sada ponovno ističu u žalbi, razlozi na koje se okrivljenici pozivaju u žalbi, prema ocjeni ovog suda nisu osnovani. Zbog toga je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović,v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.