U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZĆ, kojeg brani Marko Vodanović, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika ZĆ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pp-5659/2021-59 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZĆ i potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ZĆ je obvezan platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana, od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ZĆ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude, dok je u odnosu na prekršaj iz članka 46. stavak 1. i 3. u vezi članka 293. stavak 1. istog propisa oslobođen od optužbe.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 490,00 (četristodevedeset) eura.

4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju je uračunato vrijeme kada je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta.

5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Ističe da je pobijana presuda nejasna i proturječna sama sebi i razlozima presuda. Navodi da mu nikada nije uručena Obavijest po članku 109.a. Prekršajnog zakona. Smatra da za sudjelovanje u postupku nije bio raspravno sposoban, a ako i je bio, nakon utvrđenja njegove raspravne sposobnosti, sud je bio dužan ponovno provesti ranije provedene dokazne radnje, čime mu je povrijeđeno pravo na obranu. Ukazuje i na činjenicu da su svjedoci ispitani u odsutnosti i njega i njegovog branitelja. Činjenično stanje smatra pogrešno i nepotpuno utvrđeno s obzirom da je tokom postupka poricao prekršaj i utvrđenu koncentraciju alkohola, te se je isto moglo utvrditi isključivo toksikološkim vještačenjem. Izrečenu novčanu kaznu smatra prestrogom jer sud nije uzeo u obzir da je otac maloljetnog djeteta, da nije kažnjavan te da je radno nesposoban zbog zadobivene teške ozljede. Vozačka dozvola mu je neophodna za normalan život i rad te korištenje liječničke skrbi.

6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba je neosnovana.

7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovano okrivljenik ističe da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna jer iz sadržaja iste proizlazi suprotno. Naime, iz sadržaje iste proizlazi da je presuda nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i obrazloženi, suprotno paušalnim tvrdnjama okrivljenika.

9. Žalbeni navodi okrivljenika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje nisu osnovani jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik u više navrata pozivan na glavnu raspravu te da je u više navrata slao dopise kojim obavještava sud da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti na glavnu raspravu, koje isprike je sud uvijek uvažio i odgađao rasprave. Poziv za raspravu za dan 13. travnja 2022. okrivljenik je uredno primio, ali izostanak taj put nije opravdao te je sud pravilno i zakonito u odsutnosti okrivljenika proveo glavnu raspravu i na istoj ispitao svjedoka ĆĆ, policijskog službenika koji je prekršaj utvrdio osobno pomoću upotrijebljenog alkometra. Navedena glavna rasprava je održana bez prisutnosti branitelja koji je punomoć za zastupanje predao tek 25. svibnja 2023., nakon čega je i branitelj pozivan na sve zakazane glavne rasprave. Također je neosnovana tvrdnja okrivljenika da nikada nije primio Obavijest iz članka 109.a. Prekršajnog zakona jer iz izdanog Prekršajnog naloga, na kojeg je okrivljenik podnio prigovor i povodom kojeg je i vođen ovaj postupak, proizlazi da je Obavijest sastavni dio izdanog prekršajnog naloga, a kako je to i navedeno u izreci istog.

10. Tokom postupka sudski vještak je utvrdio da je okrivljenik raspravno sposoban, isti nalaz vještaka sud je prihvatio jer nije bilo razloga sumnjati u isti s obzirom da je dat od strane stručne osobe i u skladu sa pravilima struke. Dakle, svi dokazi su provedeni pravilno i zakonito i okrivljenik navodima svoje žalbe iste nije doveo u pitanje.

11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti putem alkometra nije precizno te da je to bilo moguće utvrditi vađenjem krvi i urina radi analize, odnosno toksikološkim vještačenjem. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanih svjedoka ĆĆ i HĆ, policijskih službenika koji su prekršaj utvrdili osobno, neposrednim zapažanjem i upotrebom alkometra, koje je u cijelosti prihvatio kao logične, uvjerljive i nepristrane, proizlazi da je okrivljenik upravljao vozilom navedene zgodi i sudjelovao u prometnoj nesreći pod utjecajem alkohola od 2,08 g/kg. Svjedoci su suglasno naveli da je okrivljenik osporavao utvrđenu koncentraciju te da su krenuli sa njim u Dom zdravlja radi vađenja krvi i urina radi analize, ali je o istog sam okrivljenik odustao i tražio da ide kući, da legne. U nalaz upotrjebljenog alkometra nije bilo razloga sumnjati sa obzirom da iz pribavljene ovjernice proizlazi da je isti bio uredno atestiran.

12. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

13. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu s obzirom da je za ovo djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi bile osnov za ublažavanje novčane kazne. Sve okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 (šesti) mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja, odnosno stupnju alkoholiziranosti okrivljenika.

15. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

16. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.