Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-1196/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/2.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 19. siječnja 2023., broj: 12 Pp-993/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. SV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki II, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. SV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

13. kolovoza 2022., u isto vrijeme i na istome mjestu, upravljao istim vozilom kao pod točkom I u izreci presude, a da vozilo nije imalo prednje vjetrobransko staklo,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II

Uslijed odluke u točki I izreke ove drugostupanjske presude, a u povodu žalbe okr. SV i po službenoj dužnosti, preinačuje se odluka o kazni u točkama III i IV izreke pobijane presude i ukupnoj novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okr. SV u izreci pobijane presude u točki IV označava djelom prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici (NN br. 62/15., 42/20., 144/20., 114/22.), pa se na temelju citiranog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku utvrđuje novčana kazna u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura), za prekršaj u točki III izreke iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju cit. propisa i uz primjenu članka 37. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura), a za prekršaj u točki I iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 700,00 EUR (sedamstoeura), pa se okr. SV na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 735,00 EUR (sedamstotridesetpet eura), u koju kaznu se uračunava vrijeme oduzimanja slobode 13. kolovoza 2022. u 20,15 sati do 14. kolovoza 2022. u 07,05 sati, kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 655,36 EUR (šestopedesetpet eura i tridesetšest centa), koji iznos kazne je dužan platiti u šest jednakih uzastopnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od po trideset dana, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. SV, preinačuje se pobijana presuda u odluci o troškovima postupka, na način da se okrivljenik na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura).

IV U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. SV kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

V Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SV oslobađa se obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. SV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 236. stavka 1. i 7., članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, 100,00 eura, 30,00 eura i 20,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 850,00 eura.

1.1. U novčanu kaznu, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato je vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima, od 13. kolovoza 2022. u 20,15 sati do 14. kolovoza 2022. u 07,05 sati, kao dva dana zatvora, odnosno protuvrijednost od 39,82 eura za svaki započeti dan.

1.2. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koje će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole, mjerom opreza, po policiji.

1.3. Istom presudom okrivljenik je, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem braniteljice Sandre Mandić Jurić, odvjetnice u Kutini, odluke o zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim, prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo na način činjenično opisan u točki II izreke te presude, po propisu nije prekršaj iz članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Odredba članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenjenog propisa glasi:

(1) Vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

4.2. Radnja izvršenja djela prekršaja sastoji se u upravljanju motornim vozilom koje ima nedostatke koje su posebnim propisan kategorizirani kao veći.

4.3. Iz činjeničnog opisa predmetnog djela sadržanom u izreci pobijane presude proizlazi da nije naveden poseban propis i kategorizacija opisanog nedostatka, pa je takav činjenični opis manjkav i ne sadrži sva bitna obilježja djela.

4.4 Ističe se da je kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako neodređeno opisano djelo nije prekršaj.

4.5. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pobijanu presudu preinačio i okrivljenika na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da djelo na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, nije prekršaj, a žalba je u tom dijelu bespredmetna.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti vijeće ovog suda je utvrdilo da je u odnosu na djela u toč. III i IV izreke te presude počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.

5.1. Prvostupanjski je sud povrijedio zakon u odluci o kazni, jer se u izreci pozvao na primjenu instituta ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, međutim kazne nije i stvarno odmjerio ispod posebnim zakonom propisne minimalne mjere kazne za te prekršaje, koje su propisane u fiksnim iznosima, od 30,00 i 20,00 eura. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluke o kazni za te prekršaje na način da je okrivljeniku odmjerio kazne ispod posebnim zakonom propisanih kazni, a kako je to označeno u izreci ove odluke pod I.

6. Uslijed odluke u točki I ove drugostupanjske presude, preinačena je i odluka o ukupnoj novčanoj kazni, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni za djela u toč. III i IV te prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne za djelo u točki I, kako je to i označeno u toč. I ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

9. Razmatrajući odluku o kazni u preostalom dijelu u povodu žalbe, ovaj sud smatra da, s obzirom na težinu i opasnost počinjenog djela, stupanj prekršajne odgovornosti, kao i svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, nema uvjeta za blaže kažnjavanje, budući da je kazna već u dovoljnoj mjeri odmjerena ispod posebnim zakonom propisanog minimuma (propisana od 1320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). I ovaj sud je mišljenja da je izrečena kazna, u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

10. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11. Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju, s obzirom na značaj i pogibeljnost djela te pravilno cijenjenu opasnost od ponavljanja prekršaja. Težina počinjenog prekršaja proizlazi iz visokog stupnja koncentracije alkohola i njegove pogibeljnosti, s obzirom na vrijeme i mjesto počinjenja, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

11.1. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) i to u manjoj mjeri iznad minimalno propisanog vremena trajanja, koje vrijeme je u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati, dok navodi žalitelja kojima ističe potrebu za svakodnevno upravljanje vozilom zbog putovanja na posao nisu takve naravi da bi doveli u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere, naročito jer je za te okolnosti znao i prije inkriminirane prilike.

12. Prihvaćanjem navoda žalbe ovaj sud je oslobodio okrivljenika obveze naknade troškova prvostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, budući da je u postupku pred sudom utvrđeno da je nezaposlen, otac petero djece, primatelj socijalne pomoći i dječjeg dodatka, pa je mišljenje i ovog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

13. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog prethodno navedenih loših materijalnih i obiteljskih prilika žalitelja ispunili uvjeti i za oslobođenje od obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje žalitelja i njegove obitelji.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.