U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EŠ, kojeg brani Igor Juranović, odvjetnik u Novoj Gradiški, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave brodsko-posavske Policijske postaje Nova Gradiška podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pp-1482/2025-4 od 9. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I U povodu žalbe tužitelja Policijske uprave brodsko-posavske Policijske postaje Nova Gradiška, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja te se izriče da je okrivljenik JŠ radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u točkama I. i III. izreke pobijane presude, počinio samo prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu se na temelju istog zakonskog propisa prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna u iznosu od 2.522,00 (dvijetisućepetstodvadesetdva) eura u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme zadržavanja od 24. svibnja 2025. u 16,40 sati do 25. svinja 2025. u 4,25 sati kao dva dana zadržavanja, što se izjednačava sa 79,64 eura, te mu je preostalo za platiti 2.442,36 (dvijetisućečetristočetrdesetdvaeuraitridesetšestcenti), te mu se temeljem članka 33. Prekršajnog zakona odobrava plaćanje iste kroz 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a svaki slijedeći obrok 15-tog dana u svakom narednom mjesecu, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
II Odbija se žalba tužitelja Policijske uprave brodsko-posavske Policijske postaje Nova Gradiška kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik JŠ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.850,00 (tritisućeosamstopedeset) eura, zbog djela prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana, te mu je preostalo za platiti 3.770,36 eura. Okrivljeniku je odobrena obročna otplata kazne kroz šest jednakih mjesečnih obroka.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motorni vozilom „B“ kategorije u trajanju od 15 (petnaest) mjeseci.
5. Pobijanom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka].
6. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog neizricanja kazne zatvora i odluke o vraćanju privremeno oduzetog osobnog vozila. Ističu da je okrivljenik već tri puta zatečen u činjenju istovrsnog prekršaja za koje mu je kao maloljetniku primijenjena odgojna mjera sudskog ukora i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, koje očigledno nisu postigle svrhu jer okrivljenik i nadalje čini isti prekršaj. Smatraju da će se svrha kažnjavanja postići isključivom izricanjem kazne zatvora u predloženom trajanju.
7. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, te da se okrivljeniku izrekne zatvorska kazna te da mu se trajno oduzme vozilo kojim je počinio prekršaje.
Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je radnju okrivljenika opisanu u točki III. izreke pobijane presude pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja te okrivljenika proglasio krivim i za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 289. stavak 1. i 4. istog propisa, umjesto samo za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u točki III. izreke pobijane presude (upravljao vozilom za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije) ne predstavlja samostalan prekršaj u prometnoj situaciji kada vozač upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, jer je smisao oba prekršaja isti, da se okrivljeniku zabrani upravljanje motornim vozilo. Kako se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o realnom stjecaju dva prekršaja, već je primjenom načela konsumpcije okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 2.522,00 eura, umjesto predložene kazne zatvora. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena novčana kazna i to gotovo u zakonom maksimalnom iznosu primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenog djela, a kao olakotne okolnosti pravilno su cijenjene činjenice da je okrivljenik izrazio žaljenje zbog počinjenog djela, da je počinjeni prekršaj iskreno priznao te je uzeto u obzir i imovno stanje okrivljenika. Izrečena novčana kazna individualizirana je osobi okrivljenika i istom će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Prvostupanjski sud je neizricanje predložene kazne zatvora valjano obrazložio, koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, okrivljenik je doista već u tri navrata počinio istovrstan prekršaj i to kao maloljetna osoba za koja djela nije kažnjavan, već su prema njemu primijenjene odgojne mjere sudskog ukora.
11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo okrivljenika. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik istovrsno djelo počinio tri puta, kada su mu kao maloljetniku primijenjene odgojne mjere. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u gotovo maksimalnom propisanom iznosu, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
12. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. srpnja 2025.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
