Poslovni broj: Povrv-1448/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Michieli-Tomić d.o.o., Gornji Humac, Gornji Humac 60a, OIB: 38856841151, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ćutuk, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljat & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Predraga Ilića, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika Martine Pušić Buljat, odvjetnice, 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Zorke Čavajda iz Zagreba poslovni broj Ovrv-216/2023 od 17. ožujka 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120,93 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 2,00 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. travnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. rujna 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. veljače 2023. do isplate i na iznos od 10,03 EUR od 16. veljače 2023. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 216/2023 od 17. ožujka 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 429,95 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 44,59 EUR od 1. listopada 2016. do isplate, na iznos od 40,31 EUR od 1. listopada 2017. do isplate, na iznos od 40,31 EUR od 1. studenog 2018. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. rujna 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. listopada 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. studenog 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 9,90 EUR od 1. veljače 2022. do isplate, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 75,77 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 20. veljače 2023., Javni bilježnik Zorka Čavajda iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-216/2023 od 17. ožujka 2023., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 550,91 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 44,59 EUR od 1. listopada 2016. do isplate, na iznos od 40,31 EUR od 1. listopada 2017. do isplate, na iznos od 40,31 EUR od 1. studenog 2018. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. rujna 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. listopada 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. studenog 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. veljače 2022. do isplate, na iznos od 2,00 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. travnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. travnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. rujna 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. rujna 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. listopada 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. studenog 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 9,90 EUR od 1. veljače 2023. do isplate i na iznos od 10,03 EUR od 16. veljače 2023. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa].

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome u cijelosti osporava osnovanost i visinu predmetnog potraživanja te ističe prigovor zastare. Tuženik ističe da kuća za odmor na utuženoj adresi nije u uporabi od kada je stekao vlasništvo nad njom, stoga osporava da bi bio obveznik plaćanja ikakvih naknada tužitelju te ističe da tužitelj ne obavlja, niti pruža ikakve usluge na predmetnoj lokaciji.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 1448/2023-2 od 29. kolovoza 2023., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22., dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi kako se potraživanje u ovoj pravnoj stvari temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Tužitelj je istaknuo da je tvrtka registrirana za djelatnost odvoza komunalnog otpada, a da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, pročišćeni tekst) propisano da se koncesijom može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti, dok da je istim zakonom propisano da se to pravo može dodijeliti pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj za obavljanje te djelatnosti pa da je tužitelj tvrtka koja s Općinom Bol ima sklopljen Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalnih poslova skupljanja, odvoza i deponiranja komunalnog otpada s područja Općine Bol od 30. travnja 2010. Tužitelj ističe da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga, određuje isporučitelj usluge, što da je u konkretnom slučaju tužitelj, dok da je istim zakonom propisano da je obveznik plaćanja usluge vlasnik odnosno korisnik nekretnine, u konkretnom slučaju tuženik. Tužitelj navodi da je Cjenikom odredio visinu naplate usluge po predmetnom ugovoru, te temeljem te činjenice na teret tuženika ispostavio račun i to kao minimalnu javnu uslugu. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev za utužene račune dospjele u razdoblju od 1. listopada 2016. do 1. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 429,95 EUR i ostaje kod potraživanja u ukupnom iznosu od 120,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U tijeku postupka tuženik ostaje kod ranije iznesenih navoda koje dodatno pojašnjava i osporava da bi mu tužitelj izvršio uslugu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka.

7. S obzirom na sadržaj podneska tužitelja od 26. rujna 2023. kojim tužitelj snižava zahtjev za iznos od 429,95 EUR s pripadajućom kamatom, koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, odlučeno je kao u stavku I/ izreke rješenja temeljem čl. 456. st. 1. u vezi s čl.193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP).

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz sudskog registra od 26. siječnja 2023. (listovi 40-57 spisa), Izvještaj otvorenih stavki u periodu od 30.09.16 do 08.02.23 (listovi 61-62 spisa), Rješenje o komunalnoj naknadi RH, Županije splitsko-dalmatinske, Općine Bol, Jedinstveni upravni odjel, Klasa: UP/I- 363-03/21-01/107, Urbroj: 2104/02-21-02/01 od 1. ožujka 2021. (list 91 spisa), Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalnih djelatnosti sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Bol (listovi 92-96 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada sa područja Općine Bol (listovi 97-98 spisa), fotografije (listovi 119-123 spisa) te Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Bol (listovi 124-142 spisa).

9. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u [adresa], za razdoblje od veljače do prosinca 2022.

11. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada. Također nije sporno da tuženik vlasnik predmetne nekretnine.

12. Međutim, među strankama je sporno je li tuženik u obvezi plaćati uslugu odvoza komunalnog otpada tužitelju, imajući u vidu navode tuženika da mu usluga nije pružena.

13. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13. i 73/17., dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema st. 6. tog članka korisnik usluge iz st. 4. toga članka dužan je koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

14. Tuženik tijekom postupka ne spori da je vlasnik predmetne nekretnine, ali osporava da je u posjedu iste te ističe da je tužitelj ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio pa je time osporeno da je uslugu odvoza komunalnog otpada uopće izvršena, slijedom čega je teret dokaza sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju da je u utuženom razdoblju usluga odvoza komunalnog otpada pružena.

15. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO-a dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a, odnosno usluge odvoza komunalnog otpada, primjenom načela "onečišćivač plaća", dok je sukladno st. 2. istog čl. dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Također, odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a.

16. Tužitelj na navedene okolnosti nije predočio sudu relevantne dokaze da je usluga doista izvršena (nije dostavio niti utužene račune), niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno 33. st. 2. ZOGO-a. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio, nije bilo moguće utvrditi da je usluga tužitelja izvršena za utuženo razdoblje.

17. Na tužitelju je teret dokaza svojih tvrdnji u ovom postupku.

18. Tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge odnosno nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju, a prema kriteriju količine otpada te time postupa suprotno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO- a. Tužitelj nije dokazao da bi uzeo u obzir stvarni volumen predanog otpada odnosno ne dokazuje da je usluga izvršena na način kako tvrdi. Nije dokazao da bi način i kriteriji na temelju kojih tužitelj vrši obračun navedenih usluga bio sukladan ZOGO-a te je stoga ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-672/19 od 20. ožujka 2020.).

19. Sukladno odredbi čl. 33. st. 4. ZOGO-a, davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. toga Zakona uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. toga Zakona. Odredbom čl. 30. st. 7. istog Zakona propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz st. 1. toga članka koja sadrži kriterij obračuna količine otpada, standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, područje pružanja javne usluge iz st. 1. toga članka, odredbe propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. toga Zakona, te opće uvjete ugovora s korisnicima. Prema odredbi čl. 33. st. 5. istog Zakona davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. toga članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. toga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. toga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, a cjenik je dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

20. Odredbom članka 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. te čl. 33. st. 1. ZOGO određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema pravnom shvaćanju izraženim u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

21. Valja istaknuti da tužitelj nije naveo kojim je volumenom spremnika zadužio tuženika niti su dostavljeni računi.

22. Stoga, kako tužitelj nije predočio sudu nikakav dokaz na okolnost da je usluga doista pružena niti visinu tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a u vezi s odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO-a te obzirom time nije dokazano da je ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a prema kojoj je korisnik predmetne usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge, to je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan te je, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

23. Sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika budući da ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

24. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

25. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

26. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za zastupanje na ročištu 14. svibnja 2025., prema Tbr. 9/1-25 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 25 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 62,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 1. toč. 3. Tarife sudskih pristojbi) u iznosu od 13,27 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 75,77 EUR (toč. II/ rješenja).

27. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

28. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod toč. III/ rješenja.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćnici