REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1749/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice CU, odvjetničke vježbenice te punomoćnice tuženika HU, dipl. iur., zaposlenice tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 17. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 1.735,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.546,00 eura od dana 19. studenoga 2024. do isplate, te na iznos od 189,00 eura od dana 17. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu od 189,00 eura za period od 19. studenoga 2024. pa do 17. srpnja 2025.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.645,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine.

i istog dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužiteljice od 14. travnja 2025., te na ročištu od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JU (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 9. prosinca 2024. navodi da je dana 9. travnja 2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Kraš prehrambena industrija d.d. na liniji za proizvodnju tvrdih bombona prilikom uzimanja krpe sa stroja na transportnu traku, kada joj je rubni dio trake uz valjke zahvatio i ozlijedio palac i kažiprst desne ruke. Budući da poslodavac odgovara za štetu zbog ozljede na radu po načelu objektivne odgovornosti, a u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od uvjeta za oslobođenje od odgovornosti, tuženik CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) odgovoran je za štetu prema tužiteljici, budući da je poslodavac tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima kod tuženika. Tužiteljica se po ozljeđivanju javila u Kliničku bolnicu Dubrava gdje joj je dijagnosticirana ozljeda: contusio manus dex. koju su kasnije promijenili u laesio EPL policis dex. Tužiteljici je uslijed ozljeđivanja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zadobila izuzetno bolnu ozljedu desnog zapešća, palca i kažiprsta, uslijed čega je trpjela intenzivne bolove i strah. Tužiteljici se formirao kontuzijski biljeg zbog čega je morala nositi elastični zavoj, morala je mirovati, držati ruku na povišenom, stavljati hladne obloge i uzimati analgetike. Tužiteljici je tijekom liječenja nakon tri mjeseca stavljena longeta na tri tjedna, budući da tužiteljica nije mogla umjerenu fleksiju distalnog članka palca ispraviti aktivnom kretnjom. Kao posljedica zadobivene ozljede tužiteljici su zaostali bolovi u desnoj ruci zbog čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Tuženik je tužiteljici u mirnom postupku isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.680,00 eura, koji iznos tužiteljica ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eura na ime naknade štete, koji tužbeni zahtjev je tužiteljica preinačila u podnesku od 14. travnja 2025. tražeći isplatu ukupnog iznosa od 1.718,80 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a koji zahtjev je konačno preinačen na ročištu od 12. lipnja 2025. na način da je tužiteljica zatražila isplatu ukupnog iznosa od 1.735,00 eura na ime naknade štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika za isti te činjenicu da je osiguranik tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Sporna je visina tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da je isplatom naknade štete u cijelosti tužiteljici nadoknađena šteta iz ovog štetnog događaja. Iz ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji proizlazi da nema osnove za naknadu štete u većem iznosu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u odštetni zahtjev (str. 6-7 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 8-17 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 18-23 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 24-27 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 42-43 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika za isti. Sporna je visina štete koju je tužiteljica pretrpjela. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 1.680,00 eura dana 24. listopada 2024.

6. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu contusio manus dex. (natučenje desne šake). Kod tužiteljice se kasnije utvrđuje i dijagnoza rupture tetive ekstenzora palca te ruptura hvatišta tetive dugog ekstenzora palca. Vještak utvrđuje da je kod tužiteljice završeno liječenje 19. studenoga 2024. kada je obavljen pregled kod fizijatra. Ozljede koje je tužiteljica zadobila su posljedica štetnog događaja. Prema medicinskoj dokumentaciji i prirodi ozljede kod tužiteljice je zaostalo 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog smanjenja funkcije desnog ručnog palca u manjem stupnju, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Tužiteljica je pretrpjela kratkotrajan i intenzivan primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja. Sekundarni strah, koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, trajao je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 10 dana. Tužiteljica je pretrpjela i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja u trajanju od 14 dana. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana te manjeg intenziteta oko 65 dana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 45 dana.

7. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužiteljici ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.

8. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. S obzirom na opseg pretrpljenih bolova, intenzitet i trajanje straha te opseg smanjenja životnih aktivnosti, a koje smanjenje se odnosi na smanjenje funkcije desnog ručnog palca, te činjenicu da je tužiteljica ozljedu pretrpjela u životnoj dobi od 45 godina, da radi kao rukovateljica stroja za proizvodnju prehrambenih i sličnih proizvoda, te joj je za obavljanje posla potrebna funkcija desne šake, što znači da će se trajne posljedice odraziti i na profesionalni život tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 3.100,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.500,00 eura, prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.200,00 eura te prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 400,00 eura.

10. Uzevši u obzir činjenicu da je tuženik tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 1.554,00 eura, osnovan je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za iznos od 1.546,00 eura na ime naknade neimovinske štete. Naime, iz odgovora na tužbu proizlazi kako je tuženik isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete od 1.554,00 eura te iznos od 126,00 eura na ime naknade imovinske štete.

11. U odnosu na zahtjev tužiteljice s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 90 sati, za što se tužiteljici dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 315,00 eura, što predstavlja iznos od 3,50 eura po satu pružene pomoći i njege, oko kojeg iznosa su se stranke suglasile na ročištu od 12. lipnja 2025.

12. Tužiteljica je u tužbi zatražila isplatu iznosa od 1.500,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete da bi podneskom od 14. travnja 2025. preinačila tužbu s obzirom da je tužbeni zahtjev postavila u ukupnom iznosu od 1.718,80 eura, koji iznos je preinačila na ročištu od 12. lipnja 2025. konačno zatraživši isplatu iznosa od 1.735,00 eura na ime naknade štete. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbe te se upustio u raspravljanje po istoj, radi čega je sud donio rješenje da se dopušta preinaka tužbe, sve sukladno odredbi čl. 190 st. 4 ZPP-a.

13. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od zatraženih 1.735,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete te je donio presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

14. Sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 19. studenoga 2024., odnosno nakon podnošenja odštetnog zahtjeve. S obzirom na navedeno tužiteljica osnovano zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 19. studenoga 2024. pa do isplate u odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu.

15. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, isti je djelomično osnovan, budući da se visina naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u situaciji kada su istu pružali ukućani, određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a. Stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

16. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužiteljici. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

18. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav jednog obrazloženog podneska iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 1.100,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 275,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 270,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.645,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

19. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da tužiteljica tim podneskom obavještava sud o uplati predujma za vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku