Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1629/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 12. siječnja 2023., broj: R 2 P-J Pp-720/2022-9 , u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. MV kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. MV dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru okr. MV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna, uz primjenu instituta ublažavanja, u iznosu od 663,61 eura.

1.1. U izrečenu kaznu, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato je vrijeme oduzimanja slobode okrivljeniku u vezi s prekršajem, 9. srpnja 2022. u 02,30 sati do 14,00 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, pa je na ime kazne preostalo za platiti 623,79 eura, u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po policiji uračunati u trajanje izrečene mjere.

1.3. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Sanjina Piljića, odvjetnika u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini ističe nedostatnost razloga pobijane odluke. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda, obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku pobijane presude, u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud mišljenja da presuda sadrži jasne, dostatne i valjane razloge, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka KV te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, a bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje svojstvo vozača, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza policijskog službenika KV koji ga je uočio u upravljanju vozilom u prometu na cesti, jasno opisujući slijed događaja i razlog postupanja prema njemu, te pristupanju kontroli vozača i vozila neposredno nakon što se zaustavio, pa bez uspjeha upire da je pješačio do kuće. Suprotno tvrdnje žalitelja, svjedokinja se jasno očitovala kako ne zna je li njezin suprug te prigode upravljao vozilom. Prema tome, ispravno je utvrđeno da je upravo okrivljenik upravljajući vozilom sudjelovao je u prometu na cesti, odnosno da je neposredno prije pristupanja djelatnika policije imao svojstvo vozača. U takvoj prometnoj situaciji, pravilno je podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, dok stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 2,01 g/kg proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, a žalitelj ga niti ne dovodi u pitanje.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i dokaze, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena, s obzirom da je izrečena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Pri tome je prvostupanjski sud već u dovoljnoj mjeri imao u vidu materijalne i obiteljske prilike žalitelja na koje ponovno upire u žalbi. Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je opravdano i zakonito okrivljeniku (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrečena navedena zaštitna mjera, s obzirom na značaj i težinu djela. Naime, težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja te očito nedovoljne svijesti o opasnosti djela. Suprotno tvrdnje žalitelja da je kod odluke o zaštitnoj mjeri pogrešno cijenjeno da je recidivist, jer da isto ne proizlazi iz stanja prvostupanjskog predmeta, ističe se da, iako je prvostupanjski sud naveo da je okrivljenik recidivist, tu okolnost kod odluke o zaštitnoj mjeri očito nije cijenio, budući da je zaštitna mjera već određena u minimalnije propisanom vremenu trajanja, pa je s obzirom na izrazitu težinu počinjenog prekršaja i ovaj sud mišljenja da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati, te nema uvjeta za preinačenje takve odluke.

9. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka u pogledu paušalnih navoda žalbe, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova, određen u minimalnom iznosu propisanom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13). Pri tome, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelji uz žalbu dokumentira da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.